Dokument s plenarne sjednice
10.9.2013 B7‑0413/2013
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika
o stanju u Siriji
( 2013/2819(RSP) )
Charles Tannock, Geoffrey Van Orden, Nirj Deva, Adam Bielan
u ime kluba ECR
Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Siriji
( 2013/2819(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji,
– uzimajući u obzir prethodne rezolucije Vijeća za vanjske poslove o Siriji, od kojih je posljednja od 22. srpnja 2013.,
– uzimajući u obzir prethodne izjave o Siriji visoke predstavnice Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku/potpredsjednice Komisije,
– uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a o Siriji, a posebno rezolucije br. 67/262 od 15. svibnja 2013., br. 66/253B od 3. kolovoza 2012. i br. 66/253 od 16. veljače 2012.,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 22. svibnja 2013. o stanju sirijskih izbjeglica u susjednim zemljama[1],
– uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 60/1 od 24. listopada 2005., a posebno njezine stavke 138. – 140. o odgovornosti za zaštitu stanovništva od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,
– uzimajući u obzir Protokol o zabrani upotrebe u ratu zagušljivih, otrovnih ili sličnih plinova i bakterioloških metoda ratovanja potpisan u Ženevi 17. lipnja 1925.,
– uzimajući u obzir Konvenciju o zabrani razvijanja, proizvodnje i gomilanja bakteriološkog (biološkog) i toksičnog oružja i o njegovu uništenju potpisanu u Londonu, Moskvi i Washingtonu 10. travnja 1972.,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Pakt protiv mučenja i drugog okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta i njezin fakultativni protokol o uključivanju djece u oružani sukob te Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, u kojima je Sirija supotpisnica,
– uzimajući u obzir izvješća od 4. lipnja, 22. ožujka i 5. veljače 2013. Neovisne međunarodne istražne komisije o Siriji koju je 22. kolovoza 2011. osnovalo Vijeće UN-a za ljudska prava,
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europske komisije i visoke predstavnice Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 25. svibnja 2011. naslovljenu „Novi odgovor na promjene u susjedstvu”,
– uzimajući u obzir sažetak izvješća s međunarodne humanitarne konferencije na visokoj razini za Siriju održane 30. siječnja 2013. u Kuvajtu,
– uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da nemiri i krvoprolića u Siriji sada traju već treću godinu, a da ne postoje vidljivi neposredni izgledi za kraj sukoba;
B. budući da su građanski nemiri i nasilna represija sirijskih vlasti nad sirijskim narodom doveli zemlju u stanje građanskog rata, što predstavlja opasnost od šireg regionalnog sukoba;
C. budući da je od početka sukoba ubijeno više od 100 000 Sirijaca;
D. budući da se broj registriranih sirijskih izbjeglica sada procjenjuje na više od dva milijuna dok je oko četiri milijuna raseljenih Sirijaca;
E. budući da je predsjednik Assad u više navrata zanemarivao bezbrojne pozive međunarodne zajednice da okonča jezovito nasilje u Siriji;
F. budući da i dalje raste nasilje u vidu korištenja teškog topništva i granatiranja naseljenih područja te jezovitih ubojstava od strane sirijske vojske, snaga sigurnosti i skupine nazvane „Šabiha” kao i raznih oporbenih snaga;
G. budući da je bilo nekoliko masakra i masovnih izravnih ubojstava muškaraca, žena i djece;
H. budući da su se mučenja, masovna uhićenja i rašireno uništavanje naseljenih područja dramatično proširili u proteklih nekoliko mjeseci;
I. budući da je visoki povjerenik UN-a za izbjeglice izjavio da je sukob u Siriji mnogo više od humanitarne krize te da prijeti opasnost od njegova širenja u regiji te eskalacije političke, sigurnosne i humanitarne katastrofe koja bi bila potpuno porazna za sposobnost međunarodne zajednice na odgovor;
J. budući da tisuće Sirijaca svakodnevno bježi od sukoba u susjedne zemlje kako bi pronašli sigurnost i zaštitu, a da su i dalje ugroženi u izbjegličkim kampovima;
K. budući da su Libanon, Jordan i Turska zemlje koje su najviše pogođene sukobom i valom izbjeglica;
L. budući da je Istočna Ghouta granatirana 21. kolovoza 2013. i da su stanovnici navodili neposredne simptome kao što su konvulzije, gušenje i manjak kontrole u mišićima koji su posljedica korištenja kemijskog oružja;
M. budući da je prema izvješćima u napadu smrtno stradalo 1 300 osoba, među kojima oko 400 djece, a stotine njih je ozlijeđeno na području koje su prethodno svakodnevno bombardirale snage režima zbog čega je bilo nemoguće osigurati najosnovnije životne potrepštine za stotine tisuća stanovnika, kako izvješćuje Centar za dokumentaciju nasilja u Siriji;
N. budući da brojni neovisni izvori potvrđuju korištenje kemijskog oružja u napadima na Istočnu Ghoutu;
O. budući da je korištenje kemijskog oružja ratni zločin prema Ženevskom protokolu i Statutu Međunarodnog kaznenog suda;
P. budući da se prema međunarodnom običajnom pravu može smatrati da se odredbe Konvencije UN-a o kemijskom oružju primjenjuju na Siriju iako je ona jedna od nekolicine zemalja koje tu konvenciju još trebaju potpisati;
Q. budući da je tim UN-ovih inspektora za oružje proveo četiri dana u Siriji istražujući korištenje kemijskog oružja dana 21. kolovoza 2013. u Istočnoj Ghouti sa zadatkom da procijene je li bilo upotrebe kemijskog oružja, a ne tko su mogli biti počinitelji;
R. budući da je 27. kolovoza 2013. Arapska liga dala izjavu kojom osuđuje sirijski režim i optužuje predsjednika Assada za genocid, navodeći neobično žestokim riječima da je režim „u cijelosti odgovoran za taj opaki zločin” i tražeći da se „svi počinitelji tog bezočnog zločina izvedu pred međunarodni sud”;
S. budući da Vijeće sigurnosti UN-a 30. kolovoza 2013. nije postiglo dogovor o nužnim mjerama za intervenciju protiv kršenja međunarodnih normi od strane predsjednika Assada u krizi u Siriji;
T. budući da se u rezoluciji Parlamenta od 18. prosinca 2008. o razvojnim perspektivama za izgradnju mira i nacija u poslijeratnim situacijama[2] jasno navodi sljedeće: „ističe da se „odgovornost za zaštitu” treba smatrati sredstvom promicanja sigurnosti ljudi; ističući da država sama snosi primarnu odgovornost za stanovništvo za sprječavanje genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti naglašava odgovornost svake vlade za zaštitu njezinih građana; međutim, smatra da u slučajevima kad vlade ne mogu ili ne žele pružiti takvu zaštitu, odgovornost za poduzimanje odgovarajućih mjera postaje kolektivna odgovornost šire međunarodne zajednice; nadalje napominje da bi takve mjere trebale biti i preventivne i reaktivne, a korištenje nametnute vojne sile uključiti samo u krajnjoj nuždi;
1. žali zbog nasilja, zastrašivanja i mučenja koje su osobe uključene u unutarnji sukob u Siriji provodile nad muškarcima, ženama i djecom;
2. najoštrije osuđuje masovna ubojstva civila kemijskim oružjem 21. kolovoza 2013.; napominje s velikom zabrinutošću da se radi o najvećem masovnom ubojstvu kemijskim oružjem nakon napada koji su počinile snage Sadama Huseina koje su ubile oko 5 000 iračkih Kurda 1988. u Halabji, na sjeveru Iraka; naglašava da je prema međunarodnom pravu uporaba kemijskog oružja nezakonita, da povrede prava moraju imati ozbiljne posljedice i da je Sirija jedna od veoma malog broja zemalja koje nisu potpisale Međunarodnu konvenciju o kemijskom oružju, ali da je potpisnica Ženevskog protokola iz 1925. koji zabranjuje upotrebu kemijskog oružja;
3. smatra da uporaba kemijskog oružja, koje zajedno s atomskim i biološkim oružjem čini oružje za masovno uništenje, ne smije ostati bez odgovora i da bi međunarodna zajednica trebala, u najboljem slučaju radeći pod okriljem UN-a, razmotriti sve mogućnosti u okviru međunarodnog prava u svojem odgovoru na napad od 21. kolovoza;
4. smatra da međunarodna zajednica ima moralnu obvezu reagirati kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo i izbjegla svaka opasnost od daljnje uporabe kemijskog oružja ili drugog oružja za masovno uništenje u sukobu;
5. poziva UN da što prije dovrši temeljitu istragu masovnih ubojstava u Siriji od 21. kolovoza 2013. i da procijeni odgovornosti;
6. žali zbog činjenice što Vijeće sigurnosti UN-a nije poduzelo mjere kao odgovor na krizu u Siriji;
7. poziva Vijeće sigurnosti UN-a da razmotri masovna ubojstva u Siriji i kršenje međunarodnih konvencija na temelju zaključaka skupine stručnjaka UN-a i da hitno odgovori na korištenje kemijskog oružja u Siriji;
8. posebno poziva Rusiju i Kinu, kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, da ispune svoju odgovornost i olakšaju postizanje zajedničkog stajališta i rješenja krize u Siriji; žali zbog uzastopnog korištenja prava na veto od strane Rusije i Kine kao stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a u vezi sa stanjem u Siriji čime se međunarodnu zajednicu sprječava u uvođenju mira i sigurnosti u regiji kako je predviđeno Poveljom UN-a;
9. primjećuje izjavu Arapske lige od 27. kolovoza 2013. kojom se poziva međunarodna zajednica kako je predstavljena u Vijeću sigurnosti UN-a da „nadvlada unutarnja neslaganja i poduzme mjere protiv osoba koje su počinile taj zločin za koji je odgovoran sirijski režim”;
10. naglašava da stanje u Siriji zahtjeva usklađen i jedinstven pristup svih NATO-ovih saveznika, država članica EU-a i šire međunarodne zajednice; stoga poziva Europsku uniju i njezine države članice da procijene mjere koje bi Unija mogla usvojiti kako bi poduprla demokratske snage u sirijskoj oporbi na način da se pojednostavni dijalog i zajednički pristup s drugim međunarodnim sudionicima, kao što je Arapska liga, te da pruže dodatnu humanitarnu pomoć stanovništvu u Siriji i susjednim zemljama;
11. poziva međunarodnu zajednicu i sve strane uključene u sukob u Siriji da se zalažu za održavanje konferencije Ženeva II. sa zajedničkom željom da se postigne političko rješenje za sukob u Siriji; nadalje, potiče međunarodnu zajednicu da se zauzme za konkretno planiranje demokratske promjene vlasti u Siriji nakon odlaska Assada;
12. poziva na osnivanje međunarodne istražne komisije kojoj će uz UN-ove inspektore za oružje biti osiguran pristup ne samo kako bi dokumentirala i provjerila posebnu upotrebu kemijskog oružja, nego i kako bi ustanovila strane odgovorne za nezakonitu upotrebu kemijskog oružja,
13. poziva na kazneni progon osoba odgovornih za zločine protiv čovječnosti i za rasprostranjeno, sustavno i grubo kršenje ljudskih prava te na njihovo upućivanje Uredu tužitelja od strane Vijeća sigurnosti UN-a kako bi ih se optužilo nakon istrage na Međunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu;
14. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka humanitarne krize u Siriji i njezinih posljedica za susjedne zemlje; nadalje je zabrinut zbog činjenice što se egzodus izbjeglica iz Sirije nastavlja ubrzavati;
15. žali zbog činjenice što na nedavnom sastanku na vrhu skupine G20 u Sankt Peterburgu nije postignut dogovor o jedinstvenom međunarodnom odgovoru na napad kemijskim oružjem u Siriji 21. kolovoza;
16. odaje priznanje vladama susjednih zemalja, osobito Turske i Libanona, koje su pružile humanitarnu pomoć sirijskim izbjeglicama; svjestan je da je pružanje humanitarne pomoći stavilo dodatni pritisak na postojeće službe i sredstva u tim zemljama: poziva međunarodnu zajednicu da pruži potporu zemljama koje su na taj način pogođene;
17. dijeli zabrinutost sa zamjenikom glavnog tajnika UN-a za humanitarna pitanja i koordinatorom za pružanje hitne pomoći u smislu da obični ljudi plaćaju cijenu zbog neuspjeha u rješavanju sukoba koji je do sada rezultirao brojkom od dva milijuna izbjeglica i 100 000 smrtno stradalih;
18. napominje da predsjednik Assad kao ustavni i pravni čelnik sirijske države ima krajnju odgovornost za sva djela koja su počinile oružane snage u Siriji; nadalje, poziva predsjednika Assada da prizna odbacivanje njegova režima u sirijskom narodu i da odstupi u interesu svoje zemlje i jedinstva svog naroda;
19. poziva sve u Siriji da se vode načelima ljudskih prava i demokracije te da se pridruže međunarodnoj zajednici u mirnom okončanju sukoba;
20. prepoznaje hitnu potrebu da se usmjere međunarodni i regionalni napori kako bi se riješila kriza u Siriji; i dalje poziva sve članice Vijeća sigurnosti UN-a da se drže svojih odgovornosti u vezi s krizom; poziva sve zemlje koje aktivno promiču rješenje krize da podupru te napore; smatra da bi se taj proces trebao temeljiti na načelima uključenima u priopćenju iz Ženeve od 30. lipnja 2012. i na rezoluciji br. 2042 Vijeća sigurnosti UN-a;
21. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Arapske lige, vladi i parlamentu Sirijske Arapske Republike te vladama i parlamentima sirijskih susjednih zemalja.