Dokument s plenarne sjednice
15.5.2017
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o provedbi programa premještanja
( 2017/2685(RSP) )
Auke Zijlstra, Lorenzo Fontana, Gilles Lebreton, Harald Vilimsky
u ime Kluba zastupnika ENF-a
Rezolucija Europskog parlamenta o provedbi programa premještanja
( 2017/2685(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir izjave Vijeća i Komisije od 16. svibnja 2017. o provedbi programa premještanja,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je politika imigracije i azila u isključivoj nadležnosti suverenih država članica;
B. budući da se masovna imigracija iz neeuropskih zemalja koju potiče EU pokazala iznimno problematičnom te remetilačkim faktorom u političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom smislu;
C. budući da podaci UNHCR-a pokazuju da je samo 2,65 % migranata pristiglih u Italiju 2016. odobren azil kao istinskim izbjeglicama te da je 90 334 od 181 436 migranata završilo na crnom tržištu, a da nisu podnijeli zahtjev za azil ili pak na njega čekaju odgovor[1];
D. budući da je Eurofond empirijski utvrdio da europska mladež ima manje prilika za uzlaznu društvenu pokretljivost[2];
E. budući da politike masovnih migracija koje provodi EU ni na koji način ne mogu riješiti demografske izazove, kako je već dokazao Nizozemski zavod za analizu ekonomskih politika[3], koji je izjavio da se priljevom migranata ne rješavaju financijske poteškoće koje proizlaze iz demografskog problema starenja stanovništva;
F. budući da MMF savjetuje EU da migrantima „privremeno” isplaćuje niže plaće[4]; budući da socijalni damping narušava tržište rada, stvara veću konkurentnost između migranata i europskih građana te dovodi do pogoršanja socijalne sigurnosti i raširenog siromaštva, posebice među slabije kvalificiranim radnicima;
G. budući da je Mađarska bila vrlo učinkovita u upravljanju i smanjenju priljeva migranata na svoje državno područje;
H. budući da je australski pristup sve uspješniji u smanjenju nezakonite imigracije u Australiju i, usporedno s time, sprečavanju smrtnih slučajeva migranata na moru;
I. budući da je program premještanja EU-a izravna posljedica neuspjelog Schengenskog sustava i politike otvorenih granica;
J. budući da je zbog masovnih seksualnih napada koje su počinili migranti na europske žene u Kölnu i u desecima drugih europskih gradova sigurnost mnogih žena ugrožena;
K. budući da je obvezni program premještanja bez pravne osnove;
L. budući da Europski sud za ljudska prava onemogućava državama članicama da upravljanju migracijskim tokovima te čak izriče novčane kazne tim državama, o čemu svjedoči slučaj Italije 2009.[5];
1.ističe da je načelo određivanja vlastite politike azila i imigracije sastavni dio suvereniteta svih država;
2.smatra da je politika otvorenih granica EU-a poticaj koji ohrabruje sve veći broj migranata da prijeđu Sredozemno more;
3.odbija načelo prisilnog premještanja te ističe da je djelotvornije izbjeglicama i ljudima koji traže međunarodnu zaštitu pružiti utočište u sigurnim dijelovima njihove zemlje porijekla ili u njihovim regijama;
4.napominje da svaka država može legitimno smatrati neovlašten ulazak i boravak unutar svojih granica nezakonitim činom koji stoga može biti sudski procesuiran i kažnjen;
5.osuđuje nejasnu ulogu nekih nevladinih organizacija u Sredozemnom moru;
6.potiče države članice da primjenjuju australski pristup u području imigracije;
7. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i parlamentima država članica.