Dokument s plenarne sjednice
19.10.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja
( 2016/2936(RSP) )
Sabine Lösing, Javier Couso Permuy, Takis Hadjigeorgiou, Marie-Christine Vergiat, Paloma López Bermejo, Marina Albiol Guzmán, Neoklis Sylikiotis, Stelios Kouloglou, Kostadinka Kuneva, Tania González Peñas, Xabier Benito Ziluaga, Estefanía Torres Martínez, Miguel Urbán Crespo, Lola Sánchez Caldentey
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Rezolucija Europskog parlamenta o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja
( 2016/2936(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2013. o preporukama s Revizijske konferencije o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja u vezi s uspostavom okruženja bez oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku[1],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2010. o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja[2],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća o 9. revizijskoj konferenciji stranaka Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) (8079/15),
– uzimajući u obzir Sastanak na vrhu o nuklearnoj sigurnosti, koji se održavao od 31. ožujka do 1. travnja 2016. u Washingtonu;
– uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 13. prosinca 2011. o uspostavi zone bez nuklearnog oružja u bliskoistočnoj regiji (A/RES/66/61),
– uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2012/422/ZVSP od 23. srpnja 2012. o potpori postupku kojim se želi uspostaviti zona bez nuklearnog oružja i svega ostalog oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku[3],
– uzimajući u obzir odluku Opće skupštine UN-a A/RES/70/33 kojom se osniva Otvorena radna skupina o daljnjim koracima u multilateralnom nuklearnom razoružanju, donesenu u Ženevi 2016., kao i izvješće te Otvorene radne skupine koje je upućeno Općoj skupštini UN-a i koje je usvojeno 19. kolovoza 2016. (A/71/371),
– uzimajući u obzir Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa, Sveobuhvatne zaštitne sporazume i dodatne protokole Međunarodne agencije za atomsku energiju, Konvenciju o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala, Međunarodnu konvenciju o suzbijanju nuklearnog terorizma, Haški pravilnik postupanja protiv širenja balističkih projektila, Sporazum o smanjenju strateškog naoružanja (START I), Sporazum o smanjenju strateškog naoružanja koje se koristi za napad (SORT), kao i produženje Sporazuma o smanjenju strateškog naoružanja (Novi START) iz 2010.,
– uzimajući u obzir završni dokument Revizijske konferencije o NPT-u iz 2010., a posebno akcijski plan u kojemu su navedene 64 konkretne mjere za daljnje djelovanje,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da posjedovanje i korištenje nuklearnog oružja nažalost i dalje ima vodeću ulogu u vojnoj politici zemalja koje posjeduju nuklearno oružje, bilo da su to priznale ili ne; budući da posjedovanje i širenje oružja za masovno uništenje, poput nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja, predstavlja jednu od najvećih prijetnji međunarodnom miru i sigurnosti;
B. budući da je proces multilateralnog razoružanja bio prekinut na niz godina te budući da nije postojala politička volja za njegovo oživljavanje; budući da su neki od najvažnijih sigurnosnih prioriteta sprječavanje terorista ili dodatnih država da nabave ili koriste nuklearno oružje, smanjenje globalnih zaliha, zaustavljanje modernizacije u tome području i ostvarenje pomaka ka svijetu bez nuklearnog oružja;
C. budući da su zaključci i akcijski plan s Revizijske konferencije o NPT-u iz 2010. predstavljali ključne dogovore za pokretanje pravog procesa nuklearnog razoružanja; budući da nije ostvaren nikakav napredak niti je iskazana politička volja kada je riječ o konkretnoj provedbi ciljeva NPT-a, koji uključuju 64 konkretne mjere iz dogovorenog akcijskog plana iz 2010.;
D. budući da je potrebno još više ojačati sva tri stupa NPT-a, tj. neširenje nuklearnog oružja, razoružanje i pravo na suradnju u primjeni nuklearne energije u civilne svrhe;
E. budući da se EU obvezao na sprječavanje, odvraćanje, zaustavljanje i, ako je to moguće, ukidanje programa za širenje nuklearnog oružja koji izazivaju zabrinutost na globalnoj razini; budući da bi EU trebao uložiti dodatne napore u borbi protiv tokova i financiranja širenja nuklearnog oružja, kažnjavanju širenja i donošenju mjera za suzbijanje nematerijalnog prijenosa znanja i iskustva, i to putem multilateralnih sporazuma, mehanizama provjere, kontrola izvoza koje će biti koordinirane i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini te zajedničkih programa za smanjenje prijetnje;
F. budući da se 2016. obilježava 20 godina otkako je 24. rujna 1996. Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa otvoren za potpisivanje; budući da navedeni sporazum nije stupio na snagu jer ga neke zemlje koje nisu potpisnice NPT-a i neke koje to jesu nisu potpisale niti ratificirale;
G. budući da četiri od devet zemalja koje posjeduju nuklearno oružje nisu stranke NPT-a, dok je Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK) povukla svoje članstvo; budući da su Vijeće Europske unije i Vijeće sigurnosti UN-a osudili pokuse koje je DNRK proveo 6. siječnja 2016. i koje je opisao kao „uspješno testiranje hidrogenske bombe”; budući da je DNRK 9. rujna 2016. proveo svoj peti nuklearni pokus, time očito kršeći svoje međunarodne obveze u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a;
H. budući da je EU uključen u međunarodne pregovore i postupak posredovanja između zemalja skupine E3/EU+3 te pregovore s Iranom kako bi se pronašlo diplomatsko i miroljubivo rješenje za iranski nuklearni program; budući da EU ima važnu ulogu kao stranka Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana dogovorenog s Iranom i da nadgleda primjenu sporazuma;
I. budući da se procjenjuje da je u okviru NATO-ovih sporazuma o dijeljenju nuklearnog oružja i njegovih bilateralnih sporazuma između 150 i 200 primjeraka supstrateškog nuklearnog oružja i dalje prisutno u pet zemalja članica NATO-a koje ne posjeduju nuklearno oružje (Belgija, Italija, Nizozemska, Njemačka i Turska) i u kojima se nije održala demokratska rasprava te koje nisu niti potvrdile niti zanijekale prisutnost oružja za masovno uništenje na svojem državnom području;
J. budući da se u svojem Strateškom konceptu iz 2010. i Reviziji pristupa obrani i odvraćanju iz 2012. NATO obvezao da će težiti stvaranju uvjeta za svijet bez nuklearnog oružja;
K. budući da Rusija i Sjedinjene Američke Države i dalje provode sporazum Novi START, koji će, ako ga obje strane ne produže, isteći 2021.;
L. budući da je nužna velika koordiniranost i bliska suradnja između EU-a i njegovih susjeda, a posebno između Sjedinjenih Država i Rusije, kako bi se ponovno pokrenuo i kako bi zaživio proces smanjenja broja nuklearnih bojnih glava kao i mehanizam neširenja nuklearnog oružja;
1. izražava veliku zabrinutost zbog opasnosti od ponavljanja utrke u nuklearnom naoružanju; stoga ističe da je jačanje NPT-a kao temelja globalnog mehanizma za neširenje nuklearnog oružja i nuklearno razoružanje izuzetno važno i prijeko potrebno kako bi se potvrdila valjanost velike nagodbe koja čini srž NPT-a; traži da se stoga poduzmu svi mogući napori kako bi se NPT proveo u svim njegovim aspektima i kako bi se učvrstili dogovori, sporazumi i agencije koji sačinjavaju postojeći režim za neširenje nuklearnog oružja, posebno Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa te Sveobuhvatni zaštitni sporazumi Međunarodne agencije za atomsku energiju; smatra da djelotvornost multilateralnih napora ovisi o tome jesu li dio pažljivo osmišljenog cilja da se svijet u što kraćem roku očisti od nuklearnog oružja;
2. podsjeća EU i države članice da su nuklearno razoružanje i neširenje nuklearnog oružja suštinski povezani i da su međusobno komplementarni; smatra da očuvanje i jačanje NPT-a iziskuje plan djelovanja s rasporedom koraka i rokova za nuklearno razoružanje; traži od zemalja koje posjeduju nuklearno oružje da poštuju obvezu utemeljenu na članku 6. NPT-a da „u dobroj vjeri vode pregovore o djelotvornim mjerama za rano zaustavljanje utrke u nuklearnom naoružanju i za nuklearno razoružanje”; ističe da se zemlje koje posjeduju nuklearno oružje ne pridržavaju dovoljno te obveze iako je ona neophodna kako bi cjelokupni sustav neširenja nuklearnog naoružanja zadržao svoju važnost;
3. poziva EU i njegove države članice da nuklearno razoružanje uvrste u popis prioriteta u području vanjske i sigurnosne politike te da se maknu s mrtve točke u pregovorima o nuklearnom razoružanju na bilateralnoj i globalnoj razini;
4. pozdravlja činjenicu da se klauzule o neširenju oružja za masovno uništenje od 2003. uvrštavaju u sporazume EU-a s trećim zemljama i akcijske planove; ističe da sve partnerske zemlje EU-a bez iznimke moraju provesti te mjere i uvrstiti ih u sve sporazume EU-a, uključujući i mješovite sporazume;
5. pozdravlja činjenicu da su javnost i političari sve više svjesni tog problema; podržava kampanju za nuklearno razoružanje „Gradonačelnici za mir”, čiji je cilj da se do 2020. svijet očisti od nuklearnog oružja, kao i inicijativu „Global Zero” („Globalna nula”); ističe da su parlamenti i parlamentarni zastupnici odgovorni za promicanje neširenja nuklearnog oružja i razoružanja te podržava napore globalne Parlamentarne mreže za nuklearno razoružanje;
6. zahtijeva od država članica koje posjeduju nuklearno oružje da smjesta prestanu raditi na poboljšanju kvalitete, razvoju, proizvodnji i skladištenju nuklearnih bojnih glava i sustava njihova ispaljivanja; traži od tih država da pokrenu nove inicijative za pokretanje pregovora između država koje su nuklearne sile u pogledu daljnjeg znatnog smanjenja i naposljetku potpunog uklanjanja nuklearnog oružja;
7. poziva na strogo pridržavanje moratorija na nuklearne pokuse u iščekivanju stupanja na snagu Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa, koji još uvijek nisu ratificirale sve zemlje; traži od preostalih zemalja koje su navedene u Prilogu II. Ugovoru o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa i čija je ratifikacija nužna za njegovo stupanje na snagu, da ga čim prije potpišu/ratificiraju jer je taj univerzalni sporazum o zabrani pokusa, koji se može nadzirati na međunarodnoj razini, najučinkovitiji način da se zabrane pokusne eksplozije nuklearnog oružja i sve ostale nuklearne eksplozije;
8. podržava poduzimanje dodatnih napora kako bi se učvrstio mandat Međunarodne agencije za atomsku energiju, uključujući generalizaciju dodatnih protokola uz Sveobuhvatne zaštitne sporazume, kao i ostale korake smišljene u cilju donošenja mjera kojima se izgrađuje povjerenje; traži da se toj organizaciji na raspolaganje stave dostatna sredstva kako bi mogla izvršavati svoj najvažniji mandat koji se odnosi na sigurnost nuklearnih aktivnosti;
9. žali zbog toga što zemlje koje posjeduju nuklearno oružje i koje su potpisnice NPT-a moderniziraju i unapređuju svoje arsenale i odgađaju provedbu mjera za smanjenje ili uništenje svojih nuklearnih arsenala i za odustajanje od vojne doktrine nuklearnog odvraćanja;
10. poziva sve zemlje koje posjeduju nuklearno oružje da zajamče da će to oružje koristiti samo u slučaju obrane nakon nuklearnog napada druge zemlje, da će se suzdržati od korištenja nuklearnog oružja i od prijetnji da će ga koristiti;
11. snažno podupire korake koje su poduzeli Rusija i SAD kako bi u znatnoj mjeri smanjili količinu svojeg nuklearnog oružja, kako je dogovoreno u sporazumima START i SORT; u tom smislu žali zbog toga što nakon stupanja na snagu sporazuma Novi START 2011. nisu pokrenuti daljnji pregovori o prijeko potrebnom smanjenju razmještenih i nerazmještenih nukleranih bojnih glava koje po prvi puta uključuju supstrateško nuklearno oružje; stoga se zalaže za ratifikaciju Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa i nastavak provedbe sporazuma Novi START;
12. osuđuje nedavne nuklearne pokuse koje je proveo DNRK, koji uključuju i testiranje hidrogenske bombe, kao ozbiljnu prijetnju miru i stabilnosti na Korejskom poluotoku i u području sjeveroistočne Azije; međutim, podržava okvir pregovora između šest strana, poziva na njihov nastavak u cilju denuklearizacije Korejskog poluotoka i smatra da Kina ima važnu ulogu u tom pogledu, a podržava i nedavne inicijative za provođenje prvih bilateralnih pregovora između dviju zemalja Korejskog poluotoka; ističe svoju podršku i predanost pronalaženju miroljubivog i diplomatskog rješenja nuklearnog pitanja povezanog s DNRK-om; poziva DNRK da ponovno uspostavi konstruktivan odnos s međunarodnom zajednicom, a osobito sa sudionicima pregovora između šest strana, u cilju napretka prema trajnom miru i sigurnosti na Korejskom poluotoku; ističe da bi pregovori o denuklearizaciji bili puno uspješniji ako bi se vodili usporedno s pregovorima o zamjeni primirja između Sjeverne i Južne Koreje koje je potpisano 1953. trajnim mirovnim sporazumom, što je DNRK predložio, ali što je u više navrata odbijeno;
13. pozdravlja rezolucije Opće skupštine UN-a iz prosinca 2011. i 2012. o uspostavi zone bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku te zaključke Vijeća iz srpnja 2012. u kojima se podržava taj proces; smatra da su pregovori o uspostavi zone bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku, Sredozemlju i sjeveroistočnoj Aziji ključan korak k pronalaženju odgovora na sigurnosna pitanja zemalja u toj regiji; žali zbog toga što je odgođena planirana konferencija o uspostavi te zone bez nuklearnog oružja, koja se trebala održati 2012.; traži da se ta konferencija hitno održi;
14. od svih zemalja u regiji traži da se, u iščekivanju uspostave zone bez nuklearnog oružja, suzdrže od razvoja, proizvodnje, testiranja ili nabave nuklearnog oružja te da ne dopuste da se nuklearno oružje ili nuklearne eksplozivne naprave odlažu na njihovu državnom području, ili području koje je pod njihovim nadzorom;
15. traži da se u Europi uspostavi zona bez oružja za masovno uništenje; zahtijeva posebice od francuske i britanske vlade da se riješe svojeg nuklearnog oružja; od Vlade SAD-a zahtijeva da ukloni taktičko nuklearno oružje iz Europe, a od Vlade Ruske Federacije da svoje nuklearno oružje ne razmješta u zapadnom dijelu svojeg državnog područja, odnosno da ga od tamo povuče; poziva na raskidanje svih sporazuma o dijeljenju nuklearnog oružja između država članica EU-a i SAD-a/NATO-a;
16. pozdravlja činjenicu da je Otvorena radna skupina obavila svoj posao, u skladu s rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda A/RES/70/33, kao i preporuku Opće skupštine Ujedinjenih naroda, koju je Otvorena radna skupina uvrstila u svoje završno izvješće (A/71/371) i koja je usvojena 19. kolovoza 2016. uz široku potporu, a u kojoj se traži da se 2017. sazove konferencija koja će biti otvorena za sve države kako bi se pregovaralo o pravno obvezujućem instrumentu zabrane nuklearnog oružja, s konačnim ciljem njegova potpunog uklanjanja; smatra da će se time ojačati ciljevi i obveze neširenja nuklearnog oružja i razoružanja koji su sadržani u NPT-u te će se pridonijeti stvaranju uvjeta za globalnu sigurnost i svijet bez nuklearnog oružja;
17. poziva EU i njegove države članice da podrže i u znatnoj mjeri doprinesu provedbi preporuka Otvorene radne skupine, posebno cilju donošenja pravno obvezujućeg instrumenta za zabranu nuklearnog oružja, i to u okviru procesa koji se temelji na načelima transparentnosti, nepovratnosti i provjerljivosti te u kojemu se u obzir uzimaju i sigurnosna i humanitarna dimenzija nuklearnog oružja;
18. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi državama članicama, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, glavnom tajniku UN-a, visokom povjereniku UN-a za pitanja razoružanja, predsjedniku Revizijske konferencije o NPT-u iz 2015. i glavnom direktoru Međunarodne agencije za atomsku energiju.