Dokument s plenarne sjednice
16.11.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o znakovnom jeziku i stručnim tumačima za znakovni jezik
( 2016/2952(RSP) )
Ádám Kósa, David Casa, Algirdas Saudargas, Marek Plura, Csaba Sógor, Romana Tomc, Deirdre Clune, Jeroen Lenaers, Sofia Ribeiro, Verónica Lope Fontagné, Jérôme Lavrilleux, Anne Sander, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Rosa Estaràs Ferragut, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein
u ime Kluba zastupnika PPE-a
Vilija Blinkevičiūtė, Jutta Steinruck, Olga Sehnalová, Brando Benifei, Elena Gentile, Maria Grapini, Karoline Graswander-Hainz, Sergio Gutiérrez Prieto, Javi López, Georgi Pirinski, Costas Mavrides
u ime Kluba zastupnika S&D-a
Helga Stevens, Jana Žitňanská, Mark Demesmaeker, Roberts Zīle, Arne Gericke, Ruža Tomašić, Geoffrey Van Orden, Angel Dzhambazki, Anthea McIntyre, Vicky Ford, Daniel Dalton, Raffaele Fitto
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Marian Harkin, Sophia in ‘t Veld, Urmas Paet, Paavo Väyrynen, Marielle de Sarnez
u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Terry Reintke, Philippe Lamberts, Helga Trüpel, Indrek Tarand
u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Laura Agea, Isabella Adinolfi, Rolandas Paksas
u ime Kluba zastupnika EFDD-a
Rezolucija Europskog parlamenta o znakovnom jeziku i stručnim tumačima za znakovni jezik
( 2016/2952(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članke 2., 5., 9., 10., 19., 168. i članak 216. stavak 2. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 1988. o znakovnom jeziku za gluhe[1] i Rezoluciju od 18. studenog 1998. o znakovnim jezicima[2],
– uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) i činjenicu da je u EU-u stupila na snagu 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice[3],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom[4],
– uzimajući u obzir opću napomenu br. 4 Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o pravu na uključujuće obrazovanje[5],
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)[6],
– uzimajući u obzir Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija[7],
– uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju[8],
– uzimajući u obzir strateški dokument Europskog foruma mladih o jednakosti i nediskriminaciji[9],
– uzimajući u obzir Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2015. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga ( COM(2015)0615 ),
– uzimajući u obzir Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2012. o dostupnosti internetskih stranica tijela javnog sektora COM(2012)0721 ),
– uzimajući u obzir Direktivu 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima[10],
– uzimajući u obzir Smjernice o ishodima učenja i procjeni postignuća Europskog foruma tumača i prevoditelja znakovnog jezika (efsli) u vezi s jednakim mogućnostima osposobljavanja za prevoditelje znakovnog jezika i kvalitetnim uslugama za gluhe građane u cijeloj Uniji[11],
– uzimajući u obzir Smjernice Europskog foruma tumača i prevoditelja znakovnog jezika/Europske unije gluhih (EUD) namijenjene tumačima znakovnog jezika za sastanke na međunarodnoj i europskoj razini[12],
– uzimajući u obzir Smjernice Međunarodne udruge konferencijskih prevoditelja (AIIC) za usmene prevoditelje koji rade u mješovitim timovima[13],
– uzimajući u obzir izvješće Europskog foruma tumača i prevoditelja znakovnog jezika o pravu na usluge prevođenja na znakovni jezik u slučaju rada ili studiranja u inozemstvu[14],
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da, kao punopravni građani, sve osobe s invaliditetom, a posebno žene i djeca, uključujući gluhe i nagluhe osobe, osobe koje se služe znakovnim jezikom i one koje se ne služe njime, imaju jednaka prava i pripada im pravo na neotuđivo dostojanstvo, jednako postupanje, neovisan život, autonomnost i potpuno sudjelovanje u društvu;
B. budući da se u okviru UFEU-a od Unije zahtijeva da pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti bude usmjerena na borbu protiv diskriminacije na temelju invaliditeta (članak 10.) te da joj se daje ovlast za donošenje zakonodavstva u cilju borbe protiv takve diskriminacije (članak 19.);
C. budući da se člancima 21. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima izričito zabranjuje diskriminacija na osnovi invaliditeta te se predviđa jednako sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu;
D. budući da je u EU-u otprilike jedan milijun gluhih osoba koje se služe znakovnim jezikom[15] i 51 milijun nagluhih građana[16], od kojih se mnogi služe znakovnim jezikom;
E. budući da su nacionalni i regionalni znakovni jezici punopravni prirodni jezici s vlastitim gramatikom i sintaksom poput govornih jezika[17];
F. budući da se politikom višejezičnosti EU-a promiče učenje stranih jezika i budući da je jedan od njezinih ciljeva da svaki Europljanin, osim svog materinskog, govori dva jezika; budući da bi učenje i promicanje nacionalnih i regionalnih znakovnih jezika moglo doprinijeti tom cilju;
G. budući da je pristupačnost preduvjet da osobe s invaliditetom vode neovisan život te da potpuno i ravnopravno sudjeluju u društvu[18];
H. budući da pristupačnost nije ograničena samo na fizičku pristupačnost okruženju, već se odnosi i na pristupačnost informacija i komunikacije, uključujući u obliku pružanja sadržaja na znakovnom jeziku[19];
I. budući da su obveze i zadaci stručnih tumača za znakovni jezik jednaki onima usmenih prevoditelja;
J. budući da je situacija tumača za znakovni jezik heterogena među državama članica te varira od neformalne obiteljske podrške do stručnih fakultetski obrazovanih i potpuno kvalificiranih tumača;
K. budući da u svim državama članicama nedostaje kvalificiranih i stručnih tumača za znakovni jezik i da je omjer osoba koje se služe znakovnim jezikom i tumača za znakovni jezik između 8:1 i 2 500:1, s time da prosječni omjer iznosi 160:1[20];
L. budući da je podnesena predstavka[21] u kojoj se traži da Parlament dopusti podnošenje predstavki na nacionalnim i regionalnim znakovnim jezicima EU-a;
M. budući da se Briselskom deklaracijom o znakovnim jezicima u Europskoj uniji[22] promiče nediskriminirajući pristup upotrebi prirodnog znakovnog jezika, kao što se zahtijeva u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je ratificirao EU i sve države članice osim jedne;
N. budući da se razina i kvaliteta podnaslovljavanja na javnim i privatnim televizijama znatno razlikuje među državama članicama, te oscilira od manje od 10 % do gotovo 100 %, uz standarde kvalitete koji izrazito variraju[23]; budući da u većini država članica nema podataka o razini prevođenja na znakovni jezik na televiziji;
O. budući da korisnici znakovnog jezika mogu profitirati od razvoja novih jezičnih tehnologija;
P. budući da prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom uskraćivanje razumne prilagodbe predstavlja diskriminaciju i da se prema Direktivi o jednakosti pri zapošljavanju razumna prilagodba mora osigurati kako bi se zajamčilo poštovanje načela jednakog postupanja;
Q. budući da trenutačno gluhi, gluhoslijepi ili nagluhi građani nemaju pristup izravnoj komunikaciji sa zastupnicima u Europskom parlamentu i administratorima u institucijama EU-a i da nema izravne komunikacije institucija EU-a s gluhim ili nagluhim osobama;
Kvalificirani i stručni tumači za znakovni jezik
1. ističe potrebu za kvalificiranim i stručnim tumačima za znakovni jezik, koja se jedino može ostvariti uz sljedeći pristup:
(a) služeno priznavanje nacionalnog i regionalnog znakovnog ili znakovnih jezika u državama članicama i unutar institucija EU-a,
(b) formalna izobrazba (fakultet ili slična razina, koja odgovara trogodišnjem redovnom studiju i izobrazbi za usmene prevoditelje)[24],
(c) registracija (službena akreditacija i sustav kontrole kvalitete poput kontinuiranog stručnog usavršavanja),
(d) službeno priznanje struke;
2. shvaća da ostvarenje kvalitetnih usluga prevođenja na znakovni jezik:
(a) ovisi o objektivnoj procjeni kvalitete koja obuhvaća sve dionike,
(b) da se temelji na stručnim kvalifikacijama i
(c) da uključuje stručne predstavnike zajednice gluhih osoba;
3. shvaća da je prevođenje znakovnog jezika profesionalna usluga za koju treba postojati odgovarajuća financijska naknada;
Razlika između pristupačnosti i razumne prilagodbe[25]
4. cijeni to što određene skupine imaju koristi od pristupačnosti i to što se ona temelji na skupu standarda koji se postupno uvode;
5. svjestan je da se nije moguće pozivati na nesrazmjernost ili neprimjereno opterećenje kao izgovor za neomogućavanje pristupačnosti;
6. prihvaća činjenicu da se razumna prilagodba odnosi na pojedinca i da dopunjuje obvezu omogućavanja pristupačnosti;
7. također prima na znanje da pojedinac može tražiti mjere razumne prilagodbe čak i ako je ispunjena obveza u pogledu pristupačnosti;
8. shvaća da prevođenje na znakovni jezik može predstavljati mjeru pristupačnosti ili mjeru razumne prilagodbe, ovisno o situaciji;
Pristupačnost
9. ističe da gluhi, gluhoslijepi i nagluhi građani moraju imati pristup istim informacijama i komunikaciji kao i ostale osobe u obliku prevođenja na znakovni jezik, podnaslovljavanja, pretvaranja govora u tekst i/ili alternativnih oblika komunikacije, uključujući usmene prevoditelje;
10. naglašava da javne i državne službe, uključujući njihov internetski sadržaj, moraju biti dostupni zahvaljujući posrednicima koji ih prenose uživo, kao što su tumači znakovnog jezika na licu mjesta, ali i alternativne usluge temeljene na internetu i usluge na daljinu ako su prikladne;
11. ponavlja svoju predanost da politički proces učini što pristupačnijim, među ostalim i preko stručnih tumača za znakovni jezik; konstatira da to uključuje izbore, savjetovanja s javnošću i po potrebi ostale događaje;
12. ističe sve važniju ulogu jezičnih tehnologija pri pružanju jednakog pristupa digitalnom prostoru svima;
13. prepoznaje važnost minimalnih standarda za osiguravanje pristupačnosti, posebno s obzirom na nove tehnologije i one u nastanku, kao što su pružanje usluga prevođenja na znakovni jezik preko interneta i usluge podnaslovljavanja;
14. konstatira da se države članice trebaju pobrinuti za potrebe gluhih, gluhoslijepih i nagluhih pacijenata s obzirom na to da je pružanje zdravstvene zaštite u nadležnosti država članica, na primjer preko stručnih tumača za znakovni jezik i podizanjem razine svijesti osoblja, uz stavljanje posebnog naglaska na žene i djecu;
15. prepoznaje da se jednak pristup gluhih, gluhoslijepih i nagluhih građana pravosuđu može osigurati jedino primjereno kvalificiranim i stručnim tumačima za znakovni jezik;
16. svjestan je važnosti točnih i preciznih usluga usmenog i pismenog prijevoda, posebno na sudu i u drugim pravnim kontekstima; stoga ponavlja važnost specijaliziranih i visoko kvalificiranih tumača za znakovni jezik, posebnom u takvom okruženju;
17. ističe potrebu da se poveća podrška i posebne usluge, kao što su prevođenje na znakovni jezik i pristupačne tekstualne informacije o katastrofama u stvarnom vremenu za osobe s invaliditetom u situacijama oružanog sukoba, humanitarnih kriza i prirodnih katastrofa[26];
Zapošljavanje, obrazovanje i osposobljavanje
18. primjećuje da se u cilju jednakog pristupa zapošljavanju, obrazovanju i osposobljavanju moraju poduzeti mjere razumne prilagodbe, koje uključuju angažiranje stručnih tumača za znakovni jezik;
19. naglašava da se moraju ponuditi uravnotežene i cjelovite informacije o znakovnom jeziku i gluhoći tako da roditelji mogu donijeti utemeljene odluke koje su u interesu njihove djece;
20. ističe da su programi rane intervencije ključni za razvoj životnih vještina, uključujući i jezične vještine, kod djece; nadalje primjećuje da bi ti programi u idealnom slučaju trebali obuhvaćati gluhe uzore;
21. naglašava da se gluhim, gluhoslijepim i nagluhim učenicima i njihovim roditeljima mora omogućiti da nauče nacionalni ili regionalni znakovni jezik svog okruženja kroz predškolsku skrb i u školama[27];
22. ističe da se moraju poduzeti mjere za priznavanje i promicanje jezičnog identiteta gluhe zajednice[28];
23. poziva države članice da potiču učenje znakovnog jezika na isti način kao i stranih jezika;
24. ističe da kvalificirani tumači za znakovni jezik i nastavno osoblje koje poznaje znakovni jezik i osposobljeno da učinkovito radi u dvojezičnom uključujućem obrazovnom okruženju čine ključan dio akademskog uspjeha gluhe djece i mlađih odraslih osoba, što dugoročno dovodi do boljih obrazovnih rezultata i niže stope nezaposlenosti;
25. naglašava opće prisutan nedostatak dvojezičnih udžbenika za znakovni jezik i materijala za učenje u dostupnim formatima i na raznim jezicima;
26. traži da se gluhim, gluhoslijepim i nagluhim osoba zajamči načelo slobode kretanja unutar EU-a, osobito u kontekstu programa Erasmus+ i srodnih programa mobilnosti, tako da se sudionike nesrazmjerno ne opterećuje osiguravanjem prevođenja za vlastite potrebe;
27. pozdravlja pilot-projekt europske iskaznice za osobe s invaliditetom; žali što se zbog izostanka prevođenja na znakovni jezik u sklopu projekta poput ovog znatno ograničava sloboda kretanja gluhih, gluhoslijepih i nagluhih radnika i studenata unutar EU-a;
Institucije Europske unije
28. shvaća da institucije EU-a moraju biti primjer najbolje prakse kad je riječ o osiguranju razumne prilagodbe i pristupačnosti za svoje zaposlenike, izabrane dužnosnike i stažiste, a to uključuje i prevođenje na znakovni jezik;
29. pozdravlja činjenicu da institucije EU-a već povremeno omogućavaju pristupačnost javnih događaja i sastanaka odbora; smatra da podnaslovljavanje i pretvaranje govora u tekst treba smatrati alternativom, ali neophodnom mjerom kojom se jamči ravnopravnost nagluhim osobama koje se ne koriste znakovnim jezikom te da je to relevantno i za zaposlenike institucija EU-a u smislu pružanja razumne prilagodbe u skladu s člankom 5. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja;
30. uviđa da institucije EU-a raspolažu sustavom kojim se omogućuje prevođenje na znakovni jezik u svrhu pristupačnosti preko svojih službi za usmeno prevođenje; potiče institucije da se koriste takvim postojećim sustavima i onda kad svojim zaposlenicima i/ili izabranim dužnosnicima osiguravaju razumnu prilagodbu, čime se učinkovito smanjuje administrativno opterećenje pojedinca i institucija;
31. odlučno potiče institucije da tumačima za znakovni jezik službeno dodijele isti status kao i usmenim prevoditeljima u odnosu na usluge prevođenja koje nude institucijama i/ili njihovim zaposlenicima i imenovanim dužnosnicima, uključujući pristup tehnološkoj podršci, pripremnim materijalima i dokumentima;
32. potiče Eurostat da institucijama EU-a dostavlja statističke podatke o gluhim, gluhoslijepim i nagluhim korisnicima znakovnog jezika kako bi mogle bolje definirati, provoditi i analizirati svoje politike za osobe s invaliditetom i jezične politike;
33. moli Službu Parlamenta za posjetitelje da se pobrine za potrebe gluhih, gluhoslijepih i nagluhih posjetitelja tako da izravno omogući pristup na nacionalnom ili regionalnom znakovnom jeziku i uslugama pretvaranja govora u tekst;
34. traži od institucija da u potpunosti provedu pilot projekt EU-a INSIGN, koji je odgovor na odluku Parlamenta od 10. – 13. prosinca 2012. o provedbi aplikacije i usluge za znakovni jezik u stvarnom vremenu, a čiji je cilj unapređenje komunikacije između gluhih i nagluhih osoba i institucija EU-a[29];
35. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.