Dokument s plenarne sjednice
15.7.2014 B8‑0065/2014
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o zločinu agresije
( 2014/2724(RSP) )
Charles Tannock
u ime kluba ECR
Rezolucija Europskog parlamenta o zločinu agresije
( 2014/2724(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,
– uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, a posebno članke 5. i 8.a u kojima je zločin agresije naveden kao jedno od najtežih kaznenih djela u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,
– uzimajući u obzir izmjene Rimskog statuta koje su usvojene na revizijskoj konferenciji održanoj 2010. u Ugandi, a posebno Rezoluciju RC/Res. 6 o zločinu agresije,
– uzimajući u obzir svoje prijašnje rezolucije o godišnjim izvješćima o ljudskim pravima u svijetu i politici Europske unije na tu temu, uključujući posljedice za stratešku politiku EU-a na području ljudskih prava,
– uzimajući u obzir ishod 25. sjednice Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava održane u travnju 2014.,
– uzimajući u obzir Deveto izvješće Međunarodnog kaznenog suda Ujedinjenim narodima za 2012./2013.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da su Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda potpisale 122 zemlje;
B. budući da Europska unija i njezine države članice čvrsto podupiru Međunarodni kazneni sud od njegova začetka te da mu i dalje pružaju potporu kako bi zajamčile da može pravilno ispunjavati svoje dužnosti i obveze u skladu s Rimskim statutom;
C. budući da će se ratificiranjem izmjena iz Kampale koje se odnose na zločin agresije od strane najmanje 30 država potpisnica te odlukom koju će nakon 1. siječnja 2017. donijeti dvotrećinska većina država potpisnica omogućiti uspostava stalnog sustava međunarodne kaznene odgovornosti kažnjavanjem zločina agresije;
D. budući da najmanje 35 država potpisnica aktivno radi na ratifikaciji izmjena koje se odnose na zločin agresije, dok je dosad 14 drugih država već ratificiralo obje izmjene iz Kampale, a druge su se obvezale na ratifikaciju;
E. budući da je 8. svibnja 2012. Lihtenštajn prvi ratificirao izmjene koje se odnose na zločin agresije, zajedno s izmjenama članka 8. (ratni zločini), donesene na konferenciji o reviziji Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda održanoj u Kampali (Uganda);
F. budući da je Parlament 17. studenog 2011.[1] pozdravio donošenje izmjena Rimskog statuta u Kampali, uključujući izmjene o zločinu agresije, te pozvao sve države članice da ih ratificiraju i uvrste u svoje nacionalno zakonodavstvo;
G. budući da je Parlament 18. travnja 2012. naknadno donio rezoluciju 2012/0126[2] i pozvao Vijeće i Komisiju da iskoriste svoj međunarodni autoritet u interesu jamčenja i jačanja univerzalnosti Rimskog statuta za određivanje međunarodno dogovorene definicije agresije kojom se krši međunarodno pravo;
H. budući da su izmjene iz Kampale sukladne s Poveljom Ujedinjenih naroda;
1. u cijelosti podržava rad Međunarodnog kaznenog suda u cilju ukidanja prakse nekažnjavanja počinitelja najtežih zločina kojima se bavi međunarodna zajednica;
2. pozdravlja zaključke s konferencije o reviziji Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda održane 2010. u Kampali (Uganda) o zločinu agresije; pozdravlja predanost onih država potpisnica koje su ratificirale izmjene koje se odnose na zločin agresije, potpisale ih ili su se o njihovu ratificiranju pozitivno izjasnile;
3. ističe da je važno da se sve države članice EU-a obvežu na borbu protiv genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina; podržava pozive da borba protiv prakse nekažnjavanja teških kršenja ljudskih prava postane prioritetom Europske unije i njezinih država članica u vanjskim odnosima;
4. prihvaća načelo komplementarnosti u skladu s kojim postupa Međunarodni kazneni sud te potvrđuje da taj sud ne zamjenjuje nacionalne kaznenopravne sustave; potvrđuje da Međunarodni kazneni sud samo istražuje i, kad je to opravdano, kazneno goni pojedince i sudi im samo ako dotična država to ne čini, ne može ili ne želi učiniti;
5. prihvaća da Međunarodni kazneni sud može imati nadležnost u pitanjima zločina agresije pod uvjetom da nakon 1. siječnja 2017. države potpisnice dvotrećinskom većinom donesu takvu odluku i da izmjene koje se odnose na tu vrstu zločina ratificira najmanje 30 država potpisnica;
6. potvrđuje da je odluka o ratificiranju izmjena koje se odnose na zločin agresije isključivo pitanje svake države članice pojedinačno;
7. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica Europske unije i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.