Dokument s plenarne sjednice
16.11.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o znakovnom jeziku i profesionalnim prevoditeljima znakovnog jezika
( 2016/2952(RSP) )
Kateřina Konečná, Jiří Maštálka, Merja Kyllönen, Marina Albiol Guzmán, Paloma López Bermejo, Sofia Sakorafa, Tania González Peñas, Xabier Benito Ziluaga, Lola Sánchez Caldentey, Miguel Urbán Crespo, Estefanía Torres Martínez, Stefan Eck, Miguel Viegas, João Ferreira, João Pimenta Lopes, Ángela Vallina, Kostadinka Kuneva, Stelios Kouloglou, Kostas Chrysogonos, Anja Hazekamp, Marisa Matias, Matt Carthy, Martina Anderson, Liadh Ní Riada, Lynn Boylan, Josu Juaristi Abaunz
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Rezolucija Europskog parlamenta o znakovnom jeziku i profesionalnim prevoditeljima znakovnog jezika
( 2016/2952(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članke 2., 5., 9., 10., 19., 168. i članak 216. stavak 2. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 1988. o znakovnom jeziku za gluhe[1] i Rezoluciju od 19. studenog 1998. o znakovnim jezicima[2],
– uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i njezino stupanje na snagu 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenog 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice[3],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom[4],
– uzimajući u obzir opću napomenu br. 4 Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o pravu na inkluzivno obrazovanje[5],
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (Direktiva o jednakom postupanju pri zapošljavanju)[6],
– uzimajući u obzir Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija[7],
– uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju[8],
– uzimajući u obzir strateški dokument Europskog foruma mladih o jednakosti i nediskriminaciji[9],
– uzimajući u obzir Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga ( COM(2015)0615 ),
– uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2012. o dostupnosti web-mjesta i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora COM(2012)0721 ),
– uzimajući u obzir Direktivu 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima[10],
– uzimajući u obzir smjernice o ishodima učenje i procjeni postignuća Europskog foruma tumača i prevoditelja znakovnog jezika (efsli) u vezi s jednakim mogućnostima osposobljavanja za prevoditelje znakovnog jezika i kvalitetnim uslugama za gluhe građane u cijeloj Uniji[11],
– uzimajući u obzir smjernice Europskog foruma tumača i prevoditelja znakovnog jezika/Europske unije gluhih (EUD) namijenjene prevoditeljima znakovnog jezika za sastanke na međunarodnoj i europskoj razini[12],
– uzimajući u obzir smjernice Međunarodne udruge konferencijskih prevoditelja (AIIC) za konferencijske prevoditelje koji rade u mješovitim timovima[13],
– uzimajući u obzir izvješće Europskog foruma tumača i prevoditelja znakovnog jezika o pravu na usluge prevođenja na znakovni jezik u slučaju rada ili studiranja u inozemstvu[14],
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da, kao punopravni građani, sve osobe s invaliditetom, posebno žene i djeca, uključujući gluhe i nagluhe osobe, osobe koje se služe znakovnim jezikom i osobe koje se ne služe njime, imaju jednaka prava i pripada im pravo na neotuđivo dostojanstvo, jednako postupanje, neovisan život, autonomnost i potpuno sudjelovanje u društvu;
B. budući da se u okviru UFEU-a od Unije zahtijeva da pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti bude usmjerena na borbu protiv diskriminacije na osnovi invaliditeta (članak 10.) te da joj se daje ovlast za donošenje zakonodavstva u cilju borbe protiv takve diskriminacija (članak 19.);
C. budući da se člancima 21. i 26. Povelje o temeljnim pravima Europske unije izričito zabranjuje diskriminacija na osnovi invaliditeta te se predviđa jednako sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu;
D. budući da je u EU-u otprilike jedan milijun korisnika znakovnog jezika za gluhe[15] i 51 milijun nagluhih osoba[16], od kojih se mnoge služe znakovnim jezikom;
E. budući da su nacionalni i regionalni znakovni jezici punopravni prirodni jezici s vlastitim gramatikom i sintaksom poput govorenih jezika[17];
F. budući da se politikom višejezičnosti EU-a promiče učenje stranih jezika i da je jedan od njezinih ciljeva da svaki Europljanin, osim svog materinskog, govori dva jezika; budući da bi učenje i promicanje nacionalnih i regionalnih znakovnih jezika moglo poduprijeti taj cilj;
G. budući da je pristupačnost preduvjet da osobe s invaliditetom vode neovisan život te da potpuno i jednako sudjeluju u društvu[18];
H. budući da pristupačnost nije ograničena samo na fizičku pristupačnost okruženju, već se odnosi i na pristupačnost informacija i komunikaciji, uključujući u obliku pružanja sadržaja na znakovnom jeziku[19];
I. budući da su obveze i zadaci profesionalnih prevoditelja znakovnog jezika jednaki onima usmenih prevoditelja;
J. budući da je situacija prevoditelja znakovnog jezika heterogena među državama članica, te varira od neformalne obiteljske podrške do profesionalnih fakultetski obrazovanih i potpuno kvalificiranih prevoditelja;
K. budući da u svim državama članicama nedostaje kvalificiranih i profesionalnih prevoditelja znakovnog jezika i da je omjer korisnika znakovnog jezika i prevoditelja znakovnog jezika između 8:1 i 2 500:1, s time da prosječni omjer iznosi 160:1[20];
L. budući da je podnesena predstavka[21] u kojoj se traži da Parlament dopusti podnošenje predstavki na nacionalnim i regionalnim znakovnim jezicima EU-a;
M. budući da se Briselskom deklaracijom o znakovnim jezicima u Europskoj uniji[22] promiče nediskriminirajući pristup upotrebi prirodnih znakovnih jezika, kako se traži Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je ratificirao EU i sve države članice osim jedne;
N. budući da se u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom znakovni jezik spominje u članku 2. (Definicije), članku 9. (Pristupačnost), članku 21. (Sloboda izražavanja i mišljenja, te pristup informacijama), članku 24. (Obrazovanje) i članku 30. (Sudjelovanje u kulturnom životu, rekreaciji, razonodi i sportu)[23];
O. budući da u članku 2. Konvencije definicija jezika obuhvaća „govorne i znakovne jezike te druge vrste jezika koji nemaju formu govornih jezika” i da su znakovni jezici uključeni u sve članke u kojima se spominju ili komunikacija ili jezik;
P. budući da se razina i kvaliteta podnaslovljavanja na javnim i privatnim televizijama znatno razlikuje po državama članicama, te oscilira od manje od 10 % do gotovo 100 %, uz standarde kvalitete koji izrazito variraju[24]; budući da u većini država članica nema podataka o razini prevođenja na znakovni jezik na televizijama;
Q. budući da korisnici znakovnog jezika mogu profitirati od razvoja novih jezičnih tehnologija;
R. budući da prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom uskraćivanje razumne prilagodbe predstavlja diskriminaciju i da se prema Direktivi o jednakom postupanju pri zapošljavanju razumna prilagodba mora osigurati kako bi se zajamčilo poštovanje načela jednakog postupanja;
S. budući da trenutačno gluhi, gluhoslijepi ili nagluhi građani nemaju pristup izravnoj komunikaciji sa zastupnicima u Europskom parlamentu i administratorima u institucijama EU-a te da nema izravne komunikacije institucija EU-a s gluhim ili nagluhim osobama;
T. budući da je nedavno došlo do pomaka s medicinskog na politički i socijalni fokus u nastojanjima da se osiguraju prava, sloboda i dostojanstvo osoba s invaliditetom jer često stavovi i prepreke u okruženju onemogućuju osobama s invaliditetom da u potpunosti uživaju ljudska prava;
U. budući da se u Dijelu I. Europske socijalne povelje iz 1961. navodi da osobe s invaliditetom imaju pravo na profesionalnu izobrazbu i na socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, neovisno o podrijetlu i naravi njihove invalidnosti;
V. budući da se u članku 15. revidirane Europske socijalne povelje navodi da osobe s invaliditetom imaju pravo na neovisnost, socijalnu integraciju i sudjelovanje u životu zajednice te da se stranke Povelje obvezuju da će:
– poduzeti nužne mjere da se osobama s invaliditetom omogući profesionalna orijentacija, obrazovanje i obučavanje u okviru općih prava svaki put kada je to moguće, ili, ako to nije moguće, u specijaliziranim javnim ili privatnim ustanovama;
– promicati zapošljavanje osoba s invaliditetom svim mjerama koje će ohrabriti poslodavce da zaposle i održe zaposlenost osoba s invaliditetom u normalnoj radnoj sredini te da prilagode uvjete rada potrebama tih osoba ili da, u slučaju nemogućnosti zbog invaliditeta, prilagode postojeća ili stvore zaštićena radna mjesta prilagođena stupnju sposobnosti osoba s invaliditetom. U nekim slučajevima te mjere mogu opravdati korištenje specijaliziranih usluga zapošljavanja i potpore;
– promicati njihovu punu integraciju i participaciju u socijalnom životu, posebno mjerama, uključujući i tehničku pomoć, kojima je cilj svladavanje barijera u komunikaciji i kretanju i omogućavanje njihova pristupa prijevoznim sredstvima, stanovima, kulturnim aktivnostima i rekreaciji.
Kvalificirani i profesionalni prevoditelji znakovnog jezika
1. ističe potrebu za kvalificiranim i profesionalnim prevoditeljima znakovnog jezika, koja se jedino može ostvariti uz sljedeći pristup:
(a) službeno priznavanje nacionalnog i regionalnog znakovnog ili znakovnih jezika u državama članicama i unutar institucija EU-a,
(b) formalna izobrazba (fakultet ili slična razina, koja odgovara trogodišnjem studiju s punom nastavnom satnicom i izobrazbi za usmene prevoditelje)[25],
(c) registracija (službena akreditacija i sustav kontrole kvalitete poput kontinuiranog stručnog usavršavanja),
(d) službeno priznanje struke;
2. shvaća da ostvarenje kvalitetnih usluga prevođenja na znakovni jezik:
(a) ovisi o objektivnoj procjeni kvalitete koja obuhvaća sve dionike,
(b) da se temelji na stručnim kvalifikacijama i
(c) da uključuje stručne predstavnike zajednice gluhih osoba;
3. shvaća da je prevođenje znakovnog jezika profesionalna usluga za koju treba postojati odgovarajuća financijska naknada;
4. preporučuje da se donese etički kodeks kojim bi se osigurale neovisnost i autonomnost gluhih osoba u situacijama koje uključuju profesionalne prevoditelje znakovnog jezika; ističe da su čuvanje poslovne tajne, svjesnost odgovornosti i uloga prevoditelja znakovnog jezika u određenoj situaciji ključni za osiguranje ravnopravnog statusa među strankama tijekom komunikacije koja uključuje prevođenje; naglašava da bi etički kodeks pomogao da se očuva pravo gluhih osoba na neovisnost i autonomnost u tim situacijama;
Razlika između pristupačnosti i razumne prilagodbe[26]
5. cijeni to što određene skupine imaju koristi od pristupačnosti i to što se ona temelji na skupu standarda koji se postupno uvode;
6. svjestan je da se nije moguće pozivati na nesrazmjernost ili neprimjereno opterećenje kao izgovor za neomogućavanje pristupačnosti;
7. prihvaća činjenicu da se razumna prilagodba odnosi na pojedinca i da dopunjuje obvezu omogućavanja pristupačnosti;
8. također prima na znanje da pojedinac može tražiti mjere razumne prilagodbe čak i ako je ispunjena obveza u pogledu pristupačnosti;
9. shvaća da prevođenje na znakovni jezik može predstavljati mjeru pristupačnosti ili mjeru razumne prilagodbe, ovisno o situaciji;
Pristupačnost
10. ističe da gluhi, gluhoslijepi i nagluhi građani moraju imati pristup istim informacijama i komunikaciji kao i ostale osobe u obliku prevođenja na znakovni jezik, podnaslovljavanja, pretvaranja govora u tekst i/ili alternativnih oblika komunikacije, uključujući usmene prevoditelje;
11. savjetuje državama članicama da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se gluhim, gluhoslijepim i nagluhim građanima, jednako kao i drugima, zajamčila pristupačnost fizičkom okruženju, prijevozu, informacijama i komunikaciji, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije i sustave, te drugim ustanovama i uslugama koje su otvorene za javnost ili su dostupne javnosti;
12. naglašava da javne i državne službe, uključujući njihov internetski sadržaj, moraju biti dostupni zahvaljujući posrednicima koji ih prenose uživo, kao što su prevoditelji znakovnog jezika na licu mjesta, ali i alternativne usluge temeljene na internetu i usluge na daljinu ako su prikladne;
13. ističe potrebu da države članice zajamče da su službe u direktnom kontaktu s građanima i hitna služba opremljene i da mogu primati komunikaciju od gluhih, gluhoslijepih i nagluhih građana; također traži od država članica da razmotre tehnologije u nastanku kako bi se zajamčilo da gluhi, gluhoslijepi i nagluhi građani imaju na raspolaganju najmoderniju tehnologiju za kontaktiranje službi u direktnom kontaktu s građanima i hitne službe;
14. naglašava da je potrebno zajamčiti da su službe u direktnom kontaktu s građanima i hitna služba opremljene te da su odmah u mogućnosti reagirati na situacije, kao što su nezgode ili hitne situacije, koje uključuju gluhe, gluhoslijepe ili nagluhe građane;
15. ponavlja svoju predanost da politički proces učini što pristupačnijim, među ostalim i stručnim prevoditeljima na znakovni jezik; konstatira da to uključuje izbore, savjetovanja s javnošću i po potrebi ostale događaje;
16. traži od država članica da uključe udruženja gluhih osoba u izradu, osmišljavanje i definiranje politike;
17. ističe sve važniju ulogu jezičnih tehnologija pri pružanju jednakog pristupa digitalnom prostoru svima;
18. prepoznaje važnost minimalnih standarda za osiguravanje pristupačnosti, posebno s obzirom na nove tehnologije i one u nastanku, kao što su pružanje usluga prevođenja na znakovni jezik preko interneta i usluge podnaslovljavanja;
19. konstatira da se države članice trebaju pobrinuti za potrebe gluhih, gluhoslijepih i nagluhih pacijenata s obzirom na to da je pružanje zdravstvene zaštite u nadležnosti država članica, na primjer preko stručnih prevoditelja za znakovni jezik i podizanjem razine svijesti osoblja, uz stavljanje posebnog naglaska na žene i djecu;
20. prepoznaje da se jednak pristup gluhih, gluhoslijepih i nagluhih građana pravosuđu može osigurati jedino primjereno kvalificiranim i profesionalnim prevoditeljima na znakovni jezik;
21. svjestan je važnosti usluge točnog i preciznog usmenog i pismenog prijevoda, posebno u sudskom okruženju i drugim pravnim kontekstima; stoga ponavlja važnost specijaliziranih i visoko kvalificiranih prevoditelja znakovnog jezika, posebno u takvom okruženju;
22. ističe potrebu da se poveća podrška i posebne usluge, kao što je prevođenje na znakovni jezik i pristupačne tekstualne informacije u stvarnom vremenu o katastrofama za osobe s invaliditetom u situacijama oružanog sukoba, humanitarnih kriza i prirodnih katastrofa[27];
23. poziva sve države članice da zajamče da su njihovi nacionalni znakovni jezici pravno priznati te da poduzmu sve odgovarajuće mjere, uključujući priznanje i promicanje upotrebe znakovnih jezika;
Zapošljavanje, obrazovanje i osposobljavanje
24. uviđa da se u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima navodi da svatko ima pravo na rad; potvrđuje da su države članice predane jamčenju tog prava gluhim, gluhoslijepim i nagluhim građanima jednako kao i drugima;
25. primjećuje da se u cilju jednakog pristupa zapošljavanju, obrazovanju i osposobljavanju moraju poduzeti mjere razumne prilagodbe, koje uključuju angažiranje profesionalnih prevoditelja na znakovni jezik;
26. poziva da se pruži potpora poduzećima koja osiguravaju potrebne resurse za gluhe, gluhoslijepe i nagluhe građane; uviđa da postojanje potrebnih resursa kad je riječ, na primjer, o razgovoru za posao omogućuje uključivanje gluhih, gluhoslijepih i nagluhih građana;
27. naglašava da se moraju pružiti uravnotežene i holističke informacije o znakovnom jeziku i o tome što znači biti gluh tako da roditelji mogu donositi informirane odluke koje su u najboljem interesu djece;
28. potvrđuje da je obrazovanje u nadležnosti država članica te ih poziva da zajamče da gluhi, gluhoslijepi i nagluhi građani ne budu isključeni iz općeg obrazovnoog sustava;
29. potvrđuje da je obrazovanje u nadležnosti država članica no smatra da je nužno da gluhi, gluhoslijepi i nagluhi učenici dobiju svu potrebnu tehničku potporu, koja uključuje i znakovno prevođenje, u svim fazama obrazovanja;
30. ponovno potvrđujući da je obrazovanje u nadležnosti država članica, naglašava da bi one trebale zajamčiti inkluzivni obrazovni sustav na svim razinama i cjeloživotno učenje tako da bude dostupno gluhim gluhoslijepim i nagluhim građanima;
31. ističe da su programi rane intervencije ključni za razvoj životnih vještina, uključujući i jezičnih vještina, kod djece; nadalje primjećuje da bi ti programi u idealnom slučaju trebali obuhvaćati gluhe osobe kao uzore;
32. naglašava da se gluhim, gluhoslijepim i nagluhim učenicima i njihovim roditeljima mora omogućiti da nauče nacionalni ili regionalni znakovni jezik svog okruženja kroz predškolsku skrb i u školama[28];
33. ističe da se moraju poduzeti mjere za priznavanje i promicanje jezičnog identiteta gluhe zajednice[29];
34. posebno poziva države članice da potiču okruženje u kojem se znakovni jezik i jezični identitet mogu razvijati i poticati u školama, na sveučilištima, radnom mjestu, sportskim klubovima i društvu kao cjelini;
35. poziva države članice da potiču učenje znakovnog jezika na isti način kao i stranih jezika;
36. ističe da kvalificirani prevoditelji znakovnog jezika i nastavno osoblje koje poznaje znakovni jezik i osposobljeno je da učinkovito radi u dvojezičnom inkluzivnom obrazovnom okruženju čine ključni dio akademskog uspjeha gluhe djece i mlađih odraslih osoba, što dugoročno dovodi do viših obrazovnih rezultata i niže stope nezaposlenosti;
37. naglašava opće prisutan nedostatak dvojezičnih udžbenika za znakovni jezik i materijala za učenje u dostupnim formatima i na raznim jezicima;
38. traži da se gluhim, gluhoslijepim i nagluhim osoba zajamči načelo slobode kretanja unutar EU-a, osobito u kontekstu programa Erasmus+ i srodnih programa mobilnosti, tako da se sudionike ne opterećuje nesrazmjerno osiguravanjem prevođenja za vlastite potrebe;
39. pozdravlja pilot-projekt europske iskaznice za osobe s invaliditetom; žali što se zbog izostanka prevođenja na znakovni jezik u sklopu projekta poput ovog znatno ograničava sloboda kretanja gluhih, gluhoslijepih i nagluhih radnika i studenata unutar EU-a;
Institucije Europske unije
40. shvaća da institucije EU-a moraju biti primjer najbolje prakse kad je riječ o osiguranju razumne prilagodbe i pristupačnosti za svoje zaposlenike, izabrane dužnosnike i stažiste, a to uključuje i prevođenje na znakovni jezik;
41. pozdravlja činjenicu da institucije EU-a već povremeno nude pristup javnim događajima i sastancima odbora; smatra da podnaslovljavanje i pretvaranje govora u tekst treba smatrati alternativnom, ali neophodnom mjerom kojom se jamči ravnopravnost nagluhim osobama koje se ne koriste znakovnim jezikom te da je to relevantno i za zaposlenike institucija EU-a u smislu pružanja razumne prilagodbe u skladu s člankom 5. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja;
42. uviđa da institucije EU-au raspolažu sustavom kojim se omogućuje prevođenje na znakovni jezik u svrhu pristupačnosti preko svojih službi za usmeno prevođenje; potiče institucije da se koriste takvim postojećim sustavima i onda kad svojim zaposlenicima i/ili izabranim dužnosnicima osiguravaju razumnu prilagodbu, čime se učinkovito smanjuje administrativno opterećenje pojedinca i institucija;
43. odlučno potiče institucije da prevoditeljima znakovnog jezika službeno dodijele isti status kao i usmenim prevoditeljima u odnosu na usluge prevođenja koje nude institucijama i/ili njihovim zaposlenicima i imenovanim dužnosnicima, uključujući pristup tehnološkoj podršci, pripremnim materijalima i dokumentima;
44. potiče Eurostat da institucijama EU-a dostavlja statističke podatke o gluhim, gluhoslijepim i nagluhim korisnicima znakovnog jezika kako bi mogle bolje definirati, provoditi i analizirati svoje politike za osobe s invaliditetom i jezične politike;
45. moli Službu Parlamenta za posjetitelje da se pobrine za potrebe gluhih, gluhoslijepih i nagluhih posjetitelja tako da izravno ponudi pristup na nacionalnom ili regionalnom znakovnom jeziku i uslugama pretvaranja govora u tekst;
46. traži od institucija da u potpunosti provedu pilot projekt EU-a INSIGN, koji je odgovor na odluku Parlamenta od 10. – 13. prosinca 2012. o provedbi aplikacije i usluge za znakovni jezik u stvarnom vremenu, a čiji je cilj unapređenje komunikacije između gluhih i nagluhih osoba i institucija EU-a[30];
47. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.