Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prijašnje rezolucije od 27. veljače 2014. o stanju u Iraku

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0011.

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 18. travnja 2013. o UN-ovom načelu „odgovornosti za pružanje zaštite”

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0180.

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka 2015. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i o prijetnji koju predstavlja IDIL/Daiš, od 20. listopada 2014. o krizi povezanoj s IDIL-om/Daišom u Siriji i Iraku, od 30. kolovoza 2014. o Iraku i Siriji, od 14. travnja 2014. i 12. listopada 2015. o Siriji te od 15. kolovoza 2014. o Iraku,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2003/335/PUP od 8. svibnja 2003. o istrazi i progonu počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina

SL L 118, 14.5.2003., str. 12.

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja, Smjernice EU-a o promicanju poštovanja međunarodnog humanitarnoga prava, Smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama i borbi protiv svakog oblika diskriminacije nad njima, Smjernice za politiku EU-a prema trećim zemljama u vezi s mučenjem i drugim oblicima okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Smjernice EU-a o djeci i oružanim sukobima, Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta, Smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega te Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI),

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Iraku i Siriji,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 2091 (2016) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe naslovljenu „Strani borci u Siriji i Iraku” i usvojenu 27. siječnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu Navi Pillay, visoke povjerenice UN-a za ljudska prava, od 25. kolovoza 2014. o iračkim civilima koji su žrtve raširenih i sustavnih „jezivih” progona,

–  uzimajući u obzir nedavne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Iraku i Siriji, a posebno Rezoluciju 2249 (2015) kojom se osuđuju nedavni teroristički napadi koje je počinio IDIS te Rezoluciju 2254 (2015) kojom se donosi plan mirovnog procesa u Siriji i utvrđuje raspored pregovora,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. S-22/1 Vijeća UN-a za ljudska prava od 3. rujna 2014. naslovljenu „Stanje ljudskih prava u Iraku s obzirom na kršenja tih prava koje je počinila tzv. Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine”,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja iz 1981.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, a posebno njegove članke od 5. do 8.,

–  uzimajući u obzir analitički okvir Ureda posebnog savjetnika UN-a za sprečavanje genocida (OSAPG),

–  uzimajući u obzir izjavu o stanju u Iraku koju su 12. kolovoza 2014. dali posebni savjetnik glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida i posebna savjetnica glavnog tajnika UN-a za odgovornost za pružanje zaštite,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 27. ožujka 2015. o stanju ljudskih prava u Iraku s obzirom na kršenja tih prava koja je počinila tzv. Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine, a posebno njegov stavak 16. pod nazivom „Kršenja koja je počinila tzv. Islamska država – napadi na vjerske i etničke skupine”,

–  uzimajući u obzir izjavu o eskalaciji poticanja na nasilje na vjerskoj osnovi u Siriji, koju su 13. listopada 2015. dali posebni savjetnik glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida i posebna savjetnica glavnog tajnika UN-a za odgovornost za pružanje zaštite,

–  uzimajući u obzir izvješće Neovisne međunarodne istražne komisije o Sirijskoj Arapskoj Republici, predstavljeno u Vijeću za ljudska prava 13. kolovoza 2015., a posebno njegove stavke od 165. do 173.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da nasilna ekstremistička ideologija tzv. IDIS-a/Daiša, njegovi teroristički činovi, kontinuirani teški sustavni i rašireni napadi na civile, kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, uključujući ona počinjena na vjerskoj ili etničkoj osnovi, uništavanje kulturne baštine i trgovina kulturnim dobrima predstavljaju globalnu i dosad nezabilježenu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti, što je potvrđeno Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2249 (2015);

B.  budući da su na meti tzv. IDIS-a/Daiša pripadnici vjerskih i etničkih manjina, odnosno kršćanskih (kaldejskih/sirjačkih/asirskih, melkitskih i armenskih), jazidskih, turkmenskih, šabakskih, jarsanskih, sabejskih/mandejskih, kurdskih i šijitskih zajednica te mnogi Arapi i sunitski muslimani; budući da su mnogi žrtve ubojstava, klanja, premlaćivanja, iznuda, otmica i mučenja; budući da su pretvoreni u roblje (posebno žene i djevojčice, koje su također žrtve drugih oblika seksualnog nasilja), da ih se nasilno preobraća te da su žrtve prisilnih brakova i trgovine ljudima; budući da se djeca nasilno novače; budući da se uništavaju džamije, spomenici, svetišta, crkve i drugi vjerski objekti, grobovi i groblja;

C.  budući da genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini, bez obzira na to gdje i kad se dogode, ne smiju proći nekažnjeno te budući da se poduzimanjem mjera na nacionalnoj razini, jačanjem međunarodne suradnje te preko Međunarodnog kaznenog suda i međunarodnog kaznenog pravosuđa mora zajamčiti učinkovit kazneni progon tih djela;

D.  budući da se genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini tiču svih država članica EU-a, koje su odlučne u namjeri da surađuju kako bi se ti zločini spriječili i okončalo nekažnjavanje počinitelja, u skladu sa Zajedničkim stajalištem Vijeća 2003/444/ZVSP od 16. lipnja 2003.;

E.  budući da se Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2249 (2015) ovlašćuju države članice koje to mogu učiniti da na teritoriju pod kontrolom tzv. IDIS-a/Daiša, u Siriji i Iraku, poduzmu sve potrebne mjere u skladu s međunarodnim pravom, a posebno Poveljom Ujedinjenih naroda, i međunarodnim pravom u području ljudskih prava, izbjeglica i humanitarnog prava kako bi udvostručile i koordinirale svoje napore u cilju sprečavanja i suzbijanja terorističkih činova;

F.  budući da međunarodna pravna definicija genocida, u skladu s člankom II. Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948., sadrži sljedeći tekst: „bilo koje od sljedećih djela, učinjeno s namjerom da se potpuno ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina: (a) ubojstvo članova skupine, (b) nanošenje teške tjelesne ili psihičke povrede članovima skupine, (c) namjerno stavljanje skupine u životne uvjete kojima je cilj dovesti do njezina potpunog ili djelomičnog uništenja, d) primjenjivanje mjera kojima je cilj spriječiti rađanje unutar skupine i (e) prisilno premještanje djece u drugu skupinu”; budući da se člankom III. te Konvencije ne smatra kažnjivim samo genocid nego i planiranje čina genocida, izravno i javno poticanje na genocid i suučesništvo u genocidu;

G.  budući da je od 2014. ubijeno oko 5 000 jazida, dok su brojni drugi žrtve mučenja ili su prisilno preobraćeni na islam; budući da se najmanje 2 000 jazidskih žena nalazi u zatočeništvu i da su žrtve prisilnih brakova i trgovine ljudima; budući da su šestogodišnje djevojčice već žrtve silovanja i da se jazidska djeca prisilno novače da bi se borila na strani tzv. IDIS-a/Daiša; budući da postoje jasni dokazi o masovnim grobnicama jazida koje su oteli pripadnici tzv. IDIS-a/Daiša;

H.  budući da je u noći 6. kolovoza 2014. više od 150 000 kršćana pobjeglo pred naletom tzv. IDIS-a/Daiša na području Mosula, Karakoša i drugih sela u nizini Ninive nakon što im je oduzeta imovina te budući da su i dalje raseljeni i žive u teškim uvjetima na sjeveru Iraka; budući da je tzv. IDIS/Daiš zarobio one koji nisu uspjeli pobjeći iz Mosula i nizine Ninive te budući da su nemuslimanske žene i djeca pretvoreni u roblje, neki su prodani, a neki okrutno ubijeni, što su počinitelji snimali;

I.  budući da je u veljači 2015. tzv. IDIS/Daiš oteo više od 220 asirskih kršćana nakon što je zauzeo nekoliko poljoprivrednih zajednica na južnoj obali rijeke Habur u pokrajini Hasaka na sjeveroistoku zemlje te budući da ih je do sada samo nekoliko oslobođeno, dok je sudbina ostalih i dalje nepoznata;

J.  budući da se u izvješćima tijela UN-a, uključujući posebnog savjetnika glavnog tajnika UN-a za sprečavanje genocida, posebnu savjetnicu glavnog tajnika UN-a za odgovornost za zaštitu i Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, navodi da se djela koja je počinio tzv. IDIS/Daiš smatraju ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidom;

K.  budući da je Neovisna međunarodna istražna komisija zabilježila i izvijestila da se i dalje progone pripadnici etničkih i vjerskih manjina koji se opiru tzv. IDIS-u/Daišu i ostalim terorističkim skupinama, paravojnim postrojbama i nedržavnim oružanim skupina u područjima pod njihovom de facto kontrolom;

L.  budući da međunarodna zajednica prema načelima odgovornosti za pružanje zaštite i u skladu s Poveljom UN-a ima odgovornost kolektivno djelovati kako bi zaštitila stanovništvo onda kad ga država (ili nedržavni subjekt) očito ne štiti ili je zapravo počinitelj zločina;

M.  budući da u skladu s međunarodnim pravom svi pojedinci imaju pravo živjeti prema vlastitoj savjesti te slobodno vjerovati i promijeniti vjerska i nevjerska uvjerenja; budući da politički i vjerski vođe imaju dužnost boriti se na svim razinama protiv ekstremizma i promicati međusobno poštovanje među pojedincima i vjerskim skupinama;

1.  podsjeća na svoju oštru osudu tzv. IDIS-a/Daiša i njegova ekstremnog kršenja ljudskih prava koje, u smislu Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, predstavlja zločine protiv čovječnosti i ratne zločine te također podsjeća da bi trebalo poduzeti mjere kako bi ih Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo genocidom; iznimno je zabrinut zbog toga što su hotimična meta te terorističke skupine kršćani (Kaldejci/Sirjaci/Asirci, melkiti, Armenci), jazidi, Turkmeni, šijiti, šabaci, Sabejci, jarsani i suniti koji se ne slažu s njezinim tumačenjem islama i što je sve to dio nastojanja da se istrijebe sve vjerske i etničke manjine s područja pod njezinom kontrolom;

2.  izražava stajalište da se progon, zlodjela i međunarodni zločini mogu izjednačiti s ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti; ističe da tzv. IDIS/Daiš provodi genocid nad kršćanima i jazidima te drugim vjerskim i etničkim manjinama koje se ne slažu s njegovim tumačenjem islama te da je zbog toga potrebno poduzeti mjere u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.; ističe činjenicu da one koji zbog etničkih ili vjerskih razloga hotimično planiraju, potiču, provode ili pokušavaju provesti zlodjela te one koji u njima sudjeluju ili ih podržavaju treba izvesti pred sud i kazneno ih goniti zbog kršenja međunarodnog prava, odnosno zbog ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida;

3.  potiče sve države potpisnice Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, potpisane u Parizu 9. prosinca 1948., i drugih relevantnih međunarodnih sporazuma, a posebno države članice EU-a, da sprečavaju ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid na svojem teritoriju; apelira na Siriju i Irak da prihvate nadležnost Međunarodnog kaznenog suda;

4.  poziva države članice Vijeća sigurnosti UN-a da podrže zahtjev Vijeća sigurnosti upućen Međunarodnom kaznenom sudu da istraži kršenja ljudskih prava kršćana, jazida te vjerskih i etničkih manjina koja je u Iraku i Siriji počinio tzv. IDIS/Daiš;

5.  potiče sve države potpisnice Konvencije Ujedinjenih naroda o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. i drugih međunarodnih sporazuma o sprečavanju i kažnjavanju ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, a posebno nadležna tijela tih država i njihove državljane koji na bilo koji način podržavaju ili financiraju te zločine, surađuju ili sudjeluju u njima da u potpunosti ispune svoje pravne obveze u skladu s Konvencijom i drugim međunarodnim sporazumima;

6.  potiče nadležna tijela onih država koje na bilo koji način izravno ili neizravno podržavaju ili financiraju te ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid ili surađuju i sudjeluju u njima da u potpunosti ispune svoje pravne obveze u skladu s međunarodnim pravom i zaustave te neprihvatljive oblike ponašanja kojima se nanosi golema šteta iračkom i sirijskom društvu te uvelike destabiliziraju susjedne zemlje, međunarodni mir i sigurnost;

7.  podsjeća da je Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2253 nametnuta pravna obveza državama članicama UN-a da zabrane svaki oblik pomoći tzv. IDIS-u/Daišu i ostalim terorističkim organizacijama, prije svega opskrbu oružjem i financijsku pomoć, uključujući nezakonitu trgovinu naftom, te ih poziva da u okviru domaćeg zakonodavstva pružanje takve pomoći proglase kaznenim djelom; podsjeća da bi neispunjavanje te obveze nekih država članica predstavljalo kršenje međunarodnog prava te bi zbog toga ostale države članice imale pravnu obvezu provesti navedenu Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a izvođenjem odgovornih pojedinaca i subjekata pred sud;

8.  najoštrije osuđuje uništavanje vjerskih i kulturnih lokaliteta i predmeta koje provodi tzv. IDIS/Daiš i koje predstavlja napad na kulturnu baštinu svih stanovnika Sirije i Iraka te čovječanstva u cjelini; poziva sve države da poboljšaju provođenje kaznenih istraga i pravosudnu suradnju u cilju utvrđivanja svih skupina odgovornih za nezakonitu trgovinu kulturnim dobrima i oštećenje ili uništavanje kulturne baštine koja pripada svim ljudima u Siriji, Iraku, na širem Bliskom istoku i u sjevernoafričkim regijama;

9.  poziva sve države članice međunarodne zajednice, uključujući države članice EU-a, na aktivno djelovanje u borbi protiv radikalizacije te na poboljšanje svojih pravnih i pravosudnih sustava kako bi izbjegle odlazak svojih državljana i građana radi priključivanja tzv. IDIS-u/Daišu i sudjelovanja u kršenju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava te ih također poziva da ih, ako do toga ipak dođe, što prije kazneno goni, među ostalim i za poticanje na te zločine i njihovo podupiranje na internetu;

10.  poziva EU da imenuje stalnog posebnog predstavnika za slobodu vjere i uvjerenja;

11.  potvrđuje i podupire poštovanje neotuđivog prava svih etničkih i vjerskih manjina te ostalih koji žive u Iraku i Siriji da nastave živjeti u svojim povijesnim i tradicionalnim zavičajima u dostojanstvu, jednakosti i sigurnosti te da u potpunosti ispovijedaju svoju vjeru i zastupaju svoja uvjerenja, a da pritom ne budu izloženi ni jednom obliku prisile, nasilja ili diskriminacije te traži od svih da to pravo poštuju; smatra da za okončavanje patnje i masovnog egzodusa kršćana, jazida i ostalih zajednica te regije svi regionalni politički i vjerski čelnici moraju jasno i nedvosmisleno izraziti podršku njihovoj daljnjoj prisutnosti te njihovim cjelovitim i jednakim građanskim pravima u njihovim domovinama;

12.  traži od međunarodne zajednice i njezinih država članica, uključujući EU i njegove države članice, da zajamči potrebne sigurnosne uvjete i mogućnosti za sve one koji su bili prisiljeni napustiti svoju domovinu ili su prisilno raseljeni, da im što prije omogući ostvarivanje prava na povratak u domovinu, da očuva njihove domove, zemlju, imovinu, kao i crkve te vjerske i kulturne lokalitete kako bi imali mogućnost za dostojanstven život i budućnost;

13.  uviđa da je stalni progon vjerskih i etničkih skupina na Bliskom istoku faktor koji doprinosi masovnoj migraciji i unutarnjem raseljavanju;

14.  ističe da je važno da međunarodna zajednica u skladu s međunarodnim pravom pruži zaštitu i pomoć, uključujući vojnu, svima koji su na meti tzv. IDIS-a/Daiša i ostalih terorističkih organizacija na Bliskom istoku, kao što su etničke i vjerske manjine, te da je važno da ti ljudi sudjeluju u traženju budućih dugotrajnih rješenja; poziva sve sukobljene strane da poštuju univerzalna ljudska prava i omoguće pružanje humanitarne pomoći svim mogućim kanalima; poziva na uspostavu humanitarnih koridora; smatra da bi zaštićene zone koje štite snage pod mandatom UN-a djelomično mogle biti odgovor na veliki izazov koji predstavlja pružanje privremene zaštite milijunima izbjeglica iz sukoba u Siriji i Iraku;

15.  ponovno potvrđuje da u potpunosti i aktivno podupire međunarodne diplomatske napore i rad posebnog izaslanika UN-a Staffana de Misture na započinjanju mirovnih pregovora među svim sirijskim stranama narednih dana u Ženevi, uz sudjelovanje svih relevantnih svjetskih i regionalnih aktera, kao i njegove prijedloge za uspostavu lokalnog primirja; poziva EU i međunarodnu zajednicu da izvrše pritisak na sve donatore da ispune svoja obećanja i da se predano posvete pružanju financijske potpore zemljama domaćinima, posebno uoči donatorske konferencije za Siriju koja će se održati u Londonu 4. veljače 2016.;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Sirije, vladi Iraka i Iračkom vijeću, Regionalnoj vladi Kurdistana, institucijama Organizacije islamske suradnje, Vijeću za suradnju arapskih država u Perzijskom zaljevu, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, Vijeću sigurnosti UN-a i Vijeću UN-a za ljudska prava.