Dokument s plenarne sjednice

 

4.2.2015                                                                                                                  B8‑0100/2015

PRIJEDLOG REZOLUCIJE

podnesen nakon izjave Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

o mjerama protiv terorizma

( 2015/2530(RSP) )

Judith Sargentini, Jan Philipp Albrecht, Eva Joly, Ulrike Lunacek, Jean Lambert

u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a

 

B8‑0100/2015

Rezolucija Europskog parlamenta   o mjerama protiv terorizma

( 2015/2530(RSP) )

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima, članke 2., 3. i 6. Ugovora o Europskoj uniji te mjerodavne članke Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o protuterorističkoj politici EU-a: glavna postignuća i budući izazovi[1],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e[2],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a[3],

–       uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o obnovi Strategije unutarnje sigurnosti EU-a[4],

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. ožujka 2013. o pregledu stanja u pravosuđu EU-a ( COM(2013)0160 ),

–       uzimajući u obzir Izvješće EU-a o suzbijanju korupcije koje je izradila Komisija 3. veljače 2014. ( COM(2014)0038 ),

–       uzimajući u obzir zaključke o borbi protiv terorizma donesene na sastanku Vijeća za vanjske poslove održanom 19. siječnja 2015., a posebno odluku o poboljšanju razmjene informacija s partnerskim zemljama te promicanju pojačane suradnje s arapskim i sredozemnim zemljama, uključujući Memorandum o razumijevanju s Ligom arapskih država,

–       uzimajući u obzir strateški okvir i akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju koji je usvojen 25. lipnja 2012.,

–       uzimajući u obzir presudu Suda od 8. travnja 2014. u spojenim predmetima C-293/12 i C-594/12 Digital Rights Ireland ltd i Seitlinger i ostali te mišljenje pravne službe Parlamenta o tumačenju te presude[5],

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je poštovanje temeljnih prava ključan sastavni dio uspješnih protuterorističkih politika;

B.     budući da su teški teroristički napadi na tlu EU-a nakon 11. rujna 2001. imali znatan utjecaj na osjećaj sigurnosti među građanima i stanovnicima EU-a;

C.     budući da je od 11. rujna 2001. EU uveo 239 protuterorističkih mjera, i to: 26 akcijskih planova i strateških dokumenata, 25 uredbi, 15 direktiva, 11 okvirnih odluka, 25 odluka, jednu zajedničku akcije, tri zajednička stajališta, četiri rezolucije, 111 zaključaka Vijeća i osam međunarodnih sporazuma[6];

D.     budući da dobrim dijelom nedostaje odgovarajuća i sustavna ocjena tih mjera;

E.     budući da je u zadnje vrijeme prisutan alarmantan porast rasizma i ksenofobije, uključujući antisemitizam, netrpeljivost prema Romima i islamofobiju;

F.     budući da je potrebno hitno donijeti ujednačenu pravnu definiciju koncepta „profiliranja” na temelju relevantnih temeljnih prava i standarda zaštite podataka kako bi se smanjila nesigurnost kad je riječ o tome koje su radnje zabranjene, a koje nisu;

G.     budući da prema podacima Europske komisije za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ) postoje osjetne nejednakosti u pogledu ulaganja država članica EU-a u njihove kaznenopravne sustave[7];

1.      žali zbog žrtava nedavnih terorističkih napada u Parizu i diljem svijeta te izražava sućut njihovim obiteljima;

2.      ističe da obuhvaćanje politika za pružanje zaštite i potpore žrtvama i njihovim obiteljima mora biti temeljna odrednica borbe protiv terorizma; poziva stoga sve države članice da pravilno primjenjuju Direktivu 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela;

3.      ponovno potvrđuje svoju predanost poštovanju slobode izražavanja, temeljnih prava, demokracije, tolerancije i vladavine prava;

4.      ustraje u sveobuhvatnom pristupu suzbijanju radikalizacije i borbi protiv terorizma koji je usmjeren na jačanje socijalne kohezije, sprječavanje kriminala, ciljane policijske i sigurnosne radnje koje se temelje na pojedinačnoj sumnji ili konkretnoj prijetnji koju određuju ljudi, a ne strojevi; naglašava, osim toga, potrebu da se postrože pravila o kupnji i posjedovanju oružja, izvozna pravila i borba protiv nezakonitog trgovanja oružjem; nadalje ustraje na primjerenom opremanju i obučavanju učitelja, socijalnih radnika, psihologa, lokalnih policijskih službenika, istražitelja, tužitelja, sudaca i zatvorskog osoblja preokrećući mjere štednje kojima se na vrlo ozbiljan način poremetila struktura europskih društava;

5.      naglašava da slobode koje nastojimo očuvati u borbi protiv terorizma ne bismo trebali potkopavati uvođenjem dobrim dijelom simboličnih mjera represije, masovnog nadzora i graničnih kontrola koje će dovesti do Europske unije u kojoj je svatko pod sumnjom, u kojoj nitko nije slobodan i u kojoj je prestalo vrijediti načelo slobodnog kretanja; povrh toga upozorava na stigmatizirajući učinak profiliranja pojedinaca unutar naših društava s kojima nastojimo izgraditi bolje odnose;

6.      naglašava da Europska unija, njezine države članice i partnerske zemlje trebaju temeljiti svoju strategiju borbe protiv međunarodnog terorizma na vladavini prava i poštovanju temeljnih prava; nadalje ističe da bi vanjsko djelovanje Unije u borbi protiv međunarodnog terorizma prvenstveno trebalo biti usmjereno na prevenciju;

7.      ističe da su, kao i u prijašnjim napadima, počinitelji napada u Parizu već bili poznati sigurnosnim tijelima te su bili podvrgnuti istragama i mjerama nadzora; izražava zabrinutost zbog mjere u kojoj su se postojeći podaci o tim pojedincima mogli razmjenjivati među sigurnosnim tijelima i, prema potrebi, s kolegama iz drugih država članica, koristeći se na učinkovit način bazama podataka EU-a te surađujući s agencijama EU-a;

8.      poziva Komisiju i Vijeće da provedu opsežnu procjenu protuterorističkih mjera EU-a i s njima povezanih mjera, posebno u vezi s njihovom provedbom u zakonodavstvu i praksi u državama članicama te mjerom u kojoj države članice surađuju s agencijama EU-a u regiji, osobito s Europolom i Eurojustom, te da provedu odgovarajuću ocjenu preostalih nedostataka kao i usklađenosti mjera s obvezama EU-a koje proizlaze iz temeljnih prava primjenjujući pritom postupak predviđen člankom 70. UFEU-a; ustraje u tome da se vanjska dimenzija protuterorističkih mjera EU-a također mora uključiti u tu procjenu koja bi se trebala objaviti u svibnju 2015. zajedno s europskim programom sigurnosti;

9.      ustraje u potrebi za demokratskim i sudskim nadzorom protuterorističkih politika; naglašava da treba staviti izvan snage mjere koje su, gledano unatrag, bile nepotrebne, neučinkovite i nerazmjerne za borbu protiv terorizma, istražiti i otkloniti kršenja temeljnih prava te osmisliti nove oblike demokratskog nadzora na temelju ovlasti koje su Ugovorom iz Lisabona dodijeljene Europskom parlamentu i nacionalnim parlamentima; ustraje u tome da se u te mjere i sporazume uvrsti klauzula o vremenskom ograničenju valjanosti ili privremenoj ponovnoj autorizaciji; odbacuje upotrebu nacionalne sigurnosti kao izgovora za potkopavanje temeljnih prava kao što je povjerljivost u odnosu između odvjetnika i klijenta; poziva na to da se hitno razjasni koncept nacionalne sigurnosti u kontekstu europskog prava;

Sveobuhvatan pristup suzbijanju radikalizacije i borbi protiv terorizma

10.    ističe činjenicu da gospodarska, obrazovna i socijalna politika može pridonijeti suzbijanju isključenosti i utjecaja brzih društveno-gospodarskih promjena zbog kojih dolazi do nezadovoljstva i frustracija koje bi nasilni ekstremisti eventualno mogli iskoristiti; poziva stoga na to da se politikama iz temelja poboljšaju gospodarsko i društveno uključenje, dijalog, sudjelovanje, jednakost, tolerancija i razumijevanje među različitim kulturama i religijama;

11.    poziva države članice da ulažu u obrazovne programe za poštovanje ljudskog dostojanstva, promicanje jednakih mogućnosti, suzbijanje svih vrsti diskriminacije i poticanje integracije od rane dobi; naglašava da je time obuhvaćeno i obučavanje nastavnika na području socijalnih pitanja i raznolikosti;

12.    upozorava na to da bi nedostatak izgleda za potpuno sudjelovanje u društvu koji je izazvan siromaštvom i nezaposlenošću mogao u pojedinaca prouzročiti osjećaj bespomoćnosti ili čak izazvati njihovo destruktivno i po prirodi ekstremističko ponašanje u cilju samopotvrđivanja, što uključuje napade na društvo kao takvo; poziva države članice da ulože dodatne napore kako bi se smanjilo siromaštvo, ponudili izgledi za zapošljavanje te osnažio i poštovao pojedinac;

13.    naglašava da diskriminacija i govor mržnje u nekim slučajevima mogu dovesti do jačanja radikalizacije i oblika nasilnog ponašanja; ističe da primaran odgovor moraju biti standardi jednakosti i nediskriminacije dopunjeni konkretnim političkim strategijama za suzbijanje svih oblika diskriminacije;

14.    izražava zabrinutost zbog nerazmjernih učinaka praksi nakon 11. rujna 2001. na islamske zajednice, a osobito uporabe rasnoga profiliranja;

15.    naglašava da je uvođenje i jačanje suradnje s odgovarajućim zajednicama u pojedinačnim državama članicama od ključne važnosti kako bi se utvrdile konkretne opasnosti i kao dio općih strategija o deradikalizaciji; izražava potporu programima kojima se etničkim i vjerskim manjinama te marginaliziranim zajednicama omogućuje da srednjoročno i dugoročno pridonesu poboljšanju socijalnog i ekonomskog statusa svojih zajednica kako na lokalnoj, tako i na regionalnoj razini; ističe u tom smislu da radikalizacija u EU-u nije ograničena na određene etničke ili vjerske skupine;

16.    naglašava da su odgovarajuće policijske mjere već na snazi u svakoj državi članici EU-a;

-  podaci o putnicima iz putovnica (u sklopu Sustava naprednog obavještavanja o putnicima ili APIS) već se uspoređuju s bazama podataka o poznatim kriminalcima i osobama sa zabranom ulaska

-  policija može pristupiti telefonskim podacima ili podacima o putniku u slučaju sumnjivih osoba ili čak skupina sumnjivih osoba ako su one povezane s konkretnom prijetnjom

-  Schengenskim informacijskim sustavom propisuje se diskretan nadzor pojedinaca te njihovo brzo uhićenje i izručenje ako predstavljaju prijetnju sigurnosti, namjeravaju počiniti kazneno djelo ili su osumnjičeni da su počinili kazneno djelo;

smatra da policija prvenstveno mora upotrebljavati te mogućnosti i jačati međusobnu suradnju, između ostalog i osnivanjem zajedničkih istražnih timova te uz pomoć agencija EU-a kao što su Europol, Eurojust i CEPOL;

17.    smatra da bi suzbijanje nezakonite trgovine vatrenim oružjem trebalo biti prioritet EU-a u borbi protiv teškog i organiziranog međunarodnog kriminala; smatra da posebno treba dodatno ojačati suradnju u području mehanizama razmjene informacija te sljedivosti i uništavanja zabranjenog oružja; ustraje nadalje u tome da bi se države članice trebale strogo pridržavati zajedničkog stajališta o određivanju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme;

18.    poziva na pravilno provođenje pravne stečevine o sprječavanju pranja novca kako bi se u ranoj fazi omogućilo utvrđivanje financiranja terorizma;

19.    ističe da se ovisno o razini prijetnje već danas mogu provoditi ciljane granične provjere pojedinaca koji uživaju pravo na slobodu kretanja s obzirom na to da prelaze vanjske granice tijekom određenog razdoblja, određenim rutama ili na određenim graničnim prijelazima; ustraje u tome da bi države članice trebale u potpunosti i bolje iskoristiti postojeći Schengenski okvir i raspodijeliti potrebna sredstva, umjesto da pokušavaju ponovno uvesti granične kontrole izvan već postojećih mogućnosti;

20.    podsjeća na to da je Sud Europske unije u travnju 2014. poništio Direktivu o zadržavanju podataka na temelju činjenice da zadržavanje podataka, ako ne postoji „bilo kakva povezanost između podataka čije se zadržavanje predviđa i prijetnje javnoj sigurnosti”, nije u skladu s jamstvima Povelje o temeljnim pravima Europske unije; naglašava da je ta povezanost od najveće važnosti ne samo u pogledu Direktive o zadržavanju podataka nego također i za bilo koji drugi program zadržavanja podataka koji uključuje pohranjivanje podataka o osobama koje nisu sumnjive; podsjeća na kritiku Suda u pogledu nepostojanja drugih ograničenja za zadržavanje podataka kao što su restrikcije „u vezi (i.) s podacima koji se odnose na konkretno vremensko razdoblje i/ili posebno zemljopisno područje i/ili krug određenih osoba koje su vjerojatno, na jedan ili drugi način, upletene u teško kazneno djelo, ili (ii.) u vezi s osobama koje bi iz drugih razloga, zahvaljujući zadržavanju njihovih podataka, mogle doprinijeti sprječavanju, otkrivanju ili sudskom progonu ozbiljnih prekršaja”[8];

21.    poziva Komisiju da formalno preispita prijedlog o evidenciji imena putnika u EU-u s obzirom na kriterije koje je postavio Sud u presudi o Direktivi o zadržavanju podataka; nalaže svojoj pravnoj službi da provede sličnu reviziju u roku od šest tjedana od donošenja ove rezolucije; ustraje u tome da se „opći program nadzora”[9] kao što ga podrazumijeva prijedlog o evidenciji imena putnika u EU-u ne može usvojiti sve dok Sud ne dostavi svoje mišljenje o sporazumu između EU-a i Kanade o prenošenju evidencije imena putnika i korištenju njome, kao što je Parlament zatražio u studenom 2014.[10];

22.    naglašava da mjere kojima se ograničavaju temeljna prava na internetu za potrebe borbe protiv terorizma moraju biti nužne i razmjerne, te da se osobito moraju temeljiti na propisnoj definiciji terorizma, koja trenutačno ne postoji; nadalje ustraje u tome da bi uklanjanje kažnjivog sadržaja trebalo obaviti na temelju pravosudnog ovlaštenja, a ne na temelju privatnog nadzornog postupanja pružatelja internetskih usluga;

23.    ponavlja svoj poziv da se općenito promiče kodiranje komunikacije, uključujući komunikaciju elektroničkim i SMS-porukama[11]; naglašava da bi zabrana kodiranja štetila zaštiti osobnih podataka koji se prenose komunikacijom, komercijalnim i financijskim mrežama te vladinim sustavima i sustavima kritične infrastrukture, čime bi se oni izložili mogućnosti da ih presretnu zločinačke i druge strukture;

24.    ponavlja da svi postupci prikupljanja i razmjene podataka, uključujući postupke koje provode agencije EU-a kao što je Europol, moraju biti u skladu s Poveljom o temeljnim pravima Europske unije te utemeljeni na usklađenom okviru za zaštitu podataka kojim se osiguravaju pravno obvezujući standardi zaštite osobnih podataka, posebno oni u vezi s ograničenjem svrhe, smanjenjem količine podataka, informacijama, pristupom, ispravljanjem, brisanjem i sudskim pravnim lijekom; poziva na brzo usvajanje paketa o zaštiti podataka, pa i usvajanjem općeg pristupa u Vijeću u vezi s uredbom i direktivom koji je u skladu s minimalnim standardima iz Direktive 95/46/EU;

25.    poziva države članice da ojačaju međusobnu pravosudnu suradnju na temelju dostupnih instrumenata EU-a kao što su Europski informacijski sustav kaznene evidencije (ECRIS), europski uhidbeni nalog i europski istražni nalog te da pritom poštuju proporcionalnost i temeljna prava; poziva također države članice da se u skladu s planom o postupovnim pravima brzo dogovore o svim predloženim mjerama te da njihov sljedeći korak bude razmatranje odluka o istražnom pritvoru i zatvorskim uvjetima;

26.    poziva države članice da ulažu u svoje kaznenopravne sustave kako bi se zajamčile odgovarajuće i brze istrage kao i sudski progoni koji su u skladu s ljudskim pravima;

27.    ponavlja da bi svrha kaznenopravnog sustava trebala biti rehabilitacija pojedinaca tako da po povratku u društvo više ne predstavljaju rizik za njega; poziva države članice da u tu svrhu ulažu u potrebne ljudske resurse; izražava svoju potporu inicijativama za deradikalizaciju kao što je inicijativa koja je nastala u danskom gradu Aarhusu;

28.    upozorava na izazov da se ponovno primjenjuje prijašnja, ograničena i neučinkovita praksa sklapanja tajnih sporazuma s autoritarnim režimima u ime sigurnosti i stabilnosti; poziva Europsku uniju da drastično revidira svoju strategiju u odnosu na južno Sredozemlje kao dio revizije Europske politike susjedstva koja je u tijeku te da se usredotoči na potporu onim zemljama i akterima koji su istinski privrženi zajedničkim vrijednostima i reformama;

29.    poziva na veću usklađenost u vanjskoj politici u razmatranju temeljnih uzroka nasilnih sukoba, ekstremizma i radikalizacije kao što su nestabilnost i nerazvijenost te posebno sve veći jaz nejednakosti u svijetu;

30.    ističe da bi EU trebao ojačati politički dijalog s islamskim svijetom kako bi se razdvojile poveznice između terorizma i Islama koje trenutačno prevladavaju u javnim raspravama; ponavlja da vanjska protuteroristička politika EU-a u prvom redu mora slijediti koncept kaznenog prava kojim se striktno poštuje međunarodno pravo o ljudskim pravima i međunarodno humanitarno pravo te kojim se podupiru napori na područjima deradikalizacije i suzbijanja nasilnog ekstremizma; poziva EU da ne pruža potporu represivnim trendovima u trećim zemljama;

31.    ustraje u tome da protuteroristički projekti pomoći Komisije i država članica s trećim zemljama moraju biti u skladu s ljudskim pravima i, gdje je to primjenjivo, s međunarodnim humanitarnim pravom, posebno kada je riječ o zahtjevima u vezi s pravičnim postupkom; odlučuje provesti ocjenjivanje o mjerama i smjernicama za zaštitu ljudskih prava koje EU i njegove države članice primjenjuju u protuterorističkim projektima, posebno na području južnog susjedstva; odlučuje organizirati saslušanje o parlamentarnom nadzoru protuterorističkog djelovanja i zakonodavstva u suradnji s parlamentima i akterima civilnog društva iz euro-mediteranske regije;

32.    podsjeća Europsku službu za vanjsko djelovanje, koordinatora EU-a za borbu protiv terorizma i države članice na njihovu obvezu da u okviru akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju koji je usvojen u lipnju 2012. zajamče da se pitanje ljudskih prava postavlja u svim oblicima protuterorističkih dijaloga s trećim zemljama;

33.    podsjeća države članice i agencije EU-a na njihove obveze u sklopu Povelje o temeljnim pravima, međunarodnog prava o ljudskim pravima i ciljeva vanjske politike EU-a kojima im se zabranjuje razmjena obavještajnih podataka koji bi mogli dovesti do kršenja ljudskih prava u trećoj zemlji ili korištenje informacijama pribavljenima s pomoću metode mučenja izvan EU-a;

34.    izražava odlučno protivljenje uporabi bespilotnih letjelica u svrhe izvansudskih pogubljenja osumnjičenih za terorizam te poziva na veću transparentnost i odgovornost u vezi s uporabom bespilotnih letjelica, uključujući mogućnost izrade zajedničkog stajališta EU-a za uspostavu pravnog okvira za uporabu bespilotnih letjelica u skladu s Rezolucijom Parlamenta usvojenom 27. veljače 2014.[12];

35.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

[1] SL C 168 E, 14.6.2013., str. 45.
[2] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0418
[3] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230
[4] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0102
[5] SJ-0890/14.
[6] Vidi: http://secile.eu/catalogue-eu-counter-terrorism-measures/
[7] Studija o funkcioniranju pravosudnih sustava u državama članicama EU-a dostupna je ovdje: http://ec.europa.eu/justice/effective-justice/files/cepj_study_scoreboard_2014_en.pdf
[8] Presuda Suda od 8. travnja 2014. u spojenim predmetima C-293/12 i C-594/12, Digital Rights Ireland ltd i Seitlinger i ostali, posebno stavci 58. i 59. 
[9] SJ-0890/14, stavci 63. i 64.
[10] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)005 (25. studenog 2014.).
[11] Rezolucija od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima, usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230 (stavak 107.).
[12] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0172