Dokument s plenarne sjednice
8.2.2017
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o sklapanju Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane
( 2017/2525(RSP) )
Anne-Marie Mineur, Helmut Scholz, Eleonora Forenza, Lola Sánchez Caldentey, Patrick Le Hyaric, Stelios Kouloglou, Marina Albiol Guzmán, Martina Anderson, Xabier Benito Ziluaga, Malin Björk, Lynn Boylan, Matt Carthy, Nikolaos Chountis, Kostas Chrysogonos, Javier Couso Permuy, Dennis de Jong, Fabio De Masi, Stefan Eck, Cornelia Ernst, Luke Ming Flanagan, Tania González Peñas, Takis Hadjigeorgiou, Thomas Händel, Anja Hazekamp, Josu Juaristi Abaunz, Jaromír Kohlíček, Kateřina Konečná, Kostadinka Kuneva, Merja Kyllönen, Paloma López Bermejo, Sabine Lösing, Curzio Maltese, Jiří Maštálka, Marisa Matias, Jean-Luc Mélenchon, Martina Michels, Liadh Ní Riada, Younous Omarjee, Dimitrios Papadimoulis, Rina Ronja Kari, Sofia Sakorafa, Maria Lidia Senra Rodríguez, Barbara Spinelli, Neoklis Sylikiotis, Estefanía Torres Martínez, Miguel Urbán Crespo, Ángela Vallina, Marie-Christine Vergiat, Gabriele Zimmer
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Rezolucija Europskog parlamenta o sklapanju Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane
( 2017/2525(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. o trgovinskim odnosima EU-a i Kanade[1],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. s preporukom Europskog parlamenta Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje o pregovorima o Sporazumu o strateškom partnerstvu EU-a i Kanade[2],
– uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija pod naslovom „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika u 2050.” ( COM(2011)0112 ),
– uzimajući u obzir izvješće UNCTAD-a o globalnim ulaganjima za 2014. naslovljeno „Ulaganje u ciljeve održivog razvoja: Akcijski plan”,
– uzimajući u obzir izvješće iz siječnja 2010. naslovljeno „A Critical Assessment of the Proposed Comprehensive Economic and Trade Agreement Between the European Union and Canada – A joint position of the European Federation of Public Service Unions (EPSU) and the Canadian Union of Public Employees, the National Union of Public and General Employees and the Public Service Alliance of Canada” (Kritička procjena predloženog Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma između Europske unije i Kanade – zajedničko stajalište Europske federacije sindikata javnih službi i kanadskih sindikata „Canadian Union of Public Employees”, „National Union of Public and General Employees” i „Public Service Alliance of Canada”),
– uzimajući u obzir izvješće mreže Friends of the Earth Europe iz srpnja 2014. naslovljeno „How trade talks threaten to undermine EU climate policies and bring tar sands to Europe” (Kako trgovinski pregovori ugrožavaju klimatske politike EU-a i dovode katranski pijesak u Europu) koje su pripremili Fabian Flues et al.,
– uzimajući u obzir izvješće Kanadskog centra za političke alternative (CCPA) iz rujna 2014. naslovljeno „Making Sense of the CETA – An analysis of the final text of the Canada-European Union Comprehensive Economic and Trade Agreement” (Razumjeti CETA-u – analiza konačnog teksta Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma između Kanade i Europske unije) koje su pripremili Scott Sinclair, Stuart Trew i Hadrian Mertins-Kirkwood (izdavači),
– uzimajući u obzir izjavu Europskog udruženja sudaca od 9. studenog 2015. o prijedlogu Europske komisije o novom sustavu sudova za ulaganja,
– uzimajući u obzir radni dokument EPSU-a iz travnja 2015. pod naslovom „CETA and TTIP – Potential impacts on health and social services” (CETA i TTIP – potencijalni učinci na zdravstvene i socijalne usluge) koji je pripremio Thomas Fritz,
– uzimajući u obzir izvješće organizacije Public Citizen iz 2015. pod naslovom „Tens of Thousands of US Firms Would Obtain New Powers to Launch Investor-State Attacks against European Policies via CETA and TTIP” (Desecima tisuća američkih poduzeća s pomoću CETA-e i TTIP-a otvorile bi se nove mogućnosti za pokretanje sporova između ulagača i države usmjerenih protiv europskih politika)[3],
– uzimajući u obzir dokument iz veljače 2016. naslovljen „Stellungnahme zur Errichtung eines Investitionsgerichts für TTIP – Vorschlag der Europäischen Kommission vom 16.09.2015 und 12.11.2015” (Mišljenje o osnivanju suda za ulaganja u okviru TTIP-a – prijedlog Europske komisije od 16. rujna 2015. i 12. studenog 2015.) koji je pripremio Savez njemačkih sudaca,
– uzimajući u obzir izvješće neprofitne skupine za istraživanje i vođenje kampanja Corporate European Observatory (CEO) i drugih iz ožujka 2016. pod naslovom „The zombie ISDS — Rebranded as ICS, rights for corporations to sue states refuse to die” (Zombijevski mehanizam rješavanja sporova između ulagača i države preimenovan je u sustav sudova za ulaganja, a pravo poduzeća na pokretanje sporova protiv države neće izumrijeti) koje je pripremila Pia Eberhardt,
– uzimajući u obzir članak iz svibnja 2016. pod naslovom „ISDS in the Revised CETA: Positive Steps, But Is It the ‚Gold Standard’?” (Mehanizam rješavanja sporova između ulagača i države u okviru CETA-e: pozitivan korak, ali je li riječ o „zlatnom standardu”?) koji je pripremio Gus Van Harten sa Sveučilišta York,
– uzimajući u obzir dokument o stajalištu iz svibnja 2016. pod naslovom „TTIP and Dispute Settlement: Potential Consequences for the Autonomous EU Legal Order” (TTIP i rješavanje sporova: potencijalne posljedice za autonomni pravni poredak EU-a) koji je pripremila Inge Govaere,
– uzimajući u obzir izvješće PSI-a iz svibnja 2016. pod naslovom „Investment Court System (ICS): the wolf in sheep’s clothing – the EU’s great corporate privilege rebrand” (Sustav sudova za ulaganja: vuk u janjećoj koži – EU mijenja naziv privilegijama velikih poduzeća) koje je pripremila Pia Eberhardt,
– uzimajući u obzir dokument o stajalištu Europske organizacije potrošača (BEUC) iz svibnja 2016. pod naslovom „CETA fails the Consumer Crash Test - BEUC position on the EU-Canada Comprehensive Economic and Trade Agreement” (CETA pala na testu posljedica za potrošače – mišljenje BEUC-a o Sveobuhvatnom gospodarskom i trgovinskom sporazumu između EU-a i Kanade),
– uzimajući u obzir izvješće Powershift/Campact-a iz svibnja 2016. naslovljeno „Investment Protection in the EU-Canada Comprehensive Economic and Trade Agreement (CETA): a critical analysis” (Zaštita ulaganja u Sveobuhvatnom gospodarskom i trgovinskom sporazumu između EU-a i Kanade: kritička analiza) koje je pripremio Peter Fuchs,
– uzimajući u obzir izvješće Njemačkog saveza sindikata i Austrijske radničke komore iz lipnja 2016. pod naslovom „CETA – Regulatory cooperation jeopardises our democracy and standards” (CETA – regulatorna suradnja ugrožava našu demokraciju i standarde) koje su pripremili Stefan Körzell et al.,
– uzimajući u obzir izvješće Njemačkog saveza sindikata i Austrijske radničke komore iz lipnja 2016. naslovljeno „CETA – Labour standards not on the agenda” (CETA – radni standardi nisu na dnevnom redu) koje su pripremili Stefan Körzell et al.,
– uzimajući u obzir izvješće Njemačkog saveza sindikata i Austrijske radničke komore iz lipnja 2016. naslovljeno „CETA – Public services under pressure” (CETA – javne usluge pod pritiskom) koje su pripremili Stefan Körzell et al.,
– uzimajući u obzir izvješće Njemačkog saveza sindikata i Austrijske radničke komore iz lipnja 2016. naslovljeno „CETA - No privileged rights to sue states for corporations” (CETA – bez povlaštenih prava velikih poduzeća na pokretanje sporova protiv države) koje su pripremili Stefan Körzell et al.,
– uzimajući u obzir izvješće Austrijske istraživačke zaklade za međunarodni razvoj i Radničke komore u Beču iz lipnja 2016. naslovljeno „Assess CETA: assessing the claimed benefits of the EU-Canada trade agreement (CETA)” (Ocjena CETA-e: ocjenjivanje predviđene koristi Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma između EU-a i Kanade) koje su pripremili Werner Raza et al.,
– uzimajući u obzir izvješće iz kolovoza 2016. naslovljeno „Food Safety, Agriculture and Regulatory Cooperation in the Canada-EU Comprehensive Economic and Trade Agreement (CETA)” (Sigurnost opskrbe hranom, poljoprivreda i regulatorna suradnja u okviru Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma između EU-a i Kanade) koje je pripremila Via Campesina, Transnacionalni institut i drugi,
– uzimajući u obzir radni dokument Sveučilišta Tufts iz rujna 2016. pod naslovom „CETA Without Blinders: How Cutting ‚Trade Costs and More’ Will Cause Unemployment, Inequality and Welfare Losses” (CETA bez cenzure: kako će smanjivanje trgovinskih troškova dovesti do nezaposlenosti, nejednakosti i gubitka dobrobiti) koji su pripremili Pierre Kohler i Servaas Storm,
– uzimajući u obzir izvješće iz rujna 2016. naslovljeno „Making Sense of CETA (2nd edition)” (Razumjeti CETA-u: drugo izdanje) koje su pripremili PowerShift, CCPA i drugi,
– uzimajući u obzir izjavu iz listopada 2016. pod naslovom „Legal statement on investment protection and investor-state dispute settlement mechanisms in TTIP and CETA” (Pravno mišljenje o zaštiti ulaganja i mehanizmima rješavanja sporova između ulagača i države u okviru TTIP-a i CETA-e) koju je objavila koalicija Stop TTIP i koju je potpisalo više od 1000 profesora prava,
– uzimajući u obzir dokument o stajalištu Europskog saveza za javno zdravlje (EPHA) iz listopada 2016. pod naslovom „How CETA could Undermine Public Health” (Kako CETA može ugroziti javno zdravlje),
– uzimajući u obzir dokument organizacija Transport & Environment i Client Earth iz studenog 2016. pod naslovom „Comprehensive Economic and Trade Agreement (CETA) and the environment — A gold standard for the planet or for big business?” (Sveobuhvatan gospodarski i trgovinski sporazum i zaštita okoliša – zlatni standard za planet ili velika poduzeća?) koji su pripremili Cécile Toubeau i Laurens Ankersmit,
– uzimajući u obzir privremenu verziju izvješća PACE-a iz studenog 2016. pod naslovom „‚New generation’ trade agreements and their implications for social rights, public health and sustainable development” (Trgovinski sporazumi „nove generacije” i njihov učinak na socijalna prava, javno zdravlje i održivi razvoj) koju je pripremio Geraint Davies,
– uzimajući u obzir privremenu verziju izvješća PACE-a iz prosinca 2016. pod naslovom „Human Rights compatibility of investor-State arbitration in international investment protection agreements” (Kompatibilnost mehanizma rješavanja sporova između ulagača i države u okviru međunarodnih sporazuma o zaštiti ulaganja s ljudskim pravima) koju je pripremio Pieter Omtzigt,
– uzimajući u obzir izvješće CEO-a iz veljače 2017. naslovljeno „‚Regulatory cooperation’: big business’ wishes come true in TTIP and CETA” („Regulatorna suradnja”: želje velikih poduzeća ostvaruju se u okviru TTIP-a i CETA-e),
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je sklapanje Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Kanade naizgled nekompatibilno s napretkom samoodređene Europske unije koja promiče svoje ciljeve u smislu zaštite okoliša, primjene načela predostrožnosti, socijalne kohezije, dostojanstvenoga rada, obrane građanskih sloboda, posebno s obzirom na zaštitu podataka, dostupnosti zdravstvenih usluga, kulturnih politika i kulturne raznolikosti, sigurnosti opskrbe hranom te očuvanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava; budući da bi se smanjenje određenih nepotrebnih regulatornih odredbi i razlika trebalo uklopiti u multilateralne procese umjesto u bilateralni sporazum o slobodnoj trgovini;
B. budući da se usklađivanjem propisa između Europske unije i Kanade ni u kojem slučaju ne smiju ugroziti zdravlje potrošača niti sniziti standardi kvalitete kojih se moraju pridržavati kanadski proizvodi koji se stavljaju na tržište u Europi;
C. budući da se standardi u području poljoprivrednih proizvoda u EU-u i Kanadi iznimno razlikuju i da njihovo snižavanje nije u skladu s europskom pravnom stečevinom te u tom smislu ne može biti prihvaćeno;
D. budući da bi opuštanje regulatornog opterećenja uvijek trebalo oprezno odvagnuti prema pravu potrošača na informacije o proizvodima koje kupuju i pravu građana na pravno sigurno društvo;
E. budući da je člankom 1. i člankom 10. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) propisano da se „odluke donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima”;
F. budući da institucionalizirana regulatorna suradnja koju trenutno predlaže Komisija dovodi u pitanje zakonodavne prerogative Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata pa stoga ima negativan utjecaj na ostvarivanje vrijednosti Unije iz članka 2. UEU-a;
G. budući da je tajnovitost vođenja pregovora o CETA-i dovela do manjkavosti u smislu demokratskoga nadzora pregovaračkog procesa; budući da bi potpuni pristup ključnim dokumentima povezanima s pregovorima omogućen zastupnicima na različitim razinama upravljanja na objema stranama Atlantika, kao i novinarima, istraživačima te građanima i organizacijama civilnog društva bio odraz demokratskih načela; budući da bi pročišćeni tekstovi trebali biti odmah objavljeni;
H. budući da je utjecaj lobista korporacijskih interesa mnogo veći od utjecaja lobista iz civilnog društva te je kontakt između njih i Komisije i do deset puta češći;
I. budući da smo suočeni s nedovoljno reguliranom globalizacijom i da bi trgovinski sporazum koji je usmjeren na još veću deregulaciju, zbog toga što pretežno cilja na postojeće i buduće necarinske prepreke, bio štetan za prava radnika i potrošača, dok bi velike korporacije i investicijski fondovi i dalje imali koristi od takvog oblika liberalizacije; budući da je potreban sporazum o suradnji s naglaskom na zaštitu radnika, potrošača i okoliša; budući da bi trgovinski sporazum mogao biti samo dopuna ozbiljnom naporu, u skladu s navedenim, da se ojača regulativa i uskladi s najvišim standardima na globalnoj razini kako bi se spriječio socijalni i ekološki damping;
J. budući da bi izvoz kroz trgovinu i rast kroz ulaganja mogli prouzročiti gubitak radnih mjesta i gospodarski pad, umjesto da budu ključni pokretači za otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast bez potrebe državnih ulaganja;
K. budući da je teško ocijeniti stvarni učinak CETA-e na gospodarstva EU-a i Kanade dok istraživanja pokazuju proturječne rezultate; budući da CETA neće riješiti dugogodišnje strukturne ekonomske probleme i njihove temeljne uzroke u EU-u;
L. budući da se 87 % od više od 20 milijuna malih i srednjih poduzeća u EU-u oslanja na domaću potražnju i ne bavi se međunarodnom trgovinom te da je za njih napredak u daljnjem razvoju lokalnog, regionalnog i europskog zajedničkog tržišta mnogo veći prioritet;
M. budući da je stvaranje dobrobiti u okviru CETA-e uglavnom rezultat preusmjeravanja trgovine, a ne njezina povećanja;
N. budući da u CETA-i ne postoji poglavlje o malim i srednjim poduzećima;
O. budući da europski poljoprivrednici djeluju na tržištu koje je sve više pod utjecajem globalizacije i da su stoga izloženiji nestabilnosti cijena od drugih sektora; budući da trgovinski sporazumi poput CETA-e otežavaju otvaranje radnih mjesta u ruralnim područjima i stvaranje uvjeta za potporu osiguranju egzistencije poljoprivrednika;
P. budući da Komisija u svom izvješću o kumulativnom učinku budućih trgovinskih sporazuma (uključujući CETA-u) na poljoprivredu EU-a napominje da će doći do znatnog povećanja uvoza poljoprivrednih proizvoda, uz samo skroman rast izvoza, što će dovesti do izravnog pritiska na cijene proizvođača u EU-u; budući da ovo izvješće dodatno predviđa nagli pad cijena govedine, pad obujma lokalne proizvodnje i pad proizvodne vrijednosti proizvoda EU-a; budući da ti podaci predviđaju negativan učinak na cijene poljoprivrednih proizvoda prodavanih izravno s malih poljoprivrednih gospodarstava;
Q. budući da su pretežno ruralna područja koja su usredotočena na određene djelatnosti s ograničenim brojem alternativnih mogućnosti vrlo osjetljiva na učinke CETA-e; budući da su ruralna područja i zapošljavanje u ruralnim područjima ugroženi odmakom od tradicionalnih poljoprivrednih modela koji će nastupiti sklapanjem tog sporazuma;
1. odbacuje aktualni sporazum CETA-u;
2. smatra da su zahtjevni „opći standardi” koje Komisija obećava postaviti posredstvom sporazuma poput TTIP-a i CETA-e fiktivni jer ti sporazumi sadržavaju samo bilateralno uzajamno priznavanje;
3. apelira na Komisiju da bude svjesna da će se CETA-om i drugim golemim trgovinskim sporazumima nametnuti de facto standardi, čime dolazi do diskriminacije jer se oko130 zemalja isključuje iz pregovora i riskira da se u drugi plan stave važna pitanja za zemlje u razvoju, kao što su sigurnost opskrbe hranom, poljoprivredne subvencije i ublažavanje klimatskih promjena; poziva Komisiju da pojača napore oko napredovanja u demokratskim multilateralnim forumima, primjerice u skladu s pristupom s konferencije COP 21;
4. poziva Komisiju da ima na umu da se u Ugovoru iz Lisabona trgovačka politika EU-a definira kao sastavni dio cjelokupnog vanjskog djelovanja Unije i da stoga ta politika mora biti usmjerena i na razvojne, ekološke i socijalne ciljeve te mora pridonositi ostvarivanju drugih ciljeva koji su navedeni u Ugovoru o Europskoj uniji; stoga odbacuje CETA-u jer se njome kani povećati profit multinacionalnih kompanija umjesto jačanja društva;
5. traži od Komisije da zajamči da se poglavljem o održivom razvoju nastoji ostvariti puna i učinkovita ratifikacija, primjena i provedba osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada (MOR) i njihova sadržaja, Programa za dostojanstven rad MOR-a i glavnih međunarodnih sporazuma o okolišu; smatra da odredbe moraju biti usmjerene prema dodatnom poboljšanju razina zaštite radne i snage i ekoloških standarda;
6. poziva Komisiju da zajamči da standardi koji se odnose na rad i okoliš nisu ograničeni na poglavlje o trgovini i održivom razvoju, već su jednako uvršteni u ostala područja sporazuma;
7. poziva Komisiju da zajamči da provedba odredbi o radu i sukladnost s njima podliježu učinkovitom postupku praćenja u kojem će sudjelovati socijalni partneri i predstavnici civilnog društva;
8. naglašava da stranke ne smiju promicati trgovinu ili izravna strana ulaganja degradiranjem domaćega radnog zakonodavstva te da se ničime što stoji u sporazumu stranke ne bi smjele spriječiti da primjenjuju svoje nacionalne zakone;
9. naglašava da pojačano natjecanje u ulaganjima između banaka sa sjedištem u EU-u i kanadskih banaka te drugih pružatelja financijskih usluga čini financijske sustave i u Kanadi i u EU-u međusobno povezanijima i podložnijima vanjskim šokovima i zarazi;
10. napominje da povećano tržišno natjecanje predviđeno CETA-om znači da će financijska industrija, radi osvajanja tržišta, pokazivati ponašanje kojim se upušta u veće rizike, prodavati financijske proizvode s većim rizikom i smanjiti usluge za manje bogate klijente;
11. ističe da je, imajući na umu da vrlo malo europskih malih i srednjih poduzeća izvozi u Kanadu, ključno odbaciti CETA-u i druge usporedive sporazume o slobodnoj trgovini jer oni ne predstavljaju legitimne interese malih i srednjih poduzeća ili zajedničko obvezivanje obiju pregovaračkih strana te se njima dodatno povećava ugroženost malih i srednjih poduzeća u odnosu na multinacionalne kompanije; naglašava da je stoga jasno da cilj CETA-e nije stvaranje novih prilika za europska mala i srednja poduzeća u Kanadi;
12. napominje da su CETA i slični sporazumi usmjereni na daljnju liberalizaciju naših gospodarstava i da žene često bivaju nerazmjerno pogođene daljnjom liberalizacijom jer je vjerojatnost njihove zaposlenosti u javnom sektoru veća;
13. podsjeća da je tijekom javnog savjetovanja o sustavima zaštite ulaganja 97 % tuženika odgovorilo negativno na sve vrste arbitraže između ulagača i države, potvrđujući jedan od većih problema s takvim donošenjem presuda, i to činjenicu da samo tužitelj ulagač i tuženik nacionalna vlada određene zemlje mogu biti stranke;
14. primjećuje da predloženi sustav sudova za ulaganja pada na demokratskom testu i daje korporacijama pravo da zaobilaze nacionalne sudove, čime se stranim ulagačima dopušta da imaju poseban pristup iznimno moćnom procesu međunarodnoga donošenja presuda koji potencijalno obuhvaća milijarde eura javnoga novca, što im omogućuje da se koriste svojim pravima bez odgovarajućih odgovornosti u tom istom procesu;
15. napominje da arbitre u predloženom sustavu sudova za ulaganja neće obvezivati presedani;
16. napominje da će arbitri biti plaćeni na temelju broja slučajeva koji stignu pred sud i vremena uloženog u njih, čime se stvara poticaj za odugovlačenje sporenja uz znatan trošak za porezne obveznike;
17. primjećuje da 80 % američkih kompanija ima znatne udjele u kanadskim kompanijama i da će potpisivanjem tog sporazuma EU tim kompanijama dati priliku da podnesu tužbe protiv vlada država članica EU-a na račun poreznih obveznika;
18. žali zbog uporabe nepreciznoga izraza „pošteno i pravično postupanje” u tekstu CETA-e s obzirom na brojne slučajeva arbitraže o ulaganjima u kojima se raspravlja o tom pitanju;
19. primjećuje da bi se CETA-om stranim ulagačima omogućilo da tuže države članice EU-a zbog zakona koje izglasavaju, a koji utječu na profit ulagača, uključujući one koji su namijenjeni zaštiti javnoga zdravlja, okoliša ili prava radnika; nadalje napominje da je neovisni stručnjak UN-a izjavio da je CETA nekompatibilna s vladavinom prava, demokracijom i ljudskim pravima te da bi trgovinske sporazume trebalo ratificirati samo nakon što se provedu procjene učinka na ljudska prava, zdravlje i okoliš, što nije bio slučaj u pogledu CETA-e;
20. primjećuje da, iako je za CETA-u nužna „znatna poslovna aktivnost”, sustavom sudova za ulaganja omogućilo bi se neovlašteno stjecanje ugovornih povlastica (engl. treaty shopping), čime bi se ulagačima dopustilo da biraju sporazum u okviru kojeg žele podnijeti tužbu za rješavanje spora između ulagača i države;
21. napominje da, iako je vlada Belgije najavila da će od Suda Europske unije zatražiti mišljenje o tome je li valjanost sustava sudova za ulaganja u skladu s Ugovorima EU-a, nijedna europska institucija to nije učinila, niti je od Suda zatraženo pravno mišljenje o tome je li valjanost sustava sudova za ulaganja u obliku multilateralnog suda za pitanja ulaganja u skladu s Ugovorima EU-a;
22. podsjeća da pravo obiju strana na pravno uređivanje sada podliježe odredbama CETA-e, čime se umanjuje regulatorni prostor nacionalnih tijela vlasti;
23. napominje da će zajednički odbor CETA-e imati dalekosežne ovlasti u budućem zakonodavnom procesu, a neće podlijegati demokratskom nadzoru;
24. nažalost primjećuje da odredbe s klauzulama o stupnjevitoj promjeni i mirovanju u CETA-i još uvijek imaju prevagu nad pristupom tzv. pozitivnih popisa, čime se zaključuje svaka moguća buduća liberalizacija u javnom sektoru;
25. odbacuje pristup takozvanog „živućeg sporazuma” i ustrajanje u tome da se o svim važnim pitanjima o pojedinostima u vezi sa sporazumom odluči tijekom pregovora jer se ne bi trebao postići nikakav dogovor dok se o svemu ne postigne dogovor; odbacuje prijedlog o naknadnom upućivanju regulatornih pitanja posebno osnovanim skupinama stručnjaka, čime bi se zaobišao demokratski zakonodavni postupak;
26. mišljenja je da bi se Komisija trebala usredotočiti na sporazume i ugovore kojima se brane ljudska prava i održivi razvoj, a ne aktualna trgovinska politika koja pogoduje samo transnacionalnim korporacijama; stoga poziva Komisiju da se aktivno angažira u djelovanju otvorene radne skupine UN-a radi izrade obvezujućeg ugovora o multinacionalnim korporacijama i ljudskim pravima;
27. sa žaljenjem primjećuje da se u odredbama poglavlja CETA-e o prekograničnoj trgovini uslugama u pogledu pristupa tržištu uvelike otklanjaju ispitivanja gospodarskih potreba ili kvantitativna ograničenja broja pružatelja usluga u pojedinom sektoru; smatra da načelo opreznosti i njegova buduća primjena nisu dostatno usađeni u CETA-u;
28. odbacuje činjenicu da javni isporučitelji vodnih usluga nisu jasno isključeni iz odredaba CETA-e, čime se stvara situacija u kojoj bi se vladine politike u tom području kojima se želi zaštititi čista i sigurna pitka voda mogle suočiti s tužbom prema poglavlju o ulaganjima koja se poziva na „prepreke trgovini”, što bi valjanim učinilo presedan za sve politike u javnom sektoru; nadalje primjećuje da se ni na jednom mjestu u CETA-i ne opisuju ili definiraju javne usluge;
29. odbacuje prijetnje koje CETA predstavlja za mjere javne politike u sektoru javnoga zdravlja te odbija pravo stranih ulagača da dovode u pitanje te mjere u okviru odredbi o stranim ulaganjima; žali zbog činjenice da će prevagnuti komercijalni interesi mulitnacionalnih kompanija poduprti sustavom arbitraže, dok se ljudska dimenzija i prava pacijenata zanemaruju;
30. napominje da bi se CETA-om financijska industrija potaknula da više riskira, upuštanjem u špekulativna ulaganja, kako bi opstala na konkurentnijem međunarodnom tržištu; smatra da će se CETA-om također ograničiti regulatorne mogućnosti kojima vlade raspolažu za rješavanje financijske nestabilnosti, među ostalim, davanjem financijskoj industriji institucionaliziranoga glasa u regulatornom procesu;
31. odbacuje daljnje otvaranje zajednički financiranih usluga obrazovanja, posebno na području predškolskog odgoja, škola i visokog obrazovanja te obrazovanja odraslih i usavršavanja, jer multilateralni Opći sporazum o trgovini uslugama već sadrži i više nego dovoljno odredbi o liberalizaciji;
32. napominje da će CETA negativno utjecati na dostupnost lijekova, posebno za Kanađane koji se već suočavaju s lijekovima koji su po skupoći drugi u svijetu; smatra da se u CETA-i nalazi potencijal za ugrožavanje standarda kvalitete i pristupačnosti usluga od općeg interesa (socijalnih usluga, zdravstvene skrbi, obrazovanja, vodnih resursa);
33. napominje da CETA ne obuhvaća procjenu potencijalnog učinka na cijenu lijekova i da se u njoj ne priznaje da prava intelektualnoga vlasništva djeluju kao nepremostiva prepreka ravnopravnoj dostupnosti lijekova;
34. smatra da bi prava intelektualnoga vlasništva, uključujući oznake zemljopisnog podrijetla, trebalo ukloniti iz CETA-e jer su predložena pravila preinvazivna i prijete dostupnosti pristupačnih lijekova;
35. ponovno potvrđuje da će se liberalizacijom poljoprivrednih tržišta koju donosi CETA dovesti u opasnost standardi sigurnosti hrane, i to unošenjem promjena u propise i poticanjem daljnje deregulacije posredstvom zajedničkog odbora CETA-e; u skladu s tim napominje da u CETA-i nema konkretnog upućivanja na dobrobit životinja, čime se potiče na trend žrtvovanja važnih etičkih načela i društvenih vrijednosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima; smatra da je taj sporazum u aktualnom obliku prijetnja lokalnoj poljoprivredi na objema stranama Atlantika;
36. poziva Komisiju da se čvrsto obveže na strogo očuvanje postojećih i budućih standarda sigurnosti hrane i ljudskog zdravlja, biljnog zdravlja i zaštite usjeva i okoliša, zaštite potrošača i životinjskog zdravlja i dobrobiti kako je definirano u okviru zakonodavstva EU-a; također poziva Komisiju da zajamči da se jačanje tih standarda u budućnosti ni na koji način ne onemogućuje, da temeljne vrijednosti EU-a kao što su načelo opreznosti i održiva poljoprivreda ne dovode u pitanje, da građani EU-a mogu i dalje imati povjerenje u sljedivost i označivanje proizvoda na tržištu EU-a te da iznese pojedinačne mjere za obranu načela opreznosti u pregovorima;
37. poziva Komisiju da poduzme sve napore kako bi se zajamčilo da se poljoprivredni uvoz u EU dopusti samo ako proizvodi koji se uvoze zadovoljavaju europske standarde za zaštitu potrošača, dobrobit životinja, zaštitu okoliša i minimalni društveni standardi;
38. poziva Komisiju da zajamči odgovarajuću pravnu zaštitu na kanadskom tržištu za oznaku zemljopisnog podrijetla iz EU-a i kvalitetne poljoprivredne proizvode iz EU-a, ali i mjere za postupanje u slučaju nepravilne uporabe, zavaravajućih informacija i praksi te da kao ključni element uravnoteženog sporazuma osigura zaštitu u pogledu označivanja, sljedivosti i stvarnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda;
39. napominje da se vanjski troškovi štete povezane s klimatskim uvjetima koju prouzročuju veće prijevozne udaljenosti, veće trgovinske količine, industrijska poljoprivreda i uništenje lokalnih gospodarstava ne uzimaju u obzir ili imaju vrlo podređenu ulogu u trgovinskim pregovorima;
40. nadalje primjećuje da se ne upućuje na mjere ublažavanja klimatskih promjena kao što su postupno ukidanje uporabe fosilnih goriva, primjena čistih izvora energije i smanjenje emisija stakleničkih plinova iz poljoprivrede te da postoji opasnost od uvođenja prakse njihova osporavanja kao nezakonitih prepreka trgovini; ističe da je zbog zaštite ulaganja reforma preskupa;
41. poziva Komisiju da zadrži ciljeve razvoja izvora obnovljive energije i energetske učinkovitosti u kontekstu povećanja energetske sigurnosti; ističe da to poglavlje mora sadržavati jasna jamstva o tome da se ne podrivaju standardi EU-a u vezi s okolišem i ciljevima za klimatsko djelovanje te da EU mora zadržati slobodu da neovisno djeluje u postavljanju budućih standarda i ciljeva;
42. napominje da CETA može imati samo učinak protivnoga djelovanja u odnosu na naš cilj postizanja ciljeva održivoga razvoja s obzirom na njezin negativan učinak na klimatske promjene i ugrožavanje ekoloških, društvenih i radničkih prava;
43. odbacuje činjenicu da se CETA-om dovodi u pitanje zaštita osobnih podataka građana EU-a preko obveza koje se preuzimaju u pogledu prekograničnih tokova podataka;
44. primjećuje da su stranke CETA-e objavile 38 deklaracija, izjava i drugih dokumenata kao takvih u svrhe razjašnjenja i tumačenja; nadalje primjećuje da je većina tih izjava jednostrane naravi, što znači da imaju malu pravnu vrijednost i ne mogu se smatrati obvezujućima u smislu tumačenja teksta te su stoga nedostatne kako bi se preinačile ili izmijenile važnije odredbe CETA-e radi usklađivanja sa zabrinutošću javnosti te s uvjetima koje je postavila valonska vlada;
45. napominje da je nezavisna odvjetnica u mišljenju 2/15 objavila da je Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura mješoviti sporazum; smatra da se to može primijeniti i na CETA-u i da je za taj sporazum stoga također nužna ratifikacija svih nacionalnih parlamenata u skladu s njihovim nacionalnim postupcima;
46. odbacuje sporazum CETA-u i odbija dati suglasnost;
47. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.