Dokument s plenarne sjednice

 

1.10.2013                                                                                                                B7‑0435/2013

PRIJEDLOG REZOLUCIJE

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B7‑0509/2013

u skladu s člankom 115. stavkom 5. Poslovnika

           o trgovinskim odnosima EU-a i Tajvana

( 2013/2675(RSP) )

Vital Moreira

u ime Odbora za međunarodnu trgovinu

 

B7‑0435/2013

Rezolucija Europskog parlamenta o trgovinskim odnosima EU-a i Tajvana

( 2013/2675(RSP) )

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. veljače 2011. o Europi 2020.[1],

–   uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. Ugovora o Europskoj uniji te članak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u kojem se navodi da „u svojim odnosima s ostatkom svijeta, Unija doprinosi strogom poštovanju i razvoju međunarodnog pravaˮ te da „Unija osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti.ˮ,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. svibnja 2011. o godišnjem izvješću Vijeća Europskom parlamentu o glavnim aspektima i osnovnim izborima Zajedničke vanjske i sigurnosne politike 2009.[2],

–    uzimajući u obzir njegovu rezoluciju od 12. rujna 2012. o godišnjem izvješću Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici[3],

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. ožujka 2013. o odnosima EU-a i Kine[4],

–   uzimajući u obzir njegovu rezoluciju od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima i društvenim i okolišnim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima[5],

–   uzimajući u obzir njegovu rezoluciju od 5. veljače 2009. o jačanju uloge europskih malih i srednjih poduzeća u međunarodnoj trgovini[6],

–   uzimajući u obzir njegovu rezoluciju od 18. prosinca 2008. o učinku krivotvorenja na međunarodnu trgovinu[7],

–   uzimajući u obzir njegovu rezoluciju od 4. rujna 2008. o trgovini uslugama[8],

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. svibnja 2008. o trgovini sirovinama i robom[9],

–   uzimajući u obzir njegovu rezoluciju od 19. veljače 2008. o strategiji EU-a za osiguranje pristupa tržištu europskim poduzećima[10],

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 22. svibnja 2007. o Globalnoj Europi – vanjskim aspektima konkurentnosti[11],

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. srpnja 2005. o odnosima EU-a, Kine i Tajvana i sigurnosti na Dalekom istoku[12],

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina, rast i svjetski poslovi – trgovinska politika kao osnovna komponenta strategije 2020. EU-aˮ COM (2010) 0612 ,

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Globalna Europa: natjecanje u svijetu. Doprinos strategiji EU-a za rast i radna mjestaˮ ( COM(2006)0567 ),

–   uzimajući u obzir izvješće Komisije objavljeno 28. veljače 2013. pod nazivom „Izvješće o preprekama trgovini i ulaganju 2013.” ( COM(2013)0103 ),

–   uzimajući u obzir pitanje Komisiji o trgovinskim odnosima EU-a i Tajvana ( O-000093/2013 – B7‑0509/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da je višestrani trgovinski sustav koji se temelji na pravilima, uspostavljen u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), najpovoljniji okvir za ostvarenje otvorene i pravedne trgovine diljem svijeta; budući da je iznimno važno razumjeti da su bilateralni sporazumi obuhvaćeni istim zajedničkim paketom instrumenata međunarodnih poslova;

B.  budući da je Unija u potpunosti predana ostvarivanju izbalansiranog i pravednog ishoda Razvojnog plana iz Dohe (DDA) kao odabranog pristupa i budući da smatra da je istovremeni napredak u postizanju bilateralnih trgovinskih sporazuma s drugim industrijaliziranim državama također valjana opcija;

C. budući da je ukupni iznos bilateralne trgovine između EU-a i Tajvana povećan za više od dvanaest puta u zadnja dva desetljeća te da je 2011. iznosio preko 40 milijardi EUR;

D. budući da je Tajvan sedmi najveći trgovinski partner EU-a u Aziji, a dvadeset i treći najveći trgovinski partner EU-a u svijetu;

E.  budući da je 2010. godine 31,5 % svih tokova izravnih inozemnih ulaganja i 21 % ukupnih izravnih inozemnih ulaganja u Tajvan potjecalo iz EU-a, koji je zbog toga bio najveći inozemni ulagač u tu zemlju;

F.  budući da su trenutačno ukupni trgovinski odnosi između EU-a i Tajvana znatno zaostaju za svojim potencijalom;

 

G. budući da otvorena i pravedna trgovina predstavlja snažno sredstvo za poticanje rasta i dobrobiti, zasnivajući se na usporednim prednostima svakog pojedinog gospodarstva i mogućim sinergijama koje proističu iz veće gospodarske integracije i novih ulaganja u gospodarstva temeljeno na znanju;

H. budući da su općenito govoreći carine između ta dva trgovinska partnera već sada niske; budući da EU i Tajvan vode redovite strukturirane dijaloge u vezi s trgovinom i ulaganjima od zajedničkog interesa; budući da su, u tom okviru, uspostavljene četiri tehničke radne skupine zadužene za pitanja IPR-a, TBT-a, SPS-a te farmaceutskog sektora;

I.   budući da, usprkos relativno niskim carinskim stopama, opseg bilateralne trgovine između EU-a i Tajvana zaostaje za većinom trgovinskih razmjena EU-a s ostalim važnim trgovinskim partnerima;

J.   budući da je informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT) sektor s visokom dodanom vrijednošću, kao i da je izvor rasta u EU-u i u Tajvanu, osobito s obzirom na daljnji razvoj pametnih proizvoda i usluga;

K. budući da EU i Tajvan mogu produbiti svoje gospodarske odnose na način koji će zaista biti obostrano koristan i kojim će se u obzir uzeti i rješavanje zajedničkih društvenih izazova;

L.  budući da je Tajvan od 2002. punopravni član Svjetske trgovinske organizacije (WTO) te da je punopravni član Gospodarske suradnje u Aziji i Pacifiku (APEC) i Azijske razvojne banke;

M. budući da je pristupanje Tajvana Sporazumu WTO-a o državnim nabavama (GPA) iz srpnja 2009. predstavljalo važan i pozitivan korak, koji će Tajvanu koristiti ne samo u vidu recipročnog otvaranja tržišta GPA-a, nego i za poboljšanje učinkovitosti na domaćem tržištu;

N. budući da su Tajvan i Narodna Republika Kina (NRK) usvojili konstruktivan pristup kojim su doprinijeli zaključenju 19 sporazuma i koje je za Tajvan potpisala Fondacija za razmjenu u Tajvanskom prolazu, odnosno Udruženje za odnose u Tajvanskom prolazu za NRK; budući da ti sporazumi uključuju okvirni sporazum o gospodarskoj suradnji među državama Tajvanskog prolaza (ECFA) i sporazum o intelektualnom vlasništvu potpisan 29. lipnja 2010., kao i sporazum o ulaganju i sporazum o carinskoj suradnji, koji su potpisani 9. kolovoza 2012;

O. budući da su druge konstruktivne alternative navele Tajvan da zaključi 31 bilateralni sporazum o ulaganju (BIA) s trećim zemljama, uključujući s Japanom 22. rujna 2011. te Sporazum o gospodarskoj suradnji s Novim Zelandom 10. srpnja 2013., obnovio je razgovore o okvirnom sporazumu o trgovini i ulaganju sa Sjedinjenim državama i trenutačno vodi pregovore o sporazumu o ulaganju s Republikom Korejom, kao i o sporazumu o slobodnoj trgovini sa Singapurom (ASTEP) i Novim Zelandom (ECA);

P.  budući da su se gospodarsko i kulturno predstavništvo Taipeija u SAD-u i Američki institut u Tajvanu dogovorili oko zajedničkih izjava o načelima međunarodnog ulaganja i uslugama informacijske i komunikacijske tehnologije; budući da i Tajvan sklopio sveobuhvatne sporazume o porezu na dohodak s 25 zemalja, uključujući 9 država članica EU-a;

Q. budući da bliske gospodarske veze s Tajvanom ni na koji način ne proturječe politici EU-a o „jedinstvenoj Kiniˮ jer su se 1991. godine i Kina i Tajvan pridružili Gospodarskoj suradnji u Aziji i Pacifiku (APEC) i 2002. pristupili Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO);

1.  smatra da je višestrani trgovinski sustav, kojeg predstavlja WTO-a, i dalje daleko najučinkovitiji okvir za ostvarivanje otvorene i pravedne trgovine diljem svijeta; vjeruje da bi Europska unija i Tajvan trebali doprinijeti unapređenju višestranih trgovinskih pregovora;

2.  smatra da bi EU, budući da radi na poboljšanju ekonomskih odnosa s Kinom, trebala razmotriti mogućnost da isto učini s Tajvanom kako bi dosljedno nastavila s pružanjem potpore demokratskom sustavu, društvenom pluralizmu i dobrim rezultatima u poštovanju ljudskih prava i vladavine prava u Tajvanu;

3.  stoga smatra da bi EU trebao pozitivno odgovoriti na spremnost Tajvana da počine s paralelnim pregovorima o bilateralnim sporazumima o zaštiti ulaganja i pristupu tržištu kako bi dodatno ojačao pravnu sigurnost ulaganja te povećao obim i kakvoću tokova ulaganja;

4.  vjeruje da se odluka o početku takvih pregovora s Tajvanom treba temeljiti na ekonomskim razlozima i ne treba biti povezana s procjenom odnosa između EU-a i Narodne Republike Kine;

5.  naglašava da je Parlament naklonjen sporazumu s Tajvanom o zaštiti ulaganja i pristupu tržištu, koji bi doveo do jačanja postojećih gospodarskih veza između EU-a i Tajvana;

6.  smatra da sporazum o zaštiti ulaganja i pristupu tržištu između EU-a i Tajvana ima istinski potencijal da donese korist objema stranama i obama gospodarstvima;

7.  primjećuje da bi svi sporazumi trebali u obzir uzeti mala i srednja poduzeća te poboljšati njihovu sposobnost za vanjska ulaganja;

8.  podsjeća da EU i Tajvan već imaju integrirane gospodarske odnose, niske carinske tarife na objema stranama te dobro strukturiran dijalog, u okviru kojeg se redovito sastaju kako bi riješili pitanja bilateralne trgovine i ulaganja;

9.  naglašava da bi sporazum trebao uključivati snažnu predanost obiju strana održivom i uključivom razvoju u gospodarskom, društvenom i ekološkom smislu u odnosu na ulaganja;

10. naglašava da sporazumi o ulaganju koje sklopi EU moraju poštovati mogućnost javne intervencije, posebno prilikom postizanja ciljeva javne politike kao što su socijalni i ekološki standardi, ljudska prava, sigurnost, prava radnika i potrošača, javno zdravlje i sigurnost te kulturna raznolikost; poziva na to da se u sporazum uključe posebne odredbe u vezi sa spomenutim ciljevima;

11. u pogledu pristupa tržištu preporučuje da objema stranama bude dopušteno isključivanje određenih sektora iz obveza liberalizacije kako bi se zaštitili strateški nacionalni interesi;

12. ponovno poziva na klauzulu o korporativnoj socijalnoj odgovornosti te učinkovitu socijalnu klauzulu i klauzulu o zaštiti okoliša;

13. naglašava da sporazum mora obvezivati strane ulagače u EU-u na poštovanje europskih socijalnih standarda i zahtjeva socijalnog dijaloga;

14. poziva Komisiju da započne razgovore o tim sporazumima između EU-a i Tajvana;

15. nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi        Vijeću i Komisiji, vladama i parlamentima država članica, vladi Tajvana i tajvanskom Zakonodavnom Yuanu.

 

[1] SL C 188 E, 28.6.2012., str. 42.
[2] SL C 377 E, 7.12.2012., str. 35.
[3] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0334
[4] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0097
[5] SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.
[6] SL C 67 E, 18.3.2010., str. 101.
[7] SL C 45 E, 23.2.2010., str. 47.
[8] SL C 295 E, 4.12.2009., str. 67.
[9] SL C 279 E, 19.11.2009., str. 5.
[10] SL C 184 E, 6.8.2009., str. 16.
[11] SL C 102 E, 24.4.2008., str. 128.
[12] SL C 157 E, 6.7.2006., str. 471.