Dokument s plenarne sjednice
10.5.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o trgovinskim odnosima između EU-a i Kine te statusu tržišnoga gospodarstva
( 2016/2667(RSP) )
Helmut Scholz, Eleonora Forenza, Fabio De Masi, Stelios Kouloglou, Paloma López Bermejo, Barbara Spinelli, Merja Kyllönen, Patrick Le Hyaric, Lola Sánchez Caldentey, Tania González Peñas, Xabier Benito Ziluaga, Estefanía Torres Martínez, Miguel Urbán Crespo
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Rezolucija Europskog parlamenta o trgovinskim odnosima između EU-a i Kine te statusu tržišnoga gospodarstva
( 2016/2667(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir antidampinško zakonodavstvo EU-a (Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice)[1],
– uzimajući u obzir 21. Konferenciju stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i 11. Konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11) održanu u Parizu od 30. studenog do 11. prosinca 2015. te Pariški sporazum,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. ožujka 2016. naslovljenu „Čelik: očuvanje održivih radnih mjesta i rasta u Europi” ( COM(2016)0155 ),
– uzimajući u obzir Protokol o pristupanju Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO),
– uzimajući u obzir strategiju trgovinske politike EU-a „Trgovina za sve”, a posebno njenu usmjerenost na poštenu trgovinu;
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o trgovinskim odnosima između EU-a i Kine,
– uzimajući u obzir odluku Svekineskog narodnog kongresa u pogledu kineskog 13. petogodišnjeg plana,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da su Europska unija i Kina među dvjema najvećim gospodarstvima i trgovinskim silama na svijetu, da je Kina drugi po veličini trgovinski partner Europske unije a EU najveći trgovinski partner Kine te da vrijednost njihove dnevne trgovinske razmjene znatno premašuje milijardu EUR;
B. budući da trgovinski odnosi Europe i Kine, čak i bez dodjele statusa tržišnog gospodarstva Kini, nisu uravnoteženi te da je trgovinski deficit EU-a s Kinom 2015. dosegao rekordnih 180 milijardi EUR;
C. budući da su 2015. ulaganja iz Kine u EU po prvi put premašila ulaganja iz EU-a u Kinu; budući da je kinesko tržište glavni generator profita za brojne industrije i robne marke iz EU-a;
D. budući da, vodeći računa o trenutačnoj tendenciji prema multipolarnom svijetu, svakom odlukom o tome na koji način pristupiti uvozu iz Kine i izvozu u Kinu nakon prosinca 2016. treba zajamčiti usklađenost prava EU-a s međunarodnim pravom i obranu radnih mjesta i industrija u EU-u;
E. budući da su sporazumi o slobodnoj trgovini i WTO bili ključni instrumenti za deregulaciju trgovinskih odnosa i liberalizaciju gospodarstava na štetu radnika i naroda; budući da se tim instrumentima održava hegemonija bogatih i razvijenih zemalja te eksploatacija najsiromašnijih područja na svijetu, odnosno nejednakosti među zemljama i narodima;
F. budući da je u okviru pristupanja Kine WTO-u prijelaznim odredbama omogućena primjena specifične metodologije za izračun dampinga koja je uvrštena u odjeljak 15. Protokola o pristupanju i koja služi kao temelj za drugačije postupanje s robom uvezenom iz Kine;
G. budući da je WTO u preostalom dijelu odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u utvrdio da se posebna pravila mogu primijeniti na Kinu u okviru antidampinških istraga te da taj dio i dalje predstavlja pravnu osnovu za primjenu nestandardne metodologije na uvoz iz Kine nakon 2016.; budući da bi u slučaju da Kina odluči uložiti žalbu protiv antidampinških mjera koje bi druge članice WTO-a unilateralno primjenjivale nakon prosinca 2016. bilo potrebno da povjerenstvo WTO-a pojasni tumačenje teksta;
H. budući da je kriza s kojom je suočeno nekoliko država članica u prvom redu izazvana slabijom potražnjom koja proizlazi iz sve nižih primanja radnika i visoke stope nezaposlenosti, ali i krivim političkim i gospodarskim odlukama poput deregulacije i liberalizacije koje su nametnute, s jedne strane, jedinstvenim tržištem i drugim europskim mehanizmima te, s druge strane, članstvom u institucijama poput WTO-a;
I. budući da prekomjerna proizvodnja u Kini i dramatičan pad unutarnje potražnje u EU-u izazvan gospodarskom krizom koja je i dalje u tijeku već sada imaju snažne društvene, gospodarske i ekološke posljedice za Uniju, što se nedavno pokazalo u štetnom učinku na sektor čelika u Uniji; budući da bi dodjeljivanje statusa tržišnoga gospodarstva Kini moglo imati velike socijalne učinke na radna mjesta u Uniji;
J. budući da je u komunikaciji Komisije od 10. listopada 2012. pod nazivom „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” utvrđen cilj povećanja udjela industrije u BDP-u EU-a na 20 % do 2020.;
K. budući da neoliberalne politike i mjere štednje koje su okvirom gospodarskog upravljanja EU-a nametnute državama članicama i njihovim građanima imaju učinka i na industriju u država članicama, s obzirom na to da su one prouzročile duže razdoblje gospodarske stagnacije i depresije, visoku nezaposlenost i gubitak radnih mjesta te smanjenje socijalnih i radničkih prava; budući da je, kako bi se dao poticaj i pružila podrška gospodarskom oporavku, otvaranju radnih mjesta i održivom razvoju kroz istinski plan javnih ulaganja, hitno potrebno odmaknuti se od okvira gospodarskog upravljanja EU-a, među ostalim od jedinstvenog tržišta, a posebno od trenutačnih industrijskih, investicijskih i fiskalnih politika;
1. izražava žaljenje zbog činjenice da na javnom savjetovanju koje je organizirala Komisija nisu uzeti u obzir najvažniji dionici iz sektora čelika;
2. ponavlja važnost strateškog partnerstva Europske unije i Kine temeljenog na uzajamnoj i poštenoj suradnji;
3. poziva Komisiju da pripremi nacrta mandata za pregovore između EU-a i Kine o bilateralnom sporazumu o pravilima poštenog tržišnog natjecanja i zajedničkim mjerama protiv gospodarskog, socijalnog i ekološkog dampinga;
4. ističe Kina još uvijek ne ispunjava pet kriterija EU-a za utvrđivanje statusa tržišnog gospodarstva;
5. ističe da Kina sebe definira kao socijalističko tržišno gospodarstvo; podsjeća da bi u svim tržišnim gospodarstvima sloboda tržišta trebala biti ograničena te da bi odgovorne vlade trebale imati regulatornu nadležnost i prava na barem povremene intervencije na dobrobit stanovništva, u cilju poticanja ili zauzdavanja potražnje ili radi promicanju konkurencije kako bi se spriječilo stvaranje monopola na tržištu; naglašava da pet kriterija EU-a za utvrđivanje statusa tržišnog gospodarstva ne odgovaraju nužno razini uključenosti države u gospodarstvo koja je najpovoljnija za stanovništvo koji čini kinesko tržišno gospodarstvo;
6. poziva Komisiju da se uskladi sa svojim međunarodnim trgovinskim partnerima u pogledu najboljeg načina da se zajamči da sve odredbe odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u, osim podstavka (ii) stavka (a) odjeljka 15., dobiju puno pravno značenje u okviru njihovih mjerodavnih nacionalnih zakona;
7. poziva Komisiju da dužnu pozornost obrati na pitanja koja sindikati, industrijski sektori i drugi dionici u EU-u smatraju bitnima u pogledu mogućih posljedica za radna mjesta i održivi gospodarski rast na razini EU-a, u svim zahvaćenim proizvodnim sektorima, ali i općenito za industriju u EU-u, te da zajamči obranu radnih mjesta unutar Unije te njenih socijalnih i ekoloških standarda;
8. čvrsto je uvjeren da EU ne bi trebao dodijeliti takav neoliberalni status tržišnog gospodarstva Kini, posebice ne u situaciji u kojoj EU nema razvijeno moderno, transparentno i pošteno zakonodavstvo u pogledu instrumenata trgovinske zaštite; stajališta je da bi EU u svojim antidampinškim i antisubvencijskim istragama kineskih poduzeća koja izvoze po sumnjivo niskim cijenama trebao primjenjivati nestandardne metodologije, poštujući pritom u potpunosti one dijelove odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine koji ne ističu u prosincu 2016.;
9. poziva Vijeće da što kraćem roku postigne dogovor s Parlamentom o modernizaciji instrumenata trgovinske zaštite Unije;
10. poziva Komisiju da se pobrine za pripremu pojačanih i učinkovitih instrumenata trgovinske zaštite kojima bi se industriji u EU-u zajamčio ravnopravan položaj u odnosu na Kinu, ali i na treće zemlje;
11. poziva Komisiju da izmijeni pravila o državnoj pomoći kako bi se omogućilo da se državnim intervencijama osnaže projekti na korist društva i okoliša te pomoglo malim i srednjim poduzećima i industrijama suočenima s poteškoćama i teško pogođenima krizom da obnove svoje proizvodne kapacitete; poziva na sveobuhvatan pristup trgovinskoj politici unutar WTO-a kojom bi se dopustilo sudjelovanje javnog sektora u slučajevima kada je potrebno zadržati radna mjesta i pružiti potporu industrijskoj politici;
12. ponovno upućuje svoj poziv da se pravila WTO-a temeljito reformiraju kako bi ona u potpunosti sadržavala poštovanje temeljnih radnih standarda Međunarodne organizacije rada te kako bi se u međunarodnoj trgovini poštovali relevantni ekološki i socijalni standardi;
13. poziva da se, radi ispunjavanja uvjeta sporazuma COP21 i pružanja potpore najčišćim tvornicama, za određene uvezene proizvode u strateškim sektorima poput čelika, keramike, drugih metala, plastike i kalupa uvede prilagodba granica emisija ugljika, kao privremena mjera u skladu s pravilima WTO-a;
14. poziva da se razviju mjere za označavanje razine održivosti industrijskih proizvoda kako bi se prednost dala najčišćim tvornicama i industrijskim proizvodima;
15. poziva Komisiju da u međunarodnim forumima poput WTO-a i UNCTAD-a promiče postizanje dogovora o suvremenoj definiciji gospodarskog, socijalnog i ekološkog dampinga u cilju iznalaženja multilateralnog rješenja kojim bi se unutar cijelog globalnog lanca vrijednosti mogli uzeti u obzir i složeni moderni modeli vlasništva i potreba da se zaštite potrošači i radnici;
16. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.