Dokument s plenarne sjednice

 

12.1.2015                                                                                                                B8‑0013/2015

PRIJEDLOG REZOLUCIJE

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

o stanju u Libiji

( 2014/3018(RSP) )

Barbara Lochbihler, Ernest Urtasun, Davor Škrlec, Jean Lambert, Bodil Ceballos, Jordi Sebastià, Igor Šoltes, Bronis Ropė, Josep-Maria Terricabras, Judith Sargentini

u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a

 

B8‑0013/2015

Rezolucija Europskog parlamenta   o stanju u Libiji

( 2014/3018(RSP) )

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Libiji, uključujući Rezoluciju br. 2174 od 27. kolovoza 2014.,

–       uzimajući u obzir informativne sastanke koje je posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a i šef Misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL) održao s Vijećem sigurnosti UN-a,

–       uzimajući u obzir izvješće UNSMIL-a i Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o kršenjima međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava tijekom nasilja u Libiji koje još uvijek traje, objavljeno 4. rujna 2014. i dopunjeno 23. prosinca 2014.,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a za vanjske poslove o Libiji, uključujući i one nedavne od 15. prosinca 2014.,

–       uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Libiji, osobito onu od 18. rujna 2014.[1],

–       uzimajući u obzir nedavne izjave o Libiji koje je dala Federica Mogherini, potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, uključujući one od 16. i 30. prosinca 2014. i 10. siječnja 2015.,

–       uzimajući u obzir lokalnu izjavu šefova Misije država članica EU-a u Libiji od 27. lipnja 2014. o ubojstvu gđe Salve Bugaigis,

–       uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Libiji ministara vanjskih poslova Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske, Ujedinjene Kraljevine, Sjedinjenih Američkih Država, potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije i posebnog predstavnika glavnog tajnika UN-a od 3. prosinca 2014.,

–       uzimajući u obzir zajedničko priopćenje 13 zemalja, uključujući Egipat, Katar, Tursku i Ujedinjene Arapske Emirate, od 22. rujna 2014. u kojem se obvezuju na politiku nemiješanja u pitanja Libije,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da Libija prolazi kroz dramatičan niz političkih, institucionalnih i sigurnosnih kriza otkad su pobunjeničke skupine uz pomoć snaga NATO-a 2011. godine s vlasti zbacile diktatora Moamera Gadafija;

B.     budući da su države članice EU-a koje su bile uključene u rat 2011., ali i EU u cjelini, osobito odgovorni pomoći libijskom stanovništvu i poduprijeti napore čiji je cilj postići mir i stabilnost u zemlji;

C.     budući da se tijekom posljednjih šest mjeseci sve više zaoštrava nasilje koje potresa zemlju; budući da su glavne sukobljene strane dvije nestabilne i fragmentirane skupine: jednu čine snage umirovljenog generala Kalife Haftara koje su sudjelovale u operaciji „Dostojanstvo”, čiji su saveznici paravojne skupine iz grada Zintana, a druga je koalicija Libijska zora koja se uglavnom sastoji od paravojnih skupina iz grada Misrate i manjinskog naroda Amazigh, zajedno s islamističkim skupinama i lokalnim paravojnim skupinama iz ostalih gradova u zapadnoj Libiji;

D.     budući da su oružani sukobi i nasilje eskalirali sredinom svibnja u gradu Bengaziju na istoku zemlje i oko njega, a zatim u glavnom gradu Tripoliju, nakon čega su se proširili na zapadnu Libiju; budući da se i na jugu Libije odvija nasilje; budući da posljednjih tjedana traju sukobi oko kontrole nad najvećim libijskim naftnim terminalom u Sidri i najvećom libijskom rafinerijom u Ras Lanufu na istoku zemlje;

E.     budući da se situacija s ljudskim pravima i humanitarna situacija ozbiljno pogoršavaju otkad je Libija ušla u građanski rat; budući da su prema izvješćima obje strane počinile cijeli niz djela kršenja i zloupotrebe međunarodnog prava o ljudskim pravima i humanitarnog prava, što je za posljedicu imalo stotine smrtnih slučajeva, masovno raseljavanje i humanitarnu krizu u mnogim područjima; budući da je UNSMIL izvijestio o neselektivnom granatiranju i zračnim napadima na civilne mete te intenzivnim napadima na ključnu infrastrukturu i izabrane institucije; budući da su deseci političkih aktivista i aktivista za ljudska prava, medijskih djelatnika i drugih javnih ličnosti oteti, mete su prijetnji ili su im domovi opljačkani ili spaljeni; budući da su medijski djelatnici i dalje mete; budući da su UN-u podnesena izvješća o slučajevima proizvoljnog pritvaranja, mučenja i zlostavljanja na obje strane; budući da civilima u Tripoliju, Bengaziju te planinskom lancu Nafusi i mjestu Awbariju nedostaje hrane, goriva i drugih osnovnih potrepština;

F.     budući da sukobljeni tabori imaju oprečna gledišta i oba sebe smatraju legitimnima, što za posljedicu ima dvije vlade i dva parlamenta, jedni od kojih sjedište imaju u Tripoliju, a drugi u Tobruku; budući da je 6. studenog 2014. libijski Vrhovni sud donio presudu kojom su parlamentarni izbori održani u lipnju, nakon kojih je uspostavljen međunarodno priznati Zastupnički dom sa sjedištem u Tobruku, nelegitimni;

G.     budući da obje zaraćene strane navodno primaju pomoć od vanjskih sila; budući da su prema izvješćima Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati izveli zračne udare i napade postrojbi za posebne zadatke usmjerene protiv džihadističkih snaga u Bengaziju i Derni te položaja Libijske zore u Tripoliju; budući da Katar i Turska navodno pružaju pomoć snagama Libijske zore;

H.     budući da su paravojne postrojbe koje su navodno u savezništvu s Islamskom državom sada prisutne u gradu Derni na istoku zemlje te su optužene za teroristička djela, uključujući odrubljivanja glave mladim aktivistima i samoubilački bombaški napad na Zastupnički dom 30. prosinca 2014.; budući da su prema izvješćima jedinice Al-Kaide u islamskom Magrebu uspostavile logističke centre nedaleko od juga Libije; budući da je Vijeće sigurnosti UN-a na svoj popis terorističkih organizacija u okviru Rezolucije UN-a br. 1267 uvrstilo dva ogranka islamističke terorističke skupine Ansar al-Šarija, jedan sa sjedištem u Derni a drugi u Bengaziju;

I.      budući da posebni predstavnik UN-a Bernardino León aktivno pokušava posredovati u pregovorima između zaraćenih strana i pokrenuti nacionalni dijalog koji bi doveo do procesa pomirenja i uspostave vlade nacionalnog jedinstva; budući da je prvi krug pregovora započeo u Ghadamesu 29. rujna 2014., a nastavljen je u Tripoliju 11. listopada, dok je sljedeći krug, prvotno predviđen za 5. siječnja 2015., odgođen zbog nedostatka dogovora između dviju strana; budući da je UNSMIL najavio da su libijske stranke pristale održati novi krug pregovora u Ženevi, navodno 14. siječnja 2015.; budući da su oba tabora dosad uglavnom pokazala nevoljkost ili nemoć kad je riječ o postizanju kompromisa;

J.      budući da je posebna izaslanica UN-a u regiji Sahela Hiroute Guebre Sellassie upozorila Vijeće sigurnosti UN-a da bi libijska kriza u bliskoj budućnosti mogla destabilizirati cijelu regiju te izjavila da su terorističke i zločinačke mreže u Libiji sve povezanije s Malijem i sjevernom Nigerijom, pri čemu dolazi do nezakonite trgovine, između ostalog oružjem i drogom;

K.     budući da UNSMIL procjenjuje da je u zadnjem valu borbi najmanje 400 000 stanovnika Libije raseljeno unutar zemlje, a da ih je još 150 000, što obuhvaća mnoge radnike migrante, napustilo zemlju; budući da su strani humanitarni radnici i diplomati, uključujući i osoblje EU-a i UNSMIL-a, evakuirani iz Libije; budući da masovni priljev libijskih izbjeglica u susjedni Tunis predstavlja znatno opterećenje za kapacitete i stabilnost te zemlje; budući da libijske vlasti nisu uspjele zaštititi raseljene stanovnike mjesta Tawarghe od paravojnih skupina koje su ih napadale i otimale otkad su u kolovozu 2011. protjerani iz svojih domova;

L.     budući da postoje navodi o stotinama migranata i izbjeglica koji bježe od nasilja u Libiji i koji su poginuli u pokušajima da preko Sredozemnog mora prijeđu u Europu, što je izazvalo golemu izbjegličku krizu u Italiji i na Malti; budući da je Libija glavna polazna točka za migrante koji se pokušavaju dokopati Europe;

M.    budući da je 26. veljače 2011. Vijeće sigurnosti UN-a stanje u Libiji uputilo na Međunarodni kazneni sud; budući da je Međunarodni kazneni sud i dalje nadležan za provođenje istrage o slučajevima kršenja ljudskih prava u zemlji i za progon odgovornih; budući da je 27. lipnja 2011. Međunarodni kazneni sud izdao tri naloga za uhićenje protiv Moamera Gadafija, Saifa al-Islama Gadafija i Abdulaha al-Senusija zbog zločina protiv čovječnosti; budući da ostali osumnjičenici nisu u pritvoru tog Suda; budući da su libijske vlasti inzistirale na tome da im se sudi u okviru libijskog pravosudnog sustava; budući da je Međunarodni kazneni sud 10. prosinca uputio Libiju Vijeću sigurnosti UN-a na temelju neispunjenja zahtjeva Suda za suradnju time što nije izručila Saifa al-Islama;

N.     budući da nafta čini 95 % državnih prihoda Libije i 65 % njezina BDP-a; budući da Libija raspolaže najvećim rezervama nafte u Africi i petim najvećim u svijetu;

1.      izražava ozbiljnu zabrinutost zbog bezumnog ulaska Libije u građanski rat; uvelike je zabrinut zbog te situacije koja ima razoran utjecaj na civilno stanovništvo i libijske institucije, a osim toga prijeti daljnjoj destabilizaciji šire regije;

2.      poziva sukobljene strane da odmah prestanu sa svim sukobima i uključe se u sveobuhvatan politički dijalog; u tom pogledu izražava svoju punu potporu naporima UN-a, a posebno njegova posebnog predstavnika Bernardina Leóna, da pomogne u tom procesu s ciljem uspostave konsenzualnih institucija koje provode širi nacionalni program pomirenja; inzistira na tome da se dužna pozornost posveti uključivanju žena i manjina u taj proces;

3.      osuđuje nasilje koje traje kao i kršenja međunarodnog humanitarnog prava koje su diljem zemlje počinile zaraćene strane; i dalje je duboko zabrinut zbog stalnog pogoršanja situacije u vezi s ljudskim pravima, uključujući slučajeve proizvoljnog pritvaranja, otmica, protuzakonitih ubojstava i mučenja te nasilje nad novinarima, političkim aktivistima i borcima za ljudska prava;

4.      naglašava potrebu da se zajamči da svi oni koji su odgovorni za sva kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava za njih i odgovaraju; ukazuje na izjavu UNSMIL-a da su mnogi slučajevi kršenja i zloupotrebe koji su se dogodili u Libiji u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda te poziva na to da se Sudu omoguće politička, logistička i financijska sredstva kako bi mogao istražiti te zločine; vjeruje da se osnaživanjem međunarodnih mehanizama odgovornosti paravojne postrojbe mogu odvratiti od daljnjih kršenja i zloupotreba te poziva na to da se razmotri osnivanje istražnog povjerenstva UN-a ili sličnog mehanizma kako bi se istražili slučajevi kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;

5.      naglašava da zadnja rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a omogućuje širenje područja primjene međunarodnih sankcija kako bi se obuhvatili saboteri na svim stranama; poziva međunarodnu zajednicu na poduzimanje hitnih mjera protiv onih koji onemogućavaju dijalog i na učinkovito provođenje embarga UN-a na oružje nametnutog Libiji;

6.      upozorava na paušalne izraze međunarodne potpore bilo kojoj sukobljenoj strani jer se time u ovom kritičnom trenutku povećava rizik od još čvršćeg zauzimanja strana i ugrožavanja napora poduzetih prema pomirenju; osobito poziva EU i njegove države članice da ni u kojem obliku ne pružaju vojnu pomoć bilo kojoj organizaciji u Libiji prije zaključenja procesa političkog pomirenja;

7.      vjeruje da je na koncu najdjelotvorniji odgovor na problem zabrinjavajuće vojne prisutnosti radikalnih islamista u Libiji uspostavljanje uključivih nacionalnih institucija koje mogu očuvati vladavinu prava i učinkovito se boriti protiv skupina koje prijete stabilnosti zemlje i šire regije;

8.      pozdravlja početni rad tematskih odbora Ustavotvorne skupštine i potiče je da nastavi s radom na transparentan i uključiv način; naglašava važnost rada Ustavotvorne skupštine te poziva sve Libijce da nastave poštivati njezinu nezavisnost kako bi mogla dovršiti zadatak za koji je ovlaštena;

9.      osuđuje stalno i prikriveno uplitanje regionalnih aktera u libijska unutarnja pitanja, što je uvelike doprinijelo postupnom raspadanju zemlje; poziva libijske susjede i ostale regionalne aktere, posebno Egipat i Ujedinjene Arapske Emirate, da se suzdrže od svih aktivnosti koje bi mogle pojačati napetosti u zemlji; pozdravlja nedavne slične izjave koje je Afrička unija objavila na svojoj sjednici održanoj 3. prosinca 2014., a Liga arapskih država 5. siječnja 2015.;

10.    ustraje na očuvanju neutralnosti ključnih libijskih institucija, posebno središnje banke, poduzeća National Oil Corporation i državnog investicijskog fonda, koje je UN ovlastio za primanje prihoda od nafte iz inozemstva; imajući navedeno na umu, poziva na stvaranje međunarodnog nadzornog mehanizma kojim bi se ti prihodi zamrznuli, izuzev iznosa potrebnih za isplatu plaća, sve do uspostavljanja vlade nacionalnog jedinstva, što bi bio poticaj zaraćenim stranama da postignu politički kompromis;

11.    poziva libijske vlasti da se obvežu na poštovanje visokih standarda transparentnosti u domaćem ekstraktivnom sektoru kako bi od libijskih prirodnih resursa koristi imalo cjelokupno libijsko stanovništvo, a posebno da što prije potpiše uvjete Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija (EITI); ponavlja svoj poziv europskim poduzećima koja posluju u Libiji da objave svoje financijske transakcije u sektoru energetike;

12.    izražava duboku zabrinutost zbog ekoloških posljedica uništenja spremnikâ nafte uslijed nedavnih sukoba na istoku Libije;

13.    poziva EU i države članice da ne štede truda u potpori UN-u i drugim inicijativama koje nisu vojne i čiji je cilj okončanje postojeće krize; posebno poziva EU i države članice da pojačaju svoju humanitarnu pomoć kao odgovor na teškoće libijskog stanovništva, osobito u najugroženijim područjima, te da budu pripravne za odgovor u slučaju daljnjeg pogoršanja situacije;

14.    smatra da EU nije uspio osmisliti i provesti jasnu i sveobuhvatnu strategiju za pomoć u prijelaznom razdoblju nakon svrgavanja Gadafija; posebno žali zbog stalnog manjka koordinacije politika država članica EU-a prema Libiji i izazova s kojima se Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) suočava u poticanju zajedničkog i učinkovitog pristupa EU-a;

15.    potiče EU da u potpunosti iskoristi Instrument za stabilnost i mir u pogledu posredovanja, dijaloga i pomirenja te da u suradnji s UNSMIL-om hitno pruži potporu posredovanju; isto tako potiče EU da pruži potporu jačanju organizacija civilnog društva, posebno ženskih skupina, čiji je cilj pronalaženje nenasilnih rješenja za mnogobrojne krize u zemlji;

16.    izražava zabrinutost zbog izvješća o nedostacima libijskog pravosuđa i ozbiljnim propustima u održavanju normi pravičnog suđenja; poziva libijske vlasti da u potpunosti surađuju s Međunarodnim kaznenim sudom pomažući u njegovim istragama i postupajući u skladu s njegovim odlukama; izražava zabrinutost zbog propusta libijskih vlasti da zajamče osnovna procesna prava optuženicima na Međunarodnom kaznenom sudu, Abdulahu al-Sanusiju i Saifu al-Islamu Gadafiju; podsjeća na svoje apsolutno protivljenje smrtnoj kazni u svim slučajevima, bez obzira na tip počinjenog kaznenog djela, te poziva Libiju da ukine smrtnu kaznu; poziva EU da razmotri pružanje potpore naporima za poboljšanje vladavine prava u zemlji;

17.    izražava ozbiljnu zabrinutost za sudbinu migranata, tražitelja azila i izbjeglica u Libiji čija se ionako neizvjesna situacija nastavlja pogoršavati; poziva EU i države članice da učinkovito pomognu Italiji u njezinim hvalevrijednim naporima u rješavanju sve većih migracijskih i izbjegličkih tokova iz sjeverne Afrike, posebno iz Libije; smatra da novi program EU-a operacija Triton ne pruža primjereni odgovor na aktualne izazove i poziva na njegovu temeljitu reviziju; poziva sve države članice EU-a, a posebno Italiju, da se strogo pridržavaju prava EU-a o izbjeglicama i međunarodnog prava o izbjeglicama, što podrazumijeva i poštovanje načela zabrane prisilnog vraćanja i ocjenu pojedinačne situacije;

18.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, libijskom Zastupničkom domu, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, Arapskoj ligi i Afričkoj uniji.

[1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0028