Dokument s plenarne sjednice
5.3.2014 B7‑0229/2014
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika
o strategiji EU-a za Arktik
( 2013/2595(RSP) )
Véronique De Keyser, Libor Rouček, Liisa Jaakonsaari, Jens Nilsson, Ivari Padar
u ime kluba S&D
Rezolucija Europskog parlamenta o strategiji EU-a za Arktik
( 2013/2595(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Arktiku, osobito onu od 20. siječnja 2011. o održivoj politici EU-a za krajnji sjever[1], te izvješće Zajedničkog parlamentarnog odbora Europskog gospodarskog prostora o politici za Arktik od 28. listopada 2013.,
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. lipnja 2012. naslovljenu „Razvijanje politike Europske unije prema arktičkoj regiji: napredak nakon 2008. i sljedeći koraci” i popratne radne dokumente osoblja naslovljene „Popis aktivnosti u okviru razvijanja politike Europske unije o Arktiku” ( SWD(2012)0182 ) i „Prostor i Arktik” ( SWD(2012)0183 ),
– uzimajući u obzir svoje pitanje za usmeni odgovor s raspravom od 9. travnja 2013. ( O-000042/2013 ),
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Politici EU-a za Arktik kao odgovor na sve veće globalno zanimanje za tu regiju ‒ mišljenje civilnoga društva” od 17. travnja 2013.,
– uzimajući u obzir Deklaraciju iz Kirune Arktičkog vijeća od 15. svibnja 2013.,
– uzimajući u obzir partnerstvo EU-a i Grenlanda u razdoblju od 2007. do 2013. i sporazum o partnerstvu u ribarstvu između EU-a i Grenlanda koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. i vrijedi tri godine,
– uzimajući u obzir program EU-a za istraživanje i inovacije Obzor 2020. za razdoblje od 2014. do 2020. godine,
– uzimajući u obzir program predsjedanja Arktičkog vijeća, program za arktičku suradnju Nordijskog vijeća ministara i program Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora,
– uzimajući u obzir izjavu povodom 20. godišnjice euroarktičke suradnje za regiju Barentsovog mora, podnesenu u Kirkenesu 3. i 4. lipnja 2013.,
– uzimajući u obzir pojedinačne nove i ažurirane nacionalne strategije i političke dokumente o arktičkim pitanjima iz Finske, Švedske, Danske i Grenlanda, Norveške, Rusije, SAD-a, Kanade, Njemačke i Ujedinjene Kraljevine,
– uzimajući u obzir izjave donesene na Parlamentarnom forumu Sjeverne dimenzije u veljači 2009. i veljači 2011. u Tromsøu,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu s trećeg ministarskog sastanka obnovljene Sjeverne dimenzije održanog u Bruxellesu 18. veljače 2013.,
– uzimajući u obzir pripadajuće izjave s 9. konferencije parlamentaraca arktičke regije održane u Bruxellesu od 13. do 15. rujna 2010. i s 10. konferencije parlamentaraca arktičke regije održane u Akureyriju od 5. do 7. rujna 2012.,
– uzimajući u obzir preporuke Nordijskog vijeća iz 2012.,
– uzimajući u obzir Direktivu 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti[2],
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. travnja 2012. naslovljenu „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.”[3],
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030. godine[4],
– uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 3. listopada 2013. u predmetu C-583/11P i od 25. travnja 2013. u predmetu T-526/10 o zahtjevu za poništenje Uredbe Komisije (EU) br. 737/2010 od 10. kolovoza 2010. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o trgovini proizvodima od tuljana[5],
– uzimajući u obzir izvješće posebne skupine Svjetske trgovinske organizacije (WTO) od 25. studenog 2013. naslovljeno „Europske zajednice − mjere kojima se zabranjuje uvoz i stavljanje na tržište proizvoda od tuljana”, poglavlje 1.3.5. (u kojem se obrazlaže prethodna odluka objavljena 29. siječnja 2013.), te obavijest o žalbi EU-a Žalbenom tijelu WTO-a od 29. siječnja 2014.,
– uzimajući u obzir izvješće Nordijskog centra za prostorni razvoj (Nordregio) 2009:2 („Snažna, konkretna i obećavajuća ‒ ususret viziji za sjeverna slabo naseljena područja u 2020.”),
– uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da zajednička komunikacija Komisije i Visoke predstavnice iz ljeta 2012. predstavlja još jedan korak naprijed;
B. budući da je Parlament u svojem pitanju za usmeni odgovor s raspravom od 9. travnja 2013. izazvao Komisiju i Vijeće da konkretnije odgovore na zahtjeve i zaključke sadržane u njegovoj rezoluciji iz 2011. o održivoj politici EU-a za krajnji sjever te osmisle jasnu političku viziju, sektorske prioritete i ciljeve te konkretne mjere za provedbu sveobuhvatne strategije EU-a za Arktik;
C. budući da Vijeće još nije objavilo svoje zaključke o zajedničkoj komunikaciji Komisije/ESVD-a iz ljeta 2012.,
D. budući da je Parlament aktivan sudionik u radu Stalnog odbora parlamentaraca arktičke regije preko svojeg Izaslanstva za odnose sa Švicarskom i Norveškom te u Zajedničkom parlamentarnom odboru EU-a i Islanda i Zajedničkom parlamentarnom odboru Europskoga gospodarskog prostora (EGP);
E. budući da su Danska, Finska i Švedska arktičke države i da su i Finska i Švedska djelomično smještene u arktičkom krugu; budući da jedini autohtoni narod u EU-u, narod Sami, živi u arktičkim regijama Finske i Švedske te u Norveškoj i Rusiji;
F. budući da je Norveška kao aktivan i pouzdan partner povezana s EU-om preko EGP-a i Schengenskog sporazuma;
G. budući da je Arktik naseljena regija sa suverenim državama; budući da europski dio Arktika obuhvaća industrijalizirana moderna društva, ruralna područja i autohtone zajednice; budući da je aktivno sudjelovanje tih regija u razvoju politike EU-a za Arktik ključno za osiguravanje legitimnosti, međusobnog razumijevanja i lokalne potpore djelovanju EU-a na Arktiku;
H. budući da EU dugotrajno djeluje na Arktiku time što je uključen u zajedničku politiku Sjeverne dimenzije s Rusijom, Norveškom i Islandom, u inicijativi za suradnju u regiji Barentsovog mora i posebno u Euroarktičkom vijeću za regiju Barentsovog mora i Regionalnom vijeću za regiju Barentsovog mora, u strateška partnerstva s Kanadom, Sjedinjenim Državama i Rusijom, uz sudjelovanje u ulozi aktivnog promatrača ad hoc u Arktičkom vijeću tijekom posljednjih godina;
I. budući da je Arktičko vijeće 15. svibnja 2013. u Kiruni odlučilo „uz odobravanje primiti” zahtjev EU-a za status stalnog promatrača; budući da ta potvrdna odluka uključuje uvjet rješavanja pitanja zabrane proizvoda od tuljana između EU-a i Kanade; budući da su EU i Kanada u postupku rješavanja tog pitanja; budući da EU već djeluje pod statusom stalnog promatrača u Arktičkom vijeću;
J. budući da EU i države članice iznimno doprinose istraživanju u Arktiku; budući da se programima EU-a, uključujući novi okvirni program Obzor 2020., te europskim strukturnim i investicijskim fondovima pruža potpora velikim istraživačkim projektima u regiji, od koje između ostaloga koristi ostvaruju narodi i gospodarstva arktičkih država;
K. budući da se procjenjuje da se otprilike petina neotkrivenih svjetskih resursa ugljikovodika nalazi u arktičkoj regiji, premda je potrebno poduzeti opsežnije istraživanje kako bi se točnije ustanovilo koliko se plina i nafte može naći u kojim dijelovima arktičke regije te kojom bi se tehnologijom te rezerve mogle sigurno izvaditi, je li moguća eksploatacija koja bi u potpunosti zadovoljila ekološka i društvena jamstva dana lokalnom stanovništvu te koliko bi ekonomski i ekološki održivo bilo koristiti te rezerve; budući da je u tom pogledu također potrebno uzeti u obzir sigurnost istraživanja i proizvodnje nafte te učinak eksploatacije na krhki ekosustav i biološku raznolikost Arktika;
L. budući da Konvencija UN-a o pravu mora pruža pravni okvir za upravljanje područjima Arktičkog mora, uključujući područja izvan nacionalne nadležnosti;
M. budući da sve veći interes za arktičku regiju aktera izvan Arktika, kao što su Kina, Japan, Indija i druge azijske zemlje, njihova dodjela financijskih sredstava za polarna istraživanja i, između ostalog, potvrđivanje Južne Koreje, Kine, Japana, Indije i Singapura kao promatrača u Arktičkom vijeću pokazuju sve veću globalnu geopolitičku važnost Arktika;
N. budući da istraživanje i razvoj, procjene utjecaja i zaštita ekosustava moraju popratiti gospodarsko ulaganje i razvoj radi osiguravanja održivog razvoja arktičke regije;
O. budući da je prioritet i dalje održivim razvojem pomiriti buduće gospodarske prilike i interese s društveno-kulturnim, ekološkim izazovima i izazovima povezanima s okolišem, što se također odražava u nacionalnim arktičkim strategijama arktičkih država;
EU i Arktik
1. podsjeća na donošenje svoje Rezolucije od 20. siječnja 2011. o održivoj politici EU-a za krajnji sjever te pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. lipnja 2012.; potvrđuje svoje stajalište da, s obzirom na to da su tri države članice EU-a, Danska, Finska i Švedska, arktičke države i s obzirom na to da Norveška i Island pripadaju EGP-u i Schengenskom prostoru, EU ima legitiman interes na temelju svojih prava i obveza prema međunarodnom pravu, svoje predanosti na području politike o očuvanju okoliša, o klimatskim promjenama i drugim područjima te na temelju svojeg financiranja, istraživačkih aktivnosti i gospodarskih interesa, uključujući one na područjima pomorskog prijevoza i razvoja prirodnih resursa; nadalje, podsjeća da EU ima velika arktička kopnena područja u Finskoj i Švedskoj koja naseljava jedina skupina autohtonog stanovništva u EU-u, narod Sami;
2. preporuča stvaranje mehanizma redovite razmjene gledišta i savjetovanja o temama povezanima s Arktikom s regionalnim, lokalnim i autohtonim dionicima europskog Arktika u cilju olakšavanja međusobnog razumijevanja;
3. uzima u obzir Deklaraciju iz Kirune Arktičkog vijeća iz svibnja 2013. te njegovu odluku o dodjeli statusa stalnog promatrača EU-u i drugim državama; poziva Komisiju da nastavi raditi na rješavanju pitanja zabrane proizvoda od tuljana s Kanadom te da pravovremeno obavještava Parlament o tom postupku;
4. podsjeća da su EU i države članice aktivni članovi drugih tijela povezanih s Arktikom kao što je Međunarodna pomorska organizacija; naglašava potrebu za preusmjeravanjem djelovanja institucija EU-a na područja koja se tiču političkih, ekoloških ili gospodarskih interesa EU-a i država članica; posebno naglašava potrebu da se na umu imaju interesi EU-a i država i regija europskog Arktika prilikom korištenja, izmjenjivanja ili razvijanja programa ili politika EU-a koji utječu ili mogu utjecati na Arktik, kako bi koristi imala cijela arktička regija;
5. smatra Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora važnom platformom za suradnju Danske, Finske, Norveške, Rusije, Švedske i Komisije; primjećuje rad tog vijeća na poljima zdravstva, socijalnih pitanja, obrazovanja, istraživanja, energetike, kulture, mladih, malog i srednjeg poduzetništva te turizma; zapaža savjetodavnu ulogu Radne skupine autohtonih naroda u tom vijeću;
6. podsjeća na doprinos EU-a istraživanju i razvoju te angažiranost gospodarskih sudionika registriranih i aktivnih na osnovi prava EU-a u arktičkoj regiji;
7. traži od Komisije da podnese prijedloge o tome kako bi se projekt Galileo ili projekti poput Globalnog praćenja okoliša i sigurnosti, koji mogu imati utjecaj na Arktik, mogli razviti kako bi se omogućila sigurnija i brža plovidba arktičkim vodama, a čime bi se ulagalo u sigurnost i dostupnost posebno Sjeveroistočnog prolaza, s ciljem doprinošenja boljoj predvidljivosti kretanja leda, boljem kartografskom prikazu arktičkog podmorja i razumijevanju glavnih geodinamičkih procesa u tom području;
8. naglašava potrebu za centrima izvrsnosti radi osiguravanja sigurnosti, pripremljenosti za izvanredne situacije te opreme i prostora za spašavanje; preporuča da EU aktivno doprinosi razvoju takvih centara;
9. pozdravlja to što članice Arktičkog vijeća provode Sporazum o potrazi i spašavanju i Sporazum o reagiranju na izlijevanje nafte; žali, međutim, što sporazum ne uključuje određene obvezujuće zajedničke standarde;
10. naglašava potrebu za obvezujućim instrumentom sprječavanja onečišćenja naftom;
11. ističe potrebu za aktivnim sudjelovanjem EU-a u svim relevantnim radnim skupinama Arktičkog vijeća ili relevantnim regionalnim ili međunarodnim organizacijama, poput Međunarodne pomorske organizacije i Konvencije o biološkoj raznolikosti;
12. pozdravlja nove arktičke strategije koje su nedavno objavile države članice EU-a; nada se da će to dovesti do konkretnijeg angažmana na Arktiku;
13. zahtijeva od Komisije da uspostavi bližu suradnju s Islandom u područjima od zajedničkog interesa, kao što je razvoj pomorskog prometa i obnovljive energije, uz puno iskorištavanje postojećih instrumenata i poticanje istraživanja i poslovne suradnje između europskih i islandskih poslovnih subjekata, osiguravajući time da europski interesi u ovoj strateški važnoj regiji ne pate;
14. pozdravlja pripreme za osnivanje Arktičkog poslovnog vijeća, koje bi djelovalo kao savjetodavni dodatak Arktičkom vijeću, i ističe postotak europskih poduzeća i ustanova koje doprinose Arktiku i ulažu u njega; predlaže djelotvorno sudjelovanje poslovnih subjekata ne samo iz tri arktičke države članice EU-a, nego i drugih država koje imaju promatrački status, imajući na umu današnji globalni karakter mnogih poduzeća;
15. pozdravlja rad uzlaznih inicijativa kojima se može osigurati uravnoteženo i dugoročno sudjelovanje poslovnih subjekata iz Europe i izvan nje te poziva Komisiju da predloži načine davanja potpore europskim poslovnim subjektima koji doprinose održivom i dugoročno uravnoteženom društveno-gospodarskom razvoju na Arktiku;
16. naglašava potrebu za dijalogom i partnerstvom s lokalnim i regionalnim tijelima vlasti radi oblikovanja djelotvornih europskih ulaganja za razvoj i suradnju, odgovaranja na buduće globalne izazove za napredak na Arktiku i, između ostaloga, omogućavanja iskorištavanja punog razvojnog potencijala tog područja;
17. priznaje trenutačni jaz između odgovarajuće stručnosti kad je riječ o vađenju i obradi ruda te predviđenih budućih potreba kako se regija nastavi razvijati; predlaže da sudjelovanjem u zajedničkim projektima na europskoj razini, kao što je Partnerstvo za inovacije na području sirovina, arktički akteri razmjenjuju informacije i znanja iz različitih područja; naglašava da EU mora uzeti u obzir potrebu da od aktivnosti povezanih sa sirovinama koristi ima lokalna zajednica te da ih ista prihvaća;
18. traži Komisiju da, imajući u vidu golemi broj znanstvenih, ekonomskih i društvenih aktivnosti, posebno na europskom dijelu Arktika, području Barentsovog mora, ali i izvan tih područja, razvije prakse namijenjene boljem iskorištavanju postojećih sredstava EU-a te osiguravanju odgovarajuće ravnoteže u zaštiti i razvoju arktičke regije pri usmjeravanju sredstava EU-a prema Arktiku;
19. nadalje predlaže potrebu za boljim usklađivanjem postojećih programa (primjerice programa Interreg IV, NPP, Kolarctic, Baltik te strategije plavog rasta) kao i doprinosa u financiranju partnerstava sjeverne dimenzije, poput Partnerstva sjeverne dimenzije za okoliš (NDEP) i Partnerstva sjeverne dimenzije za promet i logistiku (NDPTL), ili omotnica u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo i partnerstvo, kako bi se omogućilo učinkovito usmjeravanje sredstava te kako bi se jasno definirali investicijski prioriteti za djelovanje u arktičkoj regiji; predlaže da Komisija i platforma Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) budu odgovorne za osiguravanje koherentnog usmjeravanja sredstava na Arktiku;
20. ponovo izražava svoju potporu uspostavi Informacijskog centra EU-a za Arktik i potiče Komisiju da nastavi na tome raditi; taj bi se informacijski centar sa stalnim uredom u Rovaniemiju temeljio na suradnji mreža u okviru pripremnog djelovanja „Strateške procjene utjecaja razvoja Arktika na okoliš”, koje su Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje podržali u svojoj zajedničkoj komunikaciji iz 2012., a proveo ga je Arktički centar Sveučilišta Laponije zajedno s mrežom europskih centara izvrsnosti na Arktiku, u cilju postizanja učinkovitog pristupa informacijama o Arktiku, dijalogu na svim razinama i komunikaciji radi korištenja informacija i znanja za postizanje održivosti Arktika;
21. u tom pogledu čeka na rezultate 18-mjesečnog pripremnog projekta djelovanja o strateškoj procjeni utjecaja razvoja Arktika na okoliš, koji će biti objavljeni na proljeće; poziva EU da neometano nastavi s uspostavom Informacijskog centra EU-a za Arktik;
22. ponovo potiče EU da pojača svoje napore u bilateralnim diplomatskim odnosima s arktičkim državama sukladno obvezama višestrane suradnje;
23. predlaže bolju usklađenost unutar institucija EU-a, između Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje, osobito s obzirom na međusektorsku prirodu arktičkih područja;
24. traži od Komisije da razvije i predstavi vizionarsku, koherentnu i održivu društveno-gospodarsku i ekološku strategiju za sudjelovanju EU-a na Arktiku, osiguravajući da se u svakom razvijanju, promjeni ili ažuriranju politike koja utječe na Arktik u obzir uzmu interesi EU-a i država europskog Arktika;
25. naglašava potrebu za bliskim usklađivanjem – također u pogledu financiranja – između politike EU-a na Arktiku i njezinim djelovanjem te politike Sjeverne dimenzije s njezinim partnerstvima; podsjeća EU da osigura dostatno financiranje učinkovite i uspješne politike Sjeverne dimenzije;
26. u tom smislu naglašava važnost pojedinih arktičkih prioriteta poput dobrog funkcioniranja infrastrukture i logistike, razvoja unutar arktičke regije, poticanja ulaganja u stručno znanje o hladnom podneblju i ekološki prihvatljivu tehnologiju te podrške regionalnom i ruralnom poduzetništvu, posebice malom i srednjem poduzetništvu; poziva EU da uloži veće napore u uključivanje tih arktičkih prioriteta u strategiju Europa 2020. za rast i programe kao što je Obzor 2020. i Unija inovacija, kao i u druge istraživačke programe Unije;
27. naglašava ključnu važnost regionalne i kohezijske politike EU-a, Europskog instrumenta za susjedstvo i partnerstvo i programa Interreg za najsjeverniju regiju EU-a, također u pogledu međuregionalne i prekogranične suradnje;
28. poziva EU na veća ulaganja u inicijative za suradnju u arktičkoj regiji, posebno u pogledu projekata Partnerstva sjeverne dimenzije za promet, kako bi se resursno bogatu regiju Barents povezalo s europskim tržištima;
29. poziva Komisiju da razvije akcijski plan s konkretnim koracima za dosljednu provedbu strategije EU-a s Arktikom te postojeće politike i programe u vezi s Arktikom, u cilju osiguranja koordiniranog pristupa u odnosim s arktičkom regijom;
30. naglašava da je za operativno djelovanje strategije EU-a za Arktiku potrebna odgovarajuća proračunska potpora; traži od Komisije da učinkovito uskladi proračunske resurse za mjere i programe na Arktiku s jasnim proračunskim linijama za Arktik i uvede posebnu rubriku u sljedećem proračunu EU-a kako bi se osigurala vjerodostojna provedba politike EU-a za Arktik;
31. još uvijek čeka zaključke Vijeća o zajedničkoj izjavi Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje od ljeta 2012.;
Održiv društveno-gospodarski razvoj te ublažavanje i prilagodba klimatskim promjenama
32. podsjeća na rezoluciju iz 2011. i naglašava globalni učinak promjena u arktičkoj regiji i važnu ulogu koju će EU i druge industrijske sile uz cirkumpolarne narode morati odigrati u smanjenju onečišćenja u arktičkoj regiji prouzročenog sve većim brojem aktivnosti koje se ondje odvijaju; ističe da će klimatske promjene na Arktiku imati značajan utjecaj na obalna područja u Europi i izvan nje, te i na europske sektore koji ovise o klimi, kao što su poljoprivreda i ribarstvo, energija, uzgoj sobova, lov, turizam i promet;
33. naglašava da je prilikom rasprave o traženju nafte i plina na Arktiku važno priznati rizike, kao i ukupne učinke na okoliš i ekosustav; naglašava da bušenja nafte i plina na Arktiku predstavlja jedinstvene izazove koji se ne smiju podcijeniti; potvrđuje trenutačne rasprave koje se vode među arktičkim državama o zabrani bušenja nafte i plina na pojedinim područjima Arktika;
34. smatra da je prije nastavka traženja nafte i plina na Arktiku potrebno prikupiti više informacija o morskom ekosustavu Arktika, učincima klimatskih promjena i utjecajima koje bi bušenje nafte i plina moglo imati na jedinstvene vrste koje žive u Arktičkom oceanu; zahtijeva da prije nastavka istraživanja i bušenja na Antarktiku, institucije, organizacije i agencije s odgovarajućom stručnošću moraju procijeniti uvjete pod kojima bi se daljnje bušenje moglo nastaviti;
35. podsjeća na curenje nafte na platformi Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu i potrebu za poduzimanjem svih koraka kako bi se osiguralo da se slična ekološka katastrofa u vodama EU-a više ne dogodi;
36. prepoznaje da učinci topljenja leda i blažih temperatura ne predstavljaju samo rizik od preseljavanja autohtonog stanovništva ugrožavajući time autohtoni način života, već također stvaraju mogućnosti za gospodarski razvoj u arktičkoj regiji;
37. poziva EU da poduzme sve potrebne napore kako bi se osiguralo održivo usklađenje između gospodarskih aktivnosti i ključne društveno-ekološke zaštite i zaštite okoliša te razvoja, u cilju očuvanja blagostanja unutar Arktika i izvan tog područja;
38. naglašava da je očuvanje razvijenih i održivih zajednica s visokom kvalitetom života na Arktiku od najveće važnosti i da u tom pitanju EU može imati ključnu ulogu; u tom pogledu poziva EU da pojača svoje djelovanje na područja upravljanja zasnovanom na ekosustavu, višestrane suradnje, donošenja odluka koje se temelje na znanju i uske suradnje s lokalnim stanovništvom i autohtonim narodima;
39. prima na znanje želju stanovnika i vlada arktičke regije sa suverenim pravima i odgovornostima da i dalje teže održivom gospodarskom razvoju istodobno štiteći tradicionalne izvore sredstava za život autohtonog stanovništva i vrlo osjetljivu prirodu arktičkih ekosustava;
40. priznaje da su vode oko Sjevernog pola međunarodne vode;
41. iako je zakonodavstvo SAD-a slično, ipak žali zbog učinka koje je zakonodavstvo EU-a u vezi sa zabranom proizvoda od tuljana imalo na dijelove stanovništva, a posebno na autohtonu kulturu i sredstva za život, što je postalo prepreka djelovanju EU-a na Arktiku; stoga poziva Komisiju da razmotri načine prilagodbe ili preoblikovanja tog zakonodavstva kako bi odgovaralo potrebama arktičkih partnera Unije;
42. prepoznaje temeljnu važnost Smjernica za regionalne potpore kojima se arktičkim regijama s posebnim značajkama i izazovima omogućuje daljnje korištenje odgovarajućih mehanizama za poticanje inovacija i održivog razvoja;
43. potvrđuje svoju formulaciju o pravima autohtonog stanovništva općenito, te posebno o narodu Sami, kao jedinom autohtonom narodu EU-a, te potiče Komisiju da dodatno istraži na koji način bi se moglo osigurati da su njihovi stavovi i iskustvo zastupljeni u postupcima donošenja odluka EU-a; u tom smislu predlaže pružanje podrške osnivanju neovisnog predstavništva autohtonog stanovništva u Bruxellesu; naglašava da politike za pozitivan razvoj životnog okoliša na tom području također promiču aktivnosti koje posebno uzimaju u obzir mogućnosti za autohtone narode da razviju svoju kulturu, jezika i običaje koji se mogu razlikovati od ostalih naroda na tom području;
44. priznaje da su politike EU-a koje su usmjerene na jačanje visokog obrazovanja i istraživanja na tom području temeljne za jačanje inovativnog okruženja i mehanizama za prijenos tehnologije; ističe važnost pružanja podrške razvoju mreža suradnje između institucija za visoko obrazovanje unutar i izvan regije i pružanja mogućnosti za financiranje istraživanja, posebno u područjima u kojima ta regija ima zabilježen uspjeh, u cilju stvaranja održivog gospodarskog razvoja u arktičkim regijama;
45. naglašava veliku važnost zaštite i sigurnosti novih svjetskih trgovačkih pravaca kroz more na Arktiku, posebno za gospodarstva EU-a i njegovih država članica koje kontroliraju 40 % svjetskog trgovačkog pomorskog prometa; pozdravlja završetak rada Međunarodne pomorske organizacije u vezi s obveznim polarnim kodeksom u pomorskom prometu; potiče države članice i Komisiju da se uključe u blisku vezu s europskim istraživačkim institutima te prijevozničkim i osiguravajućim društvima kako bi se osiguralo da se nove tehnologije i iskustva uzmu u obzir; naglašava da bi EU i njegove države članice trebale aktivno podržavati slobodu mora i prava na slobodan prolaz međunarodnim vodenim putovima; podržava suradnju i u istraživanju i u ulaganjima u cilju razvoja izdržive i sigurne infrastrukture za arktičke morske pravce;
46. poziva države članice u regiji da osiguraju da su svi tekući prometni pravci, ali i oni koji se mogu razviti u budućnosti, otvoreni za međunarodni pomorski promet te da izbjegnu uvođenje bilo kakvih jednostranih proizvoljnih opterećenja, bilo da su financijska ili administrativna, koja bi mogla otežati pomorski promet na Arktiku, izuzev međunarodno dogovorenih mjera s ciljem povećanja sigurnosti ili zaštite okoliša;
47. primjećuje važnost razvoja infrastrukturnih veza između arktičkih regija i ostatka Europe u cilju uspješnog razvoja budućih poslovanja; posebno ističe važnost odgovarajućih poveznica mreže TEN-T na krajnjem sjeveru, kao što su poveznice s lukom Narvik i Botničkim koridorom;
48. prima na znanje nedavne istraživačke aktivnosti na europskom dijelu Arktika i u Barentsovom moru, te ističe bilateralnu suradnju Norveške i Rusije u cilju primjene najviših dostupnih tehničkih standarda na području zaštite okoliša u traženju nafte i plina u Barentsovom moru; posebice ističe važnost spornog razvoja novih tehnologija posebno razvijenih za okoliš Arktika, poput tehnologije za instalacije ispod morskog dna;
49. podsjeća na položaj EU-a kao vodećeg potrošača arktičkog prirodnog plina i naglašava ulogu prirodnog plina iz zaštićenog i sigurnog opskrbnog izvora, koji je proizveden u skladu s najvišim mogućim standardima, kao važnog elementa koji omogućuje budući prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljičnog dioksida; podržava postepeni oprezni pristup razvoju energetskih izvora na Arktiku, naglašavajući činjenicu da se nekoliko regije Arktika značajno razlikuju u odnosu na uvjete u njima te da ih se stoga treba razmatrati zasebno;
50. podsjeća na pravo naroda Arktika da sami odrede svoja sredstva za život i prepoznaje njihovu želju za održivim razvojem regije; traži od Komisije da se izvijesti o tome koji bi se programi EU-a mogli koristiti za potporu takvom dugoročnom i uravnoteženom održivom razvoju te da pripremi mjere s ciljem davanja konkretnijeg doprinosa ostvarenju te želje;
51. mišljenja je da je za određivanje posebnog potencijala svakog lokaliteta i uspostavu odgovarajućih razvojnih strategija u skladu s regionalnim razlikama potreban uključiv postupak uz pružanje pomoći na nacionalnoj i europskoj razini; smatra da se partnerstvima i dijalogom na svim razinama između dotičnih tijela može osigurati najučinkovitije provođenje politike;
52. prima na znanje prioritete nove vlade Grenlanda i traži od Komisije da istraži koji programi EU-a bi mogli doprinijeti održivom razvoju Grenlanda te kako bi se moglo osigurati da se vezama s Danskom i Europom u cjelini može promicati održiv razvoj koji služi dugoročnim interesima i naroda Grenlanda i aktera EU-a; poziva i Komisiju i države članice da strateški sagledaju budućnost Grenlanda i razvoj njegovih izvora, osiguravajući istodobno da europsko sudjelovanje na odgovarajući način doprinosi održivom razvoju te države;
53. izražava zabrinutost zbog vrlo ograničenog uspjeha pisma namjere koji je s Grenlandom potpisala potpredsjednica Komisije, u usporedbi s brzinom sudjelovanja i investicijskih priprema azijskih naroda; potiče Komisiju i države članice da se također usklade s europskim poslovnim subjektima kako bi se osigurali dugoročni interesi EU-a i njegova mogućnost doprinošenja dugoročnom održivom razvoju;
54. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladama i parlamentima država arktičke regije.