Europski parlament,

–       uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji,

–       uzimajući u obzir prethodne zaključke Vijeća za vanjske poslove o Siriji, od kojih su posljednji od 18. studenog 2013. i 20. siječnja 2014.,

–       uzimajući u obzir prethodne izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Siriji;

–       uzimajući u obzir prethodne rezolucije Opće skupštine UN-a o Siriji,

–       uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a od 27. rujna 2013. o uništenju sirijskog kemijskog oružja (S/RES/2118-(2013)),

–       uzimajući u obzir svoje rezolucije od 12. rujna 2013. o stanju u Siriji

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0378.

–       uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–       uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole,

–       uzimajući u obzir Protokol o zabrani upotrebe u ratu zagušljivih, otrovnih ili sličnih plinova i bakterioloških metoda ratovanja potpisan u Ženevi 17. lipnja 1925.,

–       uzimajući u obzir Konvenciju o zabrani razvijanja, proizvodnje i gomilanja bakteriološkog (biološkog) i toksičnog oružja i o njegovu uništenju potpisanu u Londonu, Moskvi i Washingtonu 10. travnja 1972.,

–       uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta i njezin fakultativni protokol o uključivanju djece u oružani sukob te Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, u kojima je Sirija supotpisnica,

–       uzimajući u obzir izvješća Neovisne međunarodne istražne komisije o Siriji, od kojih je posljednje od 11. rujna 2013.,

–       uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europske komisije od 25. svibnja 2011. pod nazivom „Novi odgovor na promjene u susjedstvu”,

–       uzimajući u obzir završno priopćenje Akcijske skupine za Siriju od 30. lipnja 2012., u daljnjem tekstu „Priopćenje iz Ženeve”,

–       uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da nemiri i krvoprolića u Siriji sada traju već treću godinu, a da ne postoje vidljivi neposredni izgledi za kraj sukoba;

B.     budući da su građanski nemiri i nasilna represija sirijskih vlasti nad sirijskim narodom, uključujući navodnu upotrebu kemijskog oružja, doveli zemlju u stanje građanskog rata, što predstavlja opasnost od šireg regionalnog sukoba;

C.     budući da je od početka sukoba ubijeno više od 110 000 Sirijaca;

D.     budući da je u 2013. u Siriji ubijeno više od 1200 kršćana; budući da se broj kršćanskog stanovništva u Siriji procjenjuje na 1,3 milijuna;

E.     budući da se broj registriranih sirijskih izbjeglica sada procjenjuje na više od dva milijuna dok je oko devet milijuna Sirijaca raseljeno;

F.     budući da je predsjednik Assad u više navrata zanemarivao nebrojne pozive međunarodne zajednice da okonča jezovito nasilje u Siriji;

G.     budući da nasilje i dalje raste, uključujući korištenje teškog topništva i granatiranje naseljenih područja te jezovita ubojstva koja provode sirijska vojska, snage sigurnosti i skupina nazvana „Šabiha” kao i razne oporbene snage;

H.     budući da je bilo nekoliko masakra i masovnih izravnih ubojstava muškaraca, žena i djece;

I.      budući da su se mučenja, masovna uhićenja i rašireno uništavanje naseljenih područja dramatično proširili u proteklih nekoliko mjeseci;

J.      budući da tisuće Sirijaca svakodnevno bježi od sukoba u susjedne zemlje kako bi pronašli sigurnost i zaštitu, a da su i dalje ugroženi u izbjegličkim kampovima;

K.     budući da su Libanon, Jordan i Turska zemlje koje su najviše pogođene sukobom i valom izbjeglica;

L.     budući da brojni neovisni izvori potvrđuju korištenje kemijskog oružja u napadu u Istočnoj Ghouti 21. kolovoza 2013.;

M.    budući da je korištenje kemijskog oružja ratni zločin prema Ženevskom protokolu i Statutu Međunarodnog kaznenog suda;

N.     budući da se prema običajnom međunarodnom pravu može smatrati da se odredbe Konvencije UN-a o kemijskom oružju primjenjuju na Siriju iako je ona jedna od nekolicine zemalja koje tu konvenciju još nisu potpisale;

O.     budući da su predstavnici sirijske vlade i članovi Nacionalne koalicije sirijskih revolucionarnih i oporbenih snaga pristali sudjelovati u međunarodnim mirovnim pregovorima koje je sazvao Lahdar Brahimi, izaslanik UN-a za mir u Siriji, a koji su se od 22. do 28. siječnja 2014. održali u Montreuxu i Ženevi; budući da je g. Brahimi predložio još jedan krug mirovnih pregovora koji trebaju početi 10. veljače 2014.;

1.      žali zbog nasilja, zastrašivanja i mučenja koje su osobe uključene u unutarnji sukob u Siriji provodile nad muškarcima, ženama i djecom;

2.      osuđuje na najoštriji mogući način masovno ubojstvo civila kemijskim oružjem 21. kolovoza 2013. te pozdravlja međunarodne napore da se uništi zaliha kemijskog oružja koju je nagomilao sirijski režim; potiče sve strane da surađuju kako bi se osiguralo brzo i potpuno uklanjanje sveg kemijskog oružja iz Sirije;

3.      pozdravlja konferenciju Ženeva II i spremnost članova sirijske oporbe da se obvežu na načela iz priopćenja iz Ženeve; naglašava potrebu za postizanjem napretka nakon nastavka mirovnih pregovora te posebno potrebu da međunarodna zajednica i svi uključeni u sirijski sukob surađuju radi osiguranja političkog rješenja sukoba u Siriji na temelju tih načela; nadalje, potiče međunarodnu zajednicu da se zauzme za konkretno planiranje demokratske promjene vlasti u Siriji nakon odlaska Assada;

4.      prepoznaje hitnu potrebu da se usmjere međunarodni i regionalni napori kako bi se riješila kriza u Siriji; i dalje poziva sve članice Vijeća sigurnosti UN-a da se drže svojih odgovornosti u vezi s krizom; poziva sve zemlje koje aktivno promiču rješenje krize da podupru te napore;

5.      izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka humanitarne krize u Siriji i njezinih posljedica za susjedne zemlje; zabrinut je nadalje zbog činjenice što se egzodus izbjeglica iz Sirije nastavlja ubrzavati; poziva na postizanje sporazuma kojima bi se jamčio trenutni i potpuni humanitarni pristup i izlaz iz područja pod opsadom, bez straha od buduće odmazde;

6.      žali zbog pogoršanog stanja brojnih sirijskih manjina, uključujući kršćansku zajednicu u toj zemlji, te oštro osuđuje velik broj ubojstava kršćana u Siriji;

7.      odaje priznanje vladama susjednih zemalja, osobito Turske i Libanona, koje su pružile humanitarnu pomoć sirijskim izbjeglicama; svjestan je da je pružanje humanitarne pomoći dodatan pritisak na postojeće službe i sredstva u tim zemljama; poziva međunarodnu zajednicu da pruži potporu zemljama koje su na taj način pogođene;

8.      napominje da predsjednik Assad kao ustavni i pravni čelnik sirijske države ima krajnju odgovornost za sva djela koja su počinile oružane snage u Siriji; poziva predsjednika Assada da prizna odbacivanje svog režima u sirijskom narodu te da odstupi u interesu svoje zemlje i jedinstva svog naroda;

9.      poziva sve u Siriji da se vode načelima ljudskih prava i demokracije te da se pridruže međunarodnoj zajednici u mirnom okončanju sukoba;

10.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Arapske lige, vladi i parlamentu Sirijske Arapske Republike te vladama i parlamentima sirijskih susjednih zemalja.