Dokument s plenarne sjednice

 

27.4.2015                                                                                                                B8‑0384/2015

PRIJEDLOG REZOLUCIJE

podnesen nakon izjava Europskog vijeća i Komisije

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u

( 2015/2660(RSP) )

Gianni Pittella, Tanja Fajon, Jörg Leichtfried, Birgit Sippel, Sylvie Guillaume, Viorica Dăncilă, Victor Negrescu, Renato Soru, Péter Niedermüller, Josef Weidenholzer, Demetris Papadakis, Hugues Bayet, Adam Gierek, Louis-Joseph Manscour, Pier Antonio Panzeri, Marc Tarabella, José Blanco López, Flavio Zanonato, Jonás Fernández, Peter Simon, Victor Boștinaru, Andi Cristea, Silvia Costa, Luigi Morgano, Siôn Simon, Christine Revault D’Allonnes Bonnefoy, Alessia Maria Mosca, Tibor Szanyi, Sergio Gutiérrez Prieto, Krystyna Łybacka, Theresa Griffin, Patrizia Toia, Daniele Viotti, Doru-Claudian Frunzulică, Nikos Androulakis, Soraya Post, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Hedh, Elly Schlein, Marlene Mizzi, Renata Briano, Elena Gentile, Pina Picierno, Nicola Danti, Claudia Tapardel, Mercedes Bresso, Liisa Jaakonsaari, Eric Andrieu, Michela Giuffrida, Clare Moody, Jutta Steinruck, Roberto Gualtieri, Tonino Picula, Iliana Iotova, Monika Flašíková Beňová, Ana Gomes, Damiano Zoffoli, Biljana Borzan, Sylvia-Yvonne Kaufmann, Francisco Assis, Enrico Gasbarra, Jakob von Weizsäcker, Zigmantas Balčytis, Udo Bullmann, Pedro Silva Pereira, Miriam Dalli, Sorin Moisă, Neena Gill, Eider Gardiazabal Rubial, Nicola Caputo, Kati Piri, Paul Tang, Elena Valenciano, Isabella De Monte, Caterina Chinnici, Goffredo Maria Bettini, Javi López, Afzal Khan, Simona Bonafè

u ime Kluba zastupnika S&D-a

 

B8‑0384/2015

Rezolucija Europskog parlamenta o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u

( 2015/2660(RSP) )

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–       uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–       uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–       uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1951. i dopunski protokol uz nju,

–       uzimajući u obzir ishod zaključaka Europskog vijeća od 23. travnja 2015.,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014.[1] o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji ( 2014/2907(RSP) ),

–       uzimajući u obzir govor koji je predsjednik Europskog parlamenta održao prilikom posjeta Lampedusi 2. i 3. listopada 2014. povodom obilježavanja godišnjice tragedije koja se dogodila 3. listopada 2013. godine,

–       uzimajući u obzir izvješća svog Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o posjetima njegovih izaslanstava Lampedusi u studenom 2011., Jordanu u veljači 2013. u vezi s izbjeglicama iz Sirije i Bugarskoj u siječnju 2014. u vezi s položajem tražitelja azila i izbjeglica, posebice iz Sirije,

–       uzimajući u obzir rasprave na svojoj plenarnoj sjednici 9. listopada 2013. o migracijskim politikama EU-a na Sredozemlju, s posebnim naglaskom na tragičnim događajima kod Lampeduse,

–       uzimajući u obzir rasprave koje su od početka aktualnog saziva održane u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta, i to 22. srpnja 2014. o provedbi Komunikacije o radu Radne skupine za Sredozemlje, 4. rujna 2014. o aktivnostima Frontexa u Sredozemlju i o Radnoj skupini za Sredozemlje i 24. rujna 2014. o Petom godišnjem izvješću Komisije o imigraciji i azilu (2013.)[2] i o godišnjem izvješću Europskog potpornog ureda za azil (EASO) o stanju u području azila u Europskoj uniji (2013.),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o radu Radne skupine za Sredozemlje od 4. prosinca 2013. ( COM(2013)0869 ),

–       uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013. godine,

–       uzimajući u obzir radni dokument Komisije od 22. svibnja 2014. o provedbi Komunikacije o radu Radne skupine za Sredozemlje ( SWD(2014)0173 ),

–       uzimajući u obzir zaključke koje je Europsko vijeće usvojilo na sastanku 26. i 27. lipnja 2014., u kojima je utvrdilo strateške smjernice za zakonodavno i operativno planiranje za naredne godine na području slobode, sigurnosti i pravde,

–       uzimajući u obzir političke smjernice za sljedeći sastav Komisije, koje je predsjednik Juncker predstavio na plenarnoj sjednici 15. srpnja 2014. godine,

–       uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o europskoj imigracijskoj politici od 11. rujna 2014. godine,

–       uzimajući u obzir obveze koje je preuzeo povjerenik za migracije, unutarnje poslove i građanstvo Avramopulos na saslušanju u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove 30. rujna 2014. godine,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća o poduzimanju mjera za bolje upravljanje migracijskim tokovima usvojene 10. listopada 2014. godine,

–       uzimajući u obzir izvješće Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) iz travnja 2012. pod naslovom „Izgubljeni životi u Sredozemnom moru”,

–       uzimajući u obzir godišnja izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata, a posebno izvješće objavljeno u travnju 2013. o upravljanju vanjskim granicama EU-a i utjecaju koje ono ima na ljudska prava migranata te izvješće objavljeno u travnju 2014. o iskorištavanju migranata za rad,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je u posljednja dva tjedna umrlo više od tisuću migranata, a prema procjenama Međunarodne organizacije za migracije potencijalno je u Sredozemnom moru tijekom ove godine bilo više od 30 000 poginulih, što još jednom upućuje na potrebu da se poduzme sve što se može poduzeti da se spase životi osoba koje su u opasnosti i na potrebu da se države članice pridržavaju svojih međunarodnih obveza o spašavanju na moru;

B.     budući da su tražitelji azila iz Sirije, Afganistana i Iraka među najbrojnijima prema zemlji porijekla u veljači 2015. te budući da više od dvije trećine njih ima pravo na azil ili supsidijarnu zaštitu[3];

C.     budući da su plan s deset točaka koji su 20. travnja 2015. najavili Komisija, ministri vanjskih poslova i ministri unutarnjih poslova te zaključci Europskog vijeća od 23. travnja 2015. razočaravajući;

D.     budući da je u sklopu operacije Mare Nostrum usmjerene isključivo na traganje i spašavanje na otvorenome moru kako bi se povećale humanitarne aktivnosti spašavanja u Sredozemlju spašeno 150 810 migranata u razdoblju od 364 dana[4]; budući da je tvrdnja da je ta operacija bila „čimbenik privlačnosti” i da bi posljedica njezina otkazivanja bila smanjenje broja migranata koji pokušavaju prijeći Sredozemlje, a time i onih koji pogibaju u tom pokušaju, bila neosnovana s obzirom na to da je broj dolazaka tijekom 2015. do danas znatno veći nego u istom razdoblju tijekom 2014. godine;

E.     budući da je zajednička operacija Triton koju koordinira Frontex počela u potpunosti funkcionirati 1. studenog 2014., s početnim proračunom u iznosu od samo 2,9 milijuna EUR mjesečno u usporedbi s proračunom od 9 milijuna EUR mjesečno za operaciju Mare Nostrum;

1.      izražava duboko žaljenje i tugu zbog tragičnoga gubitka života u Sredozemlju;

2.      pozdravlja činjenicu da su se Visoka predstavnica/potpredsjednica Komisije i latvijsko predsjedništvo smjesta okupili na izvanrednom zajedničkom vijeću ministara vanjskih poslova i ministara unutarnjih poslova u Luxembourgu te je na njemu održana opsežna prva rasprava o mogućnostima spašavanja života, borbe protiv krijumčara i trgovaca ljudima i podjele odgovornosti kad je riječ o prihvatu i zaštiti među državama članicama;

3.      pozdravlja činjenicu da su se države članice smjesta okupile na izvanrednom sastanku na vrhu kako bi iznašle zajednička rješenja kao reakciju na kriznu situaciju u Sredozemlju; no smatra vrijednom žaljenja činjenicu da su poduzete mjere još uvelike nedostatne te snažno potiče sve države članice, sve europske institucije i sve europske agencije da smjesta djeluju kako bi se reagiralo na kriznu situaciju u Sredozemlju, pri čemu bi se to djelovanje trebalo temeljiti na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti, kako stoji u članku 80. UFEU-a, te na holističkom pristupu kojim se uzimaju u obzir sve odrednice te pojave, uključujući sigurnu i zakonitu migraciju, puno poštovanje temeljnih prava i temeljnih vrijednosti i suradnju trećih zemalja;

4.      poziva države članice da poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, u skladu s postojećim međunarodnim pravom;

5.      pozdravlja obvezivanje Europskog vijeća na jačanje operacije EU-a Triton povećanjem financijskih sredstava i imovine; snažno potiče EU da ustanovi jasan mandat Tritona kako bi se operacije traganja i spašavanja EU-a na otvorenome moru proširile i povećale na područje izvan ograničenja od 30 milja radi spašavanja života migranata u opasnosti;

6.      žali zbog činjenice da Europsko vijeće nije uspjelo uspostaviti vjerodostojan obvezujući mehanizam diljem EU-a za solidarnost kojim bi bio obuhvaćen sustav za obvezno premještanje uz hitno preseljenje između država članica; smatra da je u tom kontekstu ključno nastaviti s preispitivanjem uredbe Dublin III i odrediti poštenu kvotu raspodjele među državama članicama na temelju BDP-a, veličine i broja stanovnika, stopa nezaposlenosti, broja već prisutnih izbjeglica i, do određene mjere, njihova osobnog izbora; snažno potiče države članice da se u međuvremenu u cijelosti koriste kriterijima koji su predviđeni uredbom Dublin III, kao što su djeca bez pratnje, spajanje obitelji i diskrecijske klauzule;

7.      poziva sve države članice sudionice na brzo i cjelovito prenošenje te učinkovitu primjenu zajedničkog europskog sustava azila, čime će se jamčiti zajedničke europske norme u okviru postojećeg zakonodavstva;

8.      naglašava da je tijekom 2014. gotovo polovica tražitelja azila koji su stigli u Europu imala pravo na azil ili supsidijarnu zaštitu ili im je odobreno da ostanu zbog humanitarnih razloga; stoga naglašava da je potrebna veća primjena sigurnih i zakonitih pristupa kao što su humanitarne vize te vjerodostojan i sadržajan sustav obveznog premještanja diljem EU-a, uključujući obvezujuću kvotu raspodjele; naglašava da se uz čvrst program premještanja države članice trebaju suglasiti s pružanjem drugih pravnih putova kao što su pojačano spajanje obitelji, sustavi privatnog sponzorstva i fleksibilni vizni aranžmani, pa i za svrhe studiranja i rada;

9.      poziva Vijeće ministara da u tom kontekstu aktivira Direktivu o privremenoj zaštiti iz 2001. ili primijeni članak 78. stavak 3. UFEU-a, prema kojima se predviđa mehanizam za solidarnost u slučaju velikog i iznenadnog priljeva raseljenih osoba;

10.    podsjeća na to da je azil temeljno ljudsko pravo koje jamče međunarodni zakoni i obveze koje su kao takve preuzele sve države članice; stoga naglašava da bi se države članice trebale što više koristiti postupcima koji su im na raspolaganju s obzirom na to kako se mogu rješavati hitni zahtjevi za zaštitu, i to većom uporabom postojećega pravnog okvira[5], uključujući provjeru zahtjeva za azil koji se podnose u njihovim konzulatima u trećim zemljama (izvan EU-a);

11.    podsjeća da je potrebno poduprijeti treće zemlje, posebno one pod pritiskom, preko izgradnje institucija i kapaciteta te konkretno pružanjem podrške održivim sustavima azila koji dobro funkcioniraju;

12.    podsjeća da su uska suradnja i partnerstvo s trećim zemljama porijekla i tranzita ključni kako bi se odredio sveobuhvatan pristup migracijskoj politici i politici azila u EU-u; poziva Komisiju i Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da pojačaju napore oko obnovljene suradnje sa strateškim partnerima u postojećem okviru kako bi se utvrdilo zajedničko djelovanje u borbi protiv zločinačkih mreža, u izgradnji i jačanju kapaciteta za zaštitu i azil za nastradale migrante uz glavne rute te u nuđenju sigurnih mogućnosti osobama koje ispunjavaju uvjete za međunarodnu zaštitu, u uskoj suradnji s visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR);

13.    pozdravlja namjeru okupljanja na sastanku na vrhu EU-a i Afričke unije na Malti uz sudjelovanje svih ključnih afričkih zemalja na koje se to pitanje odnosi; podsjeća na potrebu da se na tom sastanku na vrhu razmotri ne samo borba protiv krijumčarenja i trgovanja ljudima, nego i potreba sigurne dostupnosti zaštite i azila te, u širem smislu, ključni uzroci migracija, što uključuje siromaštvo, sukobe i progone;

14.    pozdravlja nastojanja Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije kojima se podupiru pregovori predvođeni UN-om o uspostavi autoriteta državnih vlasti u Libiji;

15.    podsjeća da je migracija svjetska i složena pojava koja također iziskuje dugoročni pristup koji se rješavaju njezine ključne uzroke kao što su siromaštvo, nejednakost, nepravda i oružani sukob; snažno potiče EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da pomognu u iznalaženju održivih političkih rješenja u zemljama u sukobu i da ojačaju politički dijalog kojim će se obuhvatiti svi elementi ljudskih prava kako bi se poduprle uključive i demokratske institucije, izgradila otpornost lokalnih zajednica i potaknuo društveni i demokratski razvoj u zemljama porijekla i među njihovim narodima;

16.    pozdravlja ideju zajedničkog obrađivanja zahtjeva za azil u državama članicama koje su pod najvećim pritiskom uz potporu ekipa EASO-a; ističe potrebu da se ispitaju mogućnosti uzajamnoga priznavanja odluka o azilu kao dodatnog oblika solidarnosti;

17.    naglašava da je uz spomenute točke potrebno razraditi zajedničko djelovanje, u uskoj suradnji s mjerodavnim agencijama, protiv zločinačkih mreža trgovaca migrantima kako bi ih se spriječilo da zarađuju novac izlaganjem života migranata pogibelji; poziva Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije i Komisiju da povećaju suradnju s trećim zemljama porijekla i tranzita povezujući se pritom s mjerodavnim agencijama EU-a i UN-a i međunarodnim organizacijama;

18.    podsjeća da je svrha ove Rezolucije da se reagira na nedavne tragične događaje u Sredozemlju i na zaključke Europskog vijeća od 23. travnja 2015. te da se predloži niz hitnih mjera koje će se smjesta poduzeti, imajući na umu da Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, nadležni odbor za ta pitanja, trenutačno sastavlja izvješće u kojem će se prikazati srednjoročno i dugoročno političko usmjerenje Parlamenta kad je riječ o migraciji;

19.    poziva Komisiju da izradi i osmisli ambiciozan europski program o migraciji koji se temelji na holističkom pristupu i solidarnosti te kojim se uzimaju u obzir mjere i prijedlozi obuhvaćeni ovom Rezolucijom;

20.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

 

[1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0105
[2] COM(2014)0288 .
[3] https://easo.europa.eu/wp-content/uploads/EASO-Newsletter-March-2015.pdf
[4] http://www.marina.difesa.it/EN/operations/Pagine/MareNostrum.aspx
[5] Na kraju 2013. Sud EU-a već je u slučaju Koushkaki presudio da prema aktualnom Zakoniku o vizama EU-a države članice moraju izdavati vize podnositeljima zahtjeva ako su ispunjeni kriteriji za izdavanje. Prema aktualnom Zakoniku o vizama, viza s ograničenom područnom valjanosti „izdaje se ... kad država članica o kojoj je riječ to smatra potrebnim zbog humanitarnih razloga, zbog razloga nacionalnoga interesa ili zbog međunarodnih obveza”.