Dokument s plenarne sjednice
15.7.2014 B8‑0063/2014
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o stanju u Iraku
( 2014/2716(RSP) )
Alyn Smith, Klaus Buchner, Bodil Ceballos, Barbara Lochbihler, Molly Scott Cato, Tamás Meszerics
u ime kluba Verts/ALE
Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Iraku
( 2014/2716(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir podatke UN-a prema kojima Irak trenutačno udomljuje preko 220 000 izbjeglica iz Sirije, dok je od početka lipnja 2014. oko 500 000 Iračana pobjeglo iz Mosula, a njih 480 000 iz Anbara, uključujući otprilike 250 000 djece, većinom u kurdsku autonomnu regiju,
– uzimajući u obzir 36 milijuna eura humanitarne pomoći DG ECHO-a za Irak od 2013.,
– uzimajući u obzir nedavne izjave Misije UN-a za pomoć Iraku (UNAMI) prema kojima je najmanje 2 417 Iračana poginulo, a njih je 2 287 ranjeno u terorističkim napadima i činovima nasilja tijekom lipnja 2014., što predstavlja najveći broj žrtava zabilježenih u jednom mjesecu od 2007.,
– uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Navi Pillay od 16. lipnja 2014. kojom osuđuje izvansudska smaknuća ISIL-a te izjavljuje da su ona gotovo sigurno na razini ratnih zločina,
– uzimajući u obzir izjavu zamjenice glavnoga tajnika UN-a i izvršne direktorice UN Women, Phumzile Mlambo-Ngcuka, u kojoj izražava zabrinutost za sigurnost žena i djevojaka u Iraku, posebno u područjima koja je zauzeo ISIL,
– uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch od 12. lipnja 2014. prema kojemu su tijekom proteklog mjeseca iračke snage sigurnosti i paravojne skupine odane vladi iz osvete za ubojstva koja su počinili borci za Islamsku državu nezakonito smaknuli barem 255 zatvorenika,
– uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Catherine Ashton od 11. lipnja 2014. u kojoj poziva sve demokratske snage u Iraku na suradnju utemeljenu na iračkom ustavu,
– uzimajući u obzir iračke parlamentarne izbore od 30. travnja 2014.,
– uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica s jedne strane i Republike Iraka s druge strane,
– uzimajući u obzir svoje rezolucije o Iraku, a posebno rezoluciju od 27. veljače 2014. o stanju u Iraku[1], od 10. listopada 2013. o nedavnom nasilju u Iraku[2], od 14. ožujka 2013. pod nazivom „Irak: težak položaj manjinskih skupina, uključujući iračke Turkmene”[3] i od 17. siječnja 2013. o Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Iraka[4],
– uzimajući u obzir rezoluciju od 11. ožujka 2014. o Saudijskoj Arabiji, njezinim odnosima s EU-om i njezinoj ulozi na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi[5], svoju rezoluciju od 24. ožujka 2013. o odnosima EU-a s Vijećem za suradnju u Perzijskom zaljevu[6] i svoju rezoluciju od 3. travnja 2014. o strategiji EU-a prema Iranu[7],
– uzimajući u obzir privremeni sporazum od 23. studenog 2013. između skupine EU+3 i Irana u cilju postizanja konačnog dogovora kojim bi se okončao desetogodišnji spor oko teheranskog nuklearnog programa, budući da dogovor koji je na snazi od siječnja 2014. ističe 20. lipnja 2014., ali može se produljiti ovisno o sporazumu postignutom između svih uključenih strana,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da su previranja u Iraku prisutna od kada ga je koalicija „voljnih” napala 2003. godine pritom kršeći međunarodno pravo, čime je duboko destabilizirana ili čak uništena većina otprije postojećeg društvenog tkiva i administrativnih struktura;
B. budući da druga vlada premijera Nurija al-Malikija provodi politike koje su sve više autoritarne i šijitsko-sektaške i kojima su posljednjih mjeseci potaknuti veći osjećaj otuđenja i marginalizacija sunitske manjine;
C. budući da su usporedno sa sirijskim ratom i raspadom iračko-sirijske granice sunitski ekstremistički borci za Islamsku državu (IS, ranije poznati kao ISIL ili ISIS) nedavno napali i okupirali velike dijelove sjeverozapadnog Iraka, a posebno drugi najveći irački grad Mosul 10. lipnja; bio je to potez koji je dio razočaranog sunitskog stanovništva zajedno s nekadašnjim batistima tolerirao ili čak podržao;
D. budući da se masovnim izvansudskim smaknućima, uništavanjem kulturnih i vjerskih znamenitosti i okrutnim represijama te izvješćima o njima koja IS namjerno rasprostire širi dalekosežan strah među iračkim stanovništvom;
E. budući da je najutjecajniji šijitski vjerski čelnik, veliki ajatolah Ali al-Huseini al-Sistani, 13. lipnja 2014. pozvao Iračane koji mogu nositi oružje da se dobrovoljno pridruže snagama sigurnosti u obrani zemlje;
F. budući da je vodstvo IS-a početkom lipnja 2014. najavilo ponovno uvođenje islamskog kalifata u Siriji i Iraku, a njihov je pritajeni vođa Abu Bakr al-Bagdadi u petak održao propovijed u najvećoj džamiji u Mosulu, dovodeći u pitanje granice modernih država u regiji;
G. budući da su vojne jedinice poluautonomne regije Kurdistana preuzele nadzor nad višeetničkim gradom Kirkukom sredinom lipnja 2014., integrirajući time u kurdsku provinciju područje bogato naftom nakon desetljetnog spora i budući da je kurdska vlada kurdskom stanovništvu najavila planove o referendumu o neovisnosti od Iraka;
H. budući da se vladine snage koje podržavaju šijitske paravojne skupine bore za preuzimanje nadzora nad gradom Tikritom i drugim područjima koje je osvojio IS, dok teroristički napadi i bombaši samoubojice, većinom usmjereni protiv Šijita, nastavljaju destabilizirati zemlju;
I. budući da je iračka vlada od Rusije i Irana primila borbene zrakoplove, a od SAD-a podršku obavještajnih službi, dok su ekstremističke naoružane sunitske skupine u regiji, uključujući IS, primale ideološku i fizičku podršku tijekom posljednjih godina od Saudijske Arabije i zemalja Perzijskog zaljeva;
J. budući da su parlamentarni izbori od 30. travnja 2014. zasjenjeni nasilnim prijetnjama ISIS-a usmjerenima protiv bilo kojeg sunitskog muslimana koji se usudi ići glasovati i budući da 7. srpnja 2014. novi krhki parlament po drugi puta nije uspio izabrati novo, uključivije vodstvo koje bi zemlju moglo odvesti dalje od ruba raspada;
1. izražava duboku zabrinutost zbog iznimno ozbiljne političke krize u Iraku, koji je na rubu raspada, povlačeći za sobom cijelu regiju u stanje previranja, te poziva sve političke vođe u zemlji da ublaže političke napetosti i doprinesu rješavanju krize u duhu političke odgovornosti i kompromisa;
2. osuđuje nasilje i izvješća snaga IS-a o masovnim smaknućima, kojima se doprinosi patnji stanovništva nadograđivanjem na već postojeće zlostavljanje vladinih snaga sigurnosti; vjeruje da broj radikaliziranih, mahom mladih, ljudi koji se uključuju u val oružanih pokreta s ekstremističkim ideologijama poput IS-a, uključujući iz Europe, u Iraku, Siriji i drugdje raste u takvim razmjerima da je hitno potreban dogovoreni regionalni pristup koji se ne usredotočuje samo na sigurnost, već nudi rješenja i za sustavna politička, gospodarska i društvena pitanja;
3. smatra da postoji hitna potreba za početkom pregovora među Iranom, Saudijskom Arabijom, Katarom, Turskom, Sirijom i Irakom kako bi se zaustavila podrška i financiranje IS-a ili drugih naoružanih islamističkih ekstremista te kako bi se spriječio daljnji razvoj sunitsko-šijitskog sukoba koji prijeti cijeloj regiji;
4. poziva sve zemlje da obustave dodatnu vojnu potporu al-Malikijevoj vladi jer će pogoršati tenzije i krvoproliće u zemlji bez rješavanja sukoba te poziva države članice EU-a da u skladu s Kodeksom ponašanja EU-a u pogledu izvoza oružja obustave sve dostave oružja Iraku;
5. podsjeća da se iračkim ustavom zakonski jamči jednakost svih građana, uz „administrativna, politička, kulturna i obrazovna prava različitih naroda” te da je iračka vlada odgovorna za osiguranje prava, dobrobiti i sigurnosti sveukupnog stanovništva;
6. poziva Iračko vijeće da donese konkretne odluke, poput vlade nacionalnog jedinstva koja pravilno predstavlja političku, vjersku i etničku raznolikost iračkog društva, u cilju zaustavljanja krvoprolića i rascjepkavanja zemlje;
7. snažno osuđuje nedostatak dobrog upravljanja u Iraku koji je unatoč visokim prihodima od nafte doveo do široko rasprostranjenog siromaštva, visoke stope nezaposlenosti, gospodarske stagnacije i nedostatka javnih usluga; ističe da su snage sigurnosti u prošlosti sustavno i nekažnjeno ugušile brojne mirne prosvjede u kojima su se zahtijevala socijalna, gospodarska i politička prava;
8. osuđuje invaziju na Irak 2003. koju su podržale brojne države članice EU-a, izražava sućut svima koji pate od njezinih posljedica i poziva sve one čelnike koji su svoju zemlju aktivno uključili u rat da prihvate dio odgovornosti za današnje stanje u Iraku;
9. u tom kontekstu ponavlja da je imenovanje Tonya Blaira kao posebnog predstavnika za bliskoistočni kvartet (Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeni narodi, Europska unija i Rusija) nesretno rješenje i da bi, posebno nakon nedavnih komentara g. Blaira o Iraku, njegov mandat trebalo okončati;
10. prima na znanje najavu regionalne vlade Kurdistana o održavanju referenduma o neovisnosti; poziva, međutim, parlament i predsjednika autonomne kurdske regije u Iraku, Masuda Barzanija, da osiguraju uključiv proces poštujući sva prava nekurdskih manjina koje žive u provinciji;
11. zahvaljuje na činjenici da je kurdska regija bila sigurno utočište stotinama tisuća nekurdskih iračkih građana u bijegu iz područja sukoba, pozdravlja prijašnju potporu EU-a raseljenom stanovništvu i poziva EU i države članice da povećaju financijsku potporu kako bi pomogli u rješavanju administrativnog opterećenja;
12. naglašava da bi EU trebao razviti sveobuhvatan politički pristup regiji i, posebno, da bi Iran, Saudijsku Arabiju i ostale zemlje Perzijskog zaljeva trebalo uključiti kao najvažnije sudionike u sva nastojanja smanjivanja napetosti u Siriji i Iraku;
13. u vezi s Iranom, vjeruje da je za uspjeh svakog nastojanja smanjivanja napetosti ključno što prije kompromisnim rješenjem okončati nuklearni spor te poziva sve strane na hitnu reakciju; poziva na osnivanje izaslanstva EU-a u Teheranu i istražuje mogućnosti razmjena izvan okvira nuklearnog spora i ljudskih prava na različitim društvenim razinama, posebno u područjima energije, okoliša, prometa, istraživanja i obrazovanja;
14. kada je riječ o Saudijskoj Arabiji i Kataru, poziva EU na vođenje otvorenog i kritičkog dijaloga oko navodne potpore antidemokratskim i ekstremističkim islamističkim skupinama te ustraje na tome da EU treba zatražiti od vlada da učine sve u svojoj moći kako bi se zaustavila sva djelovanja privatnih i službenih tijela koja riječima i djelima propagiraju i šire ekstremističku islamističku ideologiju;
15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi Iraka i Iračkom vijeću, regionalnoj vladi Kurdistana, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Vijeću UN-a za ljudska prava.