Dokument s plenarne sjednice
17.12.2014 B8‑0375/2014 }
B8‑0379/2014 } RC1
ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen u skladu s člankom 135. stavkom 5. i člankom 123. stavkom 4. Poslovnika,
koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:
PPE ( B8‑0375/2014 )
S&D ( B8‑0376/2014 )
ECR ( B8‑0377/2014 )
ALDE ( B8‑0379/2014 )
o progonu demokratske oporbe u Venezueli
( 2014/2998(RSP) )
Cristian Dan Preda, Jaromír Štětina, Luis de Grandes Pascual, Elmar Brok, Davor Ivo Stier, Bogdan Brunon Wenta, Francisco José Millán Mon, Lorenzo Cesa, Tunne Kelam, Monica Macovei, Franck Proust, Andrej Plenković, Jarosław Wałęsa, Giovanni La Via, Dubravka Šuica, Jeroen Lenaers, Lara Comi, Tomáš Zdechovský, Seán Kelly, Csaba Sógor, Andrzej Grzyb, Eduard Kukan, Pál Csáky, Pavel Svoboda, Michaela Šojdrová, David McAllister, Marijana Petir, Elisabetta Gardini, Gabrielius Landsbergis
u ime Kluba zastupnika PPE-a
Josef Weidenholzer, Francisco Assis, Pier Antonio Panzeri, Elena Valenciano, Ramón Jáuregui Atondo, Enrico Gasbarra, Krystyna Łybacka, Alessia Maria Mosca, Nicola Danti, Michela Giuffrida, Javi López, Nicola Caputo, Liisa Jaakonsaari, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Andi Cristea, Marc Tarabella, Marlene Mizzi, Miriam Dalli, Kashetu Kyenge, Doru-Claudian Frunzulică, Juan Fernando López Aguilar, Vilija Blinkevičiūtė, Carlos Zorrinho, Ana Gomes, Miroslav Poche, Neena Gill
u ime Kluba zastupnika S&D-a
Charles Tannock, Mark Demesmaeker, Ryszard Czarnecki, Arne Gericke
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Fernando Maura Barandiarán, Dita Charanzová, Beatriz Becerra Basterrechea, Frédérique Ries, Louis Michel, Ramon Tremosa i Balcells, Marielle de Sarnez, Pavel Telička, Izaskun Bilbao Barandica, Ivo Vajgl, Juan Carlos Girauta Vidal, Renate Weber, Johannes Cornelis van Baalen, Gérard Deprez, Ivan Jakovčić, Antanas Guoga, Martina Dlabajová, Petras Auštrevičius, Javier Nart, Jozo Radoš, Marietje Schaake
u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Rezolucija Europskog parlamenta o progonu demokratske oporbe u Venezueli
( 2014/2998(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Venezueli, uključujući rezolucije od 24. svibnja 2007. o slučaju postaje „Radio Caracas TV” u Venezueli[1], od 23. listopada 2008. o gubitku političkih prava u Venezueli[2], od 7. svibnja 2009. o slučaju Manuela Rosalesa[3], od 11. veljače 2010. o Venezueli[4], od 8. srpnja 2010. o Venezueli, a posebno slučaj Marie Lourdes Afiuni[5], od 24. svibnja 2012. o povlačenju Venezuele iz Međuameričke komisije za ljudska prava[6] te od 27. veljače 2014. o političkom stanju u zemlji u 2014.[7],
– uzimajući u obzir izjave za tisak glasnogovornika Visoke predstavnice EU-a/ potpredsjednice Komisije Catherine Ashton od 28. ožujka 2014. i 15. travnja 2014. o stanju u Venezueli,
– uzimajući u obzir mišljenje Radne skupine za samovoljno pritvaranje Komisije za ljudska prava Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 26. kolovoza 2014.,
– uzimajući u obzir Izjavu Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 20. listopada 2014. o pritvaranju prosvjednika i političara u Venezueli,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima čija je Venezuela potpisnica,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da su ekonomska kriza, visoke stope korupcije, kronični nedostatak osnovnih dobara, nasilje i političke podjele u veljači 2014. pokrenuli mirne prosvjede protiv vlade predsjednika Nicolasa Madura, koji još uvijek traju; budući da su policija, pripadnici Nacionalne garde te nasilne i nekontrolirane naoružane skupine koje podržavaju vladu dočekale prosvjednike s nerazmjernom uporabom sile i nasilja; budući da prema navodima lokalnih i međunarodnih organizacija više od 1 700 prosvjednika očekuje suđenje, da ih je više od 69 i dalje zatvoreno te da je najmanje 40 ljudi ubijeno u prosvjedima dok njihove ubojice još ne snose odgovornost; budući da Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda potvrđuje da je primio izvješća o više od 150 slučajeva zlostavljanja tijekom pritvora, uključujući mučenje; budući da prema informacijama iz nekoliko izvora snage sigurnosti i dalje progone demokratsku oporbu;
B. budući da su sloboda izražavanja i pravo na sudjelovanje u mirnim prosvjedima temelji demokracije i da su priznati u venezuelskom Ustavu; budući da je nemoguće ostvariti jednakost i pravdu za sve bez poštovanja temeljnih sloboda i prava svakog građanina; budući da postoje brojna izvješća u kojima se potvrđuje da se medije izlaže sve većoj cenzuri i zastrašivanju; budući da je tijekom 70. Glavne skupštine Američke tiskovne udruge (IAPA) u Santiagu (Čile) ta organizacija izjavila da Venezuela izlaže neovisne medija većem pritisku te da je pozvala Venezuelu da poštuje slobodu izražavanja i upozorila na daljnji gubitak demokratske slobode;
C. budući da je oporbeni čelnik Leopoldo López samovoljno uhićen 18. veljače 2014. i da je optužen za urotu, poticanje nasilnih prosvjeda, palež i materijalnu štetu; budući da je podvrgavan fizičkom i psihičkom mučenju otkad je pritvoren i da se nalazi u samici; budući da su gradonačelnici koji su bili na strani oporbe Daniel Ceballos i Vincenco Scarano, kao i policijski službenik Salvatore Lucchese, uhićeni jer nisu uspjeli zaustaviti prosvjede i civilnu pobunu u svojim gradovima, te da su osuđeni na nekoliko godina zatvora; budući da su oporbeni kongresnici Juan Carlos Caldera, Ismael Garcia i Richard Mardo podvrgnuti istragama i da su protiv njih pokrenuti sudski postupci s ciljem da ih se razriješi dužnosti i da im se oduzmu prava koja imaju kao kongresnici;
D. budući da su vođe studenata poput Sairama Rivasa, predsjednika Studentskog centra pri Fakultetu socijalnog rada na Središnjem sveučilištu Venezuele, Cristiana Gila i Manuela Cotiza više od 120 dana neopravdano zadržani u zgradama koje pripadaju Bolivarijanskoj obavještajnoj službi i da su podvrgnuti mučenju i zlostavljanju zbog povezanosti s prosvjedima koji su održani u razdoblju između veljače i svibnja 2014. godine, pri čemu su optuženi za kaznena djela poticanja na zločin i korištenja maloljetnika za počinjenje kaznenih djela;
E. budući da je 20. listopada 2014. Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra'ad Al Hussein izrazio zabrinutost zbog pritvaranja prosvjednika i pozvao na puštanje iz pritvora svih osoba pritvorenih zbog ostvarivanja svojih prava na miran prosvjed; budući da je 8. listopada 2014. Radna skupina UN-a za samovoljno pritvaranje prozvala pritvaranje Leopolda Lópeza nezakonitim, samovoljnim i politički motiviranim te da je pozvala da ga se pusti iz pritvora zajedno sa svima onima koji su i dalje u samovoljnom pritvoru;
F. budući da je venezuelska Vlada posebno dužna poštovati vladavinu prava i međunarodno pravo s obzirom na to da je od 16. listopada 2014. nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a;
G. budući da je u primjedbama iz nedavnog izvješća Odbora Ujedinjenih naroda protiv mučenja o Bolivarijanskoj Republici Venezueli izričito izražena zabrinutost zbog sveprisutnog stanja nekažnjavanja, mučenja i zlostavljanja političkih zatvorenika, prekomjerne uporabe sile, pasivnog prihvaćanja i sudjelovanja u akcijama oružanih skupina koje podržavaju vladu, samovoljnog pritvaranja i nedostatka temeljnih postupovnih jamstava; budući da se u tom izvješću tražilo trenutno oslobađanje svih onih koji su samovoljno pritvoreni, uključujući Leopolda Lópeza i Daniela Ceballosa koji su uhićeni zbog ostvarivanja svojih prava na izražavanje i mirno prosvjedovanje, te da je u njemu također izražena zabrinutost zbog napada na novinare i aktiviste za ljudska prava, izvansudskih smaknuća i potpunog nepostojanja neovisnog sudstva;
H. budući da je José Miguel Insulza, glavni tajnik Organizacije američkih država (OAS), pozvao na oslobađanje onih koji su zatočeni zbog sudjelovanja u prosvjedima; budući da je Međuamerička komisija za ljudska prava izrazila duboku zabrinutost zbog stanja u pogledu slobodnog udruživanja i slobode izražavanja u Venezueli;
I. budući da je odluka Venezuele da odustane od Američke konvencije o ljudskim pravima stupila na snagu 10. rujna 2013. godine; budući da zbog ovog čina građani i stanovnici Venezuele ne mogu podnositi tužbe pred Međuameričkim sudom za ljudska prava;
J. budući da je u ožujku 2014. Maríu Corinu Machado, zastupnicu u Narodnoj skupštini koja je dobila najviše glasova na izborima u Venezueli, predsjednik Narodne skupštine Diosado Cabello protuzakonito i samovoljno razriješio dužnosti, oduzeo joj mandat i izbacio je iz parlamenta, te je optužio za izdaju jer se pred Stalnim vijećem Organizacije američkih država verbalno suprotstavila masovnom i sustavnom kršenju ljudskih prava u Venezueli;
K. budući da je tijekom svog političkog i parlamentarnog djelovanja María Corina Machado bila podvrgavana nizu kaznenih postupaka, izložena političkom progonu, prijetnjama, zastrašivanju, uznemiravanju, pa čak i fizičkom nasilju vladinih pristaša unutar Doma Narodne skupštine; budući da je nedavno optužena za pokušaj atentata na predsjednika Madura te da za to kazneno djelo može dobiti zatvorsku kaznu u trajanju do 16 godina;
L. budući da pravosuđe nije djelovalo kao samostalan resor vlasti; budući da se od ovakvog pravosudnog sustava ne može očekivati da nepristrano istražuje ili donosi pravedne presude o optužbama protiv pripadnika oporbe;
M. budući da jedino poštovanje temeljnih prava i sloboda te konstruktivan i uljudan dijalog u ozračju tolerancije može pomoći zemlji da izađe iz ove ozbiljne krize i prevlada buduće teškoće;
N. budući da su pregovori o prosvjedima između vlade i oporbe, nazvani „Mesa de Dialogo”, pokrenuti u travnju 2014., ali su nažalost bez ikakva uspjeha prekinuti mjesec dana kasnije;
O. budući da je Venezuela zemlja s najvećim zalihama energije u Latinskoj Americi; budući da stanovništvo Venezuele pati zbog teške nestašice osnovnih namirnica, da su se cijene hrane udvostručile i da je započelo racioniranje; budući da cijene nafte i dalje znatno opadaju, što produbljuje ekonomsku krizu i predstavlja prijetnju krhkom gospodarstvu države koje ovisi o nafti;
P. budući da je zbog neuspjeha da održava red i zakon Venezuela postala jedna od zemalja s najviše nasilja u svijetu; budući da je prema podacima Ureda UN-a za droge i kriminal aktualna politička i ekonomska kriza u Venezueli doprinijela rastućoj stopi ubojstava i nesigurnosti građana;
1. duboko je zabrinut zbog pogoršanja stanja u Venezueli i osuđuje zatvaranje mirnih prosvjednika, studenata i oporbenih čelnika; odlučno poziva na trenutno oslobađanje tih samovoljno pritvorenih osoba, u skladu sa zahtjevima nekoliko tijela UN-a i međunarodnih organizacija;
2. oštro osuđuje politički progon i represiju demokratske oporbe, kršenje slobode izražavanja i protestiranja te postojanje cenzure medija i interneta:
3. oštro osuđuje uporabu nasilja nad prosvjednicima; izražava svoju iskrenu sućut obiteljima žrtava; poziva venezuelske vlasti da istraže ove zločine i da sude počiniteljima pri čemu nitko ne treba ostati nekažnjen;
4. ohrabruje sve strane da nastave voditi miran dijalog usmjeren prema svim dijelovima venezuelskog društva kako bi se utvrdile zajedničke točke te omogućilo političkim sudionicima da raspravljaju o najozbiljnijim problemima s kojima je zemlja suočena; poziva sve uključene strane da izbjegavaju daljnju eskalaciju nasilja i podsjeća vladu Venezuele da konstruktivni dijalog nije moguć dokle god su oporbeni čelnici samovoljno pritvoreni;
5. poziva venezuelske vlasti da trenutačno razoružaju i raspuste nenadgledane naoružane udruge i skupine koje podupiru vladu te da stanu na kraj njihovoj nekažnjivosti;
6. podsjeća Vladu Venezuele da je odgovorna pobrinuti se da se sva suđenja odvijaju u skladu s međunarodnim standardima; podsjeća da je u demokratskom društvu poštovanje načela diobe vlasti od temeljne važnosti te da se vlasti ne smiju koristiti pravosuđem kao sredstvom političkog progona i gušenja demokratske oporbe; poziva venezuelske vlasti da povuku neutemeljene optužbe i uhidbene naloge protiv oporbenih političara te da svih građanima u zemlji omoguće sigurnost bez obzira na njihove političke stavove ili opredjeljenja;
7. poziva Vladu Venezuele da se pridržava vlastitog Ustava i poštuje međunarodne obveze u pogledu neovisnosti sudstva, prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja te političkog pluralizma jer su to temelji demokracije; također je poziva da zajamči da se ljude ne kažnjava za ostvarivanje njihovih prava na mirno okupljanje i slobodu izražavanja;
8. poziva Vladu Venezuele da poštuje ljudska prava, provodi učinkovite istrage o navodnim povredama ljudskih prava i da stvori okruženje u kojem borci za ljudska prava i neovisne nevladine organizacije mogu legitimno raditi na promicanju ljudskih prava i demokracije;
9. traži od ESVD-a i izaslanstva EU-a, kao i izaslanstava država članica, da i dalje prate istrage i saslušanja oporbenih čelnika na sudu;
10. poziva Vladu Venezuele da se odazove snažnom i otvorenom dijalogu o ljudskim pravima s Europskom unijom;
11. poziva EU, njegove države članice, Visoku predstavnicu / potpredsjednicu Komisije Federicu Mogherini da zatraži trenutno oslobađanje prosvjednika koji su samovoljno uhićeni još na početku prosvjeda;
12. podsjeća na svoj zahtjev da se ad hoc izaslanstvo Europskog parlamenta što prije pošalje da procijeni stanje u Venezueli i održi dijalog sa svim stranama uključenima u sukob;
13. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vladi i Nacionalnoj skupštini Bolivarijanske Republike Venezuele, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini i glavnom tajniku Organizacije američkih država.