Dokument s plenarne sjednice
24.11.2016
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen u skladu s člankom 108. stavkom 6. Poslovnika
o traženju mišljenja Suda o usklađenosti predloženog Sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije o zaštiti osobnih informacija u vezi sa sprečavanjem, istragom, otkrivanjem i progonom kaznenih djela s Ugovorima
( 2016/3004(RSP) )
Cornelia Ernst, Marina Albiol Guzmán, Kateřina Konečná, Stelios Kouloglou
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Rezolucija Europskog parlamenta o traženju mišljenja Suda o usklađenosti predloženog Sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije o zaštiti osobnih informacija u vezi sa sprečavanjem, istragom, otkrivanjem i progonom kaznenih djela s Ugovorima
( 2016/3004(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir prijedlog odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije o zaštiti osobnih informacija u vezi sa sprečavanjem, istragom, otkrivanjem i progonom kaznenih djela,
– uzimajući u obzir članak 218. stavak 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir svoje pravno mišljenje od 14. siječnja 2016.,
– uzimajući u obzir Mišljenje 1/2016 Europskog nadzornika za zaštitu podataka od 12. veljače 2016. o Sporazumu između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije o zaštiti osobnih informacija u vezi sa sprečavanjem, istragom, otkrivanjem i progonom kaznenih djela[1],
– uzimajući u obzir izjavu Radne skupine osnovane na temelju članka 29. o Krovnom sporazumu između EU-a i SAD-a iz listopada 2016.[2],
– uzimajući u obzir članak 16. UFEU-a i članke 7., 8. te članak 52. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu Maximillian Schrems protiv Data Protection Commissioner od 6. listopada 2015., kojom se proglašava nevaljanom Odluka o „sigurnoj luci”[3],
– uzimajući u obzir mišljenje nezavisnog odvjetnika Suda od 8. rujna 2016. o nacrtu sporazuma između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika[4],
– uzimajući u obzir presudu Suda od 9. ožujka 2010. u predmetu Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke[5],
– uzimajući u obzir članak 218. stavak 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 108. stavak 6. Poslovnika,
A. budući da je Vijeće 3. prosinca 2010. donijelo odluku kojom se Komisija ovlašćuje za otvaranje pregovora o Sporazumu između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o zaštiti osobnih podataka tijekom njihova prijenosa i obrade za potrebe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela, uključujući terorizam, u okviru policijske suradnje i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (dalje u tekstu „krovni sporazum”);
B. budući da je tekst Sporazuma parafiran 8. rujna 2015.;
C. budući da su Europski nadzornik za zaštitu podataka i Radna skupina osnovana na temelju članka 29. izrazili sumnje o sukladnosti Krovnog sporazuma s Poveljom i sekundarnim zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka, posebno u vezi s pravom na pravni lijek, pristupom tijela za kazneni progon, ograničavanjem prava ispitanika da pristupi svojim podacima te razdobljem čuvanja podataka;
D. budući da prema Europskom nadzorniku za zaštitu podataka postoji razlog za zabrinutost da nadzorna tijela za zaštitu podataka u SAD-u ne zadovoljavaju zahtjeve Suda u pogledu pune neovisnosti i učinkovitih ovlasti za posredovanje, s obzirom na to da se postavlja pitanje hoće li ta tijela moći blokirati prijenose osobnih podataka u slučaju da oni nisu sukladni sa zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka;
E. budući da Zakonom o pravosudnoj zaštiti koji su donijele Sjedinjene države ne ukidaju izuzeća od prava ispitanika koja mogu biti propisana u okviru određenih evidencijskih sustava SAD-a, kao što su to npr. podaci iz popisa imena putnika, i koja se temelje na Zakonu SAD-a o privatnosti;
F. budući da je pravna služba Parlamenta upozorila na to da će Krovni sporazum između EU-a i SAD-a (točnije njegov članak 5. stavak 3.) služiti kao oblik odluke o primjerenosti zaštite te se stoga de iure smatrati pravnom presumpcijom usklađenosti SAD-a sa standardima zaštite podataka EU-a, a moguće i dovesti u pitanje stvarnu usklađenost sa zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka;
1. smatra da postoji pravna nesigurnost u vezi s usklađenosti nacrta sporazuma s odredbama Ugovora (članak 16. UFEU-a) i s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (člancima 7. i 8. te člankom 52. stavkom 1. kada je riječ o pravu fizičkih osoba na zaštitu osobnih podataka, odnosno člankom 47. kada je riječ o pravu na djelotvoran pravni lijek);
2. odlučuje zatražiti od Suda mišljenje o usklađenosti predviđenog sporazuma s Ugovorima;
3. nalaže svojem predsjedniku da poduzme potrebne mjere kako bi dobio mišljenje Suda i proslijedio ovu Rezoluciju Vijeću i Komisiji radi obavijesti.