Dokument s plenarne sjednice
24.10.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o položaju novinara u Turskoj
( 2016/2935(RSP) )
Charles Tannock, Mark Demesmaeker, Angel Dzhambazki, Ruža Tomašić, Raffaele Fitto
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Rezolucija Europskog parlamenta o položaju novinara u Turskoj
( 2016/2935(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, posebno Rezoluciju od 14. travnja 2016. o izvješću o Turskoj za 2015.[1] i Rezoluciju od 15. siječnja 2015. o slobodi izražavanja u Turskoj: nedavna uhićenja novinara, vodećih ljudi u medijskim kućama i sustavni pritisak na medije[2],
– uzimajući u obzir izvješće Komisije o napretku Turske za 2015. godinu,
– uzimajući u obzir prethodne relevantne zaključke Vijeća,
– uzimajući u obzir relevantne izjave koje su dali potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Federica Mogherini i povjerenik Johannes Hahn,
– uzimajući u obzir izjavu od 26. srpnja 2016. povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe o mjerama poduzetim tijekom izvanrednog stanja u Turskoj,
– uzimajući u obzir politički dijalog na visokoj razini između EU-a i Turske od 9. rujna 2016.,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima čija je stranka potpisnica i Turska,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR),
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je 15. srpnja 2016. u Turskoj izveden pokušaj državnog udara; budući da su neposredno nakon toga vlasti proglasile izvanredno stanje, koje je 19. listopada produženo za još tri mjeseca, kojim su izvršnoj vlasti dane dalekosežne ovlasti da donosi uredbe za zakonskom snagom;
B. budući da je Turska podnijela službenu obavijest o derogiranju svojih obveza u odnosu na Europsku konvenciju o ljudskim pravima; budući da mogućnost derogiranja ne postoji kad je riječ o člancima 2. i 3., članku 4. stavku 1. te članku 7. Konvencije;
C. budući da je prošle godine porastao broj slučajeva zastrašivanja novinara i medija u Turskoj i izvan nje, što se provodi uhićenjima, pozivima na obavijesne razgovore, progonima, cenzurom i otpuštanjima, te da se to još ubrzalo nakon neuspjelog pokušaja državnog udara u srpnju 2016. i proglašavanja izvanrednog stanja nakon toga; budući da Turska zauzima 151. mjesto među 180 zemalja na najnovijem svjetskom indeksu slobode medija koji su objavili Reporteri bez granica;
D. budući da odredbe uredbi o izvanrednom stanju negativno utječu na ostvarivanje prava na slobodu izražavanja, da su njima, između ostalog, više razine uprave dobile ovlast da zatvore svaku medijsku organizaciju, da je vladi dana ovlast da proglašava policijski sat, zabranu javnih okupljanja, skupova i prosvjeda, a vlastima da osobama pod istragom i njihovim supružnicima i partnerima ponište ili oduzmu putovnice;
E. budući da prema izvješćima Turska ima najviši broj zatvorenih novinara na svijetu i da je više od polovice njih zatvoreno 2016. godine, te budući da su mnogi od njih optuženi ili osuđeni na osnovi zakonodavstva protiv terorizma;
F. budući da je Turska država kandidatkinja i ključan partner Europske unije;
G. budući da vladavina prava i temeljna prava, uključujući slobodu izražavanja, čine jezgru demokratskih vrijednosti na čije se poštovanje Turska službeno obvezala podnošenjem zahtjeva za članstvo u EU-u te članstvom u Vijeću Europe;
1. priznaje pravo i dužnost turske vlade da odgovori na pokušaj državnog udara, ali naglašava da je ona i dalje dužna pridržavati se obveza u vezi s ljudskim pravima propisanih turskim Ustavom odnosno međunarodnih konvencija o ljudskim pravima kojih je Turska stranka;
2. osuđuje pojačani napad na slobodu medija nakon neuspjelog pokušaja državnog udara; poziva tursku vladu da prestane s političkim i ekonomskim pritiscima na neovisne medije; osuđuje činjenicu da se zakonodavstvo protiv terorizma sve više upotrebljava protiv novinara odnosno za zabranu sadržaja konvencionalnog izvještavanja i izvještavanja na internetu te za blokiranje internetskih stranica; poziva turske vlasti da zatvorene novinare puste na slobodu i dopuste ponovno otvaranje medijskih kuća;
3 podsjeća da su sloboda izražavanja, raznovrsni i neovisni mediji te vladavina prava ključne sastavnice demokratskog društva; ističe da Turska kao zemlja kandidatkinja mora težiti najvišim mogućim demokratskim standardima i praksi;
4. ističe nužnost da Turska osmisli mehanizam za sprečavanje zloupotreba i očuvanje diobe vlasti i vladavinu prava;
5. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Republike Turske.