Dokument s plenarne sjednice
20.4.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-0361/2016
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika
o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava
( 2016/2662(RSP) )
Charles Goerens, Petras Auštrevičius, Marietje Schaake, Paavo Väyrynen, Louis Michel, Beatriz Becerra Basterrechea, Renate Weber
u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Rezolucija Europskog parlamenta o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava
( 2016/2662(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale mehanizme UN-a za zaštitu ljudskih prava,
– uzimajući u obzir Ženevske konvencije i ostale pravne instrumente za međunarodno humanitarno pravo,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 8. prosinca 2009. o promicanju pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava,
– uzimajući u obzir Ažurirane smjernice Europske unije za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava[1],
– uzimajući u obzir izvješće od 2. veljače 2016. koje je glavni tajnik UN-a sastavio za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu naslovljeno „Jedno čovječanstvo, zajednička odgovornost”,
– uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1998 (2011.) usvojenu 12. srpnja 2011. i 2143 (2014.) usvojenu 7. ožujka 2014. o zaštiti djece pogođene oružanim sukobima,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/64/290 od 9. srpnja 2010. o pravu na obrazovanje u kriznim situacijama,
– uzimajući u obzir Deklaraciju o sigurnim školama iz svibnja 2015., koja je otvorena za izražavanje podrške na Konferenciji o sigurnim školama koju je norveško Ministarstvo vanjskih poslova sazvalo u svibnju 2015. u Oslu, i povezane Smjernice za zaštitu škola i sveučilišta od vojne upotrebe tijekom oružanog sukoba,
– uzimajući u obzir rezoluciju s 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca o jačanju pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava od 10. prosinca 2015.;
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o humanitarnoj situaciji u Jemenu[2],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a[3],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći[4],
– uzimajući u obzir pitanje Vijeću o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava ( O-000063/2016 – B8-0361/2016 ),
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je međunarodna zajednica svjedok uznemirujućeg trenda napada na bolnice i škole u oružanim sukobima diljem svijeta, poput posljednjih napada na zdravstvene centre Liječnika bez granica u Kunduzu, u Afganistanu, 3. listopada 2015., u Razahu, u Jemenu, 10. siječnja 2016. i u sirijskim gradovima koji su pod kontrolom pobunjenika 15. veljače 2016.;
B. budući da će se prvi Svjetski humanitarni sastanak na vrhu održati u Istanbulu 23. i 24. svibnja 2016.; budući da je glavni tajnik UN-a u svojem izvješću za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu naslovljenom „Jedno čovječanstvo, zajednička odgovornost” skrenuo pozornost na „besramno i surovo narušavanje poštovanja međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava” u oružanim sukobima zbog čega postoji opasnost povratka u doba rata bez ograničenja; budući da se u izvješću navodi da tom narušavanju doprinose nezahtijevanje i nepromicanje poštovanja naših zajedničkih normi te nepodržavanje postojećih mehanizama provedbe, nadzora i odgovornosti;
C. budući da je svrha međunarodnog humanitarnog prava, također poznatog kao pravo oružanih sukoba, ublažavanje učinaka oružanih sukoba zaštitom onih koji ne sudjeluju u sukobu te uređenjem sredstava i metoda ratovanja;
D. budući da su bolnice i medicinsko osoblje izričito zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom te budući da su namjerni napadi na civile i civilne infrastrukture izričito zabranjeni međunarodnim humanitarnim pravom i smatraju se teškim kršenjem tog prava;
E. budući da su 14. ožujka 2016. nakon Konferencije o sigurnim školama održane u Oslu u svibnju 2015. godine 52 države, uključujući neke no ne i sve države članice EU-a, podržale Deklaraciju o sigurnim školama;
F. budući da je Vijeće za vanjske poslove, pri usvajanju Smjernica EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava, istaknulo važnost djelotvornoga postupanja sa zaostavštinom ozbiljnih kršenja podupiranjem odgovarajućih mehanizama pozivanja na odgovornost te naglasilo ključnu ulogu koju Međunarodni kazneni sud može imati u slučajevima u kojima predmetna država ili više njih ne mogu ili nisu voljne ostvarivati nadležnost; budući da se tim Smjernicama „odgovarajuće radne skupine Vijeća” obvezuje na praćenje situacija u kojima se može primjenjivati međunarodno humanitarno pravo te, u tim slučajevima, na preporučivanje djelovanja za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava (stavak 15 točka (a));
G. budući da je u razdoblju od 2012. do 2015. Međunarodni odbor Crvenog križa organizirao opsežan postupak savjetovanja o tome kako ojačati pravnu zaštitu žrtava oružanog sukoba i kako poboljšati učinkovitost mehanizama pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava;
H. budući da države sudionice 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u prosincu 2015. naposljetku nisu postigle dogovor o novom mehanizmu koji su preporučili Međunarodni odbor Crvenog križa i vlada Švicarske radi jačanja pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava; budući da bi predloženi novi mehanizam podrazumijevao organiziranje godišnjeg sastanka država strana Ženevskih konvencija; budući da su se države sudionice dogovorile da će pokrenuti novi međuvladin proces kako bi pronašle načine za poboljšanje provedbe međunarodnog humanitarnog prava u cilju predstavljanja rezultata na sljedećoj Međunarodnoj konferenciji 2019. godine;
1. izražava šokiranost i snažnu zabrinutost zbog smrtonosnih napada na bolnice i škole čija je učestalost u oružanim sukobima diljem svijeta sve više zabrinjavajuća te pri čemu pacijenti, studenti, medicinsko i nastavno osoblje, humanitarni djelatnici i članovi obitelji postaju mete i žrtve, a međunarodne osude rijetko vode do neovisnih istraga i istinskog pozivanja na odgovornost; poziva države članice, institucije EU-a i potpredsjednicu / Visoku predstavnicu da prepoznaju pravi razmjer te krizne situacije i da bez daljnjeg odgađanja odrede konkretan akcijski plan s rokovima kako bi se u potpunosti upotrijebio utjecaj EU-a i država članica u cilju obustave tih kršenja i povreda;
2. osuđuje napade na bolnice i škole, koji su zabranjeni međunarodnim pravom, i uviđa da bi se takva djela mogla smatrati teškim povredama Ženevskih konvencija iz 1949. i ratnim zločinima u skladu s Rimskim statutom Međunarodnog kaznenog suda; izražava uvjerenje da očuvanje zdravstvenih i obrazovnih ustanova kao neutralnog, zaštićenog prostora u situacijama oružanog sukoba ovisi o ishodu transparentnih, neovisnih i nepristranih istraga brutalnih napada koji su se dogodili i o istinskom pozivanju na odgovornost za počinjene zločine;
3. poziva sukobljene strane da poštuju osnovna načela međunarodnog humanitarnog prava i da se suzdrže od namjernog ciljanja civilnih infrastruktura; ističe važnost poboljšanja sigurnosti humanitarnih djelatnika kako bi se djelotvornije reagiralo na napade;
4. potiče Europsku uniju i njezine države članice da u potpunosti podupru poziv glavnog tajnika UN-a svim državama članicama UN-a da Svjetski humanitarni sastanak na vrhu iskoriste kao priliku da se ponovno obvežu na zaštitu civila i ljudskih prava poštujući pravila na koja su već pristale; ističe važnost koju glavni tajnik UN-a pridaje jačanju međunarodnih istražnih i pravosudnih sustava, uključujući Međunarodni kazneni sud, kao nadopuni nacionalnim okvirima, kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju kršenja međunarodnoga humanitarnog prava;
5. uviđa važnost i jedinstvenu prirodu Smjernica EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava, s obzirom na to da nijedna druga država ni organizacija nije usvojila jednakovrijedan dokument; poziva institucije EU-a i države članice na djelotvornu provedbu Smjernica EU-a;
6. poziva Vijeće za vanjske poslove i potpredsjednicu / Visoku predstavnicu da u cilju osiguravanja da se politike i mjere EU-a povezane s međunarodnim humanitarnim pravom osmišljavaju na dosljedan i učinkovit način preispitaju trenutačnu podjelu odgovornosti prema kojoj je provedba Smjernica za međunarodno humanitarno pravo prvenstveno u nadležnosti Radne skupine Vijeća za međunarodno javno pravo kojom predsjeda Predsjedništvo Vijeća; u tom kontekstu naglašava da se Smjernicama EU-a „odgovarajuće radne skupine Vijeća” obvezuje na praćenje situacija u kojima se može primjenjivati međunarodno humanitarno pravo te, u tim slučajevima, na preporučivanje djelovanja za promicanje pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava (stavak 15. točka (a)); poziva relevantne radne skupine Vijeća da upotrijebe taj mandat kako bi odgovorile na trenutačnu hitnu krizu nepridržavanja;
7. podsjeća na stajalište iz Smjernica EU-a prema kojem po potrebi treba razmotriti mogućnost korištenja uslugama Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica (IHFFC), osnovane temeljem Dopunskog protokola I. uz Ženevske konvencije iz 1949., koja zahvaljujući svojoj sposobnosti utvrđivanja činjenica i posredničkoj funkciji može pomoći u promicanju poštovanja međunarodnog humanitarnog prava; napominje da se usluge Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica nisu koristile te potiče Vijeće, države članice i Europsku službu za vanjsko djelovanje da ozbiljno razmotre mogućnost aktiviranja te komisije, po prvi put otkad je osnovana, kako bi se odgovorilo na problem napada na bolnice i škole koji predstavljaju hitnu kriznu situaciju povezanu s poštovanjem standarda međunarodnog humanitarnog prava;
8. sa zabrinutošću napominje da međunarodna zajednica trenutačno djeluje unutar ograničenog institucijskog prostora za rješavanje zajedničkih problema povezanih s provedbom međunarodnog humanitarnog prava; u tom kontekstu žali zbog toga što se države sudionice 32. Međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca održane u prosincu 2015. nisu dogovorile oko novog mehanizma kojim bi se ojačao sustav upravljanja međunarodnim humanitarnim pravom uspostavljanjem godišnjeg sastanka država u cilju jačanja dijaloga i uvođenjem periodičnog izvješćivanja o nacionalnom pridržavanju međunarodnog humanitarnog prava; poziva EU i njegove države članice da zajednički rade na postizanju boljih rezultata u nadolazećim međuvladinim procesima;
9. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku Opće skupštine UN-a te vladama država članica UN-a.