Dokument s plenarne sjednice
16.9.2014 B8‑0133/2014
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o stanju u Libiji
( 2014/2844(RSP) )
Javier Couso Permuy, Neoklis Sylikiotis, Pablo Iglesias, Marina Albiol Guzmán, Paloma López, Miloslav Ransdorf, Sabine Lösing, Fabio De Masi, Kostas Chrysogonos, Sofia Sakorafa, Georgios Katrougkalos
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Libiji
( 2014/2844(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir rezoluciju 2174 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Libiji od 27. kolovoza 2014. (S/RES/2174 (2014)),
– uzimajući u obzir rezoluciju 1970 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o miru i sigurnosti u Africi od 26. veljače 2011. (S/RES/1970 (2011)),
– uzimajući u obzir rezoluciju 1973 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Libiji od 17. ožujka 2011. (S/RES/1973 (2011)),
– uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2009 od 16. rujna 2011. o Libiji (S/RES/2009 (2011)), 2017 od 31. listopada 2011. o Libiji (S/RES/2017 (2011)), 2022 od 2. prosinca 2011. o Libiji (S/RES/2022 (2011)) i 2040 od 12. ožujka 2012. o Libiji (S/RES/2040 (2012)),
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. lipnja 2014. i 15. kolovoza 2014.,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. rujna 2011. o stanju u Libiji[1],
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu posebnih izaslanika za Libiju iz Arapske lige, Europske unije, Francuske, Njemačke, Italije, Malte, Španjolske, Ujedinjene Kraljevine i Sjedinjenih Američkih Država od 26. srpnja 2014.,
– uzimajući u obzir memorandum Komisije br. 14/0228 o paketu mjera za Libiju u okviru europske politike susjedstva od 27. ožujka 2014.,
– uzimajući u obzir zajedničko izvješće Misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL) i Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) od 4. rujna 2014. o stanju ljudskih prava u Libiji,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je rezultat intervencije NATO-a i razmještanja specijalnih zračnih snaga Ujedinjene Kraljevine (SAS) u Libiji 2011. bila pogibija nevinih civila, humanitarna kriza i teško uništavanje, što je prouzročilo potpunu destabilizaciju države Libije i građanski rat koji i dalje traje; budući da bi se Libiju uskoro moglo proglasiti propalom državom;
B. budući da oružani sukobi među libijskim političkim strujama, koje od srpnja gotovo neprekidno traju u Tripoliju, Bengaziju i drugim dijelovima zemlje, dodatno pogoršavaju uvjete života te da zbog njih raste broj raseljenih i poginulih, među kojima su i djeca;
C. budući da je u opasnosti jedinstvo države Libije te da u najmanje tri dijela/regije (Fezan, Cirenaika i Tripolitanija) postoji istinski rizik od odcjepljenja ako se ne pronađe kompromisno rješenje i ne pokrene proces pomirenja;
D. budući da je prijašnji libijski general Kalifa Haftar u svibnju 2014. pokrenuo takozvanu operaciju Dostojanstvo kako bi se borio protiv vijeća Šura bengazijskih revolucionara, saveza koji obuhvaća skupinu Ansar al-Šarija, postrojbe organizacije Libijski štit i druge naoružane skupine;
E. budući da su međunarodnu zračnu luku u Tripoliju u kolovozu 2014. zauzele paravojne skupine iz Misrate (Fadžr Libija) i Bengazija (Ansar al-Šarija) koje su prije za borbu protiv Moamera Gadafija financirale i opremile zapadne zemlje i zaljevske države;
F. budući da se oružje dostavljeno pobunjenicima u međuvremenu proširilo na području cijele sjeverne Afrike te da se primjenjuje u sukobima i za destabilizaciju zemalja kao što su Srednjoafrička Republika, Mali i Sirija, a pojavilo se i u Alžiru;
G. budući da SAD možda razmatra novu intervenciju u Libiji; budući da je na snage Libijske zore u Tripoliju izvršeno nekoliko noćnih napada iz neidentificiranih zrakoplova; budući da su za te napade optuženi Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat; budući da je Libija protjerala sudanskog vojnog atašea nakon što je optužila Sudan za dostavljanje oružja pobunjenicima zračnim putem; budući da libijski zapadni susjedi Alžir i Tunis ojačavaju svoje granice; budući da se u Libiju i dalje dostavlja naoružanje;
H. budući da je Libija još pod međunarodnim embargom na oružje nametnutim 2011.; budući da su dužnosnici UN-a 15. rujna 2014. trebali podnijeti izvješće o njegovu mogućem kršenju;
I. budući da su se paravojne snage u Derni i Sirti već solidarizirale s Islamskom državom u Siriji;
J. budući da su 7. srpnja 2012. i 24. lipnja 2014. u Libiji održani izbori; budući da zemlja sad ima dva suprotstavljena parlamenta, Zastupnički dom koji je rezultat izbora iz 2014., no koji je premješten u Tobruk nakon što su paravojne postrojbe preuzele kontrolu nad dvama najvećim gradovima u zemlji, i prijašnji Opći nacionalni kongres čije je sjedište u Tripoliju, a uživa potporu ujedinjenih islamističkih paravojnih skupina;
K. budući da su članice NATO-a 2011. snažno podupirale jednu stranu u građanskom ratu u Libiji, što predstavlja kršenje međunarodnog prava, tvrdeći da bi uspostavljanje zone zabrane letenja i dostavljanje oružja (takozvanim) pobunjenicima bilo u skladu s načelom „odgovornost za zaštitu”;
L. budući da je u srpnju 2014. Misija potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL), koju je 2011. svojom Rezolucijom 2009 uspostavilo Vijeće sigurnosti UN-a, povukla svoje osoblje iz Libije zbog zatvaranja međunarodne zračne luke u Tripoliju i nemogućnosti da se UNSMIL-u zajamči sigurnost; budući da su od tada tisuće Libijaca, međunarodni diplomati, cjelokupno osoblje EU-a i aktivisti pobjegli u Tunis;
M. budući da UNSMIL također procjenjuje da je zbog borbi najmanje 100 000 Libijaca interno raseljeno, uključujući stanovnike Taverge koji u izbjegličkim kampovima žive od 2011., te da je još 150 000 osoba, među kojima su i mnogi radnici migranti, napustilo zemlju i traži utočište u inozemstvu;
N. budući da su članice NATO-a i njihovi saveznici (SAD, Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati) te, između ostalih, kanadsko trgovačko društvo Aeryon Labs Inc[2] prekršili embargo na oružje koji je Libiji rezolucijom 1970 zbog neprekinutog nasilja u zemlji nametnulo Vijeće sigurnosti UN-a;
O. budući da je EU u svibnju 2013. u uspostavio misiju EUBAM Libya kako bi libijskim vlastima pružio vojnu potporu u zaštiti i kontroli granice; budući da je prioritet te misije sprečavanje dolaska izbjeglica i migranata u Europu te stavljanje naftnih polja i rafinerija pod državnu kontrolu; budući da je, uz troškove od 30 milijuna eura, EUBAM Libya najskuplja misija koju je EU ikad pokrenuo; budući da se polovica tog proračuna troši na privatna zaštitarska društva;
P. budući da Libija ima dokazane naftne rezerve koje su 10. po veličini u svijetu i najveće u Africi; budući da 80 % njezina BDP-a ovisi o naftnom sektoru; budući da se prije intervencije NATO-a proizvodilo 1,6 milijuna barela nafte dnevno, da se ta količina naglo smanjila na manje od 200 000 barela te da se uz ponovno pokretanje izvoza, unatoč kaosu koji vlada u zemlji, nedavno povećala na 725 000 barela dnevno;
Q. budući da je vojno zapovjedništvo SAD-a za Afriku (AFRICOM) odgodilo obuku za 5 000 do 8 000 libijskih vojnika zbog zaoštrenih sukoba među paravojnim postrojbama;
R. budući da je parlament sa sjedištem u Tobruku 14. rujna 2014. otpustio predsjednika središnje banke nakon što je pokušao spriječiti da se iz banke prenesu sredstva dodijeljena novim zakonodavcima;
S. budući da je brod s 250 migranata koji je plovio prema Europi potonuo ispred libijske obale te da su mnogi putnici poginuli, a spašeno je samo njih 36; budući da je u sličnoj nesreći koja se dogodila u kolovozu poginulo više od 100 Afrikanaca;
1. ponavlja svoju osudu vojne intervencije u Libiji koju su pod pokroviteljstvom NATO-a vodili Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Sjedinjene Američke Države i Kanada i kojom je prouzročeno sadašnje stanje;
2. snažno se protivi bilo kakvoj dodatnoj vanjskoj vojnoj intervenciji u zemlji; no naglašava potrebu za sudjelovanjem svih strana u mirnom i političkom dijalogu; poziva sve strane da hitno dogovore primirje i da se obustave borbe, što je uvjet za sudjelovanje u sveobuhvatnom političkom dijalogu koji bi predvodila Libija kako bi se pokrenuo proces pomirenja te pomoglo da se ponovno uspostavi stabilnost u zemlji;
3. duboko je zabrinut zbog trenutačne gospodarske i političke podjele zemlje koja pogoršava ionako loše stanje u kojemu se nalazi stanovništvo; ponovno potvrđuje svoju predanost ostvarivanju suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Libije; ponavlja da podržava neotuđivo pravo svih naroda na pristup resursima svoje zemlje i njihovu kontrolu;
4. žali zbog sve većeg nasilja u Libiji; osuđuje upotrebu nasilja čija je posljedica velik broj ranjenih, ubijenih i raseljenih civila; poziva da se oni koji krše ili zloupotrebljavaju ljudska prava ili pak krše međunarodno humanitarno pravo smatraju odgovornima za svoja djela;
5. potiče zemlje u regiji, Arapsku ligu i Afričku uniju da podrže hitan prekid neprijateljstva i konstruktivan angažman radi pronalaženja rješenja; s tim u vezi podržava inicijative kao što je alžirska inicijativa u partnerstvu s libijskim susjedima za pokretanje nacionalnog dijaloga među zaraćenim stranama;
6. poziva da se potpuno prekine izvoz i dostavljanje oružja Libiji i regiji, da se prekine izvoz oružja zaljevskim državama te da zaljevske države, kao i zapadne zemlje koje to čine neizravno, prestanu financirati sve paravojne snage, što podrazumijeva obustavu nabave nafte s naftnih polja kojima upravljaju paravojne snage; poziva na pokretanje istrage o kršenju embarga na oružje nametnutog u skladu s rezolucijom 1970 Vijeća sigurnosti UN-a;
7. podsjeća na to da Europska unija, mnoge njezine države članice i Sjedinjene Američke Države, koje su desetljećima podržavale Gadafija, a poslije i vojnu intervenciju NATO-a u Libiji, snose posebnu odgovornost za sadašnje stanje u toj zemlji;
8. izražava duboko žaljenje zbog humanitarne krize u Libiji zbog koje su tisuće izbjeglica bile primorane pobjeći iz zemlje; poziva Vijeće, Komisiju i potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da stave na raspolaganje sva potrebna financijska i humanitarna sredstva kako bi se pomoglo izbjeglicama; naglašava potrebu za pružanjem odgovarajuće humanitarne pomoći raseljenima;
9. poziva EU da hitno promijeni svoju politiku u pogledu izbjeglica iz sjeverne Afrike; ponavlja svoje stajalište protiv Frontexa i vjeruje da, u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja imigranata (non-refoulement) ugrađenog u članak 19. stavak 2. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, njegove mjere ne smiju dovesti do vraćanja osoba u Libiju ili neku drugu zemlju u kojoj su im životi u opasnosti;
10. poziva EU da obustavi misiju EUBAM Libya jer se njome još više militarizira libijska granica i ginu izbjeglice; vjeruje da Europska Unija Libiji mora slati samo humanitarnu i civilnu pomoć;
11. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, predsjedniku Komisije, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjednicima parlamenata država članica, misiji EUBAM Libya, UNSMIL-u te Vladi i Zastupničkom domu Libije.