Europski parlament,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2009. o Srebrenici

SL C 46 E, 24.2.2010., str. 111.

–       uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge strane, koji je potpisan u Luxemburgu 16. lipnja 2008. i koji su ratificirale sve države članice,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Bosni i Hercegovini od 16. ožujka 2015.,

–       uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 827 (1993), 1551 (2004) i 1575 (2004),

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je 11. srpnja 1995. istočno-bosanski grad Srebrenica, koji je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u svojoj rezoluciji 819 (1993) proglasilo zaštićenom zonom, pao u ruke snaga predvođenih generalom Ratkom Mladićem koji je djelovao pod zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića;

B.     budući da su snage bosanskih Srba pod zapovjedništvom generala Mladića i paravojne jedinice, uključujući neregularne srpske policijske jedinice, tijekom nekoliko dana pokolja nakon pada Srebrenice masovno pogubile više od 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka koji su potražili zaštitu u tom području pod kontrolom Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR); budući da je gotovo 30 000 žena, djece i starijih osoba prisilno protjerano u kampanji etničkog čišćenja velikih razmjera, što taj događaj čini najvećim ratnim zločinom koji se od kraja Drugog svjetskog rata dogodio u Europi;

C.     budući da se ta tragedija, koju je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju proglasio genocidom, dogodio u zaštićenoj zoni pod kontrolom UN-a te stoga simbolizira nemoć međunarodne zajednice da intervenira u sukob i zaštiti nedužno civilno stanovništvo;

D.     budući da su odredbe Ženevske konvencije u više navrata prekršene postupanjem prema civilima iz Srebrenice, uključujući protjerivanje tisuća žena, djece i starijih osoba te silovanja velikog broj žena;

E.     budući da tijela gotovo 1200 muškaraca i dječaka iz Srebrenice nisu još locirana i identificirana unatoč naporima da se otkriju i ekshumiraju masovne grobnice i individualni grobovi;

F.     budući da je 30. siječnja 2015. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju potvrdio kaznu petorici visokorangiranih časnika vojnih snaga bosanskih Srba osuđenih za sudjelovanje u tragediji u Srebrenici 1995.; budući da je to prva konačna presuda za genocid; budući da su neki od osuđenih časnika bili izravno podređeni bivšem vojnom zapovjedniku Ratku Mladiću, kojemu se trenutačno sudi na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju;

G.     budući da su nedostaci u mehanizmu donošenja odluka EU-a i nepostojanje istinske zajedničke vanjske i sigurnosne politike također imali negativnu ulogu na način na koji su se ti događaji razvijali;

H.     budući da je institucionalizacija dana sjećanja najbolji način odavanja počasti žrtvama genocida te šalje jasnu poruku budućim generacijama;

1.      obilježava spomen na sve žrtve okrutnosti počinjenih tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji te svim žrtvama odaje počast; izražava sućut i solidarnost s obiteljima žrtava;

2.      naglašava da bi pravodobno sprečavanje i učinkovito kažnjavanje genocida i zločina protiv čovječnosti trebali biti prioriteti EU-a;

3.      poziva Vijeće, Komisiju i države članice da učine sve što je u njihovoj moći da spriječe da se takva čudovišna dijela ikad više ponove u Europi;

4.      ističe važnost politika pomirenja te naglašava važnost uloge vjerskih vlasti, medija i obrazovnih sustava u tom teškom procesu;

5.      podsjeća na važnost mira i stabilnosti u regiji te vjeruje da je važno povećati regionalnu suradnju;

6.      nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, vladi i parlamentu Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta, vladama i parlamentima zemalja zapadnog Balkana.