Dokument s plenarne sjednice
9.2.2015 B8‑0136/2015
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a
( 2015/2559(RSP) )
Charles Tannock, David Campbell Bannerman, Ryszard Czarnecki, Geoffrey Van Orden, Valdemar Tomaševski, Jana Žitňanská
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Rezolucija Europskog parlamenta o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a
( 2015/2559(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o humanitarnom stanju u Iraku i Siriji te Rezoluciju od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi IS-a, uključujući progon manjina[1],
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir komentare Zeida Raada Al-Husseina, visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, od 8. rujna 2014. o nasilju u Siriji i Iraku,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt UN-a o građanskim i političkim pravima,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava S-22/1 od 1. rujna 2014. o stanju ljudskih prava u Iraku s obzirom na zlostavljanja koja su počinile takozvana Islamska država Iraka i Levanta i s njom povezane skupine,
– uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je 11. svibnja 2011. bila otvorena za potpisivanje u Istanbulu, Turskoj,
– uzimajući u obzir komentare izaslanika UN-a u Iraku, visokog povjerenika UN-a za ljudska prava te zamjenice glavnog tajnika UN-a za humanitarna pitanja u Vijeću sigurnosti 18. studenog 2014. godine,
– uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i platformu za djelovanje u području rodne jednakosti iz 1995. godine,
– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 15. prosinca 2014.,
– uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja iz 1981. godine,
– uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole,
– uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja usvojene 24. lipnja 2013.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je nastavak nasilja u Siriji i Iraku prouzročio nezabilježenu humanitarnu krizu u kojoj su milijuni raseljenih osoba suočene sa svakodnevnim nasiljem te pomanjkanjem hrane, pitke vode, zdravstvene skrbi i skloništa; budući da se etničke i vjerske manjine u ovoj krizi nalaze u posebno nepovoljnu položaju; budući da su osobe u bijegu od nasilja bile prisiljene tražiti utočište u susjednim zemljama, čime se izvršio dodatni pritisak na zajednice koje im pružaju utočište;
B. budući da je nasilni ekstremizam boraca tzv. Islamske države (IS) u Siriji i Iraku dodatno pogoršao već katastrofalnu situaciju u Siriji za koju je odgovoran aktualni građanski rat;
C. budući da se broj interno raseljenih osoba procjenjuje na 7,6 milijuna u Siriji te 1,8 milijuna u Iraku;
D. budući da je IS ubio ili oteo velik broj žena i djece u Siriji i Iraku; budući da postoje navodi da su te otete žene i djevojčice bile silovane ili seksualno zlostavljane, prisiljene udati se za borce ili prodane u seksualno ropstvo; budući da su neke žene bile prodane u ropstvo za svega 25 USD;
E. budući da je tzv. Islamska država počinila brojna zvjerstva koja predstavljaju zločine protiv čovječnosti i u koja se ubrajaju snimljena odrubljivanja glave i spaljivanja;
F. budući da je gnjusno pogubljenje jordanskog pilota Moaza Al-Kasasbeha posljednji primjer podle ideologije Islamske države kojom se gaze najosnovnije ljudske vrijednosti i prava;
G. budući da su politički i vjerski vođe dužni boriti se na svaki mogući način protiv ekstremizma i terorizma i promicati uzajamno poštovanje među pojedincima te vjerskim i etničkim skupinama;
H. budući da je prema međunarodnom humanitarnom pravu i pravu o ljudskim pravima zabranjeno napadanje pojedinaca ili skupina na temelju vjerskog ili etničkog identiteta, kao i civila koji ne sudjeluju u sukobima; budući da se ta nedjela mogu smatrati ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti;
I. budući da su širenje „kalifata” Islamske države i njezinih ekstremističkih aktivnosti izravna prijetnja ne samo narodu Sirije i Iraka nego i sigurnosti šire regije;
J. budući da su se borbi na strani IS-a navodno pridružile stotine stranih boraca, uključujući mnoge iz država članica EU-a; budući da se ti državljani EU-a smatraju sigurnosnom prijetnjom;
K. budući da su Ujedinjeni narodi i druge međunarodne organizacije izvještavale o raširenom kršenju ljudskih prava u Iraku i Siriji za koje je odgovoran IS, uključujući ciljana ubojstva kršćana i drugih etničkih i vjerskih manjina; budući da postoji sve veća zabrinutost za dobrobit onih koji se još uvijek nalaze u područjima koja kontroliraju snage IS-a;
L. budući da se u izvješću Odbora UN-a za prava djeteta iz veljače 2015. tvrdi da pripadnici IS-a otetu djecu prodaju u seksualno ropstvo, a ostalu ubijaju, između ostalog, razapinjanjem i zakopavanjem dok su još živa;
1. bezrezervno osuđuje pogubljenja, otmice, silovanja, seksualno nasilje i mučenja koja su u Siriji i Iraku počinili borci IS-a te vjeruje da se ta nedjela mogu smatrati ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti; nadalje, osuđuje nasilje koje Asadov režim u Siriji provodi protiv vlastitog naroda;
2. izražava sve veću zabrinutost zbog pogoršanja humanitarne situacije i stanja ljudskih prava u Siriji i Iraku te zbog povreda međunarodnog humanitarnog prava, između ostalog, u kontekstu pobunjenika Islamske države;
3. smatra da je nestabilnost u Siriji, koju je prouzročio aktualni građanski rat, doprinijela rastu Islamske države;
4. duboko je zabrinut zbog terorističkih napada protiv žena i djevojčica koje su počinili Islamska država i povezane skupine, pa i protiv članova kršćanskih i drugih etničkih i vjerskih manjina;
5. nadalje, ističe važnost poduzimanja odgovarajućih koraka radi pružanja sigurnosti ženama i djevojčicama u Siriji i Iraku te pripadnicima vjerskih i etničkih manjina;
6. daje političku podršku pravu na samoobranu vjerskih i etničkih manjina ako je to potrebno da im se zajamči sigurnost; nadalje, poziva međunarodnu zajednicu da zaštiti sve pojedince u bijegu od terorizma ili nasilja;
7. bezuvjetno osuđuje prisilna preobraćenja kršćana i drugih vjerskih i etničkih manjina u Siriji i Iraku koja provode snage tzv. Islamske države;
8. smatra da se moraju poduzeti sve mjere kako bi se suzbio terorizam i odgovorne privelo pravdi; nadalje, smatra da odgovor međunarodne zajednice na tu vrstu terorizma mora biti u skladu s međunarodnim pravom;
9. ponavlja svoju osudu nasilja i ubojstava pripadnika skupine LGBT u regiji koja su se odvijala potpuno nekažnjeno; ističe da je stanje pripadnika skupine LGBT u regiji posebno osjetljivo s obzirom na to da ti pojedinci ne mogu računati na veliku pomoć obitelji i zajednice i zaštitu vlasti te da je njihova sigurnost u izbjegličkim zajednicama ili pojedinim zemljama koje su ih prihvatile i dalje ugrožena; poziva vladu Iraka, delegaciju EU-a u Iraku i veleposlanstva država članica EU-a u regiji da se pobrinu za sigurnost pripadnika skupine LGBT te da ubrzaju izravno preseljenje tih pojedinaca koji su u bijegu zbog sigurnosne situacije;
10. zgrožen je izvještajima prema kojima se pripadnici IS-a koriste djecom, pa i onom s problemima mentalnog zdravlja, kao bombašima samoubojicama i ljudskim štitom, dok otetu djecu istodobno prodaju u seksualno ropstvo, a ostalu ubijaju, između ostalog, razapinjanjem ili zakopavanjem dok su još živa;
11. poziva na to da se poduzmu sve potrebne mjere u cilju spašavanja djece koju je IS zatočio i privođenja počinitelja zločina pravdi; nadalje, prima na znanje da se međunarodna zajednica doima nemoćnom kada je riječ o privođenju pravdi boraca odgovornih za ozbiljna kršenja ljudskih prava;
12. poziva države članice da surađuju s međunarodnim partnerima kako bi iskoristile sva moguća sredstva, u koja se ubraja i vojna pomoć, u području pružanja pomoći narodima Sirije i Iraka u borbi protiv prijetnje koju predstavlja IS;
13. poziva na to da se embargo UN-a na oružje i mjere za zamrzavanje imovine primjenjuju djelotvornije te da se trgovcima naftom s područja pod kontrolom IS-a nametnu sankcije kako bi se prekinuli financijski tokovi koji IS-u omogućuju da posluje i financira svoje terorističke aktivnosti;
14. podupire sve one koji su angažirani u borbi protiv terorizma IS-a i drugih oružanih/terorističkih skupina; nadalje, poziva sve regionalne sudionike i vlade da u potpunosti surađuju u borbi protiv prijetnje koju predstavlja IS; naglašava da je takva suradnja ključna za sigurnost regije;
15. smatra da u borbi protiv prijetnje koju predstavlja IS treba razmotriti sve mogućnosti i da nijednu ne treba odbaciti; nadalje, poziva Europsku uniju, njezine države članice i druge međunarodne sudionike da usko surađuju u razradi hitnog i sveobuhvatnog odgovora na prijetnju koju predstavlja IS;
16. izražava zabrinutost zbog navoda o stotinama stranih boraca, uključujući državljane država članica, koji su se pridružili pobunjenicima IS-a; nadalje, poziva na međunarodnu suradnju prilikom poduzimanja odgovarajućih pravnih mjera usmjerenih protiv svih osoba za koje se sumnja da su umiješane u terorističke aktivnosti;
17. pozdravlja nedavno oslobađanje od snaga IS-a grada Kobane u Siriji i hrabrost sirijskih boraca YPG potpomognutih kurdskim snagama Pešmerga i zračnim udarima međunarodne koalicije;
18. pozdravlja nedavno obećanje Jordana da će se aktivno angažirati u borbi protiv IS-a; nadalje, poziva međunarodnu koaliciju koja se bori protiv IS-a da poboljša svoje misije potrage i spašavanja izgubljenih pilota kako bi se spriječilo da ih IS ubuduće uzima za taoce;
19. duboko je uvjeren da se ekstremisti neće poraziti samom borbom protiv IS-a u Iraku;
20. poziva na to da se zračni napadi protiv IS-a prošire na Siriju, posebno na područje grada Rakke i oko njega;
21. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, Arapskoj ligi i vladi Iraka.