Dokument s plenarne sjednice

 

B8-0338/2017

15.5.2017

PRIJEDLOG REZOLUCIJE

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

o strategiji EU-a za Siriju

( 2017/2654(RSP) )

Marietje Schaake, Petras Auštrevičius, Beatriz Becerra Basterrechea, Izaskun Bilbao Barandica, Dita Charanzová, Marielle de Sarnez, Martina Dlabajová, Marian Harkin, Ivan Jakovčić, Petr Ježek, Ilhan Kyuchyuk, Louis Michel, Javier Nart, Urmas Paet, Jozo Radoš, Jasenko Selimovic, Hannu Takkula, Pavel Telička, Ramon Tremosa i Balcells, Johannes Cornelis van Baalen, Hilde Vautmans, Cecilia Wikström, Valentinas Mazuronis

u ime Kluba zastupnika ALDE-a

 

B8-0338/2017

Rezolucija Europskog parlamenta o strategiji EU-a za Siriju

( 2017/2654(RSP) )

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir međunarodne sporazume i konvencije, uključujući Konvenciju protiv mučenja, Konvenciju o genocidu i Ugovor Organizacije za zabranu kemijskog oružja,

–  uzimajući u obzir Rimski statut i osnivačke dokumente Međunarodnoga kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir ad hoc sudove kao što su Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni kazneni sud za Ruandu i Posebni sud za Libanon,

–  uzimajući u obzir Priopćenje iz Ženeve iz 2012.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o ISIL-u/Daišu i frontu al-Nusra te relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o sukobu u Sirijskoj Arapskoj Republici, posebice rezolucije 2218 (2013), 2139 (2014), 2165 (2014), 2191 (2014), 2199 (2015), 2254 (2015), 2258 (2015), 2268 (2016), 2328 (2016), 2332 (2016) i 2336 (2016),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/71/L.48 kojom se uspostavlja međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. listopada 2016. te zaključke Europskog vijeća o vanjskim odnosima od 18. i 19. veljače 2016., od 20., 21. i 27. listopada 2016., 14. studenog 2016. i 15. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 30. prosinca 2016. o najavi o prekidu neprijateljstava u Siriji i od 23. ožujka 2017. o Siriji, kao i izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a od 9. prosinca 2016. o stanju u Alepu, od 6. travnja 2017. o navodnom kemijskom napadu u Idlibu u Siriji, kao i od 7. travnja 2017. o napadu SAD-a u Siriji,

–  uzimajući u obzir izjavu supredsjedateljâ na konferenciji pod nazivom „Potpora Siriji i budućnosti regije” od 5. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješća o Sirijskoj Arapskoj Republici Nezavisne međunarodne istražne komisije, koju je osnovalo Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava, od 6. rujna, 16. lipnja i 22. veljače 2016., dokument s konferencije Nezavisne međunarodne istražne komisije o Sirijskoj Arapskoj Republici o kršenja ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava u Sirijskoj Arapskoj Republici u razdoblju od 21. srpnja 2016. do 28. veljače 2017. od 13. ožujka 2017. i rezolucije Vijeća UN-a za ljudska prava o Sirijskoj Arapskoj Republici od 27. rujna i 21. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je rat u Siriji prerastao u jednu od najgorih humanitarnih kriza na svijetu od Drugog svjetskog rata te i dalje ima razorne i tragične posljedicama za sirijski narod;

B.  budući da kriza u Siriji sve više destabilizira širu regiju;

C.  budući da sukob traje već sedmu godinu i da je do kraja 2016. već doveo do nepotrebnih smrti više od 400 000 ljudi; budući da 13,5 milijuna ljudi, gotovo tri četvrtine preostalog stanovništva, ima prijeku potrebu za humanitarnom pomoći i da je 6,6 milijuna Sirijaca raseljeno unutar zemlje; budući da je sukob unazadio gospodarski i ljudski razvoj Sirije za 40 godina i prinudio 4,8 milijuna ljudi da pokušaju pronaći utočište u inozemstvu;

D.  budući da međunarodno humanitarno pravo ustanovljuje obvezu međunarodne zajednice da poduzmu sve potrebne mjere da osigura zaštitu civila i civilnih objekata od državnih i nedržavnih aktera;

E.  budući da su djeca podnijela najveći teret u sukobu; budući da gotovo 6 milijuna djece ovisi o humanitarnoj pomoći; budući da je gotovo polovica njih bila prisiljena pobjeći iz svojih domova;

F.  budući da su sve strane u sukobu te posebice Asadov režim i njegovi saveznici Rusija i Iran počinile ozbiljna kršenja ljudskih prava i humanitarnog prava, uključujući zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i genocid;

G.  budući da odgovornost, pravda, vladavina prava i borba protiv nekažnjavanja čine osnovne elemente na kojima se temelje napori za rješavanje sukoba te postizanje mira, pomirenja i obnove;

H.  budući da je Sirija 1955. pristupila Konvenciji o genocidu, a 2004. Konvenciji o mučenju;

I.  budući da su vlada i savezničke snage prouzročili stotine tisuća civilnih žrtava, osobito u Alepu i oko njega tijekom nemilosrdne opsade te su uništili veliko područja grada zračnim i topničkim napada usmjerenim protiv civila; budući da su državna tijela i savezničke snage tijekom napredovanja u istočnom Alepu navodno ulazili u domove civila i izvršavali izvansudska smaknuća; budući da su napadi bili namjerno usmjereni prema civilnoj infrastrukturi, što je dovelo do uništenja sustava za opskrbu vodom, zdravstvenih ustanova i škola; budući da su ti napadi doveli do ozbiljne nestašice osnovnih usluga koja je usporediva s taktikom izgladnjivanja;

J.  budući da Asadov režim sprječava UN, EU, nevladine organizacije i lokalne aktere da isporučuju ključnu medicinsku, prehrambenu i humanitarnu pomoć te da njome upravljaju; budući da su namjerno ciljani i bombardirani humanitarni konvoji; budući da je sirijska vlada također namjerno uskratila civilima neophodnu robu i usluge, uključujući isporuke hrane i vode, kao i medicinske pomoći; budući da napadi te izgladnjivanje civila opsadom naseljenih područja u vidu ratne taktike predstavlja jasno kršenje međunarodnog humanitarnog prava;

K.  budući da je nekoliko istraga pokazalo da su Asadove snage koristile kemijska sredstva s namjerom ozljeđivanja i ubijanja civila; budući da se posljednji slučaj kemijskog napada na civile dogodio 4. travnja 2017. u Khan Sheikhounu u pokrajini Idlib u kojem je ubijeno najmanje 70 civila, među kojima mnogo djece, a stotine ih je ranjeno; budući da je SAD obavijestio EU da je na temelju njegove procjene sirijski režim upotrijebio kemijsko oružje te je 7. travnja odgovorio zračnim napadom na zrakoplovnu bazu Shayrat u Siriji;

L.  budući da je EU u ožujku na popis sankcija dodao četiri visoko pozicionirana vojna dužnosnika zbog njihove uloge u upotrebi kemijskog oružja protiv civilnog stanovništva, u skladu s politikom EU-a za borbu protiv širenja i upotrebe kemijskog oružja.

M.  budući da je 12. travnja 2017. Rusija zajedno s Bolivijom odbacila rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se trebala osuditi upotreba kemijskog oružja u Siriji te je pozvala Asadov režim da surađuje u istrazi o tom incidentu;

N.  budući da je 15. travnja 2017. u Rasheedinu u zapadnom Alepu u Siriji, napadnuto otprilike 5 000 evakuiranih osoba dok su putovali iz opkoljenih gradova Foah i Kefraya u područja koja kontrolira vlada; budući da su deseci ljudi, uključujući i djecu, ubijeni, a mnogo više ih je ranjeno;

O.  budući da postoje izvješća da Asadov režim nastavlja proizvodnju kemijskog oružja pod krinkom Centra za znanstvene studije i istraživanje; budući da u skladu sa sporazumom iz 2013. o uklanjanju kemijskog oružja Asad mora smjesta prestati s takvim praksama i predati sve preostale kemijske tvari i oružje Organizaciji za zabranu kemijskog oružja (OPCW);

P.  budući da vlasti proizvoljno uhićuju tisuće civila te ih pritvaraju u nehumanim zatvorskim uvjetima u kojima se suočavaju s ekstremenim oblicima zlostavljanja kojima je često cilj prouzročiti smrt pritvorenika; budući da takvi obrasci zlostavljanja uključuju mučenje, sustavno uskraćivanje hrane, vode, lijekova i medicinske skrbi te sadističke i dehumanizirajuće prakse; budući da se u izvješćima spominju masovna vješanja i izvansudska pogubljenja u objektima za pritvor Asadove vlade; budući da su mnogi civili žrtve prisilnih nestanaka, produljenih razdoblja zadržavanja i nepravednih suđenja; budući da je sirijska vlada vodila sustavnu kampanju kako bi masovnim vješanjima ušutkala bilo kakvu vrstu neslaganja; budući da se prema izvorima u zatvoru u Saydnayi tijekom pet godina dogodilo 13 000 takvih izvansudskih pogubljenja;

Q.  budući da Asadov režim uporabljava taktiku prisilnog raseljavanja u svrhu promjene sektaške strukture gradova i regija te uzrokovanja demografskih promjena; budući da su takve taktike korištene u gradovima kao što su Darayya, Muadamiyat al-Šam u blizini Damaska te u kvartu Al-Waer u gradu Homsu;

R.  budući da je obveza međunarodne zajednice i pojedinačnih države zahtijevati odgovornost od onih koji su krivi za kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava počinjenih tijekom sukoba u Siriji; još treba utvrditi može li se to učiniti u okviru postojećih nacionalnih i međunarodnih pravnih sredstava, uključujući nacionalne i međunarodne sudove ili u okviru međunarodnih kaznenih ad hoc sudova; budući da se, osim takve osobne kaznene odgovornosti, pod određenim uvjetima države također mogu kazneno goniti zbog kršenja obveza iz međunarodnih ugovora i konvencija pod nadležnošću Međunarodnog suda, uključujući Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.;

S.  budući da bi međunarodna zajednica trebala aktivnije podupirati demokratsku i sekularnu oporbu barbarskom sirijskom režimu; budući da je u sadašnjoj situaciji sekularna oporba izuzetno slaba, a civili su zarobljeni između džihadističkih terorista, islamskih fundamentalista i kurdskih separatista ili pristaša Asadova režima, zbog čega je iznimno teško postići nacionalno pomirenje i obnovu konsenzusa koji bi Siriji mogli donijeti mir;

T.  budući da je proces unutarnjih Sirijskih pregovora započeo u Ženevi 23. veljače 2017. s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2254 (2015) koja je usredotočena na pitanja upravljanja, uključujući novi ustav za Siriju, održavanje izbora i načela utvrđena u Priopćenju iz Ženeve iz 2012; budući da ženevski pregovori do sada nisu donijeli konkretan napredak u pronalasku mirnog rješenja za krizu u Siriji;

U.  budući da je 5. travnja 2017. EU supredsjedao na konferenciji o potpori Siriji i regiji u budućnosti na kojoj su se okupili predstavnici više od 70 zemalja i međunarodnih organizacija te međunarodnog i sirijskog civilnog društva; budući da se ta konferencija temelji na prethodnim konferencijama u Kuvajtu i Londonu te da je postignut dogovor o sveobuhvatnom pristupu krizi u Siriji, uključujući financijske obveze; budući da su podrška i obveze međunarodne zajednice i dalje ključne za postizanje mirne budućnosti u Siriji i regiji;

V.  budući da su 4. svibnja 2017. Rusija, Iran i Turska postigli dogovor u Kazahstanu kako bi utvrdili četiri područja bez sukoba; budući da taj sporazum nema zaštitne mjere ili mehanizme provedbe i pridržavanja te da Asadov režim odbija nadzor UN-a; budući da sirijska oporbu ne može poduprijeti sporazum u njegovom sadašnjem obliku koji podupire Iran; budući da taj sporazum još mora odobriti Vijeće sigurnosti UN-a;

W.  budući da strategija EU-a za Siriju predstavlja reviziju regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak, kao i za prijetnju koju predstavlja Daiš, te ju je Vijeće revidiralo i ažuriralo 23. svibnja 2016.;

X.  budući da su pohvalni napori EU-a u pružanju humanitarne pomoći i planiranju budućnosti Sirije; budući da bi EU trebao paziti da ne pruža bezuvjetnu pomoć za obnovu u Siriji pod vodstvom i nadzorom Asada i njegovih saveznika Rusije i Irana; budući da Asad, Putinova Rusija i Iran moraju odgovarati za ekonomske posljedice svojih vojnih intervencija; budući da se stoga mora pronaći vjerodostojno i uključivo političko rješenje za kraj oružanog sukoba na koje će pristati sve strane, isključujući pritom terorističke skupine;

Y.  budući da bi se obnova Sirije trebala temeljiti na pristupu „odozdo prema gore” te uspješnom osnaživanju lokalnih dionika, čime se isključuju poznate terorističke skupine;

1.  poziva sirijski režim i njegove saveznike Rusiju i Iran da smjesta stanu na kraj neselektivnim bombardiranjima, ubojstvima i nasilju nad sirijskim narodom te hitno omoguće neometan pristup humanitarnim konvojima i opskrbi robom; podsjeća one koji sudjeluju u režimima u Siriji, Rusiju i Iranu da su na temelju međunarodnog kaznenog prava odgovorni za gnusne zločine koje i dalje počinjavaju u Siriji;

2.  najsnažnije osuđuje neprekidno, sustavno, rašireno i teško kršenje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava koje provode Asadove snage uz pomoć Rusije i Irana te nedržavne oružane terorističke skupine, posebice ISIL/Daiš, Džabat Fatah al-Šam/front al-Nusra i druge džihadističke skupine;

3.  poziva Rusiju, Iran i drugih vanjske strane da prestanu sa svojim razornim intervencijama u sirijskom sukobu te da iskoriste svoj utjecaj nad Asadom kako bi osigurali potpuni prekid sukoba i kraj opsada;

4.  ponavlja svim stranama da se pod pokroviteljstvom UN-a može postići uključiv prekid vatre na nacionalnoj razini te mirno i obostrano prihvatljivo rješenje krize u Siriji, kako je predviđeno u Priopćenje iz Ženeve iz 2012. i rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a br. 2254 (2015), uz potporu posebnog izaslanika glavnog tajnika za Siriju Staffana de Misture i ključnih međunarodnih i regionalnih aktera; prima na znanje pregovore u Astani s ciljem postizanja dogovora;

5.  prima na znanje nedavni memorandum o stvaranju područja za smirivanje krize u Siriji, koji su potpisale Rusija, Iran i Turska kao jamci četiriju zona zabrane letenja; poziva potpisnice memoranduma i sirijski režim da učinkovito provedu sporazum i da prestanu sa svim sukobima koji imaju izravan utjecaj na sirijski narod; žali zbog činjenice da je sirijski režim odbio UN-ov za nadzor provedbe memoranduma;

6.  izražava žaljenje zbog činjenice da na sastanku skupine G7 u Italiji nije postignut dogovor o uvođenju sankcija protiv ruskog režima zbog bombardiranja sirijskog stanovništva i svoje stalne potpore Asadovu režimu;

7.  pozdravlja napore predstavnika više od 70 zemalja na konferenciji o potpori budućnosti Sirije i regije održanoj 4. i 5. travnja 2017. u Bruxellesu i financijske obveze koje su preuzeli; pozdravlja činjenicu da su se sudionici na Briselskoj konferenciji obvezali osigurati 5,6 milijardi EUR za 2017. te su preuzeli i višegodišnje obveze u iznosu od 3,47 milijardi EUR za razdoblje 2018. – 2020.; podsjeća na to da se troškovi obnove Sirije procjenjuju se na oko 200 milijardi dolara; poziva međunarodnu zajednicu da preuzme svoje nepodmirene obveze za humanitarnu pomoć u Siriji i susjednim zemljama;

8.  napominje da je većina izbjeglica iz Sirije pobjegla u susjedne zemlje kao što su Libanon, Jordan i Turska; u tom pogledu pozdravlja nove prioritete partnerstva koje je EU sklopio s Jordanom i Libanonom, kao i manje stroga pravila EU-a o podrijetlu za robu uvezenu iz Jordana; izražava žaljenje zbog toga što velik broj izbjeglica u Jordanu i Libanonu i dalje živi u nesigurnim socijalnim i gospodarskim uvjetima i često ne mogu pronaći (legalno) zaposlenje; poziva vlasti u Jordanu i Libanonu da usmjere svoje napore na uklanjanje preostalih (neformalnih) prepreka i pružanje potpore proširenim mogućnostima za samozapošljavanje te da ispune obveze u pogledu stvaranja radnih mjesta za žene i mlade;

9.  pozdravlja tursko gostoprimstvo u zbrinjavanju gotovo 3 milijuna izbjeglica; potiče tursku vladu da izda radne dozvole svim sirijskim izbjeglicama; prima na znanje Izjavu EU-a i Turske; izražava žaljenje zbog činjenice da je krajem veljače, samo 3565 sirijskih izbjeglica zbrinuto u Europi u skladu sa sporazumom o „preseljenju jedan za jedan” sklopljenim s Turskom; poziva države članice EU-a da ulože veće napore u ispunjavanje svojih obećanja o preseljenju sirijskih izbjeglica iz Turske;

10.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da poduzme sve napore za jačanje mirovnih pregovora uz posredovanje UN-a i da zahtijeva aktivniju ulogu u tim pregovorima koristeći se europskim financijskim kapacitetom i spremnosti za ulaganje znatnih sredstava za obnovu Sirije; apelira na Visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da u svojim nastojanjima za budućnost sirijskog naroda u većoj mjeri uključi i podupre sirijsko civilno društvo i sve one koji žele demokratsku, pluralističku i uključivu Siriju; potiče potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da surađuje sa sirijskim narodom na razvoju lokaliziranih strategija za obnovu u različitim dijelovima i regijama Sirije;

11.  najoštrije osuđuje zračni napad sa strašnim posljedicama na grad Khan Sheikhoun u pokrajini Idlib u kojem je 4. travnja 2017. poginulo najmanje 70 civila, uključujući djecu te humanitarne radnike, pri čemu je velik broj žrtava pokazivao simptome trovanja plinom; napominje da je preliminarna ocjena misije za utvrđivanje činjenica Organizacije za zabranu kemijskog oružja da je tvrdnja o uporabi kemijskog oružja vjerodostojna; ističe da će oni koji su odgovorni za napade odgovarati pred sudom; ponavlja da se kao potpisnik Konvencije o kemijskom oružju sirijski režim izričito obvezao na suzdržavanje od upotrebe kemijskog oružja; žali zbog ruskog veta na posljednju rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a u kojoj je osuđen napad i u kojoj se poziva na istragu;

12.  izražava žaljenje zbog neprekidnih dezinformacija i laži koje dolaze iz Rusije i Asadova režima, uključujući blaćenje Bijelih kaciga i širenja lažnih informacija u pogledu počinitelja nedavnih napada kemijskim oružjem od 4. travnja 2017.;

13.  ponavlja svoj poziv na određivanje posljedica i odgovornosti osoba koje su krive za ratne zločine, genocid i zločine protiv čovječnosti; naglašava da će odgovorni biti privedeni pravdi; i dalje je uvjeren da stvarnog rješenja sukoba i održivog mira u Siriji ne može biti ako počinitelji ne budu odgovarali za počinjena zlodjela; ističe da ratni zločini koje su počinili režim i u manjoj mjeri oporbene snage daju osnovu za međunarodni kazneni progon;

14.  poziva sve države članice EU-a da zajamče da se zločini protiv čovječnosti, genocid i ratni zločini smatraju zločinima u okviru njihova nacionalnog prava te poziva sve države članice EU-a da kazneno gone takve zločine koje su u Siriji počinili njihovi državljani i državljani trećih zemalja pod njihovom nacionalnom jurisdikcijom; u tom pogledu pozdravlja odluku Španjolske da obradi kaznenu prijavu protiv devet sirijskih obavještajnih dužnosnika za mučenje i kršenja ljudskih prava;

15.  podsjeća na načelo opće nadležnosti; ponovno ističe svoju podršku u pogledu upućivanja sirijskog slučaja Međunarodnom kaznenom sudu; žali zbog toga što je ta mogućnost i dalje blokirana u Vijeću sigurnosti UN-a;

16.  smatra da države, uključujući države članice EU-a, mogu pojedinačno pokrenuti postupke protiv drugih država na Međunarodnom kaznenom sudu zbog kršenja obveza iz međunarodnih ugovora i konvencija, uključujući Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.; poziva sve države članice EU-a da u tom pogledu dovedu sirijsku državu pred Međunarodni sud kako bi se utvrdila odgovornost države i poslala jasna poruku o njihovoj spremnosti da se pronađu odgovorni za stravične zločine počinjene u Siriji;

17.  poziva međunarodnu zajednicu, EU i njegove države članice na suradnju s UN-om za uspostavu međunarodnog kaznenog tribunala kako bi se predalo u ruke pravde i pozvalo na odgovornost nedržavne aktere i pojedince odgovorne za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid počinjene u Siriji;

18.  pozdravlja stvaranje Međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2011., žali zbog toga što taj mehanizam još nije u potpunosti financiran; poziva sve države članice da u tom pogledu ispune svoja obećanja;

19.  ističe ključnu važnost rada lokalnih i međunarodnih organizacija civilnog društva i nevladinih organizacija u dokumentiranju dokaza o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i drugim kršenjima, uključujući uništavanje kulturne baštine; poziva EU i njegove države članice da pruže dodatnu i potpunu pomoć tim akterima; poziva EU i njegove države članice da pruže odgovarajuće financiranje organizacijama koje rade na istragama na temelju javno dostupnih izvora i digitalnom prikupljanju dokaza o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti kako bi se osigurala odgovornost, a počinitelji priveli pravdi;

20.  pohvaljuje napore humanitarnih radnika koji osobama zatočenima u područjima sukoba nastoje osigurati prijeko potrebnu pomoć, hranu, vodu i lijekove te ponovno apelira na sve strane uključene u sukob da zajamče siguran i neograničen pristup humanitarnih agencija civilnom stanovništvu koje je pogođeno ratom; snažno osuđuje namjerno pretjerane, nerazmjerne i neselektivne napade na civile, uključujući i djecu, konvoje s evakuiranim stanovništvom, humanitarno i medicinsko osoblje te civilne infrastrukture kao što su škole i bolnice;

21.  pozdravlja najnovije preispitivanje mjera ograničavanja protiv Sirije i dodatnih pojedinaca koji dijele odgovornost za korištenje kemijskog oružja i represiju nad civilnim stanovništvom u toj zemlji; naglašava da bi EU trebao razmotriti sve dostupne mogućnosti za rad s međunarodnim partnerima, uključujući bacanje humanitarne pomoći iz aviona i uspostavljanje zone zabrane letenja;

22.  poziva da se ova Rezoluciju prevede na arapski jezik;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica Europske unije, Ujedinjenim narodima, članovima Međunarodne skupine za potporu Siriji te svim stranama uključenima u sukob.