Dokument s plenarne sjednice
16.9.2014 B8‑0132/2014
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o stanju u Libiji
( 2014/2844(RSP) )
Charles Tannock, Anna Elżbieta Fotyga, Geoffrey Van Orden, Ruža Tomašić
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Libiji
( 2014/2844(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Libiji,
– uzimajući u obzir libijske parlamentarne izbore održane u lipnju 2014.,
– uzimajući u obzir rezoluciju 2174 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda kojom se poziva na trenutačan prekid vatre u Libiji, uključivi politički dijalog i prijenos oružja,
– uzimajući u obzir zaključke s izvanrednog sastanka Europskog vijeća od 30. kolovoza 2014.,
– uzimajući u obzir sastanak posebnih izaslanika za Libiju iz Arapske lige, Europske unije, Francuske, Njemačke, Italije, Malte, Španjolske, Ujedinjene Kraljevine i Sjedinjenih Američkih Država s Ujedinjenim narodima od 24. srpnja u cilju rasprave o nedavnom razvoju događaja u Libiji,
– uzimajući u obzir zaključke s trećeg sastanka ministara Europske unije i Lige arapskih država od 11. lipnja 2014. u Ateni,
– uzimajući u obzir komentare posebnog predstavnika glavnog tajnika i šefa Misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL), Bernardina Leona, koje je posljednji put iznio 11. rujna 2014.,
– uzimajući u obzir detaljno izvješće Ujedinjenih naroda od 4. rujna 2014. o ozbiljnim kršenjima ljudskih prava u Tripoliju i Bengaziju,
– uzimajući u obzir prioritete suradnje s južnim susjedstvom u narednim godinama shodno Europskom instrumentu za susjedstvo (ENI) u dijelu koji se odnosi na Libiju,
– uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 20. siječnja 2011. u vezi s pregovorima o okvirnom sporazumu između EU-a i Libije,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o migracijskim tokovima u Sredozemlju[1],
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je 2011. prekinuta 42-godišnja autokratska vladavina pukovnika Moamera Gadafija, nakon čega su uslijedili šestomjesečni ustanak i građanski rat; budući da je u listopadu te godine glavna oporbena skupina, Nacionalno prijelazno vijeće (NTC), državu službeno proglasila „oslobođenom” te je obećala pretvoriti Libiju u pluralističku i demokratsku državu; budući da je NTC u kolovozu 2013. predao vlast Općem nacionalnom kongresu, novoizabranom libijskom parlamentu;
B. budući da su težnje libijskog naroda koje su nastale iz revolucije 2011. nadomještene odsutnošću vlasti, nasiljem i političkom nestabilnošću; budući da je to dovelo do nastanka brojnih paravojnih postrojbi koje upravljaju svojim teritorijima te je time vladama koje smjenjuju jedna drugu u Tripoliju otežano primjenjivanje autoriteta; budući da libijsko političko vodstvo nije uspjelo staviti pod kontrolu mnoge paravojne skupine koje su srušile Moamera Gadafija u ustanku 2011.;
C. budući da se održavanjem parlamentarnih izbora u lipnju 2014. do sada nije uspjelo stabilizirati stanje u Libiji, nisu uklonjene skrivene podjele između političkih i oružanih skupina te zemlja nije usmjerena na put mira, uključivosti i demokracije;
D. budući da je libijski glavni grad Tripoli tijekom šest uzastopnih tjedana od sredine srpnja 2014. bio poprište nasilja i borbi između suprotstavljenih strana; budući da su zabilježeni suparništvo i nasilje među drugim paravojnim postrojbama u drugim mjestima i gradovima diljem Libije;
E. budući da su u kolovozu visoki dužnosnici vlade i izabrani zastupnici u parlamentu iz sigurnosnih razloga morali napustiti Tripoli i smjestiti se u Tobruku, gradu na istoku zemlje; budući da je 1. rujna 2014. dojavljeno da su paravojne postrojbe zauzele većinu libijskih ministarstava u Tripoliju;
F. budući da Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati sada podupiru suprotstavljene strane u sve većim unutarnjim nemirima u Libiji;
G. budući da su civilne žrtve, uključujući žene, djecu i strane državljane, upletene u borbe; budući da počinitelji nasilja očito ne mare za vjerojatne posljedice svojih postupaka na nedužne civile;
H. budući da su nedavne borbe dovele do općeg pogoršanja uvjeta života u Libiji, uz nestašicu hrane, goriva, vode i električne energije; budući da su odlazak stranog medicinskog osoblja i nestašica u medicinskoj opskrbi dodatno pogoršali patnje civila;
I. budući da nedavne borbe povećavaju opasnost od širenja terorističkih skupina; budući da bi to, ako se ništa ne učini, moglo pogoršati već nestabilno stanje u široj regiji;
J. budući da je od prosinca 2013. dok se pogoršavala sigurnosna situacija ubijeno ili oteto više stranih državljana; budući da se u kolovozu 2014. nekoliko država članica EU-a priključilo Sjedinjenim Američkim Državama u oštroj osudi trenutačnog nasilja u Libiji;
K. budući da je u Tripoliju i Bengaziju navodno oteto na desetke civila samo zbog njihove stvarne ili pretpostavljene plemenske, obiteljske ili vjerske pripadnosti;
L. budući da je talijanska mornarica do sada u 2014. godini spasila 60 000 migranata s brodova koji su iz sjeverne Afrike plovili prema Europi; budući da se smatra da su ti brodovi uglavnom dolazili iz Libije; budući da se prema podacima Agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice utopilo gotovo 2 000 osoba koje su željele migrirati, uključujući više od 200 osoba koje su nedavno poginule kada je njihov brod potonuo nedaleko od Tadžure, istočno od Tripolija; budući da se strahuje da je dodatnih 500 migranata poginulo nakon što se njihov brod navodno sudario s drugim brodom blizu Malte;
M. budući da su parlamentarni zastupnici u Libiji 13. kolovoza 2014. usvojili rezoluciju u kojoj se pozivaju Ujedinjeni narodi da interveniraju kako bi se zaštitili civili usred trenutnih borbi u zemlji; budući da je Vijeće sigurnosti UN-a 27. kolovoza 2014. donijelo rezoluciju u kojoj se poziva na trenutačan prekid vatre u Libiji te sankcije protiv onih koji su ondje uključeni u porast nasilja između suprotstavljenih paravojnih postrojbi;
N. budući da postoji hitna potreba da se vrati vjerodostojnost političkom procesu u Libiji; budući da je rasprostranjena sumnjičavost među Libijcima dovela do slabljenja vjerodostojnosti i lošeg odaziva na posljednjim izborima; budući da se prijetnja demokratskom procesu, koja se pojavila nakon rušenja pukovnika Gadafija, povećava kao posljedica nedavnog nasilja;
O. budući da se procjenjuje da je zbog borbi najmanje 100 000 Libijaca interno raseljeno, uključujući stanovnike Taverge koji u svojim izbjegličkim kampovima žive još od 2011.; budući da je još 150 000 osoba, među kojima su i mnogi radnici migranti, napustilo zemlju;
P. budući da je Europska unija od 2011. do danas stavila na raspolaganje više od 80,5 milijuna EUR u obliku humanitarne pomoći za zadovoljavanje osnovnih potreba, liječenje ranjenika, pomoć izbjeglicama i sprečavanje kršenja ljudskih prava u Libiji;
1. vjeruje da se libijski narod nalazi na raskrižju i da s pomoću međunarodne potpore i nacionalnom pomirbom može postići zaustavljanje nasilja i ostvariti konstruktivan politički angažman koji će obuhvaćati sve građane te koji će se temeljiti na zajedničkim težnjama i načelima;
2. strahuje da će se Libija bez takvog nacionalnog jedinstva suočavati s dužim razdobljem kaosa, političke i socijalne rascjepkanosti, nasilja i gospodarske stagnacije; Strahuje da bi nedavno nasilje moglo biti nagovještaj istinskog građanskog rata u Libiji;
3. izražava zabrinutost zbog toga što se čini da zapadne snage i regionalna tijela kao što su Arapska liga ili Afrička unija očito poduzimaju tek male ili nikakve napore u smislu posredovanja na visokoj međunarodnoj razini kako bi se riješila kriza;
4. hitno poziva sve strane u konfliktu da prekinu sve borbe i da se zauzmu za politički dijalog koji će obuhvaćati sve građane kako bi se izgradila država na temelju poštovanja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;
5. upozorava na teške posljedice koje na Libiju ostavljaju neprestane borbe, politička polarizacija i sektaštvo u vremenu kada je potrebna suradnja svih pojedinaca, zajednica i grupa u interesu nacionalnog jedinstva, demokratske obnove i sigurnosti libijskog naroda;
6. osuđuje nedavne borbe u područjima kao što su Tripoli i Bengazi, uključujući nekontrolirano bombardiranje stambenih zgrada i javnih objekata; nadalje osuđuje upotrebu zrakoplova u takvim vojnim operacijama;
7. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog izvješća o zračnim udarima ratnih zrakoplova Ujedinjenih Arapskih Emirata na ciljeve u Tripoliju te upozorava da takva djelovanja upućuju na dramatičnu eskalaciju nedavnog nasilja, što sa sobom donosi opasnost od uvlačenja drugih regionalnih aktera u borbena djelovanja; izražava zabrinutost zbog toga što je Katar pružio potporu islamističkim paravojnim postrojbama, između ostalog i onima koje su zastupljene u neslužbenom alternativnom parlamentu u Tripoliju;
8. poziva privremenu libijsku vladu i Zastupnički dom da formiraju uključivu vladu čiji će cilj biti zaustavljanje nasilja te zaštita prava i sigurnosti libijskog naroda; odbacuje alternativni parlament, koji je očito osnovan u Tripoliju, kao nelegitiman;
9. poziva Ustavotvornu skupštinu da svoj rad hitno završi i ponudi ustav za Libiju koji će uživati potporu što većeg dijela libijskih građana; nadalje zaključuje da takav ustav mora dovesti do održive, demokratske budućnosti za Libiju koja će se temeljiti na načelima vladavine prava i na ljudskim pravima te pridonijeti dugoročnoj političkoj stabilnosti u zemlji;
10. izražava duboku zabrinutost zbog patnji izbjeglica koji u nesigurnim plovilima bježe s libijske obale prema Europi; duboko žali zbog stotina osoba koje su poginule za vrijeme puta preko mora i strahuje da bi još mnogi mogli poginuti u budućim sličnim bijegovima;
11. poziva EU da nastavi nuditi humanitarnu, financijsku i političku pomoć u kriznim područjima Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka kako bi se uklonili temeljni uzroci migracijskog i humanitarnog pritiska;
12. uviđa važnost stabilnosti u Libiji za širu regiju i Europsku uniju, između ostalog u smislu njezine uloge kao prolazne zemlje za migrante koji žele stići do EU-a;
13. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, EEAS-u, Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednici Europske komisije, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Afričkoj uniji, Arapskoj ligi i libijskom Zastupničkom domu.