Dokument s plenarne sjednice
B8-0378/2016 } RC1
9.3.2016
ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen u skladu s člankom 135. stavkom 5. i člankom 123. stavkom 4. Poslovnika,
koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:
Verts/ALE ( B8-0338/2016 )
ECR ( B8-0346/2016 )
EFDD ( B8-0347/2016 )
PPE ( B8-0371/2016 )
ALDE ( B8-0376/2016 )
GUE/NGL ( B8-0377/2016 )
S&D ( B8-0378/2016 )
o Egiptu, posebno slučaju Giulija Regenija
( 2016/2608(RSP) )
Cristian Dan Preda, Elmar Brok, Tomáš Zdechovský, Antonio Tajani, Tunne Kelam, Davor Ivo Stier, Andrej Plenković, Roberta Metsola, Eva Paunova, Bogdan Brunon Wenta, Andrey Kovatchev, Lorenzo Cesa, Claude Rolin, Patricija Šulin, Milan Zver, Mariya Gabriel, Giovanni La Via, Dubravka Šuica, Ivan Štefanec, Jaromír Štětina, Pavel Svoboda, Ramona Nicole Mănescu, Thomas Mann, Elisabetta Gardini, Lara Comi, Stanislav Polčák, Ivana Maletić, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Michaela Šojdrová, Massimiliano Salini, Romana Tomc, Sven Schulze, David McAllister, Csaba Sógor, Luděk Niedermayer, Anna Záborská, Joachim Zeller, Adam Szejnfeld, Jiří Pospíšil, Marijana Petir, Barbara Matera, Salvatore Cicu, Therese Comodini Cachia, László Tőkés, József Nagy, Krzysztof Hetman
u ime Kluba zastupnika PPE-a
Pier Antonio Panzeri, Victor Boştinaru, Richard Howitt, Maria Arena, Hugues Bayet, Brando Benifei, José Blanco López, Vilija Blinkevičiūtė, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Soledad Cabezón Ruiz, Nicola Caputo, Silvia Costa, Andrea Cozzolino, Andi Cristea, Miriam Dalli, Nicola Danti, Isabella De Monte, Doru-Claudian Frunzulică, Enrico Gasbarra, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Neena Gill, Michela Giuffrida, Ana Gomes, Maria Grapini, Sylvie Guillaume, Cătălin Sorin Ivan, Liisa Jaakonsaari, Afzal Khan, Jeppe Kofod, Kashetu Kyenge, Marju Lauristin, Krystyna Łybacka, Marlene Mizzi, Sorin Moisă, Victor Negrescu, Momchil Nekov, Norbert Neuser, Demetris Papadakis, Emilian Pavel, Vincent Peillon, Pina Picierno, Tonino Picula, Kati Piri, Miroslav Poche, Liliana Rodrigues, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Monika Smolková, Tibor Szanyi, Marc Tarabella, Patrizia Toia, Elena Valenciano, Julie Ward, Josef Weidenholzer, Flavio Zanonato, Damiano Zoffoli
u ime Kluba zastupnika S&D-a
Charles Tannock, Mark Demesmaeker, Ruža Tomašić, Angel Dzhambazki, Branislav Škripek, Monica Macovei, Jana Žitňanská, Raffaele Fitto
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Marietje Schaake, Petras Auštrevičius, Beatriz Becerra Basterrechea, Izaskun Bilbao Barandica, Dita Charanzová, Marielle de Sarnez, Martina Dlabajová, Fredrick Federley, María Teresa Giménez Barbat, Charles Goerens, Nathalie Griesbeck, Marian Harkin, Ivan Jakovčić, Kaja Kallas, Ilhan Kyuchyuk, Valentinas Mazuronis, Louis Michel, Urmas Paet, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Frédérique Ries, Robert Rochefort, Hannu Takkula, Pavel Telička, Ramon Tremosa i Balcells, Ivo Vajgl, Paavo Väyrynen, Cecilia Wikström
u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Barbara Spinelli, Eleonora Forenza, Curzio Maltese, Marie-Christine Vergiat, Lynn Boylan, Josu Juaristi Abaunz, Stelios Kouloglou, Lola Sánchez Caldentey, Miguel Urbán Crespo, Tania González Peñas, Xabier Benito Ziluaga, Estefanía Torres Martínez
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Judith Sargentini, Klaus Buchner, Barbara Lochbihler, Bronis Ropė, Ernest Urtasun, Igor Šoltes, Heidi Hautala, Davor Škrlec, Michèle Rivasi
u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Ignazio Corrao, Fabio Massimo Castaldo, Piernicola Pedicini, Eleonora Evi, Rolandas Paksas
u ime Kluba zastupnika EFDD-a
Rezolucija Europskog parlamenta o Egiptu, posebno slučaju Giulija Regenija
( 2016/2608(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Egiptu, posebno one od 15. prosinca[1] i 15. siječnja 2015.[2],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a za vanjske poslove o Egiptu od 21. kolovoza 2013. i 10. veljače 2014.,
– uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta,
– uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja i o borcima za ljudska prava,
– uzimajući u obzir odgovor koji je 27. listopada 2015. potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku dala na pitanje za pisani odgovor E-010476/2015 u vezi s vojnom potporom koju EU i države članice pružaju Egiptu,
– uzimajući u obzir egipatski Ustav, a posebno njegove članke 52. (o mučenju) i 93. (o obvezujućoj naravi međunarodnih odredbi na području zaštite ljudskih prava),
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Konvenciju UN-a protiv mučenja, čiji je Egipat potpisnik,
– uzimajući u obzir izjavu Egipatskog povjerenstva za prava i slobode koje je izjavilo da su državne sigurnosne snage odgovorne za nestanak 1 700 osoba 2015.;
– uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da je prema dostupnim informacijama Giulio Regeni, 28-godišnji talijanski doktorand sa Sveučilištu u Cambridgeu, nestao 25. siječnja 2016. nakon što je napustio svoj stan u Kairu; budući da je 3. veljače njegovo tijelo pronađeno pored ceste u predgrađu Kaira;
B. budući da su egipatske vlasti zatražile da se provede obdukcija prije slanja njegova tijela u Italiju, gdje su talijanski istražitelji proveli svoju obdukciju; budući da rezultati još uvijek nisu objavljeni; budući da su egipatske vlasti izjavile da ništa ne skrivaju u pogledu tog ubojstva, da i njih zanima otkrivanje istine i da su spremne u potpunosti surađivati sa svojim talijanskom kolegama u provođenju istrage koja je u tijeku;
C. budući da su, prema navodima medija i talijanskog veleposlanika u Kairu, na tijelu g. Regenija bili vidljivi tragovi teškog premlaćivanja i raznih oblika mučenja; budući da je talijanski ministar unutarnjih poslova izjavio da su na tijelu bili prisutni znakovi „nečeg neprirodnog, životinjskog, neprihvatljivog nasilja”;
D. budući da je g. Regeni u Kairu provodio istraživanje o razvoju neovisnih sindikata u Egiptu u razdoblju nakon Mubaraka i Mursija te da je stupio u kontakt s protivnicima vlade;
E. budući da je slučaj Giulija Regenija tek jedan u nizu mnogobrojnih slučajeva prisilnog nestanka koji se u Egiptu bilježe od srpnja 2013.; budući da za te nestanke nitko nije bio kazneno gonjen;
F. budući da sadašnja egipatska vlada provodi kampanju širokih razmjera u sklopu koje proizvoljno pritvara kritičare vlade, uključujući i novinare, borce za ljudska prava i članove političkih i socijalnih pokreta; budući da je od srpnja 2013. prema navodima egipatskih vlasti pritvoreno više od 22 tisuće osoba;
G. budući da vlasti prijete da će zatvoriti Centar za rehabilitaciju žrtava mučenja i nasilja El Nadim zbog lažnih optužbi za ugrožavanje zdravlja; budući da Centar ima ključnu ulogu u pomaganju žrtvama nasilja i mučenja te da je od iznimne važnosti jer pruža informacije o mučenju, ubijanjima i najgorim oblicima zlostavljanja u pritvoru;
H. budući da je Egipat dugogodišnji strateški partner Europske unije; budući da bi se angažman EU-a u Egiptu trebao temeljiti na poticajima u skladu s načelom Europske politike susjedstva „više za više” i ovisiti o napretku u reformama demokratskih institucija te napretku u odnosu na vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava; budući da je 21. kolovoza 2013. Vijeće za vanjske poslove EU-a potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu zadužilo za reviziju pomoći koju EU pruža Egiptu; budući da je to Vijeće odlučilo da će se suradnja EU-a s Egiptom prilagoditi razvoju događaja na terenu;
I. budući da se u zaključcima Vijeća za vanjske poslove od 21. kolovoza 2013. navodi da su „države članice postigle dogovor o privremenom povlačenju dozvola za izvoz u Egipat u vezi sa svom opremom koja bi mogla biti upotrijebljena za unutarnju represiju, o ponovnoj ocjeni dozvola za izvoz opreme, koje su obuhvaćene Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP te o reviziji svoje sigurnosne pomoći Egiptuˮ; budući da je Vijeće za vanjske poslove u veljači 2014. ponovilo te zaključke; budući da je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica u odgovoru koji je 27. listopada 2015. dala na pitanje za pisani odgovor E-010476/2015 potvrdila da ti zaključci predstavljaju „političku obvezu da se Egiptu ne pruža nikakva vojna pomoć”;
J. budući da su egipatskim Ustavom usvojenim 2014. zaštićena temeljna prava i slobode;
K. budući da Egiptu prijete teroristički napadi brojnih džihadističkih organizacija koje su aktivne u toj državi, posebno na Sinaju, i koje su povezane s tzv. Islamskom državom i drugim terorističkim organizacijama koje sudjeluju u libijskoj krizi; budući da trenutačni sukobi u Libiji imaju izravan utjecaj na sigurnost Egipta; budući da je Europska unija, a posebno Italija, ozbiljno zabrinuta zbog te krize;
1. snažno osuđuje činjenicu da je građanin EU-a Giulio Regeni mučen i ubijen pod sumnjivim okolnostima te njegovoj obitelji upućuje izraze iskrene sućuti;
2. poziva egipatske vlasti da u skladu s međunarodnim obvezama talijanskim vlastima ustupe sve dokumente i informacije potrebne za provođenje brze, transparentne i nepristrane zajedničke istrage u vezi sa slučajem g. Regenija, te da poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi se krivci za taj zločin čim prije priveli pravdi;
3. s velikom zabrinutošću ističe da slučaj Giulija Regenija nije izolirani incident, već da se dogodio u kontekstu mučenja, smrti u pritvoru i prisilnih nestanaka koji se u Egiptu bilježe tijekom posljednjih godina, čime se očito krši članak 2. Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Egipta u kojemu se navodi da se odnosi između EU-a i Egipta trebaju temeljiti na poštovanju demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava, kako je utvrđeno u Univerzalnoj povelji o ljudskim pravima, a što je ključni element Sporazuma; stoga poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da od egipatskih vlasti zatraže objašnjenje u vezi s rutinskom praksom prisilnih nestanaka i mučenja te da zahtijevaju učinkovitu reformu egipatskog sigurnosnog sustava i pravosuđa;
4. izrazito je zabrinut zbog neposredne opasnosti da se Centar za rehabilitaciju žrtava nasilja i mučenja El Nadim prisilno zatvori; poziva da se nalog za njegovo administrativno zatvaranje hitno povuče;
5. zabrinut je zbog stalnog uznemiravanja Egipatskog povjerenstva za prava i slobode zbog njegova navodnog sudjelovanja u kampanji pod nazivom „Zaustavite prisilne nestanke” u Egiptu;
6. podsjeća egipatske vlasti na njihove nacionalne i međunarodne pravne obaveze i poziva ih da zaštitu i promicanje ljudskih prava postave kao prioritet te da se pobrinu da osobe odgovorne za kršenja ljudskih prava za to odgovaraju; ponovno poziva na trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih osoba pritvorenih i osuđenih samo zbog ostvarivanja svojih prava na slobodu izražavanja i mirno okupljanje, uključujući oslobađanje boraca za ljudska prava, medijskih djelatnika i blogera; poziva egipatske vlasti da osiguraju pravo na pošteno suđenje u skladu s međunarodnim standardima;
7. k tomu poziva vladu Egipta da domaćim i međunarodnim organizacijama civilnog društva i neovisnim sindikatima zajamči slobodno djelovanje u zemlji bez upletanja vlasti ili zastrašivanja; poziva egipatske vlasti da ukinu zabrane putovanja za brojne vodeće borce za ljudske prava u Egiptu;
8. nada se da će novi Ustav usvojen 14. i 15. siječnja 2014., a posebno njegovi članci 52., 73. i 93., predstavljati važan korak ka demokratskoj tranziciji te zemlje;
9. prima na znanje osnivanje nove narodne skupštine i poziva je da hitno revidira represivan Zakon o prosvjedima iz studenoga 2013., koji se koristi za suzbijanje svih oblika miroljubivog protivljenja, kao i Zakon o okupljanju iz 1914.; poziva i na reviziju svih drugih represivnih zakona kojima se krši egipatski Ustav, uključujući Zakon o terorističkim aktivnostima i Zakon o terorističkim skupinama, koji bi se, umjesto da poboljšaju kolektivnu sigurnost, mogli zloupotrebljavati u cilju unutarnje represije; ističe da je u suradnji s egipatskim vlastima spreman razmotriti mogućnost izrade programa za izgradnju kapaciteta za egipatski parlament;
10. ustraje na tome da samo izgradnja uistinu pluralističkog društva koje poštuje raznolikost stavova i životnih stilova može osigurati dugoročnu stabilnost i sigurnost u Egiptu te poziva egipatske vlasti da se obvežu na dijalog usmjeren na pomirenje kojim bi se ujedinile nenasilne snage, uključujući i nenasilne islamiste, kako bi se u okviru uključivog političkog procesa vratilo povjerenje u politiku i gospodarstvo ;
11. ističe da Europska unija pridaje veliku važnost suradnji s Egiptom kao važnim susjedom i partnerom te da Egipat ima važnu ulogu u jamčenju stabilnosti u regiji; dijeli zabrinutost egipatskog naroda u vezi s gospodarskim, političkim i sigurnosnim problemima s kojima se suočavaju ta zemlja i regija; osuđuje terorističke napade na egipatske civile i vojsku;
12. poziva EU, a posebno potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i izaslanstvo EU-a u Kairu da redovito surađuju s borcima za ljudska prava i ostalim disidentima, da pomognu onima kojima prijeti zatvor ili su u zatvoru i da izbliza prate njihova suđenja;
13. poziva države članice da se u potpunosti pridržavaju zaključaka Vijeća za vanjske poslove EU-a iz kolovoza 2013. u vezi s izvozom vojne tehnologije i opreme te sigurnosnom suradnjom; poziva na privremenu obustavu izvoza nadzorne opreme u slučajevima kada postoje dokazi da bi se ona mogla koristiti za kršenje ljudskih prava; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da prije razmatranja zaključaka Vijeća za vanjske poslove iz kolovoza 2013. podnese izvještaj o trenutačnoj vojnoj i sigurnosnoj suradnji država članica EU-a s Egiptom te da u uskoj suradnji s Europskim parlamentom izradi plan s konkretnim koracima koje egipatske vlasti moraju poduzeti kako bi znatno popravile stanje na području ljudskih prava i provele sveobuhvatnu reformu pravosuđa;
14. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, predsjedniku i vladi Arapske Republike Egipta te Afričkom povjerenstvu za ljudska prava i prava naroda.