Dokument s plenarne sjednice
12.1.2015 B8‑0032/2015
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o stanju u Libiji
( 2014/3018(RSP) )
Mariya Gabriel, Cristian Dan Preda, Arnaud Danjean, Jacek Saryusz-Wolski, Elmar Brok, Andrej Plenković, David McAllister, Tunne Kelam, Daniel Caspary, Davor Ivo Stier, Michael Gahler, Claude Rolin, Traian Ungureanu, Dubravka Šuica, Philippe Juvin, Barbara Matera, Giovanni La Via, Pascal Arimont, Monica Macovei, Ivana Maletić, Lara Comi
u ime Kluba zastupnika PPE-a
Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Libiji
( 2014/3018(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Libiji,
– uzimajući u obzir izjave o Libiji potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. studenog, 16. prosinca i 30. prosinca 2014. te zaključke Vijeća za vanjsku politiku o Libiji od 20. listopada, 17. – 18. studenog i 5. prosinca 2014.,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Malte, Španjolske i Ujedinjene Kraljevine o Libiji od 7. studenog 2014.,
– uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1970, 1973 (2011) i br. 2174 od 27. kolovoza 2014.,
– uzimajući u obzir izvješće Misije potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL) od 23. prosinca 2014. pod naslovom „Ažurirani pregled kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava tijekom trenutačnog nasilja u Libiji”,
– uzimajući u obzir libijske parlamentarne izbore održane u lipnju 2014.,
– uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove Dopunske protokole iz 1977. te obvezu strana u oružanom sukobu da poštuju i osiguravaju poštovanje međunarodnog humanitarnog prava u svim okolnostima,
– uzimajući u obzir Konvenciju o sigurnosti osoblja Ujedinjenih naroda i pridruženog osoblja te njezin Fakultativni protokol,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/233/ZVSP od 22. svibnja 2013. o osnivanju misije Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granicama u Libiji (EUBAM Libya),
– uzimajući u obzir paket mjera za Libiju u okviru europske politike susjedstva iz rujna 2014.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je uz unutarnji sukob u Libiji vezana rastuća opasnost od pretvaranja u istinski građanski rat, što bi rezultiralo daljnjim patnjama civila, žrtvama, masovnim raseljavanjem i širenjem humanitarne krize;
B. budući da su libijske zračne snage 4. siječnja 2015. bombardirale grčki naftni tanker u vojnoj zoni luke Derne, što je dovelo do smrti jednog grčkog i jednog rumunjskog člana posade te ranjavanja druge dvojice članova; budući da luku nadziru islamistički militanti te je tijekom protekle godine bila meta više napada;
C. budući da su prema službenoj izjavi vlade od 3. siječnja 2015. paravojne skupine Islamske države ubile 14 vojnika libijske vojske te da je vlada pozvala međunarodnu zajednicu da državi ukine embargo na oružje kako bi se mogla suprotstaviti tim paravojnim skupinama koje smatra teroristima;
D. budući da ISIS obučava borce u Libiji te da u istočnom dijelu zemlje osniva ogranak; budući da su 30. prosinca 2014. teroristi detonirali automobilsku bombu u Tobruku ciljajući mjesto sjednice Zastupničkog doma;
E. budući da je 28. prosinca 2014. zapovjednik paravojnih jedinica general Heftar izveo zračne udare na Misratu, uporište islamističke paravojne skupine Libijska zora, a taj se napad smatra osvetom za napade paravojnih islamista na najveći libijski naftni terminal u Sidri te na libijske vojnike u Sirti, prilikom kojeg je njih 22 ubijeno;
F. budući da su militanti Ansara al-Šarije oteli 20 egipatskih kršćana Kopta u Sirti, koja je pod nadzorom islamističkih paravojnih jedinica, u zadnjem od rastućeg broja napada na kršćane i druge vjerske manjine u Libiji; budući da se broj slučajeva zadržavanja, otmica, mučenja i smaknuća osumnjičenih boraca povećao na svim sukobljenim stranama;
G. budući da su parlamentarni izbori održani 25. lipnja 2014.; budući da je legitimno izabrani Zastupnički dom premješten iz Tripolija u Tobruk; budući da islamističke paravojne skupine ne priznaju Zastupnički dom ili novu vladu te su osnovale svoju vladu i parlament;
H. budući da je 6. studenog 2014. libijski Vrhovni sud u Tripoliju donio presudu kojom su opći izbori od 25. lipnja 2014. proglašeni neustavnima te su stoga međunarodno priznati Zastupnički dom u Tobruku i vlada al-Tinija nezakoniti te bi ih se trebalo raspustiti;
I. budući da je Zastupnički dom odbacio presudu pod tvrdnjom da ona nadilazi nadležnost suda, da je donesena pod pritiskom islamističkih paravojnih skupina u Tripoliju te odlučio da će Zastupnički dom i vlada nastaviti s radom;
J. budući da je rezultat presude Vrhovnog suda dodatni izazov za jedinstvo Libije, a neke islamističke skupine pozivaju na nezavisnost istočne pokrajine Cirenaike;
K. budući da je 19. prosinca 2014. u okviru sastanka na vrhu skupine G5 Sahel s čelnicima njezinih pet država članica, Mauritanije, Malija, Nigera, Čada i Burkine Faso, Vijeću za mir i sigurnost Afričke unije upućen službeni zahtjev za stvaranje međunarodne vojne snage za intervenciju u Libiji;
L. budući da su nedavni sukobi uvelike olakšali širenje i naseljavanje terorističkih skupina poput ISIS-a u Libiji; budući da taj problem, ako se ne riješi, može uzrokovati veliku prijetnju sigurnosti regije i EU-a;
M. budući da je 8. siječnja 2015. libijski ogranak ISIL-a izjavio da je odgovoran za smaknuće dvojice tuniskih novinara;
N. budući da se situacija s ljudskim pravima još pogoršava diljem zemlje, a uključuje i slučajeve proizvoljnog pritvaranja, otmica, protuzakonitih ubojstava, mučenja i nasilja nad novinarima, dužnosnicima, političarima i borcima za ljudska prava;
O. budući da postoje izvješća o vanjskoj upletenosti u nasilje u Libiji, uključujući oblike vojnog djelovanja i isporuku oružja i streljiva te djelovanje kojim se raspiruju lokalne podjele, što utječe na loše strukture upravljanja i tako potkopava demokratsku tranziciju u Libiji; budući da neke zemlje Perzijskog zaljeva i neki drugi regionalni akteri sada podupiru suprotstavljene strane u sve većim unutarnjim nemirima u Libiji;
P. budući da Rezolucija br. 2174 (2014) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda odobrava zabrane putovanja i zamrzavanje imovine „pojedincima i ustanovama za koje Odbor smatra da sudjeluju u djelima ili podržavaju djela kojima se ugrožava mir, stabilnost i sigurnost Libije, ili kojima se ometa ili potkopava uspješni završetak njezine političke tranzicije”;
1. najsnažnije osuđuje povećano nasilje u Libiji i posebno nedavni val napada paravojnih skupina i terorista, uključujući smrtonosno bombardiranje naftnog tankera u luci Derni od 4. siječnja 2015., zračne napade na Misratu od 28. prosinca 2014. i otmice kršćana Kopta, čime se dodatno umanjuju izgledi za mirno političko rješenje te povratak postupku tranzicije prema demokraciji;
2. izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da sukob vodi dodatnoj političkoj polarizaciji i rastućoj humanitarnoj krizi u Libiji; potiče sve strane da prestanu s nasiljem, da se suzdrže od djelovanja kojim se stvaraju dodatne podjele i polarizacija, da javno izjave da neće tolerirati takva djelovanja te da će rješenje tražiti kroz politički dijalog;
3. ponavlja svoju snažnu i punu podršku Misiji potpore Ujedinjenih naroda u Libiji i posebnom predstavniku glavnog tajnika UN-a Bernardinu Leónu u njihovim nastojanjima za uključivanjem svih sukobljenih strana u sveobuhvatni nacionalni dijalog (proces iz Ghadamesa) u cilju potpunog prekida vatre te kao plan za tranziciju prema demokraciji kojim su omogućeni političko sudjelovanje svih dionika, promicanje vladavine prava i zaštita ljudskih prava te jamčenje da će svi oni koji umanjuju izglede za dijalog te oni koji stoje iza kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava za to i odgovarati; žali zbog neprestanih odgoda nacionalnih dijaloga u kojima posreduje UN;
4. ponavlja svoju podršku izabranom Zastupničkom domu u Tobruku kao jedinom legitimnom parlamentu nakon izbora u lipnju 2014.; ponavlja svoj poziv Zastupničkom domu i službenoj vladi da svoje zadaće izvrše na temelju vladavine prava i ljudskih prava te da se konstruktivno uključe u sveobuhvatni nacionalni politički dijalog u interesu cijele zemlje;
5. duboko je zabrinut zbog sve veće nazočnosti ekstremističkih organizacija i pokreta u Libiji; smatra da bi regija mogla završiti u razarajućem kaosu poput onih u Siriji i Iraku; vjeruje da te skupine predstavljaju veliku prijetnju stabilnosti i sigurnosti cijele regije, kao i sigurnosti Europe;
6. poziva EU i međunarodnu zajednicu da nastave pružati podršku nastojanjima za borbu protiv terorizma te da spriječe njegovo daljnje širenje i uspostavljanje novih baza u Libiji;
7. ističe destabilizirajući utjecaj libijskog konflikta na druge države u regiji Sahela; poziva susjedne države i druge regionalne aktere da podrže napore UNSMIL-a za uspostavom dijaloga te da se suzdrže od bilo kakvog suprotnog djelovanja;
8. poziva na neprestanu humanitarnu, financijsku i političku podršku EU-a i međunarodne zajednice pri rješavanju humanitarne situacije u Libiji, teškog položaja osoba raseljenih unutar zemlje i izbjeglica te civila koji su suočeni s narušenim pristupom osnovnim uslugama;
9. ponavlja svoj poziv Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da preispita mandat u Libiji misije Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granicama, koja je trenutno na čekanju te se nalazi u Tunisu, kako bi u obzir uzela drastično izmijenjenu situaciju u državi;
10. podsjeća na Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 2174 usvojenu 27. kolovoza 2014. kojom su postojeće međunarodne sankcije nametnute Libiji proširene na kaznenu odgovornost osoba koje sudjeluju u djelima ili podržavaju djela kojima su „ugroženi mir, stabilnost ili sigurnost Libije, ili kojima se ometa ili dovodi u pitanje uspješni završetak njezine političke tranzicije”; poziva EU, u skladu s izjavom Visoke predstavnice od 30. prosinca 2014., da bude spreman provesti stroge mjere protiv pojedinaca i ustanova koji podržavaju nasilje; poziva i međunarodnu zajednicu da bude spremna za takve mjere;
11. podsjeća da zaraćene strane trebaju odgovarati i da podliježu kaznenom gonjenju koje provode domaći sudovi ili Međunarodni kazneni sud, koji je prema Rezoluciji br. 1970 Vijeća sigurnosti UN-a nadležan za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, genocid i silovanje kao ratni zločin počinjene u Libiji od 15. veljače 2011.;
12. poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da koordiniraju djelovanje država članica u Libiji i da svoju potporu usmjere na izgradnju države i institucija te da, zajedno s državama članicama, UN-om, NATO-om i regionalnim partnerima, pomognu u stvaranju djelotvornih sigurnosnih snaga (oružanih i policijskih) koje će biti pod nacionalnim zapovjedništvom i kontrolom, a koje mogu osigurati mir i sigurnost u zemlji, te da podupru uspostavu primirja i uspostavu mehanizma za njegov nadzor; naglašava da bi EU također trebao dati prednost pomoći u reformama libijskog pravosudnog sustava i drugih područja ključnih za demokratsko upravljanje;
13. naglašava da libijske vlasti moraju upravljati eksploatacijom i prodajom nafte te poziva međunarodnu zajednicu da se uzdrži od bilo kakvih transakcija s drugim akterima;
14. i dalje je zabrinut zbog širenja oružja, streljiva, eksploziva i krijumčarenja naoružanja u Libiji, što predstavlja opasnost za stabilnost regije;
15. odaje priznanje Tunisu za trenutno udomljavanje otprilike 1,5 milijuna libijskih izbjeglica; poziva EU da u toj zadaći Tunisu pruži financijsku i logističku potporu;
16. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, libijskoj vladi i Zastupničkom domu, glavnom tajniku UN-a, Arapskoj ligi i Afričkoj uniji.