Dokument s plenarne sjednice

 

29.4.2015                                                                                                      B8‑0418/2015 }

                                                                                                                      B8‑0419/2015 }

                                                                                                                      B8‑0420/2015 }

                                                                                                                      B8‑0423/2015 }

                                                                                                                      B8‑0424/2015 } RC1

ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE

podnesen u skladu s člankom 135. stavkom 5. i člankom 123. stavkom 4. Poslovnika,

koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:

GUE/NGL ( B8‑0418/2015 )

EFDD ( B8‑0419/2015 )

Verts/ALE ( B8‑0420/2015 )

ALDE ( B8‑0423/2015 )

S&D ( B8‑0424/2015 )

o zatvaranju radnika i aktivista za ljudska prava u Alžiru

( 2015/2665(RSP) )

Ana Gomes, Victor Boștinaru, Josef Weidenholzer, Richard Howitt, Nicola Caputo, Alessia Maria Mosca, Enrico Gasbarra, Demetris Papadakis, Liisa Jaakonsaari, Norbert Neuser, Andi Cristea, Miroslav Poche, Krystyna Łybacka, Neena Gill, Viorica Dăncilă, Victor Negrescu, Biljana Borzan, Michela Giuffrida, Jutta Steinruck, Julie Ward, Sorin Moisă, Tibor Szanyi, Nicola Danti, Vilija Blinkevičiūtė, Goffredo Maria Bettini, Siôn Simon, Hugues Bayet, Zigmantas Balčytis, Marc Tarabella, Claudia Tapardel, Doru-Claudian Frunzulică, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Eric Andrieu, Kashetu Kyenge, Maria Grapini, Luigi Morgano, Brando Benifei

u ime Kluba zastupnika S&D-a

Alexander Graf Lambsdorff, Fredrick Federley, Hilde Vautmans, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Izaskun Bilbao Barandica, Pavel Telička, Beatriz Becerra Basterrechea, Marietje Schaake, Louis Michel, Urmas Paet, José Inácio Faria, Marielle de Sarnez, Nathalie Griesbeck, Frédérique Ries, Antanas Guoga, Johannes Cornelis van Baalen, Petras Auštrevičius, Gérard Deprez, Ivan Jakovčić, Petr Ježek, Ramon Tremosa i Balcells, Juan Carlos Girauta Vidal, Jozo Radoš

u ime Kluba zastupnika ALDE-a

Marie-Christine Vergiat, Sofia Sakorafa, Stelios Kouloglou

u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Barbara Lochbihler, Davor Škrlec, Ernest Urtasun, Alyn Smith, Heidi Hautala, Judith Sargentini

u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a

Fabio Massimo Castaldo, Ignazio Corrao, Rolandas Paksas, Valentinas Mazuronis

u ime Kluba zastupnika EFDD-a

Rezolucija Europskog parlamenta  o zatvaranju radnika i aktivista za ljudska prava u Alžiru

( 2015/2665(RSP) )

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Alžiru, posebno one od 9. lipnja 2005. o slobodi tiska u Alžiru[1] i od 10. listopada 2002. o sklapanju sporazuma o pristupanju s Alžirom[2],

–       uzimajući u obzir svoju prethodnu Rezoluciju od 12. ožujka 2015.[3]o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2013. godine i politici Europske unije na tom području i Rezoluciju od 23. listopada 2013.[4] pod nazivom „Europska politika susjedstva: rad na jačanju partnerstva ‒ stajalište Europskog parlamenta o izvješćima o napretku za 2012.”,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 20. travnja 2015. o reviziji europske politike susjedstva,

–       uzimajući u obzir izjavu Europske unije od 13. svibnja 2014. nakon osmog sastanka Vijeća za pridruživanje EU ‒ Alžir,

–       uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 15. svibnja 2012. o ostvarivanju nove europske politike susjedstva (JOIN(2012)0014),

–       uzimajući u obzir memorandum Komisije iz ožujka 2014. o europskoj politici susjedstva za 2013. o Alžiru,

–       uzimajući u obzir Deklaraciju Europskog vijeća iz lipnja 2011. o južnom susjedstvu,

–       uzimajući u obzir izjavu Visoke predstavnice UN-a za ljudska prava Navi Pillay tijekom njezinog posjeta Alžiru u rujnu 2012.,

–       uzimajući u obzir Sporazum o pristupanju između EU-a i Alžira koji je stupio na snagu 1. rujna 2005.,

–       uzimajući u obzir članak 2. prethodno spomenutog Sporazuma o pristupanju u kojem je određeno da poštovanje demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava mora nadahnuti domaće i međunarodne politike pojedinih stranaka u tom Sporazumu te predstavlja ključan element tog Sporazuma,

–       uzimajući u obzir alžirski Ustav usvojen na referendumu 28. studenog 1996., posebno njegove članke 34. ‒ 36., 39., 41. i 43.,

–       uzimajući u obzir završno izvješće od 5. kolovoza 2012. koje je objavila misija EU-a za promatranje parlamentarnih izbora u Alžiru,

–       uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–       uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kojih je Alžir potpisnica,

–       uzimajući u obzir konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje iz 1948. i konvenciju br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje iz 1949.,

–   uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–   uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.     budući da je u Alžiru nedavno došlo do prosvjeda protiv nezaposlenosti; budući da alžirske vlasti priznaju da su zahtjevi prosvjednika opravdani; budući da je, bez obzira na to, u zadnje četiri godine te s obnovljenim intenzitetom od početka 2015., i to naročito u južnim regijama Alžira, došlo do prijetnji, verbalnog i sudskog zlostavljanja boraca za ljudska prava, uključujući aktiviste za prava radnika, u kontekstu eskalacije prosvjeda motiviranih ekonomskim, socijalnim i ekološkim razlozima;

B.     budući da je Mohamed Rag, aktivist za prava radnika Nacionalnog odbora za zaštitu prava nezaposlenih (Comité National pour la Défense des Droits des Chômeurs, CNDDC) u gradu Laghouatu uhićen 22. siječnja 2015. te osuđen na 18 mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 20 000 alžirskih dinara (DZD) zbog „nasrtaja na pripadnika sigurnosnih snaga koji je izvršavao svoju dužnost” te budući da mu je kazna potvrđena 15. travnja 2015. i nakon što je uložena žalba;

C.     budući da je 28. siječnja 2015. u gradu Laghouatu došlo do uhićenja osmero aktivista za prava radnika, članova CNDDC-a, Khenche Belkacema, Brahimija Belelmija, Mazouzija Benallala, Azzouzija Boubakeura, Korinija Belkacema, Bekouidera Faouzija, Bensarkhe Tahara i Djaballaha Abdelkadera, u trenutku kada su se okupili pred gradskim sudom kako bi zatražili puštanje na slobodu Mohameda Raga; budući da je tih osmero aktivista nakon toga u ožujku osuđeno na godinu dana zatvora s uvjetnom kaznom od šest mjeseci i novčanom kaznom od 5 000 DZD za svakoga pojedinačno zbog „nedopuštenog/nelegalnog okupljanja” i „vršenja pritiska na odluke sudaca”;

D.     budući da je u Laghouatu tijekom saslušanja spomenutih aktivista CNDDC-a održanom 11. ožujka 2015. bio raspoređen neobično velik broj policijskih službenika, čime se spriječilo javnost i svjedoke obrane od ulaska u sudnicu te budući da je ispred sudnice policija uhitila i nakon toga ponovo pustila na slobodu gotovo 50 mirnih prosvjednika koji su izražavali svoju solidarnost s devetero zatvorenika;

E.     budući da su, unatoč tome što je u veljači 2011. prekinuto izvanredno stanje kao odgovor na val prodemokratskih masovnih prosvjeda, ostala na snazi ograničenja mirnih okupljanja, u zakonodavstvu i u praksi, a posebno uredba od 18. lipnja 2001. kojom se i dalje zabranjuju javni prosvjedi u gradu Alžiru te Zakon 91-19 od 2. prosinca 1991. o javnim skupovima i prosvjedima kojim se određuje da svaki javni događaj podliježe prethodnom odobrenju; budući da Ministarstvo unutarnjih poslova rijetko odobrava javna okupljanja;

F.     budući da svatko tko sudjeluje u neodobrenim prosvjedima može biti kazneno gonjen te riskira zatvorsku kaznu u trajanju od dva mjeseca do pet godina, u skladu s člancima 99. i 100. alžirskog kaznenog zakona; budući da su u siječnju 2014., zadnjem roku za registraciju novih udruženja, sva ona udruženja koja nisu bila prihvaćena (uključujući Amnesty International) proglašena nelegalnima; budući da diljem zemlje i dalje dolazi do mirnih prosvjeda, iako policija prosvjednike rastjeruje ponekad energično, a ponekad i uz primjenu sile, te mirni prosvjednici mogu biti uhićeni i prije početka samih prosvjeda kako bi se spriječilo njihovo sudjelovanje u njima;

G.     budući da je alžirska vlada 2014. uvela prodemokratske ustavne izmjene te je obećala daljnje reforme u cilju zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da je provedba tih reformi do sada bila nezadovoljavajuća;

H.     budući da je u ožujku 2015. još četvero boraca za prava radnika, Rachid Aouine, Yousef Sultani, Abdelhamid Brahimi i Ferhat Missa, članovi CNDDC-a u gradu El Ouedu, uhićeno i optuženo za poticanje okupljanja; budući da su dvojica njih oslobođeni optužbi, ali je Rachid Aouine osuđen, dok Youssef Sultani čeka suđenje sa slobode;

I.      budući da je u siječnju 2012. stupio na snagu novi zakon o udruženjima br. 12-06 po kojem osnivanje, djelovanje i postupak registracije nevladinih organizacija i skupina civilnog društva, kao i njihov pristup stranim izvorima financiranja podliježu ograničenjima; budući da se tim novim zakonom kriminaliziraju i članovi neregistriranih, zabranjenih ili raspuštenih udruženja koji mogu biti osuđeni na zatvor u trajanju od šest mjeseci i veliku novčanu kaznu, čime se ometa sloboda udruživanja;

J.      budući da radnici u skladu sa zakonom br. 90-14 od 2. lipnja 1990. o uvjetima ostvarivanja prava sindikata imaju pravo osnivati sindikate te im za to nije potrebno odobrenje, nego je dovoljno obavijestiti vlasti pismenim putem, ali su vlasti u nekoliko slučajeva odbile izdati potvrdu o primitku obavijesti bez koje sindikat nije u mogućnosti legalno predstavljati radnike;

K.     budući da je Alžir u lipnju 2014. postao predmetom istrage u vezi s primjenom konvencije br. 87 Međunarodne organizacije rada te su u okviru nekoliko svojih izvješća stručnjaci Međunarodne organizacije rada provjeravali njegovo kršenje prava radnika na štrajk i slobodno osnivanje sindikata;

L.     budući da su pregovori o Akcijskom planu između EU-a i Alžira u okviru europske politike susjedstva (ENP) započeli 2012.; budući da je Komisija, iako prepoznaje interes obiju strana za jačanjem dijaloga i suradnje u sigurnosnim i regionalnim pitanjima, u ožujku 2014. ipak izrazila zabrinutost zbog nedostatka neovisnog pravosuđa i pogoršanja stanja u vezi sa slobodom udruživanja, okupljanja i izražavanja u Alžiru;

M.    budući da je Alžir član Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda od siječnja 2014.;

1.      osuđuje uhićenje i zatvaranje miroljubivih aktivista Rachida Aouinea, Mohameda Raga, Khenche Belkacema, Brahimija Belelmija, Mazouzija Benallala, Azzouzija Boubakeura, Korinija Belkacema, Bekouidera Faouzija, Bensarkhe Tahara, Djaballaha Abdelkadera, Yousefa Sultanija, Abdelhamida Brahimija i Ferhata Misse s obzirom da su zatvoreni unatoč činjenici što su njihove aktivnosti u potpunosti dopuštene prema alžirskom pravu te su u skladu s međunarodnim instrumentima za ljudska prava, koje je Alžir ratificirao; poziva na njihovo puštanje na slobodu kao i povlačenje svih optužbi protiv njih;

2.      podsjeća na to da su za Alžir obvezujući članak 2. Sporazuma o pridruživanju kojim se određuje da je poštovanje demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava ključan element tog sporazuma, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda te da stoga Alžir ima obvezu poštovanja univerzalnih ljudskih prava, uključujući slobodu okupljanja i udruživanja;

3.      apelira na alžirske vlasti da u skladu s odredbama Deklaracije Ujedinjenih naroda o borcima za ljudska prava okončaju sve oblike zlostavljanja i zastrašivanja aktivista za prava radnika i boraca za ljudska prava, uključujući na razini pravosuđa;

4.      poziva alžirske vlasti da svim pritvorenicima, uključujući borce za ljudska prava i aktiviste za prava radnika, zajamče pravo na pošteno suđenje te da im osiguraju minimalno jamstvo za pravo na obranu u skladu s člankom 14. stavkom 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji je Alžir ratificirao;

5.      također poziva alžirske vlasti da ispune svoje obveze u vezi sa zaštitom prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja te da poduzmu primjerene korake u smislu jamčenja sigurnosti i zaštite aktivista civilnog društva i boraca za ljudska prava te njihove slobode bavljenja legitimnim i miroljubivim aktivnostima;

6.      podsjeća na preporuku posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja upućenu alžirskoj vladi u cilju poništavanja uredbe od 18. lipnja 2001. o zabrani mirnih prosvjeda i svih oblika javnih demonstracija u gradu Alžiru te uspostavljanja sustava jednostavnog obavještavanja o javnim demonstracijama a ne njihova prethodnog odobravanja;

7.      poziva alžirske vlasti da ponište Zakon br. 12-06 o udruživanjima te da se zauzmu za istinski dijalog s organizacijama civilnog društva kako bi se razradio novi zakon koji će biti u skladu s međunarodnim normama ljudskih prava i alžirskim ustavom;

8.      pozdravlja činjenicu da je od 2012. 12 sindikalnih organizacija primilo licencije; podsjeća na to da se neovisnim sindikatima koji pokušavaju djelovati izvan postojeće sindikalne organizacije ne smije administrativnim manevrima uskraćivati pravni status; poziva alžirske vlasti da novim sindikatima omoguće legalnu registraciju i usklađivanje s konvencijama koje provodi Međunarodna organizacija rada i koje je Alžir ratificirao, a posebno s konvencijom br. 87 o slobodi udruživanja i organiziranja te konvencijom br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje;

9.      pozdravlja to što je Alžir ratificirao većinu međunarodnih ugovora o ljudskim pravima; potiče na jače zalaganje i poboljšanu suradnju alžirskih vlasti s Ujedinjenim narodima, posebno s Međunarodnom organizacijom rada i Uredom visokog povjerenika za ljudska prava; poziva alžirske vlasti da djeluju u skladu s posebnim postupcima UN-a, u što spada i pozivanje u posjet posebnih izvjestitelja te da uzmu u obzir njihove preporuke; također poziva Alžir da aktivno surađuje s mehanizmima Afričke unije za ljudska prava, posebno s posebnim izvjestiteljem za zaštitu boraca za ljudska prava;

10.    poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice EU-a da zajamče provođenje jasne i principijelne politike EU-a u odnosu na Alžir kojom će se odgovarati na trenutačna ozbiljna kršenja ljudskih prava, u skladu sa Strateškim okvirom EU-a za ljudska prava i demokraciju; žali zbog nepostojanja sadržajnog i formaliziranog dijaloga između EU-a i Alžira o ljudskim pravima; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te države članice da zajamče da će dijalog s Alžirom o politici, sigurnosti i ljudskim pravima dobiti na značenju u sve tri dimenzije te stoga poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da uspostavi jasna mjerila i pokazatelje za praćenje ciljeva EU-a te ocjenu napretka u područjima ljudskih prava, borbe protiv nekažnjivosti, slobode udruživanja, okupljanja i izražavanja, vladavine prava i stanja boraca za ljudska prava u Alžiru;

11.    potiče alžirske vlasti i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europsku službu za vanjsko djelovanje da u budući akcijski plan EU-Alžir uključe značajno poglavlje o ljudskim pravima kojim će se izraziti čvrsta politička odlučnost za zajednički napredak de jure i de facto u vezi s promicanjem i zaštitom ljudskih prava te u skladu s alžirskim ustavom i međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, kao i afričkim regionalnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, čiji je Alžir sudionik; zauzima stajalište da bi u sklopu akcijskog plana EU-Alžir trebalo usvojiti posebne ciljeve o ljudskim pravima zajedno s programom reformi koje Alžir treba provesti s istinskim sudjelovanjem nezavisnog civilnog društva; poziva na definiranje pokazatelja za objektivno i redovito ocjenjivanje stanja ljudskih prava u Alžiru;

12.    poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice EU-da pomno nadziru sva suđenja i sudske postupke protiv boraca za ljudska prava i aktivista za prava radnika uz prisutnost predstavnika izaslanstva EU-a i veleposlanstava država članica u gradu Alžiru te da o tim pitanjima podnose izvješća Europskom parlamentu;

13.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, izaslanstvu EU-a u Alžiru, vladi Alžira, glavnom tajniku UN-a i Vijeću za ljudska prava UN-a.

 

[1] SL C 124 E, 25.5.2006., str. 567.
[2] SL C 279 E, 20.11.2003., str. 115.
[3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0076
[4] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0446