Dokument s plenarne sjednice
28.6.2017
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-0319/2017
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika
o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi
( 2017/2732(RSP) )
Paloma López Bermejo, Ángela Vallina, Merja Kyllönen, Jiří Maštálka, Kateřina Konečná, Neoklis Sylikiotis, Marie-Christine Vergiat, Eleonora Forenza, Martina Anderson, Marisa Matias, Dimitrios Papadimoulis, Stelios Kouloglou, Takis Hadjigeorgiou
u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Rezolucija Europskog parlamenta o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi
( 2017/2732(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 9., 151. i 152., članak 153. stavke 1. i 2. te članak 173.,
– uzimajući u obzir članak 174. UFEU-a o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji, posebno u područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom,
– uzimajući u obzir članke 14., 27. i 30. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. pod nazivom „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” ( COM (2012)0582 ),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. listopada 2016. o potrebi za europskom politikom reindustrijalizacije u svjetlu nedavnih slučajeva Caterpillar i Alstom[1],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. ožujka 2011. o industrijskoj politici za globalizirano doba[2],
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta” ( COM(2016)0180 ),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2016. o socijalnom dampingu u Europskoj uniji[3],
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezine članke 22. i 23. o ekonomskim i socijalnim pravima i pravu na rad,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o digitalizaciji europske industrije[4],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća o budućoj strategiji industrijske politike EU-a od 29. svibnja 2017.,
– uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi ( O-000047/2017 – B8-0319/2017 ),
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da europska industrija čini gotovo polovinu izvoza EU-a te oko 65 % ulaganja u istraživanje i razvoj te da je zaslužna za više od 50 milijuna radnih mjesta (u vidu izravnog i neizravnog zapošljavanja, odnosno za 20 % svih radnih mjesta u Uniji);
B. budući da 65 % privatne potrošnje za istraživanje i razvoj dolazi iz proizvodne industrije i budući da je zbog toga jačanje naše industrijske baze ključno za zadržavanje stručnosti, znanja i iskustva u EU-u;
C. budući da se sektor proizvodnje u Europskoj uniji od 2008. do 2013. godine smanjio za 7 %;
D. budući da je smanjenje proizvodnje u proizvodnom sektoru u razdoblju od 2007. do 2016. godine posebno pogodilo gospodarstva u južnom dijelu Europske unije;
E. budući da je reindustrijalizacija perifernih gospodarstva Europe od presudne važnosti za izbjegavanje razvoja gospodarskih neravnoteža unutar EU-a; budući da industrija mora razvijati s ciljem kombiniranja rasta i otvaranja kvalitetnih radnih mjesta sa socijalnom i ekološkom održivosti;
F. budući da se industrija u Europi trenutačno suočava sa znatnim padom unutarnje potražnje, što je posljedica mjera štednje na plaće, javnu potrošnju i smanjenje poreza i zbog čega se kontinuirano gube radna mjesta te dolazi do pada ulaganja u industriju, što nije dobar znak za potrebni oporavak europskog gospodarstva;
G. budući da je radi osiguravanja kohezije unutar europskog gospodarstva važno poticati diversificiranu industrijsku bazu u svim državama članicama i pritom izbjegavati prekomjernu koncentraciju proizvodnje s visokom dodanom vrijednošću u samo nekoliko država članica;
H. budući da su istraživanje, razvoj i inovacije u tom sektoru ključni za europsku industriju; budući da zatvaranje postrojenja često znači nepovratan gubitak tehnologije, znanja i iskustva te smanjivanje kvalifikacija radne snage u industriji;
I. budući da je u suočavanju s globalnim izazovima poput klimatskih promjena ključno da energetska i resursna učinkovitost te kružno gospodarstvo imaju središnju ulogu u obnovi europske industrije;
J. budući da je učinkovita i dosljedna industrijska politika, kojom se mogu ojačati proizvodne baze svih država članica, jedino rješenje za izbjegavanje naglog pogoršanja socijalnih uvjeta u industrijskoj politici kao i u okviru kohezije i razvoja;
K. budući da velika industrijska multinacionalna poduzeća često taktički premještaju svoju proizvodnju i pritom iskorištavaju rupe u postojećim zakonima o porezima i nesolventnosti kako bi maksimalno povećali svoju dobit tako što premještaju imovinu iz jedne zemlje u drugu, čime ugrožavaju industrijsku strukturu država članica;
L. budući da su za uspješnu europsku industriju potrebna javna ulaganja i ambiciozna politika inovacija koja pogoduje proizvodnji visoko kvalitetnih, inovativnih i energetski učinkovitih proizvoda te potiče održive procese;
M. budući da je za europsku industrijsku strategiju od presudne važnosti da se digitalizacija provodi na socijalno pravedan način, s obzirom na to da sadašnja digitalizacija industrije dovodi do pogoršanja postojećih trendova kada je riječ o prekarizaciji radnih uvjeta u proizvodnji, i to u vidu smanjivanja kvalifikacija, eksternalizacije i podugovaranja proizvodnje; budući da digitalizacija također predstavlja priliku za povećanje otpornosti i održivosti gospodarstva u kontekstu kružnog gospodarstva; budući da je ključno predvidjeti nove vještine potrebne u digitalnom okruženju koje se mijenja, što će se postići uključivanjem socijalnih partnera, kako bi se doprinosima poslodavaca i država članica osiguralo da se radnici osposobljavaju na odgovarajući način; budući da robotizacija i digitalizacija predstavljaju osobite izazove u području interakcije između robota i ljudi te privatnosti podataka, koje se mora regulirati odgovarajućim zakonodavstvom;
N. budući da pravedna međunarodna trgovina industrijskim proizvodima mora poštovati prava radnika, propise o zaštiti okoliša te druge socijalne standarde i standarde oporezivanja;
O. budući da žene u industriji danas nisu dovoljno zastupljene i da se ne nalaze na većini znanstvenih, inženjerskih i upravljačkih radnih mjesta ni na višim hijerarhijskim razinama;
Jačanje realnog gospodarstva provedbom održive politike reindustrijalizacije
1. naglašava ključnu ulogu industrije kao pokretača rasta, zapošljavanja i inovacija u Europi;
2. naglašava važnost jačanja i modernizacije industrijske baze u Europi, jačanja europske kohezije u vidu javnih ulaganja i usklađene europske industrijske politike, koja doprinosi održivoj modernizaciji i regionalnoj koheziji, i to na temelju teritorijalnog pristupa;
3. poziva Komisiju da do početka 2018. zajedno s državama članicama predloži zakonodavni prijedlog za strategiju Unije za dosljednu i sveobuhvatnu industrijsku politiku čiji je cilj reindustrijalizacija Europe te da utvrdi konkretan akcijski plan s ambicioznim ciljevima i vremenskim rokovima za zakonodavne i nezakonodavne mjere s pomoću kojih će se ti ciljevi ostvariti; poziva Komisiju da tu strategiju temelji na procjeni učinka uključivanja industrijske politike u strateške političke inicijative i opsežnom dijalogu s dionicima, uključujući socijalne partnere i akademsku zajednicu; ističe činjenicu da takva strategija Unije mora temeljiti i na digitalizaciji (posebno u smislu integracije pametnih tehnologija, analize velikih podataka i robotike u industrijske lance vrijednosti), održivosti, kružnom gospodarstvu, energetskoj učinkovitosti i odgovarajućim resursima; smatra da bi se europskim regulatornim okvirom industrijama trebalo omogućiti da se prilagode na te promjene i da poduzmu anticipatorne mjere kako bi se doprinijelo otvaranju radnih mjesta, rastu i regionalnoj konvergenciji;
4. poziva na regionalno uravnoteženu industrijsku strategiju kojom će se moći premostiti jaz između najviše i najmanje industrijaliziranih regija država članica, čime će se doprinijeti ostvarivanju ciljeva u području regionalne konvergencije;
5. poziva da se preispita politika tržišnog natjecanja i pravila o državnim potporama kako bi se olakšala javna ulaganja čiji je cilj očuvanje socijalne i regionalne kohezije, poticanje ekološke tranzicije, poboljšanje standarda rada i zaštite okoliša te rješavanje problematičnih pitanja u vezi s javnim zdravljem;
6. osuđuje politike štednje koje se provode u Europi zbog kojih opada potražnja za privatnim i javnim subjektima;
7. potiče države članice da povrate sva sredstva koja su služila kao potpora poduzećima u obliku subvencija, poreznih olakšica, smanjenja cijene zemljišta itd., u slučaju da se poduzeće odluči premjestiti ili zatvoriti svoje proizvodne pogone;
8. ističe da su prema dostupnim statistikama i istraživanjima žene u nedovoljnom broju zastupljene na većini znanstvenih, inženjerskih i upravljačkih radnih mjesta i na višim hijerarhijskim razinama; budući da su žene u pogledu obrazovanja i karijere u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) izrazito podzastupljene, uzimajući u obzir da čine samo 24 % stručnjaka u području znanosti i inženjerstva; ističe činjenicu da žene stručnjaci u proizvodnim industrijama predstavljaju prednost za EU, koji treba sve dostupne resurse kako bi se u potpunosti oporavio od gospodarske i financijske krize i kako bi bio u stanju suočiti se s promjenama u društvu; poziva Komisiju da utvrdi izazove i prepreke s kojima se žene suočavaju te da promiče i podupire jednakost plaća i jednakost u pristupu svim radnim mjestima;
9. ističe ulogu malih i srednjih poduzeća kao okosnice industrije EU-a i podsjeća na potrebu za provođenjem industrijske politike EU-a kojom se u obzir uzimaju posebne značajke malih i srednjih poduzeća; osobito skreće pozornost na važnost javnih i regionalnih banaka u industrijskom razvoju i pristupu financiranju za mala i srednja poduzeća; naglašava važnost radničkih zadruga i drugih aktera socijalnog gospodarstva u razvoju industrije, posebno na regionalnoj razini, te poziva EU da razvije industrijsku politiku prilagođenu njihovim potrebama;
10. uvjeren je da europsku industriju treba smatrati strateškom prednošću; naglašava da će samo snažna i otporna industrija državama članicama omogućiti da se suoče s različitim izazovima koji su pred njima, uključujući reindustrijalizaciju, prijelaz na održivo gospodarstvo te stvaranje kvalitetnih radnih mjesta; naglašava da Komisija i države članice trebaju bolje predvidjeti te socioekonomske uvjete i zajamčiti konkurentnost naše industrijske mreže;
Zaštita radničkih i socijalnih prava
11. poziva države članice da zakonima ili kolektivnim ugovorima zajamče odgovarajuću socijalnu zaštitu, uvjete rada i pristojne plaće te da osiguraju učinkovitu zaštitu od nepravednih otkaza;
12. osuđuje nepostojanje prave i dalekosežne industrijske politike EU-a; poziva na uspostavljanje industrijske politike kojom se dopušta sudjelovanje države, uključujući nacionalizaciju, u strateškim industrijama kako bi se zadržali i razvili ključni proizvodni sektori i zaštitila radna mjesta;
13. ističe važnost vještina i kvalifikacija radnika kao i utvrđivanja, u suradnji sa socijalnim partnerima, aktivne strategije za njihovo unaprjeđenje; poziva na donošenje industrijskih politika kojima će se osigurati da se to znanje razvija i prepoznaje kao važno dobro europske industrije; traži da se održavanje vještina i znanja i stručne radne snage u industriji uzme u obzir pri procjeni održivosti proizvodnje u svakom postrojenju;
14. poziva EU i države članice da izdvoje odgovarajuća financijska sredstva za mjere osposobljavanja i oporavka kako bi pružile potporu u kritičnim tranzicijskim razdobljima u europskoj industriji i ustraje na tome da se sredstva iz Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji koriste da bi se radnicima pomoglo da spase svoje tvornice kako bi se zadržala radna mjesta, umjesto da se olakša zatvaranje proizvodnih pogona;
15. naglašava ulogu socijalnih partnera u razvoju koherentne industrijske strategije, koja mora sadržavati socijalnu dimenziju kako bi se osiguralo da prava radnika nisu ugrožena trenutačnom industrijskom tranzicijom;
Usklađivanje trgovinske s industrijskom politikom
16. ističe negativan učinak trgovinskih sporazuma poput CETA-e i TTIP-a na europsku industriju;
17. naglašava da bi trgovinske i investicijske politike trebale biti usmjerene na podupiranje održivog razvoja, stvaranje kvalitetnih radnih mjesta te promicanje visokih socijalnih i ekoloških standarda;
18. ističe da treba spriječiti da se trgovinskim politikom EU-a potiču prakse kojima se narušava tržišno natjecanje, uključujući socijalni i ekološki damping;
19. ističe da se europska industrija suočava s globalnom konkurencijom te stoga poziva Komisiju da preispita definicije tržišta i postojeći niz pravila EU-a u području tržišnog natjecanja da bi se uzeo u obzir razvoj odgovarajućih globalnih tržišta; također poziva Komisiju da preispita pravo EU-a u području tržišnog natjecanja kako bi se pri suočavanju s globalnim konkurentima uzeli u obzir socijalni i ekološki standardi te standardi oporezivanja i tako izbjegli ti novi oblici dampinga;
20. naglašava potrebu za dosljednom strategijom EU-a koja će biti usklađena sa Svjetskom trgovinskom organizacijom te sadržavati učinkovite antidampinške i antisubvencijske mjere i u kojoj će se voditi računa o svim vrstama dampinga, uključujući i nedostatak usklađenosti s međunarodnim socijalnim i ekološkim standardima te standardima oporezivanja;
Digitalizacija industrije
21. vjeruje da sveprisutni trendovi globalizacije i digitalizacije predstavljaju najveće izazove za europska poduzeća i njihove zaposlenike, a istovremeno i izazov za tvorce politika zbog svoje velike dinamike razvoja i međusektorske prirode; stoga je uvjeren da europska politika treba biti prilagođena kako bi se mogao poduprijeti rast europske industrije i osigurati kvalitetna radnih mjesta u proizvodnoj industriji u tom kontekstu brzih promjena; naglašava da nova strategije industrijske politike mora uskladiti različita područja politike, ponajprije trgovinu, okoliš, istraživanja, ulaganja, tržišno natjecanje, energiju i klimu, s industrijskom politikom, kako bi se zauzeo jedinstven i usklađen pristup; uvjeren je da se u strategiji industrijske politike horizontalni elementi moraju na pametan način kombinirati s posebnim pristupima važnim strateškim sektorima;
22. u tom kontekstu ističe potrebu za povećanjem javnih ulaganja u povezivost preko 5G i optičkih kablova kao instrumenta za konvergenciju i jamčenje čvrste okosnice digitalne infrastrukture za europsku industriju; naglašava važnost javnog nadzora i regulacije tog sektora kako bi se bolje odgovorilo na potrebe gospodarstva koje se mijenja te izbjegao razvoj digitalnog jaza; naglašava važnost utvrđivanja vremenskog rasporeda tranzicije kako bi se osiguralo da dovoljno spektra ostaje na raspolaganju sadašnjim korisnicima, kao što su radijski i televizijski nakladnici, uzimajući u obzir i njihovu važnost za europske kulturne i kreativne industrije;
23. smatra da klasteri i sinergije između malih i srednjih poduzeća, industrijskih subjekata, obrtničkih sektora i drugih dionika mogu biti uspješni modeli za razvoj digitalne proizvodnje i inovacija; ističe temeljnu ulogu javnog sektora u stvaranju novih digitalnih znanja i inovacija; ističe važnost digitalizacije u promjenjivim poslovnim modelima i poziva EU i države članice da osiguraju prilagođenost radnog zakonodavstva novim uvjetima s ciljem očuvanja prava radnika te jačanja kolektivnog pregovaranja;
24. poziva na promicanje saveza za transverzalne inovacije kako bi se prevladali monolitni pristupi industrijskoj politici koji mogu ograničiti potencijal za inovacije; smatra da je uloga javnih ulaganja od strateške važnosti za razvoj tog cilja te poziva EU da podrži javna ulaganja u inovacije;
25. podsjeća na važnu ulogu normizacije u EU-u, između ostalog, i razvojem otvorenih normi, te se zalaže za snažnu usredotočenost na pozitivnu vodeću ulogu u međunarodnim normizacijskim organizacijama;
26. ističe ulogu koju javna nabava može imati u unapređenju novih industrijskih digitalnih inovacija i tehnologija; naglašava, međutim, da se digitalizacija javnih usluga ne smije koristiti za promicanje mjera štednje u javnom sektoru ili za smanjenje opsega potrebnih fizičkih usluga; u tom kontekstu poziva na uključivanje radnika u javnom sektoru u definiranje i provedbu javnih digitalnih strategija;
Povezivanje industrijske politike i tranzicijskih ciljeva
27. naglašava da je potrebno u potpunosti iskoristiti potencijal javnih ulaganja i industrije u pogledu ekoloških tehnologija, osigurati da industrija neprestano razvija te širi najbolje raspoložive tehnike i nove inovacije, čime će se stvoriti konkurentna prednost europske industrije, koja bi trebala nuditi najtrajnije proizvode s najnižim troškovima životnog vijeka;
28. ističe da bi industrija trebala imati koristi od razvoja projekata u području obnovljivih izvora energije te u tom pogledu ističe važnost vlastite proizvodnje ili bilateralnih sporazuma između proizvođača energije iz obnovljivih izvora i industrije kao načina smanjenja troškova za industrijsku energiju uz istovremeno poticanje razvoja energije iz obnovljivih izvora; poziva države članice da usvoje najbolje prakse u tom području, posebno kad je riječ o energetski intenzivnim industrijama; izražava žaljenje zbog slabe potpore iz fondova EU-a, uključujući EFSU-a, koja se izdvaja za projekte u području energije iz obnovljivih izvora te poziva na veću usmjerenost proračuna EU-a na takve projekte i na projekte iz područja kružnog gospodarstva kako bi se osigurao održiv industrijski i gospodarski razvoj u EU-u;
29. naglašava potrebu za tim da se ekološki aspekti uključe u druga područja politike, kao što su gospodarstvo i industrija, istraživanje i inovacije, kako bi se uspostavio dosljedan i zajednički pristup; smatra da bi djelovanja koja se provode u Uniji trebala biti nadopunjena i mjerama koje se podupiru na međunarodnoj razini i suradnjom s trećim zemljama kako bi se odgovorilo na zajedničke izazove;
30. ističe važnost osiguravanja odgovarajućeg financiranja za one regije koje su najviše pogođene strukturnim promjenama, kao što su rudarska područja, te poziva na to da se instrumenti poput „fonda za pravednu tranziciju” usmjere na industrijski razvoj u tim regijama kako bi im se dugoročno ponudila stvarna gospodarska alternativa;
31. poziva na znatno poboljšanje u provedbi kriterija održivosti, ali i socijalnih kriterija i kriterija zapošljavanja pri upotrebi sredstava EU-a;
32. smatra da zaštita prava radnika i visokih standarda zaštite potrošača, zdravlja i okoliša moraju biti ključne komponente svih politika reindustrijalizacije;
33. poziva na to da se ta industrijska politika EU-a temelji na jasnim ciljevima i pokazateljima, uključujući ambiciozne ciljeve koji se odnose na energetsku učinkovitost, resurse i klimu, te na pristupu koji se temelji na životnom ciklusu i kružnom gospodarstvu;
34. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.