Dokument s plenarne sjednice
5.10.2015
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8‑0761/2015
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika
o smrtnoj kazni
( 2015/2879(RSP) )
Marie-Christine Vergiat, Patrick Le Hyaric, Younous Omarjee, Malin Björk, Barbara Spinelli, Martina Anderson, Lynn Boylan, Matt Carthy, Liadh Ní Riada, Rina Ronja Kari, Merja Kyllönen, Marisa Matias, Sabine Lösing, Eleonora Forenza, Fabio De Masi, Lola Sánchez Caldentey, Josu Juaristi Abaunz, Kostadinka Kuneva, Kostas Chrysogonos, Stelios Kouloglou, Dimitrios Papadimoulis, Takis Hadjigeorgiou, Sofia Sakorafa
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a.
Rezolucija Europskog parlamenta o smrtnoj kazni
( 2015/2879(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o ukidanju smrtne kazne, a posebno Rezoluciju od 7. listopada 2010. o Svjetskom danu borbe protiv smrtne kazne[1], i potrebi za hitnim uvođenjem moratorija na pogubljenja u državama u kojima se smrtna kazna i dalje primjenjuje,
– uzimajući u obzir Protokol 6 i Protokol 13 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir članak 2. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,
– uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, a posebno njegov članak 6. stavak 2., i njegov Drugi fakultativni protokol,
– uzimajući u obzir deklaracije Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) i UN-ova Međunarodnog odbora za kontrolu narkotika na temu ukidanja smrtne kazne, posebno u slučajevima kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga,
– uzimajući u obzir završnu deklaraciju 5. Svjetskog kongresa protiv smrtne kazne koja je 15. lipnja 2013. usvojena u Madridu,
– uzimajući u obzir Rezoluciju 62/149 Opće skupštine UN-a od 18. prosinca 2007. u kojoj se poziva na proglašenje moratorija na smrtnu kaznu i pet rezolucija koje je donijela Opća skupština UN-a, a posebno onu donesenu 18. prosinca 2014. u kojoj se podsjeća na angažman UN-a u smislu ukidanja smrtne kazne,
– uzimajući u obzir Svjetski i Europski dan protiv smrtne kazne koji se svake godine obilježavaju 10. listopada i uzimajući u obzir činjenicu da je 2015. Svjetski dan protiv smrtne kazne posvećen zaustavljanju pogubljenjâ zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga,
– uzimajući u obzir pitanje Vijeću o smrtnoj kazni ( O-000103/2015 – B8‑0761/2015 ),
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je smrtna kazna krajnje okrutan, nečovječan i ponižavajući oblik kažnjavanja i da se njome krši pravo na život, sadržano u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima; budući da uvjeti u kojima žive osuđenici na smrt kod njih uzrokuju ekstremnu psihičku patnju, a samo izvršenje kazne predstavlja napad na psihički i tjelesni integritet osobe;
B. budući da se smrtna kazna često primjenjuje kada su u pitanju socijalno ugrožene osobe, mentalni bolesnici, a naročito pripadnici nacionalnih ili kulturnih manjina; budući da u nekim slučajevima izricanje smrtne kazne proizlazi iz diskriminacije na temelju seksualne orijentacije ili uvjerenja;
C. budući da Europska unija zauzima čvrst i principijelan stav protiv primjene smrtne kazne na kojemu počiva glavni cilj njezine politike ljudskih prava, tj. ukidanje smrtne kazne u cijelom svijetu;
D. budući da je 101 država ukinula smrtnu kaznu za sve vrste kaznenih djela; budući da su 2014. najmanje 22 države izvršile pogubljenja i da je najmanje 2466 osoba osuđeno na smrt, što predstavlja porast od 28 % u odnosu na 2013. budući da se u pet država u kojima se najčešće izvršava smrtna kazna ubrajaju Kina (s više od 100 pogubljenja prema podacima nevladinih organizacija), Iran (s 289 službeno priznatih pogubljenja i više od 454 pogubljenja koja nisu službeno priznata u skladu s podacima nevladinih organizacija), Saudijska Arabija (s najmanje 90 pogubljenja), Irak (s najmanje 61 pogubljenjem) i SAD (35 pogubljenja);
E. budući da se u osam država smrtna kazna izriče za homoseksualnost (Mauritanija, Sudan, Iran, Saudijska Arabija, Jemen, Pakistan, Afganistan i Katar), a u nigerijskim i somalijskim pokrajinama smrtna kazna službeno se izvršava zbog spolnog odnosa osoba istog spola;
F. budući da je 18. prosinca 2014. Opća skupština UN-a sa 117 glasova za, 38 protiv i 34 uzdržana glasa peti puta izglasala rezoluciju za donošenje globalnog moratorija o smrtnoj kazni u cilju njezina ukidanja;
G. budući da je posljednjih 12 mjeseci u globalu povećan broj izvršenih smrtnih kazni za kaznena djela povezana sa zlouporabom droge i s obzirom na to da se u određenom broju država učestalost pogubljenja zbog tih kaznenih djela znatno povećala (npr. Iran i Saudijska Arabija), da se u nekima u tom smislu nastojala ponovno uvesti smrtna kazna (primjerice u Omanu) ili je ukinut dugogodišnji moratorij na smrtnu kaznu (Indonezija i Pakistan); budući da se od 14 država koje primjenjuju smrtnu kaznu za kaznena djela povezana sa zlouporabom droga njih 12 nalazi u Aziji ili na Bliskom istoku; budući da je 2015. godine u Indoneziji zbog trgovine drogom pogubljeno 14 osoba, od čega su njih 12 bili strani državljani; budući da deseci ljudi čekaju na izvršenje smrtne kazne, uključujući europske građane poput francuskog građanina Sergea Atlaouija;
H. budući da su u Iranu u prvoj polovici 2015. u Iranu navodno pogubljena 394 počinitelja kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga, dok ih je tijekom cijele 2014. pogubljeno 367; budući da u Pakistanu najmanje 112 počinitelja kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga čeka izvršenje smrtne kazne; budući da se nakon nezavisnih kontrola UNODC-ovih operacija u Pakistanu i Iranu i nedavnih izvješća nevladinih organizacija postavlja pitanje primjenjuju li nacionalni uredi UNODC-a smjernice o ljudskim pravima kao i pitanje o postojanju izravne povezanosti sredstava za borbu protiv narkotika i smrtnih kazni koje su u tim državama izrečene na temelju optužbi za kaznena djela povezana sa zlouporabom droga;
I. budući da se u Saudijskoj Arabiji silovanje, ubojstvo, krivovjerstvo, oružana pljačka i trgovina drogom kažnjavaju smrtnom kaznom; budući da je polovica svih pogubljenja ove godine u Saudijskoj Arabiji izvršena zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droge, u odnosu na samo 4 % od ukupnog broja pogubljenja izvršenih 2010. godine; budući da smrtna kazna znači odrubljivanje glave i da se tijela katkad nakon toga razapinju na križ; budući da je 27. svibnja 2014. zbog sudjelovanja u terorističkoj organizaciji Muhamed al Nimr osuđen na smrt odrubljivanjem glave, nakon čega će se njegovo tijelo razapeti na križu, iako je njegovo priznanje iznuđeno mučenjem dok je još bio maloljetan;
J. budući da je 2015. godine u saveznoj državi Nebraski donesena odluka o ukidanju smrtne kazne; budući da je u SAD-u te godine 19 osoba već pogubljeno ubrizgavanjem smrtonosne injekcije, uključujući i dvije osobe smanjene mentalne sposobnosti: Warren Lee Hill pogubljen je 27. siječnja 2015. u Georgiji, a Robert Ladd 29. siječnja 2015. u Teksasu; budući da je 17. ožujka 2015. u saveznoj državi Missouri pogubljen 74-godišnji Cecil Clayton s teškim ozljedama mozga; budući da je afroamerički zatvorenik Mumia Abu-Jamal, „glas obezglašenih”, koji je nakon nepoštenog i rasno motiviranog suđenja čekao izvršenje smrtne kazne od 1982. do 2011. godine, kada je ta kazna preinačena u kaznu doživotnog zatvora, i dalje u vrlo teškoj situaciji jer mu Pennsylvanija odbija dati pristup zdravstvenoj skrbi i tako ugrožava njegov život; budući da Hank Skinner i danas čeka izvršenje smrtne kazne u Teksasu, iako je na temelju analize DNK-a utvrđeno da postoji osnovana sumnja u njegovu krivnju;
K. budući da egipatska vlada posljednjih godina provodi masovna politička suđenja te da je na smrt osuđeno više od stotinu ljudi, uključujući svrgnutog predsjednika Muhameda Mursija; budući da bi irski državljanin Ibrahim Halawi, ali i drugi, mogli biti pogubljeni u Egiptu zbog sudjelovanja u prosvjedima;
L. budući da je u EU-u sve jača retorika kojom se zagovara smrtna kazna, uključujući i među određenim članovima vlada i da ta pojava pobuđuje iznimnu zabrinutost;
M. budući da EU i njegove države članice moraju biti dosljedni u svom stavu protiv smrtne kazne, u svim svojim postupcima i financiranjima, posebno u odnosu na države koje primjenjuju smrtnu kaznu;
1. ponavlja svoje dugogodišnje protivljenje smrtnoj kazni u svim slučajevima i bez obzira na okolnosti te još jedanput naglašava da se ukidanjem smrtne kazne doprinosi većoj razini poštovanja ljudskog dostojanstva;
2. osuđuje sva pogubljenja bez obzira na mjesto izvršenja; izražava duboku zabrinutost zbog izricanja smrtnih kazni maloljetnicima, socijalno ugroženim osobama, osobama s duševnim smetnjama ili intelektualnim teškoćama te poziva da se hitno i definitivno stane na kraj spomenutim praksama kojima se krše međunarodni standardi ljudskih prava;
3. podsjeća da je potpuno ukidanje smrtne kazne na svjetskoj razini jedan od glavnih ciljeva politike EU-a o ljudskim pravima; nadalje, podsjeća da će se taj cilj ostvariti jedino bliskom suradnjom država i suradnjom u području obrazovanja, podizanja razine svijesti, učinkovitosti i djelotvornosti; snažno podupire proglašenje moratorija kao korak prema ukidanju smrtne kazne; i dalje se zalaže za ukidanje smrtne kazne u cijelom svijetu; snažno apelira na države u kojima se i dalje primjenjuje smrtna kazna da poštuju minimalne međunarodne standarde i da objave jasne i točne podatke o broju izrečenih i izvršenih smrtnih kazni;
4. izražava zabrinutost zbog broja pogubljenja u Saudijskoj Arabiji; izražava iznimnu zabrinutost i zgražanje zbog odluke saudijskih vlasti, donesene nakon nepoštenog i političkog suđenja, o izvršenju smrtne kazne nad Alijem Muhamedom al Nimrom obezglavljivanjem i razapinjanjem njegova tijela na križ; apelira na saudijske vlasti da Alija Muhameda al Nimra odmah puste na slobodu, da ponište barbarsku presudu i poštuju međunarodne standarde ljudskih prava; stoga poziva države članice da povećaju pritisak na saudijski režim kako bi Aliju Muhamedu al Nimru bio dan oprost i kako bi se ukinula smrtna kazna;
5. izražava zabrinutost zbog toga što se Kini i dalje svake godine izvrši najveći broj smrtnih kazni i zbog toga što su ta pogubljenja i dalje klasificirana kao „državna tajna”; poziva kinesku vladu da ukine te prakse i objavi popis dosad pogubljenih osoba;
6. izražava zabrinutost i zbog sve većeg broja pogubljenja u Iranu i činjenice da je prema podacima nevladinih organizacija većina njih izvansudskog karaktera, odnosno da ih nisu priznala tijela vlasti; poziva iransku vladu da ukine te prakse i objavi transparentan popis dosad pogubljenih osoba;
7. još jedanput osuđuje primjenu smrtne kazne u Iraku; dijeli zabrinutost s UN-om zbog porasta broja pogubljenja od ponovnog uvođenja smrtne kazne 2005. godine i nepostojanja pravosudnog sustava u toj državi; naglašava da je prema službenim izvorima do kolovoza 2014. godine na smrt osuđeno 1724 zatvorenika; naglašava da se izostanak pravde u Iraku danas mora promatrati u kontekstu gotovo apsolutnog sloma javnog reda i mira, koji je uslijedio nakon invazije SAD-a i Ujedinjene Kraljevine, uključujući ratne zločine, užase rata, ubojstva civila za koja su odgovorni plaćenici i vojne snage okupatora, tj. SAD-a;
8. još jedanput osuđuje primjenu smrtne kazne u SAD-u, osobito u slučajevima nepoštenih i rasno motiviranih suđenja i pogubljenja osoba smanjene mentalne sposobnosti; pozdravlja činjenicu da je 2015. godine u Nebraski donesena odluka o ukidanju smrtne kazne te ponovno poziva SAD na njezino ukidanje; izražava iznimnu zabrinutost zbog situacije u kojoj se nalazi Mumia Abu-Jamal i činjenice da nema pristup zdravstvenoj skrbi; ističe da je pravosudni sustav SAD-a 2011. godine priznalo da Mumia Abu-Jamal nije imao pošteno suđenje i stoga zahtijeva da ga se hitno pusti na slobodu i da mu se omogući pristup zdravstvenoj skrbi u skladu s međunarodnim pravom; također traži puštanje na slobodu Hanka Skinnera i Emme Clancy; apelira na EU da u dijalogu od SAD-a ustraje na poštovanju standarda ljudskih prava i da obustavi sve sporazume u slučaju da SAD prekrši odredbe međunarodnog prava;
9. izražava iznimnu zabrinutost zbog sve jače retorike u Europi kojom se zagovara smrtna kazna i zbog izvansudskih pogubljenja koje provodi britanska vlada u Siriji; ističe da se prekoračenje odredbi međunarodnog prava ni u kojem slučaju ne može opravdati borbom protiv terorizma; stoga poziva na hitnu provedbu nezavisne međunarodne istrage i na to da se krivci privedu pravdi; poziva i na provedbu opće nezavisne istrage o izvansudskim pogubljenjima za koje su odgovorne države članice, posebno u kontekstu borbe protiv terorizma te apelira na sve strane da odmah prekinu sa tim praksama koje su u suprotnosti s međunarodnim pravom i koje bi se mogle smatrati de facto ponovnim uvođenjem smrtne kazne;
10. posebno je zabrinut zbog sve češćeg izvršavanja smrtnih kazni u nekim državama poput Egipta i Nigerije, a u kontekstu borbe protiv terorizma, te zbog mogućnosti ponovnog uvođenja smrtne kazne u drugim državama, kao što su Čad ili Tunis; naglašava činjenicu da smrtna kazna nikada neće dovesti do slabljenja terorizma i da se protiv njega ni u kojem slučaju ne može boriti tako da se krše ljudska prava;
11. osuđuje ukidanje dugogodišnjeg moratorija na smrtnu kaznu u više država, primjerice u Pakistanu i Indoneziji, te poziva te države da prekinu s izvršavanjem smrtne kazne i ponište svoje odluke;
12. poziva te države da prestanu kriminalizirati homoseksualnost i poziva Brunej Darussalam da 2016. ne primjeni smrtnu kaznu za homoseksualnost 2016., kao što je trenutačno propisano; apelira na EU i njegove države članice da ustraju u borbi protiv kriminalizacije homoseksualnosti kao ključnom prioritetu u skladu sa smjernicama EU-a za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI);
13. izražava duboku zabrinutost zbog toga što je moguće da se programima koji se financiraju sredstvima EU-a i koji su usmjereni na borbu protiv zlouporabe droga u državama koje i dalje primjenjuju smrtnu kaznu zapravo potiče izricanje i izvršavanje smrtnih kazni, u prvom redu zbog određivanja ciljeva i pokazatelja koji se odnose na povećanje broja zapljena, uhićenja i izricanja kazni kao i izricanja oštrijih kazni;
14. ponavlja preporuku Komisiji i državama članicama da bi ukidanje smrtne kazne zbog kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga trebalo biti preduvjet za financijsku pomoć i tehničku pomoć, izgradnju kapaciteta i druge oblike potpore politici suzbijanja zlouporabe droga;
15. poziva Komisiju i države članice da potvrde kategoričko načelo prema kojem se europskom pomoći i potporom ne smije olakšavati operacije kaznenog progona koje dovode do izricanja smrtnih kazni i pogubljenja uhićenih osoba;
16. izražava žaljenje zbog nedovoljne transparentnosti pomoći i potpore koje su namijenjene za suzbijanje zlouporabe droga, a koje Komisija i države članice dodjeljuju u svrhu operacija za suzbijanje zlouporabe droga u državama u kojima se agresivno primjenjuje smrtna kazna za kaznena djela povezana sa zlouporabom droga;
17. traži od Komisije da objavi godišnju računovodstvenu dokumentaciju o financiranju programâ za borbu protiv zlouporabe droga u državama u kojima se i dalje primjenjuje smrtna kazna za kaznena djela povezana sa zlouporabom droge kao i sažetak u kojem će biti navedeno kamo su ta sredstva usmjerena, koje su mjere zaštite ljudskih prava poduzete kako se financiranjem ne bi omogućilo izvršavanje smrtnih kazni te ocjenu o tome poštuju li države primateljice i u kojem opsegu europske uvjete;
18. poziva Komisiju da bez odgode provede operativne smjernice iz članka 10. Uredbe o Instrumentu za doprinos stabilnosti i miru (IcSP) i da ih strogo primjenjuje u vezi s programima „kokainske i heroinske rute” te da u slučaju nepridržavanja ili nedosljednosti pri provedi tih smjernica odmah obustavi provedbu spomenutih programa;
19. poziva Komisiju i države članice da buduće financiranje programa UNODC-a za borbu protiv zlouporabe droga uvjetuju time da UNODC pokaže na koji će se način temeljna načela njegovih smjernica o ljudskim pravima primjenjivati pri dodjeli sredstava, a osobito na koji će se način ta sredstva zamrznuti ili povući ako država primateljica nastavi izricati smrtne kazne počiniteljima kaznenih djela povezanih sa zlouporabom droga; ustraje na tome da bi se svi programi EU-a i država članica za borbu protiv zlouporabe droga trebali provoditi pod pokroviteljstvom UN-a, naročito UNODC-a i Međunarodnog odbora za kontrolu narkotika;
20. poziva Komisiju da poštuje preporuku sadržanu u Planu djelovanja EU-a za borbu protiv droga (2013. – 2016.) koja se odnosi na razvoj i provedbu „alata za smjernice o ljudskim pravima i procjenu učinka” kako bi se zajamčilo da su, kako se navodi u Planu, ljudska prava učinkovito uključena u vanjsko djelovanje EU-a za borbu protiv droga;
21. poziva EU i države članice da pruže smjernice za sveobuhvatnu i učinkovitu europsku politiku o smrtnoj kazni, s obzirom na desetke europskih građana koji čekaju na izvršenje smrtne kazne u trećim zemljama, koja bi trebala sadržavati snažne i poboljšane mehanizme za identifikaciju, pružanje pravne pomoći i diplomatsko zastupanje;
22. pozdravlja i nastavlja poticati aktivnosti nevladinih organizacija koje se zalažu za ukidanje smrtne kazne diljem svijeta; poziva Komisiju da kao prioritet nastavi podupirati projekte u tom području, osobito se to odnosi na popularne obrazovne projekte i pedagoške aktivnosti;
23. zahtijeva od Pododbora za ljudska prava koji djeluje u sklopu Odbora za vanjske poslove (AFET) da pripremi izvješće o smrtnoj kazni u kojem bi se prvenstveno trebao ocijeniti utjecaj koji financiranje EU-a u području borbe protiv zlouporabe droga i suradnja EU-a u području sigurnosti i borbe protiv terorizma imaju na ljudska prava te da donese preporuke kako bi se zajamčilo da to financiranje u budućnosti neće doprinijeti raširenijoj primjeni smrtne kazne;
24. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku Opće skupštine UN-a i vladama država članica UN-a.