Dokument s plenarne sjednice
27.1.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država
( 2016/2529(RSP) )
Bodil Valero, Alyn Smith, Bronis Ropė, Igor Šoltes
u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Rezolucija Europskog parlamenta o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država
( 2016/2529(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prijašnje rezolucije o Iraku, Siriji, Libiji i Egiptu, a posebno Rezoluciju od 10. listopada 2013. o nedavnim slučajevima nasilja i progona kršćana, osobito u Maluli (Sirija) i Pešavaru (Pakistan), i slučaju pastora Saida Abedinija (Iran)[1], Rezoluciju od 18. rujna 2014. o stanju u Iraku i Siriji te ofenzivi tzv. Islamske države, uključujući progon manjina[2]i Rezoluciju od 27. studenog 2014. o Iraku: otmica i zlostavljanje žena[3], Rezoluciju od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu tzv. Islamske države[4], Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o nedavnim napadima i otmicama, posebno Asiraca, koje je na Bliskom istoku proveo IDIS/Daiš[5], te Rezoluciju od 30. travnja 2015. o uništavanju kulturnih lokaliteta koje je počinila skupina IDIS/Daiš[6],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. ožujka 2015. o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i o prijetnji koju predstavlja IDIL/Daeš, od 20. listopada 2014. o krizi povezanoj s IDIL-om/Daišom u Siriji i Iraku, od 30. kolovoza 2014. o Iraku i Siriji, od 14. travnja 2014. i 12. listopada 2015. o Siriji te od 15. kolovoza 2014. o Iraku,
– uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o stanju u Siriji i Iraku,
– uzimajući u obzir smjernice EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu, borcima za ljudska prava te promicanju i zaštiti slobode vjeroispovjedi ili uvjerenja,
– uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dopunske protokole,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida,
– uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,
– uzimajući u obzir izvješće Amnesty Internationala od 20. siječnja 2016. naslovljeno „Prognani i izvlašteni: prisilno raseljavanje i namjerno uništavanje u sjevernom Iraku”,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da tzv. IDIL/Daiš i dalje napada etničke i vjerske skupine u Iraku i Siriji, uključujući Kaldejce, Sirjake, Asirce, Faili Kurde, Kaka'e, Šabake, Sabejce, šijitske Arape, jezide i Turkmene, koji su žrtve teških zlostavljanja i kršenja međunarodnog prava u području ljudskih prava i humanitarnog prava, od kojih neki, prema mišljenju stručnjaka UN-a, odgovaraju ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti te se mogu smatrati i genocidom;
B. budući da ti sustavni i ozbiljni činovi usmjereni protiv posebnih etničkih i vjerskih skupina uključuju masovna pogubljenja, etničko čišćenje, ciljana ubojstva, prisilno preobraćanje na islam, otmice, prisilna raseljavanja, kamenovanje i amputiranje, prisilne nestanke, mučenje, uništenje vjerskih objekata i lokaliteta kulturne baštine te krijumčarenje kulturnog blaga; budući da su Ujedinjeni narodi također zabilježili sustavno seksualno i fizičko nasilje te masovno porobljavanje žena i djece i novačenje djece u redove bombaša samoubojica;
C. budući da je tzv. Islamska država dosada namjerno i sustavno ciljala i uništila više od 100 vjerskih objekata i povijesnih lokaliteta, uključujući crkve, džamije, spomenike, svetišta i druge sakralne objekte, grobnice i groblja, kao i arheološke lokalitete i lokalitete kulturne baštine u Siriji i Iraku;
D. budući da se, prema navodima Ujedinjenih naroda, čini da su ta djela dio sustavne ili raširene politike čiji je cilj eliminirati, trajno izbaciti ili uništiti te zajednice unutar područja pod kontrolom Daiša;
E. budući da se u izvješću posebnog UN-ovog izvjestitelja za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma od 16. lipnja 2015. navodi da „postoje dokazi da je IDIL počinio teške povrede međunarodnog prava, uključujući genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i ozbiljna kršenja ljudskih prava” (stavak 11.);
F. budući da strašno nasilje i zlostavljanja koja čini Daiš pogađa ne samo vjerske manjine, već i druge skupine i pojedince, kao što su sunitski muslimani, pripadnici zajednice LGBTI, ateisti i svatko tko se ne slaže s reakcionarnom i ekstremističkom ideologijom tzv. Islamske države;
G. budući da je Daiš sustavno ubijao sve protivnike neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti; na primjer pogubio je brojne sunitske novinare i imame koji su mu se usprotivili, 700 pripadnika sunitskih plemena u tri dana u kolovozu 2014. u Der Ezzoru te je nedavno (16. siječnja 2016) ubio tisuće sunitskih civila;
H. budući da se i dalje svakodnevno i masovno izvještava o ratnim zločinima i drugim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava koje provode sukobljene strane, pa i Asadov režim;
I. budući da vjerske i etničke manjine napadaju i Asadov režim i druge nedržavne naoružane skupine osim Daiša, ponajprije Džabhat al Nusra u Siriji i šijitske paravojne skupine u Iraku;
J. budući da su u nekim slučajevima napadi na vjerske i etničke zajednice motivirani time što počinitelji napada pomiješaju etničku i/ili vjersku pripadnost jedne zajednice i njezinu navodnu političku lojalnost;
K. budući da u skladu s međunarodnim pravom svi pojedinci imaju pravo živjeti prema vlastitoj savjesti te slobodno vjerovati i promijeniti vjerska i nevjerska uvjerenja; budući da politički i religijski vođe imaju dužnost boriti se na svim razinama protiv ekstremizma i promicati međusobno poštovanje pojedinaca i vjerskih skupina;
L. budući da je dosad samo devet država članica ratificiralo Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka, a one su Austrija, Belgija, Francuska, Litva, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Španjolska;
1. snažno osuđuje višestruka i ozbiljna kršenja međunarodnog prava u području ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava koja su počinile sve strane uključene u sukobe koji traju u Iraku i Siriji;
2. podsjeća da čvrsto osuđuje masovna i raširena zlodjela koja je počinio Daiš, uključujući njegove namjerne napade na vjerske i etničke zajednice u područjima pod njegovom kontrolom;
3. najoštrije osuđuje uništavanje vjerskih i kulturnih lokaliteta i predmeta koje provodi Daiš i koje predstavlja napad na kulturnu baštinu svih stanovnika Sirije i Iraka i čovječanstva u cjelini; poziva sve države da povećaju provođenje kaznenih istraga i pravosudnu suradnju u cilju utvrđivanja svih skupina koje su odgovorne za nezakonitu trgovinu kulturnim dobrima i oštećenje ili uništavanje kulturne baštine koja pripada svim ljudima u Siriji, Iraku, širem Bliskom istoku i sjevernoafričkim regijama;
4. poziva zaraćene strane u regiji da odmah prekinu sve napade na civile, da puste na slobodu sve osobe koje su proizvoljno pritvorene te da poštuju ljudska prava svih ljudi, neovisno o vjeri, etničkoj ili političkoj pripadnosti;
5. osuđuje zaoštravanje retorike utjecajnih vjerskih vođa, na Bliskom istoku i šire, pa i u Rusiji, u vezi sa sukobom u Siriji, koja širi mržnju i povećava rizik od nasilja nad vjerskim zajednicama; poziva vjerske vođe u cijelom svijetu da se suzdrže od svakog oblika zagovaranja vjerske mržnje i poticanja na nasilje;
6. potvrđuje, podupire i zahtijeva od svih da poštuju neotuđivo pravo svih etničkih i vjerskih manjina, i drugih manjina, koje žive u Iraku i Siriji da nastave živjeti u svojim povijesnim i tradicionalnim zavičajima u dostojanstvu, jednakosti i sigurnosti te da slobodno ispovijedaju svoju vjeru u potpunoj slobodi bez prisile, nasilja i diskriminacije; ističe da je u postupak određivanja političke budućnosti Iraka i Sirije potrebno uključiti istinske predstavnike tih zemalja;
7. priznaje da je nasilje Daiša jedan od mnogih faktora koji doprinose humanitarnoj krizi u Siriji, Iraku i široj regiji; poziva EU i države članice da u tom pogledu aktivno doprinose i poduzimaju praktične i političke mjere, ponajprije preko UN-ovog okvira, kako bi se pronašlo rješenje za te sukobe i ublažile patnje i progon milijuna ljudi, iz svih vjerskih i etničkih skupina;
8. ponovo potvrđuje da u potpunosti i aktivno podupire rad posebnog izaslanika UN-a Staffana de Misture na započinjanju pregovora među svim sirijskim stranama u bliskoj budućnosti u Ženevi; ustraje u tome da je važno imati u vidu zaštitu manjina u svakoj raspravi o političkoj tranziciji i budućnosti Sirije; stoga inzistira da se u mirovne pregovore uključe predstavnici pokreta iz Sirije;
9. ističe da je Daiš prije svega posljedica, a ne uzrok aktualnog kaosa koji obuzima Bliski istok, ali i šire područje; ističe da Daiš vuče svoje korijene iz dugotrajnog kršenja ljudskih prava i nekažnjavanja, rođačkog kapitalizma, raširene korupcije, sektaštva, marginalizacije i diskriminacije čitavih skupina, uključujući arapske sunite, kao i duge povijesti vanjskih manipulacija i intervencija regionalnih aktera i aktera sa zapada; stoga vjeruje da svaki djelotvoran odgovor međunarodne zajednice na bezočne činove i bezočnu narav Daiša zahtijeva pribran, uključiv i strateški plan djelovanja, koji se temelji na međunarodnoj zakonitosti;
10. naglašava da se pojavom Daiša kao glavnog regionalnog aktera na koji je od ljeta 2014. usredotočena pažnja čitave međunarodne zajednice ne bi trebala zamagliti odgovornost drugih aktera u trenutačnoj humanitarnoj katastrofi, uključujući prije svega Asadov režim, ali i bivšu iračku vladu te vodstvo drugih lokalnih paravojnih postrojbi i nedžihadističkih zaraćenih strana, između ostalog u Libiji;
11. ponovno oštro osuđuje zločine koje je Asadov režim počinio protiv vlastitog naroda, uključujući upotrebu kemijskog i zapaljivog oružja, kazetnih bombi, bojler bombi i stalno držanje tisuća civila u Siriji pod opsadom;
12. ističe da je važno da sve strane u Siriji i Iraku odgovaraju za kršenja međunarodnog prava u području ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, uključujući genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, u skladu s međunarodnim standardima; ponovno poziva da se pitanje stanja u Siriji i Iraku uputi Međunarodnom kaznenom sudu i podupire sve inicijative usmjerene u tom pravcu;
13. izražava duboku zabrinutost zbog toga što se, prema navodima nekolicine posebnih izvjestitelja UN-a, zločini koje je Daiš počinio nad vjerskim manjinama u Siriji mogu smatrati genocidom; stoga inzistira na povijesnoj odgovornosti međunarodne zajednice kako bi se zajamčilo da te zločine ispita mjerodavna jurisdikcija;
14. poziva Kurdsku regionalnu vladu u sjevernom Iraku da istraži navode teških kršenja ljudskih prava njezina vojnog krila, Pešmerge, te da izvede pred lice pravde osobe odgovorne za te zločine;
15. no i dalje je zabrinut da humanitarne potrebe stanovništva u Iraku, Siriji i Libiji rastu brže nego odgovor međunarodne zajednice; apelira na sve donatore, uključujući EU i države članice, da ispune obećanja i brzo pruže pomoć, između ostalog preko lokalnih skupina civilnog društva i organizacija koje pomažu manjinama kako bi se na najbolji način doprlo do ugroženih skupina kojima je potrebna pomoć; poziva Tursku i Kurdsku regionalnu vladu da odmah otvore svoje granice u sjevernoj Siriji i ukinu ograničenja na humanitarnu pomoć, obnovu, medije i komunikaciju između političkog i civilnog društva;
16. uviđa da je stalni progon vjerskih i etničkih skupina na Bliskom istoku faktor koji doprinosi masovnim migracijama i unutarnjem raseljavanju; poziva države članice da uzmu u obzir zahtjev visokog povjerenika UN-a za izbjeglice za većom predanošću pri raspodjeli odgovornosti, čime bi se izbjeglicama koje bježe iz ratnih područja, između ostalog zbog progona na vjerskoj ili etničkoj osnovi, omogućilo da preseljenjem, programima humanitarnog prihvata, jednostavnijim postupkom ujedinjenja obitelji ili fleksibilnijim viznim režimom nađu zaštitu izvan susjedskih zemalja u regiji; naglašava da je posebno potrebno rješavati pitanje osoba s konkretnim problemima kao što su medicinske potrebe i invaliditet, te osoba koje se napada zbog njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili spola;
17. poziva države članice da kao prioritet ratificiraju Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da promiču univerzalnu ratifikaciju i provedbu tog vrlo važnog instrumenta zaštite ljudskih prava i da podupru rad Vijeća UN-a za prisilne nestanke osnovanog u skladu s tom Konvencijom;
18. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava i svim stranama uključenim u sukob u Siriji, Iraku i Libiji.