Dokument s plenarne sjednice

 

B8-0489/2016

20.4.2016

PRIJEDLOG REZOLUCIJE

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-0361/2016

u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika

o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava

( 2016/2662(RSP) )

Cristian Dan Preda, Andrzej Grzyb, Davor Ivo Stier, Anna Záborská

u ime Kluba zastupnika PPE-a

 

B8-0489/2016

Rezolucija Europskog parlamenta o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava

( 2016/2662(RSP) )

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale mehanizme UN-a za zaštitu ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir Ženevske konvencije i ostale pravne instrumente za međunarodno humanitarno pravo,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 8. prosinca 2009. o promicanju pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava,

–  uzimajući u obzir Ažurirane smjernice Europske unije za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava[1],

–  uzimajući u obzir izvješće od 2. veljače 2016. koje je glavni tajnik UN-a sastavio za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu naslovljeno „Jedno čovječanstvo, zajednička odgovornost”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1998 (2011), usvojenu 12. srpnja 2011., i Rezoluciju 2143 (2014.), usvojenu 7. ožujka 2014., o zaštiti djece pogođene oružanim sukobima,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/64/290 od 9. srpnja 2010. o pravu na obrazovanje u kriznim situacijama,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o sigurnim školama iz svibnja 2015., koja je otvorena za izražavanje potpore na Konferenciji o sigurnim školama koju je norveško Ministarstvo vanjskih poslova sazvalo u svibnju 2015. u Oslu, i povezane Smjernice za zaštitu škola i sveučilišta od vojne upotrebe tijekom oružanog sukoba,

–  uzimajući u obzir naputak za napade na škole i bolnice da se pomogne svima koji sudjeluju u praćenju, izvješćivanju i zastupanju, koji je 21. svibnja 2014. izdala posebna predstavnica glavnog tajnika UN-a za djecu i oružani sukob,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 10. prosinca 2015. s 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca o jačanju pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o humanitarnoj situaciji u Jemenu[2],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2015. o humanitarnoj krizi u Iraku i Siriji, osobito u kontekstu IS-a[3],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći[4],

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Vijeću o napadima na bolnice i škole kao povredama međunarodnoga humanitarnog prava ( O-000063/2016 – B8-0361/2016 ),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je međunarodna zajednica u posljednjih deset godina svjedok rastućeg trenda napada na bolnice i škole u oružanim sukobima diljem svijeta, poput napada koji su se dogodili 2. travnja 2015. u Keniji, napada na tisuće škola u sjevernoj Nigeriji u razdoblju od 2009. do 2015., napada u Kunduzu (Afganistan) 3. listopada 2015., u Razahu (Jemen) 10. siječnja 2016. i u pokrajini Idlib u sjevernoj Siriji 15. veljače 2016.; budući da su napadi u Kunduzu ocijenjeni kao „izravan rezultat nenamjerne ljudske pogreške u kombinaciji s propustima u pogledu procedure i opreme” te da su pokrenute istrage koje su dovele do kažnjavanja odgovornih;

B.  budući da se broj osoba kojima je potrebna pomoć od 2004. više nego udvostručio te 2015. iznosi više od 100 milijuna; budući da je humanitarnim krizama zahvaćeno 250 milijuna osoba; budući da je broj prisilno raseljenih osoba dosegao svoju najvišu točku od Drugog svjetskog rata i iznosi gotovo 60 milijuna, u što se ubraja i gotovo 40 milijuna osoba raseljenih unutar svojih zemalja; budući da polovicu izbjeglica u svijetu čine djeca;

C.  budući da obitelji prve reagiraju u humanitarnim krizama, pružajući smještaj, hranu i potrebnu skrb i solidarnost svim svojim pogođenim članovima; budući da je dobrobit djece i majki apsolutni prioritet svake obitelji te da je vrijedna i najveće žrtve;

D.  budući da su tijekom proteklih osam godina sve veće potrebe i izazovi, izostanak trajne predanosti i sve veći trošak humanitarne pomoći doprinijeli dostizanju granica u okviru sadašnjega sustava humanitarne pomoći, i budući da su zbog toga brojne organizacije prisiljene privremeno obustaviti programe pomoći u hrani i pružanja skloništa te druge humanitarne akcije ključne za spašavanje života;

E.  budući da će se prvi Svjetski humanitarni sastanak na vrhu održati u Istanbulu 23. i 24. svibnja 2016.; budući da je glavni tajnik UN-a u svojem izvješću za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu naslovljenom „Jedno čovječanstvo, zajednička odgovornost” skrenuo pozornost na, prema njegovim riječima, „besramno i surovo narušavanje poštovanja međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnoga humanitarnog prava” u oružanim sukobima, zbog kojeg postoji opasnost povratka u doba ratovanja bez ograničenja; budući da se u izvješću navodi da tom narušavanju dodatno doprinosi činjenica da se ne zahtijeva i ne promiče poštovanje naših zajedničkih normi te se ne podržavaju postojeći mehanizmi provedbe, nadzora i odgovornosti;

F.  budući da sve sukobljene strane, uključujući državne i nedržavne oružane snage, humanitarnim radnicima moraju zajamčiti potreban pristup ugroženim, sukobom zahvaćenim civilima kako bi im pomogli;

G.  budući da je svrha međunarodnoga humanitarnog prava, također poznatog kao prava oružanih sukoba, ublažavanje učinaka oružanih sukoba pružanjem zaštite onima koji u sukobu ne sudjeluju i reguliranjem sredstava i metoda ratovanja;

H.  budući da su bolnice i medicinsko osoblje izrijekom zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom i budući da se svaki namjeran napad na civile i civilnu infrastrukturu smatra ozbiljnom povredom međunarodnoga humanitarnog prava;

I.  budući da se neke oružane skupine protive sekularnom obrazovanju i obrazovanju djevojčica, ili tome da djevojčicama skrb pružaju muški članovi medicinskog osoblja, zbog čega otežavaju pristup tim uslugama; budući da opća atmosfera nesigurnosti kao rezultat sukoba također sprečava djecu, učitelje i medicinsko osoblje da pohađaju školu ili traže liječničku pomoć;

J.  budući da su 14. ožujka 2016. nakon Konferencije o sigurnim školama održane u Oslu u svibnju 2015. godine Deklaraciju o sigurnim školama podržale 52 države, uključujući 13 država članica EU-a;

K.  budući da je Vijeće za vanjske poslove prilikom donošenja Smjernica EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava istaknulo važnost učinkovitog pristupanja dugotrajno prisutnom problemu teških povreda podupiranjem odgovarajućih mehanizama pozivanja na odgovornost te je naglasilo važnu ulogu koju Međunarodni kazneni sud može imati u slučajevima u kojima predmetna država ili više njih ne mogu ili nisu voljne izvršavati svoju nadležnost; budući da se Smjernicama EU-a također obvezuje „odgovarajuće radne skupine Vijeća” na praćenje situacija u kojima se može primjenjivati međunarodno humanitarno pravo i, u tim slučajevima, na preporučivanje djelovanja za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava (stavak 15. točka (a)).

L.  budući da se u Ažuriranim smjernicama EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava upućuje na niz postupaka kojima EU s tim u vezi raspolaže u odnosima s trećim zemljama, uključujući politički dijalog, opće javne izjave, restriktivne mjere, suradnju s drugim međunarodnim tijelima, operacije upravljanja kriznim situacijama, individualnu odgovornost, osposobljavanje i kontrolu izvoza oružja (stavak 16.);

M.  budući da je u razdoblju od 2012. do 2015. Međunarodni odbor crvenog križa organizirao opsežan postupak savjetovanja o tome kako ojačati pravnu zaštitu žrtava oružanog sukoba i kako poboljšati učinkovitost mehanizama pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava;

N.  budući da su države sudionice 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca održane u prosincu 2015. odlučile pokrenuti novi međuvladin proces kako bi se pronašli načini poboljšanja provedbe međunarodnoga humanitarnog prava, a rezultati predstavili na sljedećoj međunarodnoj konferenciji 2019.;

O.  budući da poglavlje za humanitarnu pomoć EU-a, koja je 2015. iznosila 909 milijuna EUR, predstavlja manje od 1 % ukupnog proračuna EU-a; budući da bi bolja povezanost između pomoći i dugoročne potpore bila jedan od načina smanjenja trenutačne neusklađenosti golemih humanitarnih potreba i dostupnih sredstava;

1.  šokiran je i ozbiljno zabrinut zbog smrtonosnih napada na bolnice i škole čija je učestalost u oružanim sukobima diljem svijeta sve alarmantnija i u kojima pacijenti, studenti, medicinsko i učiteljsko osoblje, humanitarni radnici, djeca i članovi obitelji postaju mete i žrtve; mišljenja je da nakon osuda međunarodne zajednice moraju uslijediti neovisne istrage i istinsko pozivanje na odgovornost; poziva države članice EU-a i UN-a, institucije EU-a i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da uvide prave razmjere ove krizne situacije i da upotrijebe sva sredstva kojima raspolažu;

2.  osuđuje napade na bolnice i škole, koji su zabranjeni međunarodnim pravom, i uviđa da bi se takva djela mogla smatrati teškim povredama Ženevskih konvencija iz 1949. i ratnim zločinima u skladu s Rimskim statutom Međunarodnoga kaznenog suda; izražava uvjerenje da se očuvanje zdravstvenih i obrazovnih ustanova kao neutralnog, zaštićenog prostora u situacijama oružanog sukoba mora zajamčiti provođenjem transparentnih, neovisnih i nepristranih istraga brutalnih napada koji su se dogodili i preuzimanjem istinske odgovornosti za zločine koje su počinile sve uključene strane;

3.  ističe da je pravo na zdravlje ljudsko pravo i poziva sve strane uključene u oružane sukobe da zajamče dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i kvalitetu medicinskih usluga tijekom oružanih sukoba;

4.  prepoznaje ulogu obitelji u zaštiti i skrbi za najranjivije, posebno djecu i žene, te uviđa važnost uspostave partnerstva s obiteljima kako bi humanitarna pomoć bila što značajnija i učinkovitija;

5.  potiče EU i njegove države članice da podupru poziv glavnog tajnika UN-a svim državama članicama UN-a da Svjetski humanitarni sastanak na vrhu iskoriste kao priliku da se ponovno obvežu na zaštitu civila i ljudskih prava poštujući pravila na koja su već pristale; ističe važnost koju glavni tajnik UN-a pridaje jačanju međunarodnih istražnih i pravosudnih sustava, uključujući Međunarodni kazneni sud, kao nadopune nacionalnim okvirima, kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju povreda međunarodnoga humanitarnog prava;

6.  poziva sudionike Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu da zauzmu sustavan i participativan pristup temeljen na rezultatima uvođenjem posebnih pokazatelja i radne metodologije, koji će primjenjivati i dijeliti donatori i provedbene agencije, te da rade na institucionalizaciji, boljem praćenju i evaluaciji okvira UN-a za odgovornost prema pogođenom stanovništvu;

7.  ističe činjenicu da rješavanje problema novih i dugotrajnih katastrofa i slabih točaka iziskuje izbjegavanje paralelnih sustava, širenje platforme za financiranje, dugoročna predvidljiva ulaganja i pridržavanje novog programa održivog razvoja, i to promicanjem zajedničkog pristupa procjeni rizika i potreba te planiranju i financiranju među humanitarnim i razvojnim akterima; naglašava da je potrebna veća komplementarnost između humanitarne i razvojne pomoć kako bi se riješilo pitanje učinkovitosti i nedostatka sredstava za humanitarnu pomoć te da bi ona trebala biti usko povezana s povećanim sredstvima za razvojnu i humanitarnu pomoć; u tom kontekstu podsjeća na dugogodišnje međunarodno obećanje o postizanju cilja od 0,7 % BND-a;

8.  uviđa važnost i jedinstvenu prirodu Smjernica EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava, s obzirom na to da nijedna druga država ni organizacija nije usvojila sličan dokument; poziva države članice da učinkovito provode Smjernice EU-a;

9.  poziva Vijeće za vanjske poslove i potpredsjednicu / Visoku predstavnicu da se pobrinu za to da se politike i mjere EU-a povezane s međunarodnim humanitarnim pravom osmišljavaju na dosljedan i učinkovit način i da provedba Smjernica za međunarodno humanitarno pravo bude primarno u nadležnosti Radne skupine Vijeća za međunarodno javno pravo, kojom predsjeda Predsjedništvo Vijeća; u tom kontekstu naglašava da se Smjernicama EU-a „odgovarajuće radne skupine Vijeća” obvezuje na praćenje situacija u kojima se može primjenjivati međunarodno humanitarno pravo te, u tim slučajevima, na preporučivanje djelovanja za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava (stavak 15. točka (a));

10.  podsjeća na stajalište zauzeto u Smjernicama EU-a prema kojem po potrebi treba razmotriti mogućnost korištenja uslugama Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica, osnovane temeljem Dopunskog protokola I uz Ženevske konvencije iz 1949. god., koja zahvaljujući svojoj sposobnosti utvrđivanja činjenica i posredničkoj funkciji može pomoći u promicanju poštovanja međunarodnoga humanitarnog prava; napominje da se usluge Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica dosad nisu koristile i poziva uključene strane da razmotre mogućnost njezine aktivacije;

11.  poziva na poboljšanje institucionalnog prostora u okviru kojega bi se međunarodna zajednica bavila zajedničkim problemima povezanim s provedbom međunarodnoga humanitarnog prava i na jačanje političkog dijaloga čiji je cilj bolje sprečavanje sukoba i što skorije okončanje oružanih sukoba diljem svijeta; poziva EU i njegove države članice da nastoje postići bolje rezultate u okviru predstojećeg međuvladinog procesa kako bi se pronašli načini poboljšanja provedbe međunarodnoga humanitarnog prava, kako je dogovoreno na 32. međunarodnoj konferenciji Crvenog križa i Crvenog polumjeseca održanoj u prosincu 2015.;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Europske komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku Opće skupštine UN-a te vladama država članica UN-a.

[1] SL C 303, 15.12.2009., str. 12.
[2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0066
[3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0040
[4] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0459