Dokument s plenarne sjednice

 

4.3.2015                                                                                                                  B8‑0231/2015

PRIJEDLOG REZOLUCIJE

podnesen nakon izjave potpredsjednice Unije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

o prioritetima EU-a za Vijeće UN-a za ljudska prava 2015.

( 2015/2572(RSP) )

Ignazio Corrao, Fabio Massimo Castaldo, Laura Agea, Rolandas Paksas, Giulia Moi, Valentinas Mazuronis

u ime Kluba zastupnika EFDD-a

 

B8‑0231/2015

Rezolucija Europskog parlamenta o prioritetima EU-a za Vijeće UN-a za ljudska prava 2015.

( 2015/2572(RSP) )

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te konvencije UN-a o ljudskim pravima i njihove fakultativne protokole, uključujući Konvenciju o pravima djeteta i Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–       uzimajući u obzir Rezoluciju 60/251 Opće skupštine Ujedinjenih naroda o uspostavi Vijeća UN-a za ljudska prava (UNHRC),

–       uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Europsku socijalnu povelju i Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–       uzimajući u obzir strateški okvir i akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju, koji je usvojen 25. lipnja 2012.,

–       uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Vijeću UN-a za ljudska prava,

–       uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o kršenju ljudskih prava, uključujući hitne rezolucije o tim temama,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od … o Godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2013. godinu i politici Europske unije u tom području[1],

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 9. veljače 2015. o prioritetima EU-a na forumima UN-a za ljudska prava,

–       uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5., članke 18., 21., 27. i 47. Ugovora o Europskoj uniji,

–       uzimajući u obzir nadolazeću 28. sjednicu UNHRC-a koja će se održavati od 2. do 27. ožujka 2015.,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da su poštovanje, promicanje i zaštita univerzalnosti ljudskih prava dio etičke i pravne stečevine Europske unije i jedan od kamena temeljaca europske ujedinjenosti i integriteta;

B.     budući da su ljudska prava svojstvena svim ljudskim bićima bez obzira na nacionalnost, rasu, spol, etničko podrijetlo, vjeroispovijed ili bilo koji drugi status i budući da je poštovanje tih prava utvrđeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i u kasnijim međunarodnim konvencijama, deklaracijama i rezolucijama o ljudskim pravima;

C.     budući da su sva ljudska prava – građanska, politička, ekonomska, socijalna ili kulturna – nedjeljiva, međusobno povezana i međuovisna te da oduzimanje bilo kojeg od tih prava ima izravan i negativan utjecaj na druga prava;

D.     budući da nepoštovanje ljudskih prava i nedostatak legitimnog demokratskog sudjelovanja dovode do nestabilnosti, propasti država, humanitarnih kriza i oružanih sukoba;

E.     budući da se djelovanje Unije u odnosima s trećim zemljama provodi u skladu s člankom 21. Ugovora iz Lisabona, kojim se potvrđuje univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda i propisuje poštovanje ljudskog dostojanstva, načelâ jednakosti i solidarnosti te načelâ Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava;

F.     budući da sve države imaju obvezu poštovati temeljna prava svojeg stanovništva i dužnost poduzimati konkretne mjere u cilju omogućavanja poštovanja tih prava na nacionalnoj razini te surađivati na međunarodnoj razini u cilju uklanjanja prepreka ostvarenju ljudskih prava u svim područjima;

G.     budući da se redovnim sjednicama Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHCR), imenovanjem posebnih izvjestitelja, mehanizmom univerzalnog periodičkog pregleda, posebnim postupcima za rješavanje stanja u određenim državama ili za određene teme doprinosi promicanju i poštovanju ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

H.     budući da su neke sadašnje članice Vijeća za ljudska prava nažalost poznate kao najveći kršitelji ljudskih prava i imaju povijest loše suradnje s mandatarima za posebne postupke UN-a i nepridržavanja obveze izvješćivanja ugovornih tijela UN-a za ljudska prava;

Vijeće UN-a za ljudska prava

1.      pozdravlja prioritete EU-a za nadolazeću 28. redovnu sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava, koji su izneseni u zaključcima Vijeća od 9. veljače 2015.;

2.      pozdravlja imenovanje veleposlanika Joachima Rückera na dužnost predsjednika Vijeća za ljudska prava za 2015. godinu;

3.      čestita Zeidu Ra'adu Zeidu Al-Husseinu na imenovanju na dužnost visokog povjerenika za ljudska prava (UNHCHR) i ponovno izražava snažnu potporu njegovu radu i mandatu;

4.      pozdravlja prisutnost Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, na sjednici UNHRC-a na visokoj razini jer se time upućuje prava poruka u pogledu snažne predanosti EU-a multilateralnom sustavu ljudskih prava;

5.      pozdravlja godišnje izvješće koje je visoki povjerenik za ljudska prava podnio Općoj skupštini UN-a i kojim je obuhvaćeno razdoblje od prosinca 2013. do studenog 2014. te izražava svoju punu podršku nezavisnosti i integritetu njegova Ureda; naglašava da je važno štititi tu nezavisnost kako bi visoki povjerenik i dalje mogao učinkovito i nepristrano obavljati svoju dužnost; ponavlja da za visokog povjerenika za ljudska prava treba izdvojiti odgovarajuća financijska sredstva;

6.      podsjeća na to da su se Europski parlament i njegov Pododbor za ljudska prava obvezali na potporu snažnom multilateralnom sustavu ljudskih prava pod okriljem UN-a, uključujući Treći odbor Opće skupštine, Vijeće za ljudska prava, Ured visokog povjerenika za ljudska prava, zajedno s aktivnostima povezanih specijaliziranih agencija UN-a poput Međunarodne organizacije rada te rad mandatara za posebne postupke UN-a;

7.      potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD), posebno preko Delegacija EU-a u New Yorku i Ženevi, da povećaju koherentnost EU-a pravovremenim i sveobuhvatnim međusobnim savjetovanjem kako bi stajalište EU-a bilo jednoznačno; ponovno potvrđuje važnost uključivanja aktivnosti koje se provode u New Yorku i Ženevi u kontekstu Opće skupštine UN-a, Trećeg odbora i Vijeća za ljudska prava u relevantne unutarnje i vanjske aktivnosti EU-a kako bi se zajamčila dosljednost;

8.      ponovno izražava svoju potporu mehanizmu univerzalnog periodičkog pregleda i ističe vrijednost njegova rada te poziva članice da budu aktivne u pripremi svojeg univerzalnog periodičkog pregleda, između ostalog uključivanjem civilnog društva, da se uključe u interaktivan dijalog tijekom sjednica univerzalnog periodičkog pregleda, da provedu preporuke tih pregleda i poduzmu konkretne mjere za poboljšanje i poštovanje obveza na području ljudskih prava;

9.      poziva EU i države članice da nastave s praćenjem provedbe preporuka iz univerzalnog periodičkog pregleda u svim političkim dijalozima EU-a s dotičnim zemljama kako bi se pronašao način na koji se tim zemljama može pružiti potpora u provedbi preporuka;

10.    ponovno izražava svoju podršku posebnim postupcima i neovisnom statusu njihovih mandatara koji im omogućuje da svoje dužnosti izvršavaju nepristrano te poziva sve države da surađuju s tim mandatarima;

11.    smatra da je važno slati parlamentarna izaslanstva na sjednice UNHRC-a i druge relevantne sjednice Opće skupštine UN-a;

12.    izražava žaljenje zbog toga što je prostora za suradnju između civilnog društva i UNHRC-a sve manje i što se nevladinim organizacijama pruža manje prilika da izraze svoja stajališta na tim sjednicama; potiče EU i UNHRC da predstavnicima civilnog društva zajamče mogućnost da u najvećoj mogućoj mjeri doprinesu 28. sjednici UNHRC-a i postupku univerzalnog periodičkog pregleda te drugim mehanizmima UN-a na području ljudskih prava bez straha od osvete nakon povratka u njihove matične zemlje;

Građanska i politička prava

13.    potvrđuje da je sloboda izražavanja, koja je okosnica svakog slobodnog i demokratskog društva, temeljno pravo svakog pojedinca; oštro osuđuje ubojstvo 12 osoba u Francuskoj u siječnju 2015, uključujući ubojstva karikaturista časopisa Charlie Hebdo i četvero ljudi u trgovini košer hrane, kao i ubojstva filmskog redatelja i čuvara u sinagogi u Kopenhagenu, koja su počinili teroristi čija je meta sloboda govora i vjeroispovijedi;

14.    osuđuje upotrebu vjere u svrhe ekstremističkih i džihadističkih skupina u svim zemljama, a posebno u Siriji, Iraku, Libiji, Mjanmaru, Nigeriji i središnjoj Africi, a čije aktivnosti uključuju oružane i bombaške napade, samoubilačke bombaške napade, otmice i druge nasilne čine kojima teroriziraju stanovništvo; smatra da borba protiv terorizma iziskuje djelovanje u cilju hvatanja u koštac s njegovim temeljnim uzrocima koji uključuju socijalnu isključenost, političku marginalizaciju i nejednakost; poziva na pojačane napore u cilju zaštite prava pripadnika vjerskih manjina;

15.    izražava zabrinutost zbog svih ograničenja slobode okupljanja i udruživanja, uključujući zabrane organizacija civilnog društva, agresivnu primjenu kaznenih zakona o kleveti i drugih restriktivnih zakona, prekomjerne zahtjeve za registraciju i izvještavanje te pretjerano restriktivne propise o financiranju iz inozemstva i potvrđuje da su sloboda udruživanja i mirnog okupljanja osnovni elementi ljudskih prava;

16.    poziva sve vlade da promiču i podupiru organizacije civilnog društva i borce za ljudska prava te da im omoguće djelovanje bez straha, represije ili zastrašivanja i da surađuju s UNHRC-om u okviru mehanizma univerzalnog periodičkog pregleda te da zajamče da se zemlje odgovorne za odmazde protiv aktivista za ljudska prava pozovu na odgovornost, posebno za slučajeve odmazdi sa smrtnim posljedicama, poput one koja je u ožujku 2014. u Kini prouzročila smrt aktivistice za ljudska prava Cao Shunli zbog pokušaja da se ukrca na zrakoplov kako bi prisustvovala UNHRC-u u Ženevi u rujnu 2013. godine;

17.    ponovno osuđuje korištenje smrtne kazne i snažno se zalaže za uvođenje moratoriju na nju, a koji predstavlja korak prema njezinu ukidanju;

18.    ponovno ističe važnost borbe protiv mučenja i drugih oblika zlostavljanja i važnost činjenice da se EU obvezao da će taj problem biti prioritet, uključujući kada je riječ o djeci, i da će podržati rad posebnog izvjestitelja UN-a; potiče ESVD, Komisiju i države članice EU-a da pokažu zajedničku predanost iskorjenjivanju nasilja i davanju podrške žrtvama, posebno nastavljajući ili, u nekim slučajevima, započinjući doprinositi dobrovoljnom fondu UN-a za žrtve mučenja i posebnom fondu utemeljenom Fakultativnim protokolom uz Konvenciju protiv mučenja;

19.    izražava zabrinutost zbog ustrajne i rasprostranjene diskriminacije i povrede prava migranata, uključujući tražitelje azila i izbjeglice; poziva EU i države članice da podrže rad posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata kao i provedbu njegovih preporuka; poziva vlade da poštuju ljudska prava i neotuđivo dostojanstvo migranata, da zaustave samovoljna uhićenja i pritvaranja te da, kako bi se izbjeglo prekomjerno pritvaranje nezakonitih migranata, revidiraju trajanje pritvora kada je to potrebno i koriste mjere koje su alternativa pritvoru; poziva vlade da u svim okolnostima poštuju načelo zabrane prisilnog vraćanja u matičnu zemlju i da se u potpunosti pridržavaju svojih međunarodnih pravnih obveza u vezi s protjerivanjem migranata; poziva države da, ako to još nisu učinile, uvedu sustave i postupke kojima će zajamčiti da se svi njihovi programi i institucije u području migracije u potpunosti pridržavaju njihovih međunarodnih pravnih obveza u vezi s ljudskim pravima;

20.    podržava najnovije izvješće posebnog izvjestitelja UNHRC-a i zaključke o suvremenim oblicima rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netolerancije; poziva EU i države članice da u okviru svoje unutarnje politike provedu preporuke posebnog izvjestitelja kako bi suzbile širenje rasizma, etničke i ksenofobne mržnje i poticanje na nju preko interneta i društvenih mreža poduzimanjem odgovarajućih zakonodavnih mjera, uz potpuno poštovanje ostalih temeljnih prava kao što je sloboda izražavanja i mišljenja;

21.    uviđa da je brz razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija u cijelom svijetu izmijenio mogućnosti za ostvarenje slobode izražavanja i time doveo do stvaranja znatnih prednosti, ali i razloga za zabrinutost; u tom kontekstu pozdravlja Smjernice EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega, koje je Vijeće donijelo u svibnju 2014., i osuđuje sva ograničenja digitalne komunikacije, uključujući ona koja su usmjerena protiv aktera civilnog društva; ponavlja da je potrebno posebnu pozornost posvetiti pravima novinara i blogera;

22.    potiče UNHRC da nastavi raspravu o pravu na privatnost i da u tu svrhu imenuje posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na privatnost, posebno u kontekstu digitalne komunikacije;

Socijalna i gospodarska prava

23.    prima na znanje činjenicu da je cilj UN-ova razvojnog plana za razdoblje nakon 2015. za Milenijske razvojne ciljeve iskorijeniti siromaštvo do 2030. godine holističkim pristupom gospodarskim, socijalnim i ekološkim pitanjima; pozdravlja sažeto izvješće glavnog tajnika UN-a ususret posebnom sastanku na vrhu UN-a o ciljevima UN-ova plana za održivi razvoj nakon 2015.; podržava poziv glavnog tajnika na zauzimanje pristupa usredotočenog na potrebe i prava ljudi u cilju okončanja siromaštva;

24.    smatra da je važno uhvatiti se u koštac s problemom sve većih i ekstremnih nejednakosti u cilju borbe protiv siromaštva općenito i promicati socijalna i gospodarska prava posebno olakšavanjem pristupa hrani, vodi, obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i primjerenom stanovanju; u tom kontekstu naglašava sve veći problem nezakonitog prisvajanja zemlje, koji je potrebno riješiti;

25.    smatra da se korupcijom, utajom poreza, lošim upravljanjem javnim dobrima i nedostatkom odgovornosti doprinosi kršenju ljudskih prava jer se tako smanjuju dostupna sredstva za ulaganja u prijeko potrebne javne usluge kao što su obrazovanje, osnovne zdravstvene usluge i druga socijalna infrastruktura, doprinoseći tako očuvanju stope siromaštva stanovništva; podsjeća da u skladu s Međunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima vlade imaju obvezu poštovati prava građana stavljanjem na raspolaganje odgovarajućih sredstava; s time u vezi ističe da je posebnu pozornost potrebno posvetiti zaštiti boraca za ljudska prava koji promiču gospodarska, socijalna i kulturna prava;

26.    ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da podupru uvođenje funkcije posebnog izvjestitelja UN-a za financijski kriminal, korupciju i ljudska prava;

Poslovanje i ljudska prava

27.    snažno podupire učinkovito i sveobuhvatno širenje i provedbu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima unutar EU-a i izvan njega; poziva sve dionike da aktivno sudjeluju na 11. sjednici radne skupine UN-a o pitanju ljudskih prava i transnacionalnih korporacija te drugih poduzeća te da podrže napore za usklađivanje svojih politika sa smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća i s vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; ponavlja svoj zahtjev Komisiji da do kraja 2015. podnese izvješće o provedbi Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u državama članicama EU-a;

28.    traži od Komisije i ESVD-a da potiču izaslanstva EU-a diljem svijeta na suradnju s poduzećima u EU-u u cilju promicanja poštovanja ljudskih prava i da zajamče da su poslovanje i ljudska prava jedna od središnjih tema u lokalnim pozivima na podnošenje prijedloga u okviru europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava; poziva EU i države članice da aktivno sudjeluju u novoj raspravi o pravno obvezujućem međunarodnom instrumentu za poslovanje i ljudska prava u okviru sustava UN-a;

Prava žena

29.    ponovno izražava svoju potporu Pekinškoj deklaraciji i platformi za djelovanje UN-a donesenoj 1995.; pozdravlja temeljitu reviziju Pekinške deklaracije koja se provodi povodom 20. obljetnice Četvrte svjetske konferencije o ženama i 15 godina nakon donošenja rezolucije UN-a o nasilju nad ženama; smatra da je ta revizija dobra prilika za ocjenu i utvrđivanje napretka i ograničenja u cilju smanjenja razlike između spolova i daljnjeg promicanja jednakosti spolova donošenjem konkretnih mjera;

30.    primjećuje da su žene, unatoč dosad ostvarenom napretku u ostvarenju jednakosti spolova i osnaživanja žena, i dalje žrtve seksualnog nasilja i masovnog silovanja u područjima koja su pogođena oružanim sukobima, kao i to da je broj žena koje svaki dan umiru kao posljedica obiteljskog nasilja upravo zastrašujući; poziva vlade da poduzmu konkretne korake za borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama te ponovno poziva EU i sve njegove države članice da ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju nasilja nad ženama i borbi protiv njega;

31.    ističe da je, u cilju ostvarenja jednakosti spolova, važno uključivanje komponente spolne jednakosti, koje obuhvaća reorganizaciju, poboljšanje, razvoj i ocjenjivanje politika kako bi se osiguralo da nadležni za donošenje politika u sve njih uvedu pristup kojim se jamče jednake mogućnosti i to na svim razinama i u svim fazama;

Prava djece

32.    izražava zabrinutost zbog toga što usprkos napretku postignutom nakon donošenja Konvencije o pravima djeteta 1989. najmanje 58 milijuna djece, posebno djevojčica, djece iz siromašnih obitelji, djece s invaliditetom i djece na područjima pogođenim sukobima ne pohađa školu, a mnoga djeca i dalje pate od bolesti koje se mogu lako spriječiti, dok su druga primorana raditi;

33.    poziva sve države da se obvežu na uklanjanje najgorih oblika dječjeg rada kako je određeno člankom 3. Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 182, koji obuhvaćaju ropstvo djece, trgovinu djecom, dječju prostituciju i opasan rad, a koji utječu na tjelesno i mentalno zdravlje djeteta;

34.    podsjeća da je jedna od najvažnijih obveza države svoj djeci pružiti obrazovanje povećanjem mogućnosti, osnivanjem odgovarajućih institucija i uklanjanjem strukturnih uzroka glavnih zapreka ostvarenju prava na univerzalno osnovnoškolsko obrazovanje, između ostalog smanjenjem stopa napuštanja školskog sustava koje i dalje predstavlja jednu od glavnih prepreka u pružanju univerzalnog osnovnoškolskog obrazovanja;

35.    poziva da EU predvidi odgovarajuća sredstva za demobilizaciju i programe reintegracije djece povezane s oružanim sukobima i za djecu koja su bila vojnici; ponovno izražava snažnu potporu kampanji „Djeca, ne vojnici”, kako je istaknuto na saslušanju o istoj temi održanom 3. prosinca 2014. u Pododboru za ljudska prava 3. prosinca 2014.; pozdravlja godišnja izvješća posebne predstavnice UN-a za djecu i oružani sukob i posebne predstavnice UN-a za nasilje nad djecom te izvješće posebne izvjestiteljice za prodaju djece, dječju prostituciju i dječju pornografiju;

Klimatske promjene i ljudska prava

36.    naglašava da je utjecaj klimatskih promjena na ranjive skupine i pojedince visok, posebno u zemljama s niskim prihodima te obalnim i otočnim zemljama s malim nadmorskim visinama koje nemaju ekonomske resurse za prilagodbu ozbiljnim promjenama u okolišu;

37.    pozdravlja priznanje UNHRC-a da promjene u okolišu štetno utječu na egzistenciju stanovništva te predstavljaju prepreke ostvarenju temeljnih, međunarodno priznatih ljudskih prava; stoga apelira na države stranke da donesu hitne i ambiciozne mjere za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima na nadolazećoj Konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu 2015.;

Borba protiv nekažnjavanja i Međunarodni kazneni sud (MKS)

38.    podsjeća da u potpunosti podržava rad Međunarodnog kaznenog suda na području ukidanja prakse nekažnjavanja počinitelja najtežih zločina koji su od važnosti za međunarodnu zajednicu i pružanja pravde žrtvama ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida; nastavlja pažljivo pratiti bilo kakve pokušaje podrivanja legitimiteta ili neovisnosti Suda; potiče EU i njegove države članice da surađuju sa Sudom i pruže mu snažnu diplomatsku, političku i financijsku potporu, uključujući u UN-u; poziva EU i njegove države članice te posebne predstavnike EU-a da pružaju aktivnu podršku Međunarodnom kaznenom sudu, izvršenju njegovih odluka te borbi protiv nekažnjavanja za zločine obuhvaćene Rimskim statutom;

Autohtoni narodi

39.    poziva ESVD, Komisiju i države članice da podupru reviziju mandata mehanizmu stručnjaka za prava autohtonih naroda u skladu sa završnim dokumentom sa Svjetske konferencije o autohtonim narodima (Rezolucija Opće skupštine UN-a 69/2) u cilju praćenja, ocjene i poboljšanja provedbe Deklaracije o pravima autohtonih naroda; poziva države članice da zatraže od svih mandatara za posebne postupke da posebnu pozornost pridaju pitanjima koja se odnose na žene i djevojčice pripadnice autohtonih naroda te da o tim pitanjima sustavno obavještavaju UNHRC; poziva ESVD i države članice da aktivno podupiru izradu akcijskog plana za autohtone narode koji obuhvaća cjelokupni sustav, kao što je zatražila Opća skupština UN-a u svojoj rezoluciji iz rujna 2014., posebno u pogledu organizacije redovnih savjetovanja s autohtonim narodima u sklopu tog procesa;

Međunarodni kulturni i sportski događaji i ljudska prava

40.    osuđuje sve prisutniju praksu autoritarnih zemalja koje kao domaćini velikih sportskih ili kulturnih događaja nastoje poboljšati svoj međunarodni legitimitet uz istodobno daljnje ograničavanje unutarnjeg neslaganja; poziva EU i njegove države članice da aktivno pokrenu to pitanje, među ostalim u okviru UNHRC-a, te da surađuju s nacionalnim sportskim savezima, poslovnim subjektima i organizacijama civilnog društva u vezi s načinima njihova sudjelovanja na takvim događajima, uključujući u odnosu na prve Europske igre u Bakuu 2015. godine te Svjetsko nogometno prvenstvo FIFA-e 2018. u Rusiji;

Uključivanje ljudskih prava u politike EU-a

41.    poziva EU da promiče univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava, uključujući građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava, u skladu s člankom 21. Ugovora iz Lisabona i Općim odredbama o vanjskom djelovanju Unije utvrđenim u Ugovoru o Europskoj uniji;

42.    poziva EU, njegove države članice, Komisiju i ESVD da uključe ljudska prava u sva područja svoje vanjske politike s trećim zemljama; također naglašava da se politikom EU-a na području ljudskih prava treba osigurati dosljednost njegovih unutarnjih i vanjskih politika, usklađenost s obvezama iz Ugovora o EU-u te izbjegavanje dvostrukih standarda u pogledu poštovanja ljudskih prava;

43.    poziva EU da usvoji pristup temeljen na pravima i da uvrsti poštovanje ljudskih prava u trgovinu, ulaganja i razvojnu suradnju te zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku;

Prioriteti EU-a u vezi s pojedinim zemljama

Ukrajina

44.    izražava duboku zabrinutost zbog daljnje eskalacije nasilja i oružanog sukoba u odcijepljenim jugoistočnim regijama; osuđuje masovna kršenja ljudskih prava koja su počinile sve strane u sukobu te u potpunosti podupire promatračku misiju UN-a za ljudska prava i posebnu promatračku misiju OESS-a u Ukrajini; i dalje je zabrinut zbog diskriminacije i sveprisutnih slučajeva kršenja ljudskih prava usmjerenih na lokalno stanovništvo Ukrajine;

Demokratska Narodna Republika Koreja

45.    pozdravlja planirano produženje mandata posebnom izvjestitelju za stanje ljudskih prava u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji; pozdravlja i rezoluciju Opće skupštine UN-a kojom se ohrabruje Vijeće sigurnosti UN-a u poduzimanju odgovarajućih mjera za jamčenje odgovornosti, između ostalog razmatranjem upućivanja predmeta o stanju u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji Međunarodnom kaznenom sudu;

Iran

46.    pozdravlja rezoluciju UNHRC-a iz ožujka 2014. o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu i produženje mandata posebnom izvjestitelju te poziva Iran da dopusti posebnom izvjestitelju UN-a ulazak u zemlju kao ključni pokazatelj voljnosti te države da poduzme korake za otvaranje dijaloga o ljudskim pravima; ponovno osuđuje smrtnu kaznu u Iranu i visoku stopu pogubljenja; podupire zajedničku izjavu mandatara za posebne postupke UN-a iz kolovoza 2014. u kojoj se osuđuje val uhićenja i presuda sudionicima civilnog društva u Iranu; poziva EU i UNHRC da nastave pozorno pratiti stanje ljudskih prava te da jamče da ljudska prava ostanu ključan prioritet u svim odnosima s iranskom vladom;

Mjanmar/Burma

47.    podupire izvješće posebnog izvjestitelja UN-a sa 69. sjednice Opće skupštine UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru, u kojemu se prepoznaje postignuti napredak i utvrđuju ostala problematična područja; poziva vladu da uključi ljudska prava u državni institucionalni i pravni okvir i u sva politička područja te da poštuje slobodu izražavanja i okupljanja kako bi ljudi mogli izražavati svoja stajališta o vladinim politika slobodno, bez straha, zastrašivanja ili uznemiravanja;

Bjelarus

48.    izražava duboku zabrinutost zbog stalnog kršenja ljudskih prava u Bjelarusu; osuđuje tri pogubljenja počinjena 2014., zlostavljanje branitelja ljudskih prava, progon neovisnih novinara, cenzuru svih vrsta komunikacije na internetu i restriktivno zakonodavstvo o nevladinim organizacijama; poziva na obnavljanje mandata posebnog izvjestitelja UN-a te poziva vladu Republike Bjelarus da omogući potpuni pristup mandatara za posebne postupke UN-a, uključujući pristup posebnog izvjestitelja;

Bahrein

49.    i dalje je zabrinut zbog građanskog razdora u Bahreinu te stanja boraca za ljudska prava i oporbenih političkih aktivista u zemlji; poziva sve dionike u Bahreinu da započnu konstruktivne razgovore u kojima sudjeluju svi akteri u cilju istinskog pomirenja i poštovanja ljudskih prava svih bahreinskih zajednica; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih zatvorenika savjesti, novinara, branitelja ljudskih prava i mirnih prosvjednika te podupire zajedničku izjavu mandatara za posebne postupke UN-a od 4. veljače 2015. o uhićenju visoko pozicioniranog oporbenog političara i raspuštanju naknadnih prosvjeda; poziva države članice EU-a i druge članice UNHRC-a da nastave pozorno pratiti stanje ljudskih prava u Bahreinu, usredotočujućii se na provedbu obveza koje je Bahrein preuzeo tijekom postupka općeg periodičkog pregleda i na preporuke bahreinskog neovisnog istražnog povjerenstva, koje je pozdravio bahreinski kralj;

Egipat

50.    pozdravlja postupak općeg periodičkog pregleda za Egipat iz studenog 2014. te se raduje njegovom usvajanju na nadolazećoj sjednici UNHRC-a; potiče Egipat da trenutačno i bezuvjetno pusti na slobodu sve osobe koje su u pritvoru zbog mirnog izražavanja svojega prava na slobodu izražavanja, okupljanje i udruživanje; također traži da egipatska vlada donese zakonodavstvo u skladu s međunarodnim standardima i da zaštiti pravo na udruživanje koje je utvrđeno u egipatskom ustavu, uključujući pravo na primanje i davanje sredstava, da povuče Zakon o prosvjedima iz studenog 2013. i uvede novo zakonodavstvo kojim će se jamčiti sloboda okupljanja; potiče egipatsku vladu da pokrene sudsku istragu kako bi se utvrdio identitet osoba odgovornih za naručivanje i nezakonito ubijanje tijekom gušenja uglavnom mirnih prosvjeda koji su se održavali od 3. srpnja 2013., uključujući rastjerivanja od 14. kolovoza 2013. na trgu Raba'a i Nahda u kojima je ubijen veliki broj prosvjednika;

Mali

51.    pozdravlja rad neovisnog UN-ovog stručnjaka za stanje ljudskih prava u Maliju te poziva UNHRC da mu produži mandat; pozdravlja napredak koji je vlada Malija postigla u ponovnom uspostavljanju pravosudnog sustava u nekim dijelovima države te istragama o mučenju i ubijanju 21 vojnika elitne postrojbe 2012. godine, zajedno s uspostavom Odbora za istinu, pravdu i pomirenje; i dalje je zabrinut zbog pogoršanja stanja sigurnosti te stalnog korištenja i regrutiranja djece vojnika, poziva vladu Malija da istraži i pozove na odgovornost osobe iz svih zaraćenih strana koje su odgovorne za kršenja prava počinjena tijekom oružanog sukoba 2012. i 2013. te da osigura se svakim budućim mirovnim sporazumom poziva na odgovornost, jačanje povjerenstva za utvrđivanje istine i provjeru pripadnika snaga sigurnosti;

Južni Sudan

52.    poziva Afričku uniju da objavi izvješće svojeg istražnog povjerenstva za kršenje ljudskih prava i zlostavljanja koja su počinile sve strane u Južnom Sudanu, kao korak naprijed prema promicanju pravde za kršenja ljudskih prava počinjena na početku sukoba;

Šri Lanka

53.    prima na znanje obećanja novoizabrane vlade Šri Lanke te je poziva da poduzme konkretne mjere za utvrđivanje odgovornosti, uključujući ozbiljne istrage i progon te druge korake za rješavanje šireg problema nekažnjavanja i kršenja ljudskih prava, te da u potpunosti surađuje s Uredom UNHCHR-a u vezi s njegovom međunarodnom istragom o Šri Lanci;

Meksiko

54.    potiče vladu Meksika da ostvari napredak u istrazi o nestanku 43 studenata pedagoškog fakulteta u meksičkoj državi Iguali, da privede pravdi počinitelje tih zločina i da ojača borbu protiv korupcije, nekažnjivosti i organiziranog kriminala te da tijesno surađuje s mandatarima za posebne postupke UN-a i ugovornim tijelima u kontekstu narednog UNHCR-a te s regionalnim mehanizmima za ljudska prava koja prate taj slučaj i da im pruži sve potrebne instrumente za nastavak praćenja slučaja;

55.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predsjednici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 69. Opće skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava i visokom povjereniku UN-a za ljudska prava.

[1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)….