Dokument s plenarne sjednice
24.10.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o položaju novinara u Turskoj
( 2016/2935(RSP) )
Takis Hadjigeorgiou, Marie-Christine Vergiat, Eleonora Forenza, Marisa Matias, Neoklis Sylikiotis, Patrick Le Hyaric, Barbara Spinelli, Tania González Peñas, Xabier Benito Ziluaga, Lola Sánchez Caldentey, Miguel Urbán Crespo, Estefanía Torres Martínez, Ángela Vallina, Malin Björk, Paloma López Bermejo, Merja Kyllönen, Martina Michels, Sofia Sakorafa, Curzio Maltese, Dimitrios Papadimoulis, Kostadinka Kuneva, Stelios Kouloglou, Kostas Chrysogonos, Javier Couso Permuy, Marina Albiol Guzmán
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Rezolucija Europskog parlamenta o položaju novinara u Turskoj
( 2016/2935(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, a posebno one o godišnjim izvješćima o napretku te rezolucije o slobodi izražavanja u Turskoj[1],
– uzimajući u obzir izvješće Komisije o Turskoj za 2015. ( SWD(2015)0216 ),
– uzimajući u obzir činjenicu da je poštovanje vladavine prava, u što posebno spada poštovanje slobode izražavanja, u samoj srži postupka pristupanja,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1969. godine,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je 15. srpnja 2016. u Turskoj izveden pokušaj državnog udara usmjeren protiv temeljnih demokratskih institucija, pri čemu je živote izgubilo 250 osoba;
B. budući da je nakon pokušaja državnog udara posao izgubilo 2500 novinara, a nalozi za uhićenje izdani su za desetke medijskih djelatnika;
C. budući da je nakon pokušaja državnog udara turska policija privela više od 140 novinara, uključujući izvjestitelje, urednike i čelnike medijskih kuća, tereteći ih za „pripadnost terorističkoj organizaciji”;
D. budući da su brojni novinari koji su uhićeni nakon 15. srpnja pušteni na slobodu, ali da je više od 90 novinara još uvijek u zatvoru i da protiv mnogih nije podignuta optužnica; budući da je pritvorenim novinarima uskraćeno pravo na odvjetnika i da borave u neljudskim uvjetima, pri čemu im se prijeti i zlostavlja ih se;
E. budući da su zabilježeni slučajevi u kojima su rođaci novinara koji se skrivaju ili su pobjegli iz zemlje uhićeni i pritom su im oduzete putovnice u pokušaju da se novinare primora na predaju;
F. budući da je zbog izvanrednog stanja i pod izlikom „suradnje” s pokretom Fethullaha Gülena izvlaštena i/ili zatvorena 131 medijska kuća, uključujući 45 novina, 16 televizijskih postaja, 23 radijske stanice, tri novinske agencije, 15 časopisa i 29 izdavačkih kuća;
G. budući da su nakon pokušaja državnog udara turske vlasti zatvorile i prokurdske medijske kuće te uhitile prokurdske novinare;
H. budući da su nakon pokušaja državnog udara zabilježeni slučajevi uhićenja stranih novinara i njihova deportiranja iz Turske;
I. budući da se u Turskoj sloboda izražavanja često dovodi u pitanje, posebno zbog arbitrarnog i restriktivnog tumačenja zakona, političkih pritisaka, otkaza i čestih sudskih postupaka protiv novinara, što u konačnici rezultira i samocenzurom; budući da je taj pritisak na medije, posebno nakon pokušaja državnog udara, doveo do zatvaranja gotovo svih medijskih kuća koje imaju veze s oporbom ili koje su kritične spram vlade;
J. budući da je i prije pokušaja državnog udara Turska imala vrlo velik broj novinara u zatvorima koji čekaju suđenje, ali da je nakon srpnja 2016. postala zemlja s najviše zatvorenih novinara na svijetu, pri čemu ih se prema Europskom udruženju novinara iza rešetaka trenutačno nalazi više od 90;
K. budući da su razne institucije EU-a, uključujući Europski parlament i Europsko vijeće, u više navrata izrazile zabrinutost u pogledu široke definicije terorizma koja se trenutačno primjenjuje u Turskoj, a na temelju koje je moguće povećati represiju nad protivnicima režima, posebno novinarima, političkim protivnicima i Kurdima;
L. budući da je neovisno sudstvo jedan od temelja vladavine zakona; budući da je prema Europskom udruženju sudaca gotovo 3400 sudaca opozvano sa svojih funkcija, a njih 2900 još uvijek se nalazi u zatvoru;
M. budući da velik broj zatvorenih nema odvjetnika;
1. snažno osuđuje svako neopravdano zatvaranje novinara i svaki oblik privremenog pritvora koji se temelji ili na političkim kriterijima ili na neosnovanoj sumnji na „veličanje terorističke organizacije”; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu zatvorenih novinara kojima je sloboda oduzeta bez dokaza o osobnoj umiješanosti u počinjenje zločina ili protiv kojih nije podignuta optužnica;
2. izražava duboku zabrinutost u pogledu slobode tiska u Turskoj, posebno slobode novinara, urednika i medijskih djelatnika;
3. duboko je uvjeren da se izvanredno stanje te krajnje rigorozne i neselektivne mjere za udaljavanje svih pojedinaca za koje se sumnja da su bili povezani s pokušajem državnog udara 15. srpnja ne bi smjeli koristiti kao izlika za neopravdanu zlouporabu sile protiv građana, novinara i medijskih kuća;
4. poziva tursku vladu da revidira – u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava, pravnom stečevinom EU-a i praksom država članica EU-a – pravni okvir za organizirani kriminal i terorizam, kao i način na koji ga tumače sudovi i snage sigurnosti te tijela nadležna za provedbu zakona, kako bi se u praksi ostvarilo pravo na slobodu i sigurnost, pravo na pravično suđenje i sloboda izražavanja, okupljanja i udruživanja;
5. poziva tursku vladu da smjesta ponovno omogući odašiljanje televizijskih signala svih radiodifuzijskih medija i da poduzme sve nužne korake kako bi se novinarima omogućilo da izvješćuju bez straha od prijetnji, uznemiravanja ili od toga da će završiti iza rešetaka;
6. osuđuje pokušaje turskih vlasti da zastraše i deportiraju strane novinare;
7. poziva turske vlasti da se suzdrže od toga da se i s članovima obitelji osumnjičenih novinara ophode kao s potencijalnim osumnjičenicima te od uporabe upravnih ili drugih sankcija protiv njih, kao u slučaju supruge novinara u egzilu Cana Dündara, koja je bila uhićena i oduzeta joj je putovnica u pokušaju da se g. Dündara primora na povratak u Tursku;
8. poziva turske vlasti da prilikom pritvaranja i ispitivanja novinara osumnjičenih za kaznena djela vode računa o njihovoj zdravstvenoj i obiteljskoj situaciji;
9. poziva turske vlasti da za izdavanje novinarskih propusnica zaduže neovisno tijelo koje je reprezentativno za novinarsku profesiju, a ne da to radi Glavna uprava za informiranje i medije, koja odgovara Uredu turskog premijera;
10. izražava duboku zabrinutost zbog situacije u pogledu vladavine prava, demokracije i ljudskih prava u Turskoj; snažno potiče Tursku da primiri napetu političku situaciju nakon pokušaja državnog udara, koja pogoduje stradavanju sloboda govora u medijima i na internetu; povrh toga osuđuje zatvaranje gotovo 3400 sudaca i činjenicu da ih je gotovo 2900 još uvijek u zatvoru;
11. podsjeća na to da je slobodno i pluralističko novinarstvo ključna sastavnica svake demokracije; podsjeća turske vlasti da posebnu pozornost posvete ophođenju s medijima i novinarima jer su sloboda izražavanja i sloboda medija okosnica funkcioniranja demokratskog i otvorenog društva;
12. poziva tursku vladu da smjesta stane na kraj arbitrarnim istragama nad poznatim stranim novinarima, romanopiscima i borcima za ljudska prava koji su se pridružili kampanji solidarnosti s dnevnim listom Özgür Gündem u ulozi „dežurnih urednika”; poziva vladu da isto tako smjesta pusti na slobodu sve one koji su zatvoreni zbog istog razloga, a posebno spisateljicu Asli Erdogan;
13. poziva tursku vladu da ozbiljno istraži tvrdnje o mučenju pritvorenih novinara, a posebno suurednika sad već ugašenih dnevnih novina Özgür Gündem, Bilira Kaye i Inana Kizilkaye;
14. oštro osuđuje nedavno zatvaranje 13 medijskih kuća i 11 radijskih stanica, uključujući ICM TV, koja emitira stajališta oporbe, i Zarok TV, koja je emitirala dječji program na kurdskom; snažno naglašava da arbitrarno gušenje svakog oblika oporbe pod izlikom „borbe protiv terorizma” neće doprinijeti smanjenju napetosti;
15. snažno osuđuje odluku francuske kompanije Eutelsat koja je na zahtjev turskih vlasti prekinula emitiranje prokurdskog informativnog kanala MED Nûçe TV sa sjedištem u Bruxellesu i poziva je da preispita svoju odluku;
16. apelira na Tursku da radi na nužnim reformama radi izgradnje odgovarajućeg sustava provjera i ravnoteža kako bi se zajamčilo potpuno poštovanje sloboda, uključujući slobodu mišljenja, izražavanja i medija, demokraciju, jednakost, vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava;
17. naglašava važnost slobode tiska, neovisnog sudstva i poštovanja demokratskih vrijednosti za postupak širenja EU-a; ističe da se nizom odredbi pravnog okvira Turske i načinom na koji ih članovi sudske vlasti tumače i dalje sputava sloboda izražavanja, pa i sloboda medija; podsjeća da sloboda izražavanja i pluralizam medija čine samu jezgru europskih vrijednosti te da je neovisan tisak ključan za demokratsko društvo jer omogućuje aktivno sudjelovanje građana u kolektivnom postupku donošenja odluka utemeljenom na poznavanju informacija, čime se jača demokracija; u tom smislu snažno potiče tursku vladu da pitanju slobode medija pristupi kao prioritetu i da donese primjeren pravni okvir kojim će se jamčiti pluralizam u skladu s međunarodnim standardima; poziva nadalje da se stane na kraj pritiscima i zastrašivanjima kritičnih medijskih kuća i novinara;
18. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Republike Turske.