Dokument s plenarne sjednice
4.7.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 37. stavkom 3. Poslovnika i Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije
o prioritetima Europskog parlamenta za program rada Komisije za 2017.
( 2016/2773(RSP) )
João Pimenta Lopes, Tania González, Marina Albiol, Javier Couso, Martina Anderson, Lynn Boylan, Matt Carthy, Liad Ni Riada, Nikolaos Chountis, Paloma López Bermejo, Angela Vallina, Takis Hadjigeorgiou, Rina Ronja Kari, Stelios Kouloglou, Merja Kÿllonen, Lidia Senra, Marisa Matias, Dimitrios Papadimoulis, Marie-Christine Vergiat, Fabio De Masi, Stefan Eck, Xabier Benito Ziluaga, Lola Sanchez Caldentey, Estefania Torres, Miguel Urban Crespo
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
B8‑0886/2016
Rezolucija Europskog parlamenta o prioritetima Europskog parlamenta za program rada Komisije za 2017.
( 2015/2729(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije[1], posebno njegov Prilog IV.,
– uzimajući u obzir članak 37. stavak 3. Poslovnika,
A.budući da se EU i njegove države članice bore s najtežom ekonomskom i socijalnom krizom od njegova osnutka; budući da su provedbom neoliberalnih politika EU-a i politika usmjerenih na štednju koje je nametnula EU u okviru ekonomskog upravljanja, kao što je i očekivano, proširene socijalne i ekonomske nejednakosti unutar i između država članica, uz povećanje broja osoba kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost (udio tih osoba u 28 država članica EU-a 2015. iznosio je 24,2 %); budući da su deregulacija tržišta rada i regresivni porezni sustavi pridonijeli prijenosu prinosa s radnika na velike kapitaliste te povećanju jaza između prihoda i bogatstva;
B.budući da stagnirajuća gospodarstva, visoka stopa nezaposlenosti, sve manja socijalna i radna prava te sve veće socioekonomske nejednakosti iziskuju korjenit politički zaokret od politika koje trenutačno provodi EU prema politikama kojima se potiču nastojanja država članica da ostvare održiv gospodarski rast i punu zaposlenost i da se bore protiv siromaštva, socijalne isključenosti i nejednakosti u prihodima, osobito putem redistributivnih politika i javnog ulaganja koje vodi do stvaranja radnih mjesta;
C.budući da je dužnički teret koji je posljedica ekonomske i monetarne unije izrazito neravnomjeran te neke države profitiraju dok su druge u dubokoj depresiji; budući da taj dug služi kao izgovor za nametanje neprihvatljivih programa štednje, koji su doveli do povećanja duga, putem pretvaranja privatnog u javni dug i proračunskih posljedica recesije koja je uslijedila, nastojeći pritom ostvariti ciljeve nametnutih strukturnih reformi i uništenja socijalne funkcije države i prava radnika; budući da su posljedice tih politika sve veća nezaposlenost, siromaštvo, značajna smanjenja plaća, sve veća dob za odlazak u mirovinu, manja javna potrošnja u područjima kao što su obrazovanje, kultura i zdravstvo; budući da je tim politikama nametnuto provođenje programâ radikalne privatizacije te da će dovesti do daljnjeg smanjenja potražnje;
D.budući da je načinom na koji je Europska komisija odgovorila na ekonomsku, socijalnu i demokratsku krizu, primjerice uspostavom okvira za gospodarsko upravljanje, suverenim i demokratski izabranim vladama i nacionalnim parlamentima trajno oduzeto pravo političkog odlučivanja, te je europskim građanima uskraćeno pravo demokratskog nadzora i uvedene su trajne mjere štednje; budući da postoji sve veće protivljenje tom postupku kapitalističke europske integracije, što održava hitnu potrebu za postupkom integracije koji služi društvenom i demokratskom napretku, poštenom i mirnom rješenju međunarodnih izazova, globalnom kulturnom dijalogu i početku suradnje između zemalja uz jednaka prava;
E.budući da su porezni sustavi osmišljeni u korist velikog kapitala, a ne radničke klase; budući da se štednjom i mjerama stroge fiskalne discipline uz velike gubitke vladinih prihoda zbog utaje i izbjegavanja plaćanja poreza stvara dodatni pritisak na proračune država članica i potkopava interes narodâ i radnika; budući da porezna politika ostaje u nadležnosti države članice; budući da su tajni porezni sporazumi, globalno izbjegavanje plaćanja poreza i utaja poreza i prijenos dobiti u porezne oaze i dalje dopušteni ili se ne rješavaju unutar pravnog okvira;
F.budući da proračunske odluke EU-a ne održavaju prioritete potrebne za poticanje održivog, kvalitetnog i socijalno usklađenog rasta i njima se ne uzima u obzir potreba za solidarnošću te ekonomskom i socijalnom kohezijom između država članica;
G.budući da se EU danas suočava s najvećom izbjegličkom humanitarnom krizom od Drugog svjetskog rata; budući da EU i određene države članice imaju izravnu odgovornost u pogledu temeljnih uzroka ovog egzodusa, zbog čega ljudi napuštaju svoje domove uslijed ratova, klimatskih promjena, nejednakosti te politike upletanja i agresije na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, osobito putem vojnih intervencija i poticanja regionalnih sukoba, u koordinaciji s geopolitičkim strateškim interesima SAD-a i NATO-a; budući da je način na koji se rješava ova humanitarna kriza jasan dokaz da EU ne uspijeva ispuniti svoje obveze preuzete međunarodnim pravom;
H.budući da EU provodi nekoliko politika kojima se priprema temelj za ksenofobiju i rasizam te razvoj radikalnih ksenofobnih i rasističkih stranaka i pokreta jer se na taj način ostvaruje diskriminacija u postupanju s radnicima, izbjeglicama i migrantima na temelju nacionalnosti;
I.budući da bi se prijedlogom za novi položaj Ujedinjene Kraljevine unutar EU-a, koji bi bio proveden da je britanski referendum imao drugačiji ishod, ojačao program za deregulaciju i konkurentnost i ugrozila sloboda kretanja i načelo nediskriminacije, što pokazuje pristup dvostrukih standarda prema državama članicama koji se primjenjuje unutar EU-a; budući da jednostrani interesi većih država članica ne smiju poništiti interese najmanjih država članica;
J.budući da valja priznati pravo svake države članice da napusti EU;
K.budući da rezultat referenduma pokazuje da je potrebna jedna druga Europa koja će se graditi uz suglasnost građana, koji očekuju konkretne odluke o socijalnim pitanjima kao što su zapošljavanje, transparentnost, socijalna skrb i odbacivanje mjera štednje;
L.budući da sve odluke o budućem odnosu EU-a i Ujedinjene Kraljevine nakon izlaska UK-a moraju biti rezultat demokratskog procesa i uključivati i Europski parlament i nacionalne parlamente; budući da sve države članice imaju pravo i dužnost razvijati gospodarske, političke i kulturne odnose s Ujedinjenom Kraljevinom prema vlastitom izboru, na temelju načela uzajamnih interesa, prijateljstva između naroda i suradnje između suverenih zemalja;
M.budući da je referendum u Ujedinjenoj Kraljevini pokazao potrebu za unapređenjem postupka ujedinjenja Irske putem referenduma o suverenosti Sjeverne Irske, kako je predviđeno Sporazumom sklopljenim na Veliki petak; budući da bi postojanje međunarodne granice između sjevera i juga imalo ozbiljne negativne posljedice za Irsku; budući da EU i dalje treba proaktivno podupirati mirovni proces u Irskoj i osigurati njegov nastavak tijekom pregovora o britanskom povlačenju iz Unije;
N.budući da iz politika i mišljenja EU-a proizlazi demokratski deficit, koji predstavlja ozbiljni problem, a mnoge osobe smatraju da ih institucije ne zastupaju; budući da se taj problem može riješiti samo putem transparentnosti, otvorenosti i obrane vrijednosti demokracije, uključujući snažnije sudjelovanje građana, mira, tolerancije, napretka, solidarnosti i suradnje među narodima;
O.budući da valja braniti suverenu volju narodâ da odlučuju o putu vlastitog napretka u svakoj državi članici kao apsolutno pravo;
P.budući da klimatska kriza i dalje predstavlja prijetnju stabilnosti, zdravlju i egzistenciji društava diljem svijeta kao i dobrobiti životinja i bioraznolikosti; budući da, iako djeluju ambiciozno, valja oprezno jačati obveze preuzete na konferenciji COP21 u pravom smjeru;
Makroekonomska politika i politika štednje
1.Potiče Europsku komisiju da predstavi program rada usmjeren na rješavanje ozbiljnih izazova s kojima se danas suočavaju narodi i države članice, kao što su stagnirajuća gospodarstva, deflacija, porast socio-ekonomskih nejednakosti i siromaštva, neuravnoteženi rast ulaganja i gospodarstva, visoka stopa nezaposlenosti i sve veća nesigurnost radnog mjesta, sve manja socijalna i radnička prava, visoko porezno opterećenje, povećana potreba za međunarodnom zaštitom i klimatska kriza; izražava duboku zabrinutost zbog namjere Europske komisije da nastavi s politikama fiskalne koordinacije, privatizacija, strukturnih reformi i deregulacije, protivno interesima narodâ; tvrdi da je moguće riješiti društvene, gospodarske, klimatske i političke izazove samo oštrim zaokretom prema progresivnim politikama koje u središte strategija razvoja stavljaju ljude i okoliš, a ne interese financijskih tržišta i velikih kapitalista;
2.izražava žaljenje zbog činjenice da institucije EU-a i dalje nameću mjere štednje državama članicama te posebice zbog činjenice da institucije EU-a ucjenjuju zemlje koje načine vlastite odabire u pogledu rasta i razvoja; ustraje na tome da europske institucije moraju poštovati nacionalnu suverenost svake države članice i odluke država članica o okretanju prema razvoju, rastu i socijalnoj koheziji te da nijedna zemlja ne smije biti kažnjena zbog jačanja svojeg gospodarstva putem planova javnih ulaganja ili redistributivnih fiskalnih i naprednih poreznih politika;
3.poziva na hitan kraj takozvanih memoranduma o razumijevanju i kontraproduktivnih i socijalno pogubnih neoliberalnih politika i politika štednje koje su njima nametnute; smatra da su tim memorandumima nametnute nepoštene porezne politike koje krše načelo razmjerne jednakosti i progresivnosti oporezivanja; poziva na izradu izvanrednog plana kojim bi se podržalo gospodarstvo onih zemalja koje su bile obuhvaćene djelovanjem Trojke;
4.izražava žaljenje zbog neprikladnog odgovora EU-a na porezne skandale; brani obvezu objavljivanja odluka o porezima i izvješćivanja po zemljama u svrhu osiguranja transparentnosti i nadzora; brani ukidanje off-shore poduzeća i poreznih oaza, obranu suradnje za ukidanje bankarske tajne u svrhu oporezivanja, promicanje mjera suradnje u području sprječavanja i suzbijanja pranja novca i poreznih prijevara te kažnjavanja spekulativnih transakcija putem mjera porezne politike te osiguranje plaćanja poreza ondje gdje je vrijednost stvorena; poziva na organiziranje međunarodnog sastanka na vrhu u okviru Ujedinjenih naroda u svrhu utvrđivanja plana odvijanja i zajedničkog akcijskog plana za ukidanje poreznih oaza i poreznog dampinga;
5.poziva na trenutačno zaustavljanje postupka uspostavljanja unije tržišta kapitala; ponovno izražava potrebu za odvajanjem investicijskog bankarstva od bankarskog poslovanja s građanima te jačanja javnog nadzora financijskog sektora; naglašava da su za previranja u gospodarstvima država članica krivi deregulacija financijskih tržišta, pogubni proces privatizacije u financijskom sektoru, naknadna pojava spajanja i preuzimanja, koji su doveli do značajnog povećanja industrijske koncentracije te do takozvanih banaka „koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje”, kao i financijalizacija gospodarstva; odbija bankovnu uniju;
6.poziva Europsku komisiju da zajamči učinkovito i pravovremeno provođenje ulaganja, kojima se prioritet daje zemljama koje primaju financijsku pomoć, uz poseban naglasak na regije koje prolaze kroz ekonomsku krizu i recesiju te imaju visoke stope nezaposlenosti i siromaštva, jačanje rasta i stvaranje radnih mjesta, pružanje potpore MMSP-ovima i osiguranje zdravog gospodarskog razvoja i socijalne kohezije;
Gospodarsko upravljanje i EMU
7.Smatra da bi se Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Fiskalni ugovor i Europski semestar trebali opozvati jer predstavljaju nedemokratsku i gospodarsku prepreku koja ima negativan učinak na ulaganja, rast i stvaranje radnih mjesta; naglašava hitnu potrebu da države članice ponovno budu sposobne odlučivati o gospodarskim politikama kojima se najbolje rješavaju njihove potrebe;
8.naglašava činjenicu da je razina javnog i vanjskog duga perifernih država EU-a među najvišima na svijetu –, što je posljedica neravnomjerne naravi procesa integracije; smatra da je neophodno smanjiti dužnički teret ponovnim pregovaranjem o njemu (njegovim iznosima, dospijeću i kamatnim stopama) i uklanjanjem njegove spekulativne i nezakonite sastavnice te ga dovesti do prihvatljive razine jer je to pitanje elementarne pravde koje treba hitno riješiti; poziva na međuvladinu konferenciju radi opoziva Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji;
9.potiče Komisiju da, do konačnog stavljanja izvan snage Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, ostavi fiskalni manevarski prostor kako bi se osigurala daljnja likvidnost za ulaganja, razvoj u obrazovanju, kulturi i zdravstvu i holistički socijalni razvoj, što će omogućiti kvalitetno i sigurno zapošljavanje i ojačati socijalnu državu;
10.poziva na izradu izvanrednog plana kojim bi se podržalo gospodarstvo onih zemalja koje su patile zbog djelovanja Trojke;
11.poziva na osmišljavanje programa za pružanje potpore državama članicama koje žele pregovarati o napuštanju europodručja zbog toga što je uporaba eura u tim državama postala neodrživa i nepodnošljiva. Takvim bi se programom predvidjela odgovarajuća naknada za pretrpljenu socijalnu i ekonomsku štetu;
12.stoga čvrsto odbacuje izvješće petorice predsjednika budući da se njime ne nudi izlaz iz prevladavajuće politike štednje, već se predlaže produbljenje postojećih politika, uključujući povećavanje konkurentnosti i strukturalne konvergencije nametanjem strogih fiskalnih politika i mjera štednje;
Radna i socijalna prava
13.Snažno kritizira politike štednje, tzv. politike konkurentnosti, liberalizaciju te deregulaciju tržišta rada, koje su smanjile osnovna socijalna i radna prava u državama članicama; brani pravo na kolektivne pregovore, uz izravno sudjelovanje radničkih organizacija kao ključnog instrumenta za zaštitu i unaprjeđenje prava, borbu protiv diskriminacije i socijalnog dampinga, nesigurnog zapošljavanja i prijevara povezanih sa zapošljavanjem, deregulacije radnog vremena, netipičnog rada, rasta sektora s niskim plaćama, konkurencije u pogledu nižih plaća, fenomena siromašnih radnika, socijalne isključenosti, siromašnih umirovljenika, zlostavljanja i nasilja na radnom mjestu i za zaštitu radnika od samoiskorištavanja novim oblicima rada, uključujući digitalni rad, pravo „isključivanja” i zapošljavanje eksternalizacijom poslova korisnicima interneta (engl. „crowdworking”);
14.odbacuje i osuđuje kritiku Europske komisije politika kojima se traži vrednovanje plaća, preraspodjela prihoda i bogatstva u korist radnika; naglašava potrebu za uvođenjem učinkovitih mjera za borbu protiv diskriminacije plaća u okviru politike plaća kojom se u obzir uzima pojam jednakih plaća za jednak rad; naglašava potrebu za provedbom razvojnih politika kojima se promiču rast i stvaranje radnih mjesta, rješavanje problema visokih stopa nezaposlenosti, kojim su najviše pogođene žene i mladi;
15.poziva Europsku komisiju da prestane davati preporuke za reorganizaciju i rezove u ministarstvima država članica i da prestane podržavati i promicati fleksigurnost u području zapošljavanja i privatizacije javnih usluga jer se radi o pristupima koji su nedvojbeno doveli do slabljenja socijalnih prava radnika i povećanja prijenosa bogatstva velikim kapitalistima;
16.podsjeća Europsku komisiju na njezinu obvezu pristupanja obnovljenoj Europskoj socijalnoj povelji i poziva Komisiju da bez odlaganja podnese prijedlog pristupanja Povelji; nadalje, snažno potiče Komisiju da iznese prijedlog Socijalnog protokola kojim se socijalni i kolektivni interesi stavljaju ispred ekonomskih sloboda;
17.izražava zabrinutost da Direktiva o upućivanju radnika, u sadašnjem obliku, ne rješava glavne probleme mobilnosti radnika unutar EU-a; poziva Europsku komisiju da u bliskoj suradnji s državama članicama nastavi preispitivati tu Direktivu, boriti se protiv socijalnog dampinga u svim oblicima te da osigura pristup svih upućenih radnika istim socijalnim davanjima kao i radnici u zemlji domaćinu, uključujući jamstvo načela jednake plaće za jednak rad na istom mjestu; tvrdi da radnik ni u kojem slučaju ne bi trebao biti suočen s regresivnom plaćom ili socijalnim pravima; nadalje, poziva na predstojeću reviziju Uredbe 883/2004 radi jačanja koordinacije sustava socijalne sigurnosti država članica; naglašava potrebu jačanja provedbe radnog i socijalnog zakonodavstva u svim sektorima;
18.poziva na izradu crne liste trgovačkih društava EU-a, uključujući fiktivna trgovačka društva odgovorna za višekratne povrede radnog i socijalnog zakonodavstva EU-a i država članica i poziva da se takvim trgovačkim društvima zabrane javni ugovori i subvencije, uključujući sredstva EU-a, na određeno razdoblje;
19.poziva Europsku komisiju da, u kontekstu rasprave o nacionalnim stečajnim okvirima te preporukama za njih, osigura sudjelovanje i obavješćivanje radnika i radničkih organizacija u svim fazama postupka te spriječi taktičku uporabu stečajnih postupaka za pogoršavanje uvjeta zapošljavanja radnika ili omogućivanje masovnih otpuštanja; u tom kontekstu poziva Europsku komisiju da omogući radničko preuzimanje trgovačkih društava suočenih sa stečajem kako bi se nastavila njihova gospodarska djelatnost i smanjili gubici radnih mjesta;
20.naglašava potrebu za integriranom strategijom za suzbijanje siromaštva koja je, između ostaloga, usmjerena na smanjivanje siromaštva djece i socijalne isključenosti; poziva na evaluaciju i stvaranje kriterija sustava minimalnog dohotka na razini država članica kojim se jamči postotak prosječnog dohotka u odgovarajućoj državi članici uz minimalnu referentnu vrijednost od najmanje 60 %, što je važan korak prema iskorjenjivanju siromaštva;
21.ukazuje na potrebu obrane i razvoja u državama članicama socijalnih funkcija države i ponude javnih usluga, koje bi između ostalog trebale uključivati pravdu i opći, besplatan i kvalitetan sustav obrazovanja i zdravstveni sustav i usluge skrbi za djecu, bolesne i starije osobe te općenito visoku razinu socijalne zaštite;
22.smatra da bi sve mjere i programi EU-a za kulturu i obrazovanje trebali biti sustavno socijalno uključivi, promicati politike kvalitetnog javnog obrazovanja i doprinositi potpunoj dostupnosti kulture i rekreacije svima; poziva Europsku komisiju i države članice da isključe sve javne rashode povezane s obrazovanjem i kulturom iz izračuna javnog duga u okviru Pakta o stabilnosti i rastu;
23.žali zbog toga što se programima mobilnosti EU-a nije u potpunosti ispunila njihova svrha te se njima uvela neprihvatljiva diskriminacija u pogledu pristupa. Stoga traži Europsku komisiju da poboljša pristup svim programima mobilnosti za sve koji se žele prijaviti, posebno skupine u nepovoljnom položaju, i poboljša informacije o programima mobilnosti u sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te pristup njima; žali zbog novog trenda koji se pojavio u određenim programima, a kojim se sustave bespovratnih sredstava želi zamijeniti sustavima kreditnih jamstava, poput programa Erasmus+ i Kreativna Europa, i stoga poziva na poštene sustave bespovratnih sredstava kojima se može obuhvatiti cijelo razdoblje boravka izvan zemlje podrijetla kako bi se osigurao opći pristup tim programima mobilnosti;
24.naglašava da je za mrežne usluge, e-trgovinu, područje autorskih prava (koja se ne odnose samo na autore, nego i na umjetnike, izvođače i proizvođače), zaštitu, pohranu podataka i upravljanje podatcima i neutralnost mreže potreban zajednički, skupni i međunarodni pristup kojem je vodeće načelo zaštita javnih interesa koje uvijek nadvisuje logiku poslovanja i dobiti; naglašava da internet spada u javnu domenu i da je jamčenje načela neutralnosti mreže od najveće važnosti;
Prava žena i ravnopravnost spolova
25.Duboko žali što Europska komisija nije predstavila novu Strategiju o ravnopravnosti žena i muškaraca za razdoblje 2015. – 2020. i poziva na njezino predstavljanje;
26.poziva Europsku komisiju da u suradnji s državama članicama predstavi prijedlog sveobuhvatne strategije EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama, kojom se obuhvaćaju svi različiti oblici nasilja; pozdravlja prijedlog Europske komisije da EU pristupi Istambulskoj konvenciji te inicijativu za pokretanje kampanje podizanja svijesti o borbi protiv nasilja nad ženama u 2017.;
27.osuđuje povlačenje Direktive o rodiljnom dopustu; poziva Europsku komisiju da podnese novi prijedlog kojim se poštuje stajalište Parlamenta da se trenutačno zajamčeni minimalni rodiljni dopust poveća s 14 na 20 potpuno plaćenih tjedana te da prava na plaćeni očinski dopust postanu obvezna; smatra da je potrebno poduzeti konkretne mjere u svim državama članicama radi poboljšanja ravnoteže između profesionalnog i obiteljskog života žena i muškaraca i da su potrebni koraci za produženje roditeljskog dopusta, u potpunosti plaćenog, radi napretka prema ravnopravnijem sustavu roditeljskog dopusta;
28.također poziva Europsku komisiju da zajamči i uključi opći pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u sva povezana područja politika EU-a i šire;
Demokracija, ljudska prava i slobode
29.Oštro osuđuje dogovor između EU-a i Turske, kao i sve druge prijedloge usmjerene na eksternalizaciju granica EU-a, zadržavanje ljudi kojima je potrebna zaštita izvan EU-a, čime EU i njegove države članice u potpunosti ne poštuju obveze međunarodnog prava, uključujući načelo zabrane prisilnog udaljenja i vraćanja; osuđuje veliku usredotočenost na sprječavanje i suzbijanje nezakonite migracije, između ostalog pritvaranjem, bez ikakvog uzimanja u obzir sve većeg broja tražitelja azila koji bježe od ratova, progona, gladi i klimatskih katastrofa; osuđuje sve veći broj represivnih prijedloga i vojnih odgovora koje je Europska komisija podnijela u 2015. i 2016. u pogledu tih humanitarnih kriza, kao što su EUNAVFOR MED, operacija NATO-a u Egejskom moru, prijedlog jačanja ovlasti FRONTEX-a uspostavljanjem europske granične straže, stvaranje pritvornih centara za izbjeglice, ubrzavanje povrata, uključujući tražitelje azila, i pritisak Europske komisije da se Tursku (zemlju s lošim stanjem ljudskih prava) proglasi sigurnom trećom zemljom za tražitelje azila;
30.poziva Europsku komisiju da preusmjeri sredstva namijenjena povećanoj kontroli granica i jačanju europske tvrđave prema prihvatu izbjeglica i migranata posebno pomoću programa preseljenja i premještanja, proaktivnih aktivnosti traganja i spašavanja, otvorenih i dostojanstvenih centara za prihvat i socijalnom uključivanju i izbjeglica i migranata; poziva Europsku komisiju da osmisli prijedloge za sigurne i zakonite načine ulaska u EU za sve žene, muškarce i djecu kojima je potrebna zaštita, kao i za radnike migrante, uključujući hitne, ambiciozne i obvezujuće programe za preseljenje te da podupire prijedlog Europskog parlamenta o humanitarnim vizama u okviru revizije Zakonika o vizama kako ljudi više ne bi bili prisiljeni dovoditi u opasnost vlastite živote na Sredozemlju ili u pustinjama na putu prema Europi;
31.pozdravlja prijedloge Europske komisije da se uspostave privremene mjere u području međunarodne zaštite kao pomoć Italiji i Grčkoj; žali zbog neaktivnosti država članica da ispune svoje obveze u tom pogledu
32.poziva da ili treća zemlja ili države članice EU-a provedu pravo na obiteljski život utvrđen u EKLJP-u i poziva na hitnu potrebu za ubrzanjem premještanja, uključujući postupke ugroženih podnositelja zahtjeva; podsjeća na to da bi se odluka o zemlji smještaja trebala zasnivati na obitelji, jeziku i kulturnim vezama izbjeglica; naglašava potrebu da se ubrza socijalna uključenost i integracija izbjeglica i migranata na tržište rada, prepoznavajući i uzimajući u obzir njihove vještine i kvalifikacije u njihovu korist te da se osigura zaštita od iskorištavanja i diskriminacije;
33.žali zbog propusta Komisije da predloži alternativu Uredbi iz Dublina koja se temelji na podjeli odgovornosti; iznosi ključne zabrinutosti glede obveza država članica da razmotre bi li se zahtjev osobe mogao proglasiti neprihvatljivim na temelju koncepta sigurne treće zemlje ili prve zemlje azila;
34.poziva na hitno donošenje horizontalne direktive protiv diskriminacije kako bi se ubrzala borba protiv diskriminacije, između ostalog protiv napada na manjine, migrante i tražitelje azila te druge osjetljive skupine; smatra da je porast rasističkih i ksenofobnih osjećaja i organizacija povezan s rastom fenomena ekstremno desničarskih i fašističkih skupina u Europi, što se ne može promatrati odvojeno od politika primijenjenih u EU-u i državama članicama tijekom posljednjih desetljeća;
35.žali zbog rastućih djela i govora mržnje protiv etničkih i religijskih manjina, skupine LGBTI, tražitelja azila i beskućnika;
36.poziva Komisiju da ocijeni provedbu nacionalnih strategija za integraciju Roma i preporuke Vijeća o mjerama za učinkovitu integraciju Roma u državama članicama te da po potrebi predloži dodatne mjere za njihovo učinkovito uključivanje u društvo;
37.izražava svoju duboku zabrinutost zbog jednostranog, represivnog Europskog programa sigurnosti koji je vrlo jednodimenzionalan i usredotočen na politike represije i širenje područja djelovanja agencija EU-a za provedu zakona; kritizira rastuću sekuritizaciju politika, uključujući prikupljanje osobnih podataka i profiliranje građana, iskorištavanje legitimnih preuveličanih strahova građana, korištenje borbe protiv terorizma kako bi se napalo prava i slobode građana i povećao državni nadzor; ističe da su unatoč više od 80 pravnih instrumenata donesenih u posljednjih 12 godina u području borbe protiv terorizma, nedavna nasilja jasno pokazala neuspjeh slijepo represivne usredotočenost institucija EU-a i vlada država članica. Represivni zakoni, kojima se nisu samo izrazito povrijedila ljudska prava građana i stanovnika EU-a, nego se također omogućilo da se aktivno ugroze i potkopaju postojeće preventivne politike, kao što su rad mladih, društvenogospodarske kohezijske politike i drugi preventivni instrumenti kojima je cilj pružiti potporu osobama izloženim socijalnoj isključenosti;
38.poziva Komisiju da pokrene ozbiljne napore radi zaštite građana od sve većeg državnog nadzora; u tom kontekstu, iznimno je zabrinut zbog širokih ovlasti nove Europolove Jedinice za rad s prijavljenim internetskim sadržajima u pogledu praćenja i policijskog nadzora interneta bez sudske intervencije; ističe da se novom Uredbom Europola ne pruža izričita pravna osnova za tu Jedinicu za rad s prijavljenim internetskim sadržajima;
39.smatra da je revizija Direktive o borbi protiv terorizma izrazito dalekosežna u pogledu kriminalizacije određenih mogućih pripremnih aktivnosti bez postojanja izričitog cilja da se svjesno počini terorističko djelo; naglašava da se time krši davno ustaljeno načelo kaznenog prava prema kojemu svjesna namjera čini ključni element bilo koje kaznene definicije;
40.poziva da se Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama ažurira kako bi se mogla uskladiti s nedavno usvojenom Uredbom o zaštiti podataka;
41.poziva Komisiju da u potpunosti uzme u obzir presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C 293/12 i C 594/12 od 8. travnja 2014.; u tom kontekstu poziva Komisiju da se suzdrži od predlaganja bilo kakvih daljnjih mjera utemeljenih na općem čuvanju podataka;
42.poziva Komisiju da pripremi akcijski plan kako bi države članice poboljšale uvjete pritvora, posebno uzimajući u obzir rasprostranjenu praksu zadržavanja u pritvoru prije suđenja, između ostalog u predmetima za koje postoji europski uhidbeni nalog; poziva Komisiju da u potpunosti uzme u obzir sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu zatvorskih uvjeta;
43.duboko je razočaran neaktivnošću Komisije u pogledu izvješća o vlastitoj inicijativi koje se odnosi na reviziju europskog uhidbenog naloga; poziva Komisiju da pripremi novi prijedlog uzimajući u obzir izvješće Parlamenta o toj temi, a posebno pitanje ispitivanja razmjernosti;
44.žali zbog činjenice da Komisija u svoje nove inicijative nije uključila obnovljeni i ažurirani prijedlog javnog pristupa dokumentima kojim se odražava sporazum postignut 2011. u prvom čitanju Parlamenta;
45.poziva Komisiju da odgovori na zahtjeve Europskog parlamenta iz njegovih rezolucija o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama koje je provodila CIA, a posebno nakon izvješća Senata SAD-a o mučenjima koje je počinila CIA;
46.ukazuje na duboku antidemokratsku prirodu takvog EU-a, što se može vidjeti u načinu na koji se europske institucije nose s ishodima sudjelovanja građana i radničkih borbi; stoga potiče Europsku komisiju da ozbiljno shvati građansko sudjelovanje u svojim različitim demokratskim izrazima i da poštuje daljnje referendume o pitanjima EU-a te poziva na neotuđivo pravo građana na raspravu i izražavanje svoje volje koja se treba poštovati; s time u vezi odbacuje argument neizbježnosti;
47.podsjeća Komisiju na njezinu obvezu da iznese prijedlog međuinstitucijskog sporazuma o obveznom registru transparentnosti za sve institucije EU-a; ponovno potvrđuje potrebu da se poboljša predstavnička i participativna demokracija;
48.poziva Europsku komisiju da iznese prijedlog revizije Europske građanske inicijative koji će se temeljiti na zaključcima iz predstojećeg provedbenog izvješća Europskog parlamenta;
49.smatra da je potrebno unaprijediti kvalitetu donošenja zakona EU-a; međutim, ustraje na tome da program za bolju regulativu i REFIT ne smiju služiti kao izgovor za deregulaciju koja oslabljuje socijalnu zaštitu, zaštitu potrošača, standarde zaštite okoliša, standarde dobrobiti životinja ili socijalni dijalog; stoga ustraje na tome da sve procjene učinka i odluke Regulatornog nadzornog odbora budu dostupne javnosti;
50.potiče Komisiju da umjesto toga osigura da se sve buduće zakonodavstvo podvrgne procjeni učinka na socijalna i temeljna prava te da se uvedu klauzule o vremenskom ograničenju radi redovitog preispitivanja zakonodavstva EU-a;
Unutarnje tržište i međunarodna trgovina
51.Smatra da je jedinstveno tržište u svojim brojnim sektorskim pristupima istaknulo/olakšalo uklanjanje suverenih gospodarskih instrumenata regulacije, gospodarsku dominaciju, divergenciju i nejednak razvoj te promicalo izbjegavanje plaćanje poreza i utaju poreza te prijenos dobiti u porezne oaze, privatizaciju, deregulaciju trgovinskih odnosa i koncentraciju kapitala; EU je jedinstvenim tržištem i u ime konkurentnosti sponzorirao/podržao i promicao napade na radnička prava, što je dovelo do društvene nejednakosti, deregulacije rada, obezvređivanja plaća i sve nesigurnijeg zapošljavanja, dok su pravednije, redistributivnije porezne politike uništene ili narušene; napominje da je jedinstveno tržište, protivno onome što se sistematično navodi, rezultiralo povećanim troškovima za potrošače i pogoršanjem pruženih usluga;
52.žali zbog odgode Komisije da obavijesti Parlament i Vijeće o ispravljenim aktima u vezi s delegiranim i prijelaznim delegiranim aktima Carinskog zakonika Unije; smatra da je neprihvatljivo da se tim zakašnjelim obavijestima Parlamentu oteža uporaba nadzornih ovlasti; stoga potiče Komisiju da osigura bolju suradnju svojih službi s Parlamentom i rano obavještavanje o dovršetku i provedbi Carinskog zakonika Unije;
53.žali zbog toga što Europska komisija Direktivom o poslovnim tajnama i dalje umanjuje zaštitu zviždača, novinara, potrošača i radnika; potiče Europsku komisiju i države članice da zajamče pravnu i materijalnu zaštitu zviždača kada postoji pretpostavka da štite javne interese; međutim, napominje da su standardi zaštite i dalje neujednačeni diljem EU-a i da ne pružaju dovoljno zaštite kao što pokazuju nedavni istaknuti slučajevi; poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog o minimalnoj zaštiti zviždača;
54.naglašava da svaka država mora imati pravo definirati trgovinske politike i pozdraviti trgovinske sporazume koji su najviše sukladni njihovim interesima te gospodarskim karakteristikama i potrebama, uzimajući u obzir svoje vlastite razine komplementarnosti s trećim zemljama;
55.smatra da ishod britanskog referenduma pridonosi razlozima kojima se opravdava da bi se ratifikacija bilo kojih trgovinskih sporazuma EU-a s trećim stranama s kojima su pregovori u tijeku trebala privremeno obustaviti; protivi se pristupu trgovinskih politika u pogledu liberalizacije, deregulacije i privatizacije koje Europska komisija potiče zajedno s mnogim partnerima diljem svijeta, kao i dogmatsku logiku u vezi sa slobodnom trgovinom kojom se utvrđuje taj pogled na trgovinsku politiku te posebno odbija megaregionalne sporazume kao što su TTIP, CETA i TiSA te na drugačiji način sporazume o gospodarskom partnerstvu; žali zbog općeg trgovinskog usmjerenja EU-a koje ugrožava suverenost država članica i služi geopolitičkim interesima najbogatijih zemalja i multinacionalnih poduzeća kako bi kontrolirali i iskorištavali dobra trećih zemalja, povećavajući unutarnje i vanjske regionalne neravnoteže uz daljnje ovisnosti manje razvijenih zemalja (u EU-u i izvan njega); navodi da ti sporazumi doprinose uništenju i deregulaciji rada, povećanju siromaštva, većoj špekulaciji (posebno špekulaciji u pogledu hrane), uništenju javnih usluga, prijetnji za zdravlje i dobrobit životinja, održive poljoprivrede i okoliša te kulturne raznolikosti; poziva na reguliranu međunarodnu trgovinu koja se temelji na međusobnoj komplementarnosti;
56.poziva na reguliranu međunarodnu trgovinu koja se temelji na međusobnoj komplementarnosti; posebno se protivi uključivanju bilo kakve klauzule o rješavanju sporova između ulagača i država u trgovinske sporazume ili u okviru EU-u koja je u tradicionalnom obliku ili u obliku sustava sudova za ulaganje s obzirom da smatra da nema razloga da se ulagačima dodijele posebne jurisdikcije kojima se države obvezuju plaćati velike iznose novaca te se smanjuje njihov prostor za donošenje politika; ustraje na tome da svi pregovarački dokumenti budu dostupni javnosti i da se sa svim nacionalnim parlamentima mora savjetovati prije donošenja tih trgovinskih sporazuma koji uvelike utječu na svakodnevni život građana;
Regionalni razvoj, proizvodnja i strateški sektori
57.Odbacuje pristup Europske komisije kojim se kohezijska politika podređuje europskom gospodarskom upravljanju; naglašava da je regionalna politika važno sredstvo za promicanje ekonomske i socijalne kohezije, čiji je glavni cilj smanjenje regionalnih razlika, što se posebno odnosi na siromašnije i najudaljenije regije, te promicanje stvarne konvergencije i poticanje rasta i zaposlenosti; insistira na tome da se kohezijska politika ne bi smjela koristiti kao sredstvo financijskog kažnjavanja ako regija ili država članica odbije politike deregulacije i privatizacije;
58.preporučuje provedbu hitnih mjera povezanih s produktivnim sektorima koji su ključni za pojedina gospodarstva i stoga imaju ključnu ulogu u potencijalnom razvoju pojedine zemlje; poziva na promicanje javnih projekata i pružanje potpore MMSP-ovima, zadrugama i lokalnim vlastima te da se sredstva Zajednice pojačaju i usmjere u tom smjeru;
59.potiče Komisiju da pruži prednost zemljama koje su najviše pogođene gospodarskom krizom te da se posebno usmjeri na regije u recesiji s visokim stopama nezaposlenosti i siromaštva;
60.vjeruje da su postojeći fondovi EU-a i trenutni financijski resursi EU-a za kohezijsku politiku nedostatni za zadovoljenje potreba stvarne konvergencije i prevladavanja regionalnih razlika, visokih razina nezaposlenosti, nejednakosti dohodaka i siromaštva u državama članicama; ističe potrebu da se osnaži proračun EU-a na području kohezijske politike; naglašava važnost da teritorijalno upravljanje i planiranje ostanu odgovornost pojedinačnih država članica; napominje da je izbjegavanje budućeg zaostatka u plaćanjima presudno za osiguranje uspješne provedbe kohezijskih politika;
61.prima na znanje slabo ulaganje u istraživanje i razvoj predloženo u proračunu EU-a; poziva Europsku komisiju da raspodjelu financijskih sredstava za istraživanja ne usredotoči na nekoliko sveučilišta, centara za istraživanja i korporacija;
62.ponovo potvrđuje da je voda univerzalno pravo koje treba biti zajamčeno svakom ljudskom biću i da ne smije biti predmetom privatizacija;
63.poziva na decentraliziranu zajedničku ribarstvenu politiku (ZRP) kojom se promiče modernizacija i održivi razvoj u sektoru ribarstva, osiguravajući njegovu socijalno-ekonomsku opstojnost, održivost resursa, očuvanje i stvaranje radnih mjesta te poboljšanje životnih uvjeta radnika u sektoru ribarstva; poziva na donošenje mjera za osiguranje nacionalnog suvereniteta nad isključivim gospodarskim pojasom država članica i njihovim ribolovnim resursima;
64.poziva na očuvanje bioraznolikosti morskog okoliša, jamčenjem povoljnih uvjeta za obnovu populacija riba kroz provedbu odgovarajućih održivih praksi upravljanja; ponovno potvrđuje potrebu da se u okviru ZRP-a prepoznaju posebna obilježja malog i obalnog ribolova te održivost postojećih instrumenata za potrebe sektora;
65.smatra da je 30 godina zajedničke poljoprivredne politike ostavilo teške posljedice na poljoprivredni sektor u državama članicama i da je doprinijelo krizi u poljoprivrednom sektoru; poziva na ponovno usmjeravanje na jedno od načela financiranja iz ZPP-a (članak 39., točka 2.) „osigurati primjeren životni standard za poljoprivrednike” u svrhu borbe protiv povećane koncentracije proizvodnje i povećane razine intenzivnog uzgoja, smanjenja broja malih poljoprivrednika i organizacija poljoprivrednika, kao i povećanja regionalnih neravnoteža i ovisnosti o stranim vanjskim izvorima robe, što pogoduje najvećim europskim gospodarstvima; žali zbog toga što se tom pojavom ugrožava važna poljoprivredna i svjetska ruralna baština, dok istovremeno velika poljoprivredna poduzeća povećavaju svoju zaradu i nameću svoje modele globalnog prehrambenog sustava koji ima negativne učinke na okoliš; naglašava da u središtu svake poljoprivredne i prehrambene politike moraju biti poljoprivrednici, ne velika poduzeća, kako bi se zaista povećala održivost i broj radnih mjesta u svim regijama;
66.žali zbog toga što se sadašnjim politikama broj tradicionalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava diljem Europe prorjeđuje te dolazi do smanjenja socijalne i gospodarske aktivnosti u ruralnim područjima;
67.snažno se protivi otimanju zemlje, tržišnoj dominaciji i nepoštenom određivanju cijena velikih poljoprivrednih poduzeća koja iskorištavaju poljoprivrednike i prekomjerno proizvode na uštrb kvalitete hrane, dobrobiti ljudi i životinja te okoliša;
68.poziva Europsku komisiju da zabrani sve oblike patentiranja sjemenja kako bi se poljoprivrednike zaštitilo od pritiska i moći multinacionalnih poduzeća koje proizvode sjeme te da zaštiti lokalne sorte/bioraznolikost te naše genetsko i kulturno naslijeđe; poziva Europsku komisiju da u suradnji s državama članicama zabrani odobrenje, uzgoj i oglašavanje GMO-a i da poduzme mjere u pogledu raširene uporabe pesticida;
69.traži od Komisije da bez odgode provede preostale točke Strategije Europske unije za zaštitu i dobrobit životinja za razdoblje 2012. – 2015.; poziva Komisiju da izradi novu i ambicioznu strategiju za zaštitu i dobrobit životinja za razdoblje 2016. – 2020., kako bi se prevladali postojeći nedostatci i rupe radi stvaranja jednakih uvjeta i poboljšanja dobrobiti životinja diljem EU-a;
70.smatra da financiranje EU-a namijenjeno poljoprivredi treba biti usmjereno na razvijanje poljoprivrednih sustava država članica tako da se smanji njihova vanjska ovisnost o opskrbi i očuva poljoprivredna i ruralna baština;
71.poziva Europsku komisiju da ispita potrebu izrade javnih instrumenata za reguliranje proizvodnje i tržišta u sektoru mlijeka, kao i u drugim sektorima, kojim bi se osigurale poštene cijene proizvodnje, uzimajući u obzir ulazne troškove i cijene za potrošače, kako bi se osigurala poštena raspodjela dodane vrijednosti u cijelom lancu dodane vrijednosti dotičnog sektora i izbjegavajući koncentriranje i pojačavanje proizvodnje, jamčeći svakoj državi članici pravo na sadnju, proizvodnju i na prehrambenu neovisnost.
72. Naglašava potrebu jačanja i razvoja raznolike industrijske osnove u svim državama članicama i regijama, uzimajući u obzir regionalne posebnosti, s obzirom da je to ključno za jamčenje visoke stope zaposlenosti i gospodarske aktivnosti i razvoja;
73.poziva Europsku komisiju da ocijeni problem premještanja industrijske proizvodnje unutar globalnih lanaca vrijednosti i da predloži zabranu financiranja iz fondova EU-a za premještanje proizvodnje u treće zemlje kako bi se sačuvala industrijska radna mjesta u državama članicama;
74.odbacuje europsku energetsku uniju, projekt za velike europske monopole u tom sektoru; poziva na javni nadzor tog strateškog sektora, s obzirom na to da je za poboljšanje energetske učinkovitosti, diversifikaciju izvora, napredak obnovljivih izvora energije, održivu upotrebu endogenog potencijala svake zemlje i sigurnost opskrbe, između ostalog, potrebno planiranje te javni i demokratski nadzor nad energetskim sektorom; poziva na potrebu donošenja obvezujućih kriterija o održivosti za energiju i biomasu;
75.ponavlja da je energija javno dobro i da treba osigurati u korist potrošača jednak pristup energiji po pristupačnim cijenama; naglašava da se EU treba usredotočiti na pitanje energetskog siromaštva s obzirom na to da energetsko siromaštvo pogađa gotovo 11 % stanovnika EU-a; s time u vezi traži od Komisije da u predstojećim zakonodavnim prijedlozima kao prioritet postavi mjere za ublažavanje energetskog siromaštva i da do sredine 2017. predstavi akcijski plan;
76.smatra da energetska tranzicija treba rezultirati učinkovitim, transparentnim, održivim, decentraliziranim i demokratskim energetskim sustavom koji se temelji na obnovljivoj energiji i koristi cjelokupnom društvu, dok istodobno štiti najugroženije i osigurava im dostupnost koristi od mjera energetske učinkovitosti i obnovljive energije;
77.ponavlja poziv Parlamenta da se uvede obvezujući cilj u skladu s kojim bi do 2030. udio obnovljivih izvora u energetskoj potrošnji bio 30 %, odnosno kojima bi se ostvarila energetska ušteda u udjelu od 40 %. Stoga traži od Komisije da to odrazi u predstojećim revizijama Direktive o obnovljivoj energiji i Direktive o energetskoj učinkovitosti te da promiče te obvezujuće ciljeve tijekom pregovora o tim direktivama; nadalje poziva Komisiju da donese obvezujuće kriterije o održivosti za energiju i biomasu;
78.posebno poziva Europsku komisiju da predloži kriterije o održivosti za industrijske proizvode i da u potpunosti uključi „kružno gospodarstvo” u sve relevantne politike, uzimajući u obzir cjelokupni uporabni ciklus proizvoda; nadalje ističe potrebu da se u potpunosti provedu mjere utvrđene u Planu za resursno učinkovitu Europu, uključujući ukidanje potpora koje negativno utječu na okoliš; smatra da tržišni pristup kružnom gospodarstvu ima štetne posljedice na javni interes i da je potrebna snažna odgovornost država članica i javnih politika;
79.odbacuje liberalizacijske modele koji su državama članicama nametnuti u prometnom sektoru; nasuprot tomu, poziva na njihovo trenutačno ukidanje u skladu s potrebom zaštite obveza javne službe, uzimajući u obzir promicanje politika o prometu koje poštuju suverenitet država članica i vlastiti strateški pristup prema njihovoj teritorijalnoj koheziji i nacionalnom razvoju; traži promicanje socijalnog dijalog između svih dotičnih radnika i suradnju kako bi se omogućila bolja integracija/interoperabilnost između nacionalnih prometnih mreža; poziva na potrebu promicanja javnog prijevoza, rješenja zajedničke mobilnosti te hodanja i biciklizma, posebno u urbanim područjima;
80.potiče Komisiju da procijeni i, po potrebi, prilagodi prometne propise EU-a digitalnom dobu; traži od Komisije da ponovo uspostavi regulatorni okvir za različite vrste prometa radi promicanja novih inovacija i usluga za mobilnost i logistiku, istodobno osiguravajući visoke standarde u pogledu sigurnosti, radnih uvjeta i zaštite potrošača, kao i poštenog oporezivanja i sprječavanja štetnih učinaka na okoliš;
81.poziva Komisiju da poduzme mjere potrebne za dekarbonizaciju prometnog sektora;
82.poziva na ambiciozan plan za smanjenje smrtnih slučajeva na cestama, koji uključuje jasne ciljeve smanjenja;
Zaštita okoliša
83.Vjeruje da je klimatska kriza posljedica ljudske aktivnosti, kao što je prepoznato u izvješću AR5 Međuvladina panela za klimatske promjene (IPCC) te prihvaćeno i podržano u posljednjoj Konvenciji o klimatskim promjenama (COP21), u okviru kojih se zloupotrebljava energetski intenzivni proizvodni sustav uporabe i iskorištavanja fosilnih goriva;
84.stoga naglašava da je rješenje u borbi protiv klimatskih promjena prije svega potrebno poduprijeti obvezama u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u svim dotičnim zemljama u skladu s njihovim povijesnim odgovornostima i ne smije se prepustiti instrumentima koji se temelje na tržištu, ali zahtijeva raskid s politikama kapitalističkog razvoja bez kojeg nije moguće promijeniti način proizvodnje, distribucije i potrošnje;
85.žali zbog činjenice da se obvezama u okviru COP-a 21 s jedne strane ne jamči smanjenje emisija stakleničkih plinova i stoga ne osigurava smanjenje njihove koncentracije u atmosferi na razini koja je u skladu s porastom prosječnih temperatura za najviše 2 ºC; s druge strane, zadržali su se i ojačali tržišni mehanizmi kojima se prenosi određen oblik privatnog prisvajanja prirode i njezinih resursa;
86.staje u obranu porasta dodijeljenih sredstava za politike očuvanja okoliša; poziva na znatan porast u okviru programa LIFE za najmanje 1 % proračuna EU-a; odbacuje slabljenje zakonodavstva u pogledu zaštite staništa i ugroženih divljih vrsta; poziva na stvaranje konkretnog financijskog instrumenta namijenjenog za financiranje mreže NATURA 2000 i donošenje koherentnih mjera za očuvanje vrijednosti koje ona obuhvaća;
87.poziva Europsku komisiju da klimatsku politiku i politiku klimatskih promjena uključi u sve svoje politike; žali zbog nedostatka ambicije kada je riječ o određivanju obvezujućih ciljeva, koji je do danas primjetan kod Komisije;
88.poziva Europsku komisiju da u svom mandatu bude dosljedna i pridržava se načela predostrožnosti te ne predloži daljnja odstupanja u uporabi kemijskih tvari, štetnih pesticida i endokrinih disruptora za ljudsko zdravlje i okoliš te da smanji izloženost kemijskim tvarima u vodi, tlu, zraku i hrani koji mogu negativno utjecati na ljudsko zdravlje i globalni okoliš te da donese zakonodavne prijedloge u pogledu smanjenja izloženosti;
Zalaganje za mir uslijed jačanja militarizma i NATO-a
89.Osuđuje poduzimanje sve većeg broja mjera za militarizaciju EU-a; odbacuje europsku sigurnosnu strategiju i pripadajuću zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (ZVSP) te zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku (ZSOP); zahtijeva prekid suradnje između EU-a i NATO-a te odbacuje trenutačnu politiku širenja NATO-a; inzistira na raspuštanju svih stranih vojnih baza u Europi;
90.inzistira na tome da se u okviru svih vanjskih aktivnosti EU-a slijede načela stroge civilne vanjske politike koja je u skladu s međunarodnim pravom i primjenjuje se na nediskriminirajući način te preuzme vodeća uloga u diplomatskom i miroljubivom rješavanju sukoba, u koje se ubrajaju inicijative posredovanja te programi razoružanja, demobilizacije i reintegracije, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda; naglašava važnost napora uloženih u jačanje i poboljšanje nadzora nad izvozom oružja u svijetu (Međunarodni ugovor o trgovini oružjem) i EU-u, pružanje potpore Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja i nuklearnom razoružanju te mjera usmjerenih na iskorjenjivanje siromaštva, humanitarnu pomoć, održiv gospodarski i socijalni razvoj te ciljeve održivog razvoja kojima se prednost daje uravnoteženim gospodarskim odnosima, poštenoj trgovini i pravednoj raspodjeli resursa i bogatstva u susjednim zemljama EU-a i u svijetu;
91.poziva Europsku komisiju na ispunjenje obveze u pogledu suradnje s partnerima europske politike susjedstva u provedbi UN-ovih ciljeva razvoja; naglašava da je stvaranje radnih mjesta ključno pitanje za budućnost većine susjednih zemalja; podržava konkretnu pozornost usmjerenu na zapošljivost mladih promicanjem malog i srednjeg poduzetništva; naglašava da to zahtijeva pristup na više razina, od nacionalne do regionalne i lokalne razine, kao i regionalnu, podregionalnu i prekograničnu suradnju u okviru koje je moguće mobilizirati države članice EU-a, partnerske zemlje te njihova lokalna i regionalna nadležna tijela; poziva na realne pristupe i programe koji donose konkretne prednosti za ljude, poziva Komisiju na iznošenje strategije suradnje sa susjedima naših susjeda koja je najavljena u kontekstu pregleda politike susjedstva;
92.odbacuje svaku uporabu proračuna EU-a u vojne ili civilno–vojne svrhe; odbija provedbu pilot projekta o istraživanju u okviru ZSOP-a koje zajedno provode Komisija i Europska obrambena agencija (EDA), a kojim su obuhvaćeni, između ostaloga, sustavi upravljanja zrakoplovima na daljinu (RPAS); snažno se protivi bilo kakvom financiranju iz fondova programa Obzor 2020. ili općenito proračuna EU-a vojnog, civilno-vojnog ili sigurnosnog istraživanja te posebno za razvoj sustava RPAS; poziva Komisiju da osigura provedbu obveze Unije u pogledu iskorjenjivanja siromaštva, održivog razvoja, ciljeva održivog razvoja, nadzora oružja, Ugovora o neširenju nuklearnog oružja i nuklearnog razoružanja;
93.poziva Europsku komisiju da poboljša transparentnost troškova u području međunarodnih aktivnosti u svim fazama, počevši od izrade programa do procjena ex-ante; ponavlja svoju snažnu kritiku stalnog manjka parlamentarnog nadzora u području vanjske i sigurnosne politike;
94.smatra da vanjski poslovi čine dio suverenosti svake države članice i odbacuje jednoglasnu vanjsku politiku EU-a; podsjeća na to da vanjske politike država članica, pojedinačno ili u suradnji, moraju slijediti načela stroge civilne vanjske politike koja je u skladu s međunarodnim pravom i primjenjuje se na nediskriminirajući način te na to da je ulogu u diplomatskom i miroljubivom rješavanju sukoba potrebno održavati pod okriljem Ujedinjenih naroda koja se provodi u duhu uzajamnog partnerstva i solidarnosti pri čemu se poštuje suverenost trećih zemalja;
95.snažno odbacuje promicanje i pružanje potpore europskoj obrambenoj tehnološkoj i industrijskoj bazi te vojno industrijskom sustavu, povećanje i produbljivanje suradnje u području obrane; odbacuje svaku uporabu proračuna EU-a u vojne ili civilno–vojne svrhe; poziva na stvarne politike u području mira, solidarnosti i jednakosti koje su usmjerene na nadzor oružja, potpuno razoružanje, osobito nuklearno, demilitarizaciju EU-a;
96.izražava snažnu zabrinutost zbog činjenice da brojne vlade ne poštuju ni nacionalne obveze, obveze EU-a kao ni međunarodne obveze koje su preuzele u vezi s izvozom oružja; poziva na prestanak trgovine oružjem EU-a te izvoza oružja i vojne opreme u područja sukoba;
_____________________
97.poziva Komisiju na reviziju svojeg programa rada u skladu s Rezolucijom Parlamenta;
98.nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.