Dokument s plenarne sjednice
13.3.2017
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2017.
( 2017/2598(RSP) )
Marie-Christine Vergiat, Marisa Matias, Ángela Vallina, Merja Kyllönen, Lola Sánchez Caldentey, Miguel Urbán Crespo, Tania González Peñas, Xabier Benito Ziluaga, Estefanía Torres Martínez, Neoklis Sylikiotis, Takis Hadjigeorgiou, Dimitrios Papadimoulis, Kostadinka Kuneva, Stelios Kouloglou, Kostas Chrysogonos, Barbara Spinelli, Maria Lidia Senra Rodríguez, Javier Couso Permuy
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Rezolucija Europskog parlamenta o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2017.
( 2017/2598(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava,
– uzimajući u obzir 34. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava koja se održava od 27. veljače do 24. ožujka 2017.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da bi Europska unija i njezine države članice trebale jamčiti poštovanje ljudskih prava u svim svojim politikama, i vanjskim i unutarnjim, i osigurati njihovu sukladnost kako bi se stav Unije i njezinih država članica u Vijeću UN-a za ljudska prava ojačao i učinio vjerodostojnim;
B. budući da Vijeće UN-a za ljudska prava svoju 34. redovnu sjednicu održava od 27. veljače do 24. ožujka. 2017.; budući da će izaslanstvo Pododbora Europskog parlamenta za ljudska prava prisustvovati navedenoj 34. sjednici u Ženevi, kao što je bio slučaj i prethodnih godina s prethodnim sjednicama Vijeća UN-a za ljudska prava; budući da će se 2017. održati još dvije sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava;
C. budući da danas Vijeće UN-a za ljudska prava broji sedam država članica EU-a, a to su: Belgija (do 2018.), Latvija (do 2017.), Nizozemska (do 2017.), Njemačka (do 2018.), Portugal (do 2017.), Slovenija (do 2018.) i Ujedinjena Kraljevina (do 2017.);
D. budući da treba ojačati suradnju Europske unije i njezinih država članica s Vijećem UN-a za ljudska prava, kao i njihovo djelovanje unutar tog Vijeća, ali i da treba ojačati suradnju sa svim tijelima UN-a kako bi se više vodilo računa o preporukama Vijeća UN-a za ljudska prava te kako bi se te preporuke bolje provodile u politici ljudskih prava Unije i na unutarnjem i na vanjskom planu; budući da izaslanstva Unije u Vijeću UN-a za ljudska prava često samo dolaze s vlastitim prioritetima ne vodeći računa o radu koji UN i Vijeće UN-a za ljudska prava provode u vezi s ljudskim pravima;
Rad i organizacija Vijeća UN-a za ljudska prava
1. ponovno poziva države članice Unije da se aktivno suprotstave svakom pokušaju povrede koncepata univerzalnosti, nedjeljivosti i međuovisnosti ljudskih prava i da aktivno potiču Vijeće UN-a za ljudska prava da se na isti način bori protiv svih oblika diskriminacije, bez obzira na razlog na kojem se oni temelje;
2. upozorava na to da se Vijeće UN-a za ljudska prava ne smije instrumentalizirati; naglašava važnost njegovih rezolucija o pojedinim zemljama pri razmatranju teških kršenja ljudskih prava; skreće pozornost na to da je važno da se stanje ljudskih prava ocjenjuje objektivno, transparentno, neselektivno, konstruktivno, bez konflikta, na temelju pouzdanih informacija dobivenih u interaktivnom dijalogu i uz poštovanje načela univerzalnosti i jednako postupanje sa svim državama; poziva države članice da aktivno sudjeluju u provedbi tih dogovorenih načela o Vijeću UN-a za ljudska prava;
3. ističe važnost da se, kako bi se zajamčilo poštovanje ljudskih prava, suzbiju suštinski uzroci političke nestabilnosti u nizu zemalja uz pomoć politika razvoja u skladu s ciljevima održivog razvoja i uz pomoć društveno-ekonomskih, političkih i kulturnih mjera;
4. napominje da je Saudijska Arabija članica Vijeća za ljudska prava do 2019. godine; snažno osuđuje raširena kršenja ljudska prava u Saudijskoj Arabiji koja svoj mandat koristi za blokiranje zahtjeva posebnih izvjestitelja UN-a imenovanih za provođenje istraga radi utvrđivanja činjenica o mučenju, slobodi izražavanja i mišljenja te o pogubljenjima, te koja sprječava sve pokušaje provođenja neovisne istrage o stanju u Jemenu; osuđuje činjenicu da je na 33. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava drugu godinu zaredom uspjela blokirati rezoluciju Unije o provođenju međunarodne istrage; traži od Unije da ponovno predloži usvajanje te rezolucije nakon kritika Kate Gilmore, zamjenice visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, zbog manjka nepristranosti i nepoštovanja temeljnih prava na zaštitu jemenske nacionalne komisije osnovane nakon neuspješnog zahtjeva za uspostavu međunarodne komisije;
5. pozdravlja godišnja izvješća visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, a posebno pozornost koju je posvetio stanju u Hondurasu, Kolumbiji, Gvatemali, Cipru, Iranu, Šri Lanci, Jemenu, okupiranim palestinskim područjima, što podrazumijeva i istočni Jeruzalem, okupiranoj sirijskog Golanskoj visoravni, Afganistanu i Gvineji;
6. odbacuje primjenu koncepta „odgovornosti za zaštitu” jer se njime krši međunarodno pravo i ne daje dovoljna pravna osnova kojom bi se opravdala jednostrana primjena sile; osuđuje ulogu svjetskog policajca koju si pripisuju države kao što su SAD ili Francuska, ili organizacije kao što je NATO, što obuhvaća i situacije bez mandata Ujedinjenih naroda ili uz prekoračenje tog mandata; isto tako, osuđuje „ciljane zračne napade” i ulazak stranih trupa na teritorij nekih država; osuđuje intervencije NATO-a koje zamjenjuju operacije uspostavljanja mira i stabilizacije u slučajevima kada se one ne mogu provesti u skladu sa širokim konsenzusom u Općoj skupštini UN-a;
Gospodarska, socijalna i kulturna prava
7. pozdravlja važnost koju je Vijeće UN-a za ljudska prava pridalo promicanju i zaštiti gospodarskih i socijalnih prava te pitanju međusobne povezanosti i nedjeljivosti ljudskih prava; ponovo naglašava potrebu ravnopravnog pristupa gospodarskim, socijalnim, kulturnim, građanskim i političkim pravima; ustraje na činjenici da su glavni izazovi visoka stopa nezaposlenosti, povećanje siromaštva i socijalna isključenost, sve teži pristup uslugama u području zdravstva, obrazovanja, stanovanja, prijevoza i kulture te pad kvalitete tih usluga; pozdravlja ulogu javnih tijela u tom području i konstatira da su njihova privatizacija i liberalizacija doprinijele pogoršanju ostvarivanja nekih od navedenih prava;
8. osim toga, ističe da uvođenje klauzula o demokraciji i ljudskim pravima u sporazume o slobodnoj trgovini koje je Unija potpisala s trećim zemljama nije u dovoljnoj mjeri uzeto u obzir pa je, dakle, neuspješno jer su ti sporazumi čak doveli do pogoršanja, pa i do kršenja temeljnih prava, posebno onih gospodarskih i socijalnih, osiromašenja zajednica i monopolizacije resursa u rukama multinacionalnih kompanija; smatra da je potrebno osmisliti nove oblike suradnje u cilju postizanja lakšeg gospodarskog i socijalnog razvoja trećih zemalja na temelju potreba njihova stanovništva; smatra, osim toga, da bi Vijeće UN-a za ljudska prava, osim razmatranja utjecaja mjera štednje na ljudska prava trebalo proučiti i osuditi utjecaje sporazuma o slobodnoj trgovini, a posebno rizike i posljedice sporazuma o gospodarskom partnerstvu sa zemljama AKP-a;
9. smatra da bi pitanje raspodjele bogatstva u svijetu trebao biti apsolutni prioritet sjednica Vijeća UN-a za ljudska prava 2017. godine jer predstavlja glavnu prepreku ostvarivanju gospodarskih i socijalnih prava kao i da bi izaslanstvo Unije i njezinih država članica trebalo poduzeti sve potrebne mjere kako bi se taj cilj ostvario;
10. ističe važnost izvješća o dostupnosti lijekova u kontekstu prava svake osobe na najvišu moguću razinu tjelesnog i duševnog zdravlja; traži od izaslanstva Unije i njezinih država članica da se zalažu za dostupnost lijekova i kvalitetnih javnih zdravstvenih sustava za sve i da predlože provođenje istrage o ulozi farmaceutske industrije;
11. jednako važnim smatra izvješće o odgovarajućim stambenim uvjetima kao dijelu prava na zadovoljavajući životni standard; traži od izaslanstva Unije i njezinih država članica da se zalažu za dostupnost kvalitetnog stanovanja za sve, bez diskriminacije, kao temeljnog prava;
12. isto tako pozdravlja izvješće o pravu na hranu; naglašava da bi države članice Ujedinjenih naroda trebale dodatno promicati pristup prirodnim i osnovnim resursima, pristup zemljištu te prehrambenu suverenost i sigurnost kao načina smanjivanja siromaštva i nezaposlenosti; žali zbog toga što velik broja osoba nema pristupa nekim resursima ili su ga izgubile, uključujući temeljna dobra kao što je voda, zbog monopolizacije tih resursa, posebno od strane poduzeća ili privatnih subjekata koji čak mogu uživati potporu političkih vlasti tih država, a to uzrokuje nestašicu hrane i povećanje cijena živežnih namirnica; stoga traži od izaslanstva Unije i njezinih država članica da u Vijeću UN-a za ljudska prava i šire, u institucijama i na konferencijama na međunarodnoj i regionalnoj razini (Svjetska banka, STO, UNCTAD, MMF, OECD itd.), promiču priznavanje temeljenih javnih prava i njihovo upisivanje u posebnu konvenciju UN-a;
13. ističe važnost točke o učincima vanjskog duga i pripadajućih međunarodnih financijskih obveza država na puno ostvarivanje svih ljudskih prava jer uzima u obzir činjenicu da danas većina država plaća „kamate na dug”, što služi kao izgovor da se u planove mjera štednje uvode takozvane „mjere strukturne prilagodbe” kojima se krše temeljna prava, između ostalog i u Uniji;
Građanska i politička prava
14. poziva sve države da se bore protiv mučenja, uključujući i u državama članicama; traži od izaslanstava Unije i njezinih država članica da u raspravu o mučenjima i drugom neljudskom i ponižavajućem kažnjavanju ili postupanju uključe pitanje zabrane trgovine proizvodima koji se mogu koristiti za mučenja, unutar i izvan Unije;
15. poziva izaslanstva Unije i njezinih država članica da ponovno potvrde svoj stav protiv smrtne kazne i za njezino univerzalno ukidanje te trenutačno uvođenje moratorija u zemljama u kojima se ona još provodi; izražava zabrinutost zbog ponovnog izvršavanja smrtne kazne u određenom broju zemalja koje su ukinule njezinu provedbu te zbog ponovnog uvođenja smrtne kazne ponajprije u svrhu borbe protiv terorizma, odnosno u sklopu borbe protiv trgovine drogom;
16. ustraje na tome da je tijekom ove sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava potrebno razmotriti pitanje prava na slobodu udruživanja i pitanje borbe protiv svih oblika represije, među ostalim i ubojstava sindikalista, političkih aktivista i aktivista civilnog društva, umjetnika i boraca za ljudska prava;
17. svjestan je važnosti koja je na 31. sjednici pridana pitanju slobode vjeroispovijedi i uvjerenja te podsjeća da te slobode podrazumijevaju pravo da osoba vjeruje ili ne vjeruje kao i pravo promicanja vjerskih uvjerenja i promjene uvjerenja; ponovno naglašava svoju predanost sekularizmu kao temeljnom obilježju demokratskih država koje se očituje kao strogo odvajanje političkih i vjerskih vlasti, što podrazumijeva odbijanje svakog vjerskog upletanja u vođenje javnih poslova te svakog političkog upletanja u vjerska pitanja, osim u slučajevima održavanja sigurnosti i javnog reda (uključujući i poštovanje slobode drugoga), te koja svima (vjernicima, agnosticima i ateistima) jamči jednaku slobodu misli i javno izražavanje uvjerenja;
18. posebno važnim smatra izvješće o pravu na privatnost u digitalnom dobu; izražava žaljenje zbog toga što se tehnologije, i one europske, koriste za kršenje ljudskih prava, prije svega cenzurom i masovnim nadzorom; isto tako osuđuje masovne špijunske aktivnosti Nacionalne sigurnosne agencije SAD-a usmjerene na milijune osoba; izražava zabrinutost zbog širenja tehnologija praćenja i filtriranja sadržaja na internetu, koje predstavljaju sve veću prijetnju aktivistima za ljudska prava i kojima se često krši pravo na privatni život; zahtijeva da se ti problemi uzmu u obzir na sjednici tijekom rasprave o toj točki; izražava žaljenje zbog toga što međunarodna zajednica još nije započela pregovore za zaključenje međunarodnog sporazuma o zaštiti osobnih podataka, kojem kao model može poslužiti Konvencija 108 Vijeća Europe, te poziva izaslanstvo Unije i njezinih država članica da rade na izradi takvog okvira u suradnji sa svojim međunarodnim partnerima;
19. osuđuje sve veću eksternalizaciju sigurnosnih zadaća, uključujući i vojnih, privatnim tijelima i poduzećima iako je riječ o suverenim pravima u isključivoj nadležnosti država te traži od Europske unije i država članica da pojačaju svoje napore kako bi se takvoj praksi stalo na kraj; smatra da poštovanje normi u vezi s ljudskim pravima i dalje ostaje odgovornost država i stoga smatra da se radi o prijenosu zadaća javnih tijela te da se države imaju smatrati odgovornima za kršenja ljudskih prava i humanitarnog prava koja počine ta poduzeća;
20. naglašava da je nedovoljna regulacija trgovine oružjem, zajedno s nejasnoćama i nepostojanjem kontrole, odgovorna za sve veće ljudske patnje u građanskim ratovima i oružanim sukobima; smatra da trgovina oružjem jača nestabilnost i korupciju i onemogućava mirovne postupke; posebno osuđuje njegovu ulogu u zemljama kao što su Jemen, Somalija, Južni Sudan i Nigerija te ponavlja upozorenje o tim zemljama koje je 22. veljače izdao glavni tajnik UN-a; stoga insistira da se to pitanje razmotri na ovoj sjednici;
Prava naroda, skupina i pojedinaca
21. ističe važnost poštovanja temeljnih prava autohtonih i plemenskih naroda kako su definirani u Konvenciji 169 Međunarodne organizacije rada i izražava zabrinutost zbog pogoršanja situacije branitelja, aktivista, organizacija i institucija koji se bave ljudskim pravima koji osobito ukazuju na probleme jagme za zemljištem; traži da ta pitanja budu posebna točka dnevnog reda na sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava;
22. pozdravlja važnost koja će se na 34. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava pridati pravima djeteta kao i spremnost da se nakon donošenja Rezolucije 25/6 pomno prati pitanje trgovine djecom, prodaje djece te pitanje dječje prostitucije i dječje pornografije;
23. poziva Uniju i njezine države članice da kao prioritet provedu konkretne mjere Vijeća UN-a za ljudska prava kojima se nastoji zaustaviti kršenje ljudskih prava civila, a posebno žena i djece u ratnim sukobima i nasilnim konfliktima; posebno poziva na provedbu prioritetnih mjera kako bi se obustavilo novačenje djece i osigurala njihova zaštita;
24. izražava žaljenje zbog toga što se na konferencijama Vijeća UN-a za ljudska prava 2017. godine pozornost neće posvećivati pitanjima u vezi s pravima osoba LGBTI; osuđuje nasilje i diskriminaciju osoba pripadnika skupine LGBTI u cijelom svijetu; osobito osuđuje prisilnu sterilizaciju transrodnih osoba, koja je prisutna u više država, između ostalog i u Uniji, te poziva da se smjesta zaustave takve prakse kršenja ljudskih prava; poziva međunarodnu zajednicu da razmotri načine prilagodbe obiteljskog prava razvoju načina i oblika obitelji današnjice, uključujući mogućnost sklapanja zajednice i posvajanja za osobe istoga spola; naglašava da su lezbijke često žrtve višestruke diskriminacije (kao žene i kao lezbijke) i da mjere u cilju jednakosti osoba LGBTI treba provoditi istodobno s mjerama za jednakost žena, djevojaka i djevojčica kako bi se ostvarile jednakost i nediskriminacija; izražava zabrinutost zbog nedavnog povećanja broja donesenih zakona, praksi i nasilja usmjerenih protiv osoba zbog njihove spolne orijentacije i spola; ponovno iskazuje potporu nastavku rada visokog povjerenika za ljudska prava u promicanju i zaštiti uživanja svih ljudskih prava za osobe LGBTI, poglavito u pogledu objavljivanja deklaracija, izvješća te kampanje „Sloboda i jednakost”; podupire Visoko povjerenstvo Ujedinjenih naroda u borbi protiv diskriminirajućih zakona i praksi;
25. pozdravlja izvješće o zaštiti ljudskih prava migranata; osuđuje utjecaj politike eksternalizacije kad je riječ o granicama Europske unije, što dovodi do većeg rizika za osobe koje pokušavaju doći do Europe kako bi ondje pronašle utočište, a time i do većeg broja smrtnih slučajeva na tom putu, i na moru i kopnu; naglašava da Unija sve svoje migracijske politike, uključujući i granične kontrole, treba temeljiti na dosljednom pristupu zasnovanom na ljudskim pravima, u skladu sa svojim međunarodnim obvezama; osuđuje u tom smislu tzv. postupak iz Kartuma, koji podrazumijeva suradnju s eritrejskim i sudanskim režimom u području upravljanja migracijama; ponovno poziva države članice Europske unije da u sve međunarodne sporazume, bez obzira na njihovu vrstu, unesu klauzule o demokraciji i ljudskim pravima te da jamče poštovanje ljudskih prava u svojim unutarnjim i vanjskim politikama jer bi se inače oslabio položaj Unije u Vijeću UN-a za ljudska prava i u svim drugim međunarodnim forumima koji se bave pitanjem ljudskih prava;
Međuovisnost ljudskih prava i tematskih pitanja o ljudskim pravima
26. prima na znanje važnost koja se na 34. sjednici pridaje vezi terorizma i ljudskih prava te izvješću o negativnim posljedicama terorizma na ostvarivanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebno prava na život, slobodu i sigurnost; ističe činjenicu da borba protiv terorizma ni u kojem slučaju ne može poslužiti kao izgovor za ograničavanje osobnih sloboda i temeljnih prava; smatra da se „ratničkim” odgovorom nekih zapadnih zemalja ne smanjuje teroristička prijetnja nego se, naprotiv, spirala nasilja samo povećava; iznova naglašava da će se učinkovit plan borbe protiv terorizma moći provesti tek onda kad se prekine financiranje terorističkih organizacija, što će se u prvom redu postići suspenzijom svih trgovinskih sporazuma ili sporazuma o partnerstvu sa zemljama koje podupiru spomenute organizacije; osim toga, ističe da je važno ojačati javne obavještajne službe, službe sigurnosti i pravosuđe, ali i da je bitno osmisliti programe usmjerene na prevenciju, osnovati centre koje će financirati javna tijela i čija će zadaća biti rano otkrivanje metoda novačenja koje rabe terorističke organizacije, sprečavanje novačenja i prekid kanala novačenja, ali i omogućavanje ponovnog uključivanja u društvo osoba koje su bilo prisilno unovačene; podsjeća na to da su pravo na sigurnost i zaštitu temeljna prava i osuđuje sve javne politike čiji je cilj diskriminirati dio stanovništva na temelju podrijetla ili vjere, stvarne ili pretpostavljene; u tom smislu smatra izuzetno važnom točku o posljedicama terorizma na ostvarivanje ljudskih prava;
27. smatra ključnom točku o izradi pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta o transnacionalnim društvima i drugim trgovačkim društvima i ljudskim pravima; podržava rad međuvladine radne skupine UN-a o tom pitanju i poziva institucije Unije i države članice da se pridržavaju rezolucija o tom pitanju i da u potpunosti rade na ostvarivanju tog cilja;
28. smatra iznimno važnom točku koja se odnosi na ljudska prava i okoliš te smatra da je ona suštinski povezana s pravom naroda da raspolažu svojim prirodnim resursima, zemljištem i održivim ekološkim sustavom; stoga smatra ključnim da svi ratificiraju i provode Protokol iz Kyota i ostale međunarodne konvencije kojima se omogućuje stvarno ostvarivanje tih prava; smatra da sporazumi sklopljeni na konferenciji COP21 u Parizu nisu dovoljni da se stane na kraj klimatskim promjenama i narodima zajamče njihova socijalna prava i prava povezana s okolišem; traži od izaslanstva Unije i od predstavnika država članica da u Vijeću UN-a za ljudska prava podupru prijedlog o osnivanju međunarodnog suda za zaštitu okoliša pod okriljem Ujedinjenih naroda i da rade na uspostavi obvezujućeg pravnog instrumenta s ciljem sankcioniranja država i poduzeća koji su najveći onečišćivači;
29. naglašava da Ujedinjeni narodi procjenjuju da će do 2050. godine zbog uzroka povezanih s okolišem biti raseljeno 200 milijuna ljudi; naglašava potrebu za globalnim pristupom rješavanju problema klimatskih promjena, siromaštva, izrabljivanja, pristupa resursima te borbi protiv jagme za zemljištem i gomilanju bogatstva u rukama multinacionalnih kompanija kako bi se omogućio razvoj odnosno kako bi se omogućio pristup ljudi temeljnim dobrima, pravima i uslugama; traži od izaslanstva Unije u Vijeću UN-a za ljudska prava i od predstavnika država članica da aktivno sudjeluju u raspravi o pojmu „klimatskih i ekoloških izbjeglica” kako bi se u okviru međunarodnog prava utvrdila obvezujuća pravna definicija;
Pravo naroda na samoodređenje i situacije povezane s ljudskim pravima koje iziskuju pozornost Vijeća
30. još jednom ističe neotuđivo pravo naroda na samoodređenje i na izbor političkog, gospodarskog i društvenog opredjeljenja bez vanjskog upletanja; traži od Unije i njezinih država članica da na sjednicama Vijeća UN-a za ljudska prava 2017. godine odlučno podrže to pravo umjesto aktualnih politika; odbacuje, osim toga, nametanje sankcija Unije i Sjedinjenih Američkih Država trećim zemljama s primarnim ciljem zaštite geopolitičkih i ekonomskih interesa, a ne interesa stanovništva, što bi trebala biti njihova glavna skrb;
31. izražava iznimnu zabrinutost zbog pogoršanja humanitarne i sigurnosne situacije u Siriji, koja proizlazi iz činjenice da je velik dio teritorija okupirala organizacija tzv. Islamska država; ponovno i odlučno osuđuje sustavno kršenje ljudskih prava koje provode terorističke organizacije; isto tako, izražava posebnu zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava za koja je odgovoran sirijski režim i u koja se ubrajaju i kršenje slobode izražavanja, arbitrarno oduzimanje slobode i represija usmjerena protiv boraca za ljudska prava; ističe važnost zaključaka posebne sveobuhvatne neovisne istražne komisije o događajima u Alepu radi utvrđivanja, ako je to moguće, svih za koje se može opravdano sumnjati da su odgovorni za navodne povrede međunarodnog prava o ljudskim pravima i njihovo kršenje; naglašava činjenicu da je zbog trgovine oružjem taj sukob još pojačan; snažno osuđuje različite intervencije zapadnih zemalja u posljednjih nekoliko godina, čija je dramatična posljedica radikalizacija pojedinaca, posebno na Bliskom istoku i u zemljama južnog susjedstva; pozdravlja napore za pokretanje političkog dijaloga pod okriljem Ujedinjenih naroda radi okončanja političke krize u toj zemlji i naglašava da u tom dijalogu, da bi bio uspješan, također moraju sudjelovati pripadnici miroljubive oporbe sirijskom režimu;
32. izražava svoju duboku zabrinutost zbog trenutačnog sukoba u Južnom Sudanu; poziva na hitan prekid vatre između dvije sukobljene strane i podržava neutralno posredovanje kojim bi se postigao dogovor u što kraćem roku; poziva na povećanje količine humanitarne pomoći za civilno stanovništvo zahvaćeno sukobom i za ono koje bježi iz tog područja; traži od Unije i njezinih država članica da poštuju načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja na način da otvore svoje granice izbjeglicama koji bježe iz krizom poharanog Južnog Sudana; isto tako zahtijeva međunarodni angažman da se zaustave isporuke oružja ili vojne opreme u tu zemlju kao i da se prestane s izvozom oružja u tu regiju;
33. ističe važnost rasprava u Vijeću UN-a za ljudska prava o krizi u Burundiju; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog situacije u toj zemlji i naglašava da bi ona mogla imati dramatične posljedice za cijelu regiju; traži da se poštuje Pakt o sigurnosti, stabilnosti i razvoju u regiji Velikih jezera i Protokol o nenapadanju i uzajamnoj obrani; smatra da je trenutačnu krizu moguće riješiti samo političkim dijalogom na nacionalnoj i regionalnoj razini i da ona ni u kojem slučaju ne smije biti izgovor za novu vojnu intervenciju u regiji; smatra da se problemi s kojima je suočen Burundi mogu riješiti samo ako se svim građanima zajamče jednaka prava te ako se riješe problemi povezani s kontrolom nad plodnim poljoprivrednim zemljištem, nezaposlenošću i siromaštvom, borbom protiv korupcije, siromaštva, neravnopravnosti i diskriminacije te promicanjem društvenih, političkih i gospodarskih reformi kako bi se stvorila slobodna, demokratska i stabilna država;
34. primjećuje da je opća situacija ljudskih prava u Iranu i dalje vrlo zabrinjavajuća; osuđuje učestalu upotrebu sile protiv mirnih prosvjednika i disidenata (uključujući studente, profesore, borce za ljudska prava), boraca za prava žena, pravnika, novinara i blogera u toj zemlji; ističe ključnu ulogu međunarodne zajednice u jamčenju mira; izražava zabrinutost zbog broja političkih zatvorenika i zatočenika savjesti, i dalje velikog broja pogubljenja, između ostalog i maloljetnika, kao i mučenja, nepoštenih suđenja, pretjeranih iznosa koji se traže za jamčevinu te strogih ograničenja slobode informiranja, izražavanja, okupljanja, vjeroispovijedi, obrazovanja i kretanja;
35. prima na znanje dosad ostvareni napredak u pogledu ljudskih prava u Mjanmaru, no ističe da treba još puno toga učiniti, posebno kada je riječ o pravima manjina i slobodi izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja; osuđuje diskriminaciju i represiju nad pripadnicima naroda Rohingya, što je dodatno pogoršano činjenicom da ta zajednica nema pravni status i širenjem govora mržnje protiv nebudista; poziva na provođenje sveobuhvatne, transparentne i neovisne istrage o svim kršenjima ljudskih prava pripadnika naroda Rohingya;
36. ističe važnost točke o Eritreji na ovoj sjednici; oštro osuđuje sustavno i sve veće kršenje ljudskih prava u Eritreji; duboko je zabrinut zbog gospodarske i društvene situacije cjelokupnog eritrejskog stanovništva i izbjeglica u susjednim zemljama; osuđuje sustavne prijetnje eritrejskoj dijaspori, posebno u vidu „poreza za oporavak i obnovu”;
37. pozdravlja izvješće o stanju ljudskih prava u Libiji, između ostalog i u dijelu koji se odnosi na djelotvornost mjera tehničke pomoći i jačanje kapaciteta koje je iskoristila libijska „vlada”, te ocjenu dodatne potpore ili pomoći potrebnih za provođenje rješenja i preporuka iz izvješća Ureda visokog povjerenika o istrazi o stanju ljudskih prava u Libiji; smatra da Unija i njezine države članice moraju uzeti u obzir to izvješće prije nego što se upuste u dodatnu suradnju s „libijskim vlastima” i traži da se pitanje zaštite migranata i izbjeglica i ljudskih prava u Libiji uzme u obzir kao prioritetno pitanje;
Stanje ljudskih prava u Palestini i drugim okupiranim arapskim područjima
38. pozdravlja posebnu pozornost koju je Vijeće UN-a za ljudska prava posljednjih godina posvetilo stanju ljudskih prava u Palestini i drugim okupiranim arapskim područjima, posebno pravu palestinskog naroda na samoodređenje te osnivanje neovisne i održive države u granicama iz 1967. godine; snažno potiče izaslanstvo Unije da osudi sve oblike kolonijalizma, naročito u Palestini, i na Zapadnoj obali i u Istočnom Jeruzalemu, gdje je on u stalnom porastu; isto tako osuđuje nasilje naseljenika nad palestinskim stanovništvom, osobito u Hebronu, te planove o prisilnom raseljavanju beduina;
39. traži od izaslanstva Unije u Vijeću UN-a za ljudska prava i od predstavnika država članica da vrše pritisak na izraelske vlasti kako bi se mogao provesti mandat UN-a; isto tako traži od Europske unije i njezinih država članica da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se pobrinule da trgovačka društva pod njihovom jurisdikcijom ne provode kršenja ljudskih prava i ne doprinose im, primjerice obavljanjem djelatnosti i ostvarivanjem prihoda u kolonijama; u tom smislu poziva Uniju da podrži buduće rezolucije Vijeća UN-a za ljudska prava o kolonijama i objavljivanju godišnje baze podataka Vijeća UN-a za ljudska prava o poduzećima uključenima u povrede međunarodnog prava;
40. osuđuje položaj palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima; traži od Države Izrael da odmah obustavi praksu masovnog zatvaranja, koja se 2016. još povećala s više od 6 000 ljudi u zatvoru, među kojima ima i maloljetnika; isto tako osuđuje izvansudska pogubljenja, administrativni pritvor, premještanje političkih zatvorenika izvan okupiranih područja jer im se tako uskraćuju obiteljski posjeti, zlostavljanje, mučenje i prisilno hranjenje zatvorenika te odbijanje pružanja adekvatnog i pravodobnog liječenja, a sve to predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava; od Izraela traži da se smjesta pobrine za usklađenost s Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv mučenja, čija je stranka; osuđuje pritvaranje i zlostavljanje djece te zahtijeva trenutačno puštanje na slobodu žena i djece koji se nalaze u zatvoru; isto tako traži trenutačno puštanje na slobodu zatvorenih palestinskih parlamentarnih zastupnika;
41. osim toga, vrlo je zabrinut zbog ograničenja građanskih i političkih sloboda u Izraelu, a posebno zbog raznih zakona o nevladinim udrugama kojima se krši sloboda udruživanja, okupljanja i organiziranja; upozorava i na sve veću diskriminaciju manjina u zemlji, posebice „arapske” manjine;
42. žali zbog toga što pitanje Zapadne Sahare nije uvršteno na dnevni red sjednica Vijeća UN-a za ljudska prava za 2017. godinu; poziva na poštovanje temeljnih prava stanovnika Zapadne Sahare, uključujući slobodu udruživanja, slobodu izražavanja i pravo na okupljanje; zahtijeva oslobađanje svih političkih zatvorenika pripadnika naroda Sahrawi; zahtijeva da se za predstavnike UN-a, zastupnike u parlamentu, neovisne promatrače, nevladine organizacije i predstavnike medija omogući pristup područjima Zapadne Sahare; potiče Ujedinjene narode da misiji MINURSO dodijeli mandat za ljudska prava, u skladu sa svim drugim misijama Ujedinjenih naroda za očuvanje mira diljem svijeta; podržava pravedno i trajno rješavanje sukoba u Zapadnoj Sahari na temelju prava naroda Sahrawi na samoodređenje u skladu s odgovarajućim rezolucijama 34/37 i 35/19 Ujedinjenih naroda; traži od Unije i njezinih država članica da podrže stavljanje točke o stanju u Zapadnoj Sahari na dnevni red predstojećih sjednica Vijeća UN-a za ljudska prava;
Rasizam, rasna diskriminacija, ksenofobija i s njima povezana netolerancija: praćenje provedbe Durbanske deklaracije i akcijskog programa i daljnji koraci
43. smatra iznimno važnom pozornost koja se 2017. posvećuje jačanju jednakosti i borbi protiv diskriminacije, bila riječ o diskriminaciji manjina ili diskriminaciji na temelju rase, spola, spolne orijentacije ili spolnog identiteta ili pak invaliditeta; naglašava da i u tom području Unija i države članice moraju provesti preporuke Vijeća UN-a za ljudska prava;
44. pozdravlja važnost pitanja rasizma i raznih vidova diskriminacije na sjednicama Vijeća za ljudska prava 2017. godine, a osobito svjetski poziv na konkretno djelovanje radi potpune eliminacije rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netolerancije te potpune provedbe Durbanske deklaracije i akcijskog programa te daljnjih koraka; ponovno osuđuje rasističko, antisemitsko, homofobno i ksenofobno nasilje i nasilje nad migrantima, koje je u nekim državama članicama doseglo alarmantnu razinu; izražava krajnju zabrinutost zbog sve prisutnijeg govora mržnje i stigmatizacije usmjerenih na manjine i određene skupine ljudi kao i zbog njihovog sve većeg utjecaja u medijima i brojnim političkim pokretima i strankama na najvišem stupnju političke odgovornosti u nekim državama članicama, što je u dovelo do donošenja ograničavajućih zakona;
45. osim toga, ključnim smatra pitanje diskriminacije žena i ukidanja svih oblika nasilja nad ženama; naglašava da univerzalni pristup zdravstvenoj zaštiti te skrbi u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i dalje trebaju biti politički prioritet, uključujući slobodan pristup spolnom obrazovanju, kontracepcijskim metodama i pravu na pobačaj; naglašava da ukidanje nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama te borba protiv seksualnog iskorištavanja i trgovanja ljudima moraju biti prioritet i da njihov cilj treba biti ostvarivanje ravnopravnosti žena i muškaraca; stoga od Vijeća UN-a za ljudska prava i međunarodne zajednice zahtijeva da provedu procese ICPD+20, Peking+20 i Rio+20; jednako tako naglašava da je za države članice Unije važno primijeniti preporuke Vijeća UN-a za ljudska prava iz 2002. o međunarodnoj zaštiti u vezi s progonom povezanim sa spolom, posebno u okviru imigracijske politike;
*
* *
46. nalaže svojem izaslanstvu da na 34., 35. i 36. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava iznese stajališta iz ove Rezolucije; poziva izaslanstvo da po završetku misije podnese izvješće Pododboru za ljudska prava te smatra primjerenim slanje izaslanstva Europskog parlamenta na relevantne sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava;
47. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, Visokoj predstavnici / potpredsjednici Komisije, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, predsjedniku Opće skupštine Ujedinjenih naroda, predsjedniku Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava, visokom povjereniku Ujedinjenih naroda za ljudska prava te radnoj skupini EU-a i Ujedinjenih naroda za ljudska prava koju je osnovao Odbor za vanjske poslove.