Dokument s plenarne sjednice
2.3.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o stanju u Eritreji
( 2016/2568(RSP) )
Davor Ivo Stier, Lars Adaktusson, Lara Comi, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Michael Gahler, György Hölvényi, Roberta Metsola, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Fernando Ruas, Antonio Tajani, Bogdan Brunon Wenta, Joachim Zeller
u ime Kluba zastupnika PPE-a
Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Eritreji
( 2016/2568(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoju raspravu od 27. svibnja 2015. o razvojnoj pomoći EU-a Eritreji u svjetlu dokumentiranih kršenja ljudskih prava,
– uzimajući u obzir izvješće Sheile B. Keetharuth, posebne izvjestiteljice UN-a o stanju ljudskih prava u Eritreji od 28. listopada 2015., podneseno tijekom 70. sjednice Opće skupštine UN-a,
– uzimajući u obzir izvješće Istražnog odbora UN-a za ljudska prava u Eritreji od 4. lipnja 2015.,
– uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1907 (2009), kojom se Eritreji nameće embargo na oružje i zabranjuje putovanje vođa te zemlje i u kojoj je odlučeno da se zamrzne imovina nekih političkih i vojnih dužnosnika te zemlje nakon što je Vijeće optužilo eritrejsku vladu da pomaže Al-Šababu u Somaliji i da navodno odbija povući svoje postrojbe sa sporne granice s Džibutijem,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2023 (2011), kojom se potvrđuju sankcije protiv Eritreje,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2244 (2015), kojom je proširen embargo na oružje nametnut Somaliji i Eritreji,
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/127/ZVSP od 1. ožujka 2010. o mjerama ograničavanja protiv Eritreje[1], koja je izmijenjena Odlukom Vijeća 2010/414/ZVSP od 26. srpnja 2010.[2] te ponovno izmijenjena Odlukom Vijeća 2012/632/ZVSP od 15. listopada 2012.[3],
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 667/2010 od 26. srpnja 2010. o određenim mjerama ograničavanja koje se odnose na Eritreju[4],
– uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 18. rujna 2014. o političkim zatvorenicima u Eritreji,
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 18. veljače 2016. o migracijama,
– uzimajući u obzir zaključke sa Sastanka na vrhu u Valetti održanog 12. studenog 2015.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se Europska unija temelji na velikoj predanosti promicanju i zaštiti ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u čitavom svijetu i budući da su ta načela utkana u osnivačke ugovore EU-a;
B. budući da se u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji navodi da se djelovanje Unije na međunarodnoj sceni vodi načelima koja su nadahnjivala njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta: demokraciji, vladavini prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanju ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti i solidarnosti te poštovanju načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava;
C. budući da posebna izvjestiteljica UN-a o stanju ljudskih prava u Eritreji navodi tri glavna područja koja izazivaju zabrinutost: uživanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, uključujući pravo na adekvatno stanovanje; krijumčarenje i trgovanje ljudima i sve veći broj maloljetnika bez pratnje koji pripadaju skupini od više od 5 000 ljudi koji svakog mjeseca bježe iz zemlje;
D. budući da je i dalje glavni razlog bijega služenje vojnog roka, koje u stvarnosti čini prisilni rad; budući da to uključuje nerazmjerne kazne za beznačajne pogreške i strah da će ljudi morati desetljećima služiti vojni rok; budući da je vladin izgovor obrana integriteta države i osiguranje nacionalne samodostatnosti;
E. budući da je pravo na adekvatno stanovanje sve ugroženije u Eritreji od početka 2015. zbog prisilnih deložacija; budući da je oko 800 kuća uništeno u Asmari i nekoliko drugih sela blizu Asmare, kao i u drugim gradovima poput Adi Keyha; budući da je približno 3 000 ljudi ostalo bez doma zbog prisilnih deložacija i rušenja zgrada;
F. budući da su 26. lipnja 2015. stotine eritrejskih izbjeglica prosvjedovale ispred sjedišta Afričke unije i zahtijevale od te regionalne organizacije da se čvrsto založi za demokratske reforme u njihovoj domovini; budući da su prosvjednici optužili dugogodišnjeg eritrejskog predsjednika Isaiasa Afewerkija da je diktator i zahtijevale od Afričke unije da nešto poduzme;
G. budući da je prema navodima Istražne komisije UN-a za ljudska prava u Eritreji vlada Eritreje počinitelj sustavnog, raširenog i teškog kršenja ljudskih prava i da za to ne odgovara; budući da je ostvarenje prava i sloboda ozbiljno ograničeno u općem stanju potpunog nepostojanja vladavine prava; budući da se kršenja u područjima izvansudskog pogubljenja, mučenja (uključujući seksualno mučenje), nacionalne vojne službe i prisilnog rada osim toga mogu smatrati zločinima protiv čovječnosti;
H. budući da su prema izvješću naslovljenom „Krijumčarenje ljudi i trgovina ljudima na putu od Roga Afrike do srednjeg Mediterana”, koji su u okviru programa za sigurnosni sektor (ISSP) izradili Međuvladino tijelo na razvoj (IGAD) i zaklada SAHAN sa sjedištem u Nairobiju, eritrejski diplomati i ugledni državljani Savezne države Crveno more masovno uključeni u trgovinu ljudima i krijumčarenje ljudi na Rogu Afrike;
I. budući da su Reporteri bez granica 2015. proglasili Eritreju najgorom zemljom na svijetu u pogledu slobode tiska, čak iza Sjeverne Koreje;
J. budući da Human Rights Watch ističe da ne postoji sloboda vjeroispovijesti u Eritreji; budući da vlada ozbiljno uznemirava građane čija se vjeroispovijest razlikuje od četiriju religija koje ona priznaje; budući da se čak i u slučaju priznatih religija vlada miješa u vjerske običaje stanovnika;
K. budući da je EU u početku nametnuo sankcije Eritreji u ožujku 2010. u svrhu provedbe Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1907 (2009) i budući da su one uključivale embargo na oružje, zabrane putovanja i zamrzavanje imovine osoba koje predstavljaju prijetnju miru i nacionalnom pomirenju;
L. budući da su 28. siječnja 2016. eritrejski ministar za nacionalni razvoj i voditelj izaslanstva EU-a u okviru 11. europskog razvojnog fonda (ERF) u Asmari potpisali Nacionalni okvirni program (NIP) vrijedan 200 milijuna EUR za razdoblje od sljedećih pet godina; budući da bi aktivnosti posebno trebale biti usmjerene na obnovljive izvore energije, upravljanje i upravljanje javnim financijama u sektoru energetike;
M. budući da je 13. studenog 2015. Odbor za razvoj Europskog parlamenta zamolio Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da uzmu u obzir zaključke o nacrtu Nacionalnog okvirnog programa za Eritreju poslane Odboru ERF-a, koji se odnose na razmjer i ozbiljnost kršenja ljudskih prava koja provodi eritrejski režim, na nepouzdanost režima kao partnera za razvojnu suradnju, na rasprostranjenu korupciju i gotovo potpunu netransparentnost upravljanja javnim financijama u zemlji te na rizik da se sredstva ERF-a za upravljanje migracijama zloupotrijebe; budući da je Odbor za razvoj pozvao Odbor ERF-a da ne usvoji program NIP do daljnjih rasprava;
N. budući da je 19. studenog 2015. Odbor ERF-a jednoglasno usvojio NIP za Eritreju bez ikakvih većih izmjena prvobitnog prijedloga Komisije;
O. budući da se vlade u Europi teško nose sa sve većim egzodusom izbjeglica, tražitelja azila i migranata na cijelom Sredozemlju i uz ostale nezakonite pravce; budući da je prema procjenama UN-a 9 % eritrejskog stanovništva, kojeg ima 4,5 milijuna, već pobjeglo iz zemlje; budući da su eritrejski tražitelji azila u Europi 2015. bili četvrta skupina po brojnosti, iza Sirijaca, Iračana i Afganistanaca;
1. poziva eritrejske vlasti da oslobode sve političke zatvorenike, da reformiraju i skrate trajanje vojne službe, da zaustave sve prisilne deložacije i rušenje zgrada te da obuhvate veći broj ljudi procesom dodjele socijalnih stanova; ističe potrebu da Eritreja poštuje i primjenjuje pravo na obrazovanje bez prisile, a zbog čijeg nepoštovanja toliki broj mladih Eritrejaca bježi iz zemlje;
2. ističe da rješavanje pitanja nedostatka pravde, demokratskog upravljanja i ponovne uspostave vladavine prava mora postati prioritet i to tako da se okonča autoritarna vladavina utemeljena na strahu od novačenja na neodređeno vrijeme, strahu od proizvoljnog pritvaranja u izolaciji, mučenja i drugih kršenja ljudskih prava;
3. izražava duboku zabrinutost zbog nepostojanja slobode izražavanja i daljnjeg postojanja političkih zatvorenika, pri čemu se krše načela vladavine prava; traži hitno puštanje švedsko-eritrejskog novinara Dawita Isaaka, koji se nalazi u zatvoru u teškim uvjetima i bez suđenja od rujna 2001.; najozbiljnije naglašava koliko je ovo pitanje hitno;
4. podsjeća na to da je sloboda vjeroispovijesti temeljno pravo i oštro osuđuje svako nasilje ili diskriminaciju na temelju vjeroispovijesti;
5. naglašava da održivi mir, razvoj i blagostanje nisu mogući bez poštovanja ljudskih prava; potiče države članice, EU i druge međunarodne donatore da u kontekstu razvojne suradnje posvete odgovarajuću pažnju ljudskim pravima;
6. podsjeća da je poštovanje ljudskih prava temeljna vrijednost vanjske politike EU-a i sveobuhvatnog pristupa EU prema Rogu Afrike te da stoga treba biti redovita tema dijaloga s Eritrejom; u tom kontekstu smatra da bezuvjetna narav razvojne pomoći nedavno dogovorene između EU-a i Eritreje može ugroziti osnovna načela stava EU-a prema toj nestabilnoj afričkoj regiji;
7. smatra da je Odbor ERF-a trebao uzeti u obzir preporuke Odbora za razvoj da ne usvoji program NIP i da se uključi u daljnje rasprave; smatra da odluka da se program NIP za Eritreju usvoji unatoč protivljenju Parlamenta odražava nedostatak demokracije i ozbiljno potkopava ulogu Parlamenta u jamčenju učinkovite provedbe razvojnih ciljeva EU-a; s tim u vezi poziva da se Parlamentu daju nadzorne ovlasti nad Europskim razvojnim fondom obvezujućim međuinstitucijskim sporazumom u skladu s člankom 295. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; ističe da zaključke Odbora za razvoj o nacrtu programskih dokumenata Komisija treba automatski slati stalnim predstavništvima država članica;
8. ističe da su demokratsko upravljanje i društveno-ekonomski razvoj Eritreje od presudne važnosti za iskorjenjivanje siromaštva povećanjem produktivnosti, poticanjem ulaganja i stvaranjem radnih mjesta i poslovnih mogućnosti; potiče EU da osigura uvjetovanost nedavno dogovorene pomoći i da se putem NIP-a Eritreji da podrška u važnom zaokretu u njezinoj energetskoj politici kako bi energija postupala dostupna svima, osobito u ruralnim područjima koja trenutno još uvijek nemaju električnu energiju; štoviše vjeruje da se dio programa NIP o upravljanju treba ozbiljno usmjeriti na provedbu preporuka u vezi s ljudskim pravima iz Univerzalnog periodičnog pregleda koji predvodi UN;
9. poziva na poštovanje međunarodnih normi o ljudskim pravima i standarda koji se odnose na izbjeglice; smatra da eritrejskim izbjeglicama koje bježe od kršenja ljudskih prava treba i dalje pružati međunarodnu zaštitu;
10. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, predsjedniku i vladi Eritreje, institucijama Afričke unije, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, supredsjedateljima zajedničke parlamentarne skupštine ACP-EU-a i Panafričkom parlamentu (PAP).