Dokument s plenarne sjednice
24.10.2017
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u
( 2017/2897(RSP) )
Ska Keller, Ulrike Lunacek, Florent Marcellesi, Terry Reintke, Judith Sargentini, Ernest Urtasun, Monika Vana, Molly Scott Cato
u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Rezolucija Europskog parlamenta o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u
( 2017/2897(RSP) )
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 8., 19., 157., 216. i 218.,
– uzimajući u obzir članke 21., 23., 24., 25., 26. i članak 31. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),
– uzimajući u obzir instrumenta UN-a u području ljudskih prava, posebno one koji se odnose na prava žena, primjerice Povelju Ujedinjenih naroda, Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) te njezine protokole,
– uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),
– uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. ‒ 2020.) koji je Vijeće Europske unije usvojilo 7. ožujka 2011.[1],
– uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada[2],
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga[3], u kojoj se definiraju i osuđuju uznemiravanje i spolno uznemiravanje,
– uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP[4],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.[5],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.[6],
– uzimajući u obzir smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji[7],
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da spolno zlostavljanje, spolno uznemiravanje i zastrašivanje u različitim okruženjima, među ostalim i na radnom mjestu, predstavljaju nasilje nad ženama; budući da je nasilje nad ženama brutalan oblik diskriminacije i kršenja ljudskih i temeljnih prava;
B. budući da je svaka treća žena doživjela fizičko ili seksualno nasilje u odrasloj dobi; budući da je i do 55 % žena u EU-u bilo izloženo spolnom uznemiravanju; budući da je 32 % svih žrtava u EU-u izjavilo da je počinitelj bio hijerarhijski nadređena osoba, kolega ili klijent; budući da je 75 % žena u kvalificiranim zanimanjima ili na rukovodećim položajima bilo spolno uznemiravano; budući da je 61 % žena zaposlenih u uslužnom sektoru bilo izloženo spolnom uznemiravanju; budući da je 20 % mladih žena (u dobi od 18 do 29 godina) u EU-28 doživjelo uznemiravanje na internetu; budući da je svaka deseta žena bila izložena spolnom uznemiravanju ili uhođenju uz pomoć novih tehnologija;
C. budući da se vrlo mali broj slučajeva spolnog uznemiravanja i maltretiranja prijavljuje; budući da žene u velikom broju slučajeva ne podnose prijave zbog rodno uvjetovanog nasilja i spolnog uznemiravanja; budući da 25 % žena koje policiji ne prijave seksualno nasilje to ne učini zbog srama; budući da njih 20 % ne želi da itko o tome sazna, a njih 10 % misli da policija ne bi mogla ili htjela ništa učiniti;
D. budući da su tolerancija i prihvaćanje spolnog uznemiravanja i zlostavljanja i dalje prisutni na svim razinama; budući da je tendencija da se krivi žrtva zabrinjavajuće rasprostranjena;
E. budući da je Istanbulskom konvencijom rodno uvjetovano nasilje definirano kao nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili nasilje koje nerazmjerno pogađa žene;
F. budući da je spolno uznemiravanje u Direktivi 2004/113/EZ definirano kao „svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne naravi kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”;
G. budući da su uznemiravanje i spolno uznemiravanje u suprotnosti s načelom jednakog postupanja prema muškarcima i ženama i da predstavljaju diskriminaciju na temelju spola;
H. budući da rodni stereotipovi, seksizam te spolno uznemiravanje i zlostavljanje imaju fizičke, seksualne, emotivne i psihološke posljedice po žrtve;
I. budući da su nejednaka raspodjela moći između muškaraca i žena, rodni stereotipovi i seksizam, uključujući seksistički govor mržnje na internetu i izvan njega, temeljni uzroci svih oblika nasilja nad ženama;
J. budući da su maltretiranje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu, u privatnim i javnim prostorima te u političkom životu istodobno i uzrok i posljedica rodno uvjetovanog nasilja, neravnopravnosti i rodnih stereotipova;
K. budući da su za rodnu ravnopravnost odgovorni svi pojedinci u društvu i da ona zahtijeva aktivan doprinos i žena i muškaraca; budući da bi se vlasti trebale posvetiti razvoju edukativnih kampanja usmjerenih na muškarce i mlađe generacije kako bi muškarci i dječaci bili uključeni kao partneri, u cilju postupnog sprječavanja i iskorjenjivanja svih oblika rodno uvjetovanog nasilja te promicanja ili osnaživanja žena;
L. budući da su nasilje i uznemiravanje u političkoj sferi nerazmjerno usmjereni na žene; budući da takvo nasilje predstavlja kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući obvezu da se ženama zajamči slobodno sudjelovanje u političkom zastupanju;
M. budući da se u Istanbulskoj konvenciji poziva na kriminalizaciju i iskorjenjivanje spolnog uznemiravanja žena i zahtijeva da stranke konvencije poduzmu potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da svaki oblik neželjenoga verbalnog, neverbalnog ili tjelesnog ponašanja seksualne naravi s ciljem ili učinkom povrede dostojanstva neke osobe, osobito ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo ozračje, bude predmet kaznenih ili drugih pravnih sankcija;
N. budući da su sve države članice EU-a potpisale Istanbulsku konvenciju, no da ju je ratificiralo samo njih 15;
O. budući da je prikupljanje raščlanjenih podataka ključno za osmišljavanje odgovarajućih politika za borbu protiv spolnog uznemiravanja i praćenje njihove djelotvornosti;
Nulta stopa tolerancije i borba protiv spolnog uznemiravanja i spolnog zlostavljanja u EU-u
1. oštro osuđuje sve oblike seksualnog nasilja i fizičkog ili psihološkog uznemiravanja i žali zbog toga što ih se olako tolerira, iako oni u stvari predstavljaju sustavno kršenje temeljnih prava i teško kazneno djelo koje mora podlijegati kazni; naglašava da treba stati na kraj praksi nekažnjavanja na način da se zajamči kazneni progon počinitelja;
2. poziva države članice da u potpunosti provedu Istanbulsku konvenciju, uključujući i uspostavom sustava za prikupljanje raščlanjenih podataka, što bi podrazumijevalo i podatke raščlanjene prema dobi i spolu počinitelja i odnosu između počinitelja i žrtve, a odnosilo bi se i na spolno uznemiravanje;
3. poziva države članice da kriminaliziraju spolno uznemiravanje u svim oblicima i da uspostave preventivne politike i pokrenu edukativne kampanje i kampanje senzibiliziranja kako bi se zajamčilo da nulta stopa tolerancije postane pravilo;
4. poziva države članice da deblokiraju Direktivu o ženama u upravnim odborima; naglašava da je Komisija odgovorna učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi se ostvario napredak u tom području; ističe da manjak raznolikosti i diskriminatorna kultura na radnom mjestu povećavaju vjerojatnost pojave slučajeva spolnog uznemiravanja; naglašava stoga da je važno povećati udio žena na svim razinama donošenja odluka;
5. poziva Komisiju da hitno predstavi prijedlog direktive o nasilju nad ženama koji bi se temeljio na ljudskim pravima i pružanju zaštite svim žrtvama;
6. poziva Komisiju i države članice da među policijskim i pravosudnim tijelima promiču osposobljavanje i izgradnju kapaciteta za potporu žrtvama u svim pitanjima koja se odnose na uznemiravanje – kako na internetu tako i izvan njega – kao i za pružanje psihološke potpore tijekom sudskih postupaka povezanih s tim pitanjem;
7. naglašava da u pogledu preuzimanja obveze da će se ostvariti promjene i zaustaviti svi oblici uznemiravanja i seksualnog nasilja ključnu ulogu imaju muškarci, koji bi se trebali boriti protiv okolnosti i struktura koje omogućuju, makar i neizravno, ponašanje koje dovodi do tih pojava i prijaviti svako neprofesionalno ili neprimjereno ponašanje;
8. naglašava da obrazovni sustavi i mediji snažno utječu na rodne razlike i, u skladu s tim, na izbore i pristup pravima; zahtijeva stoga od Komisije i država članica da znatno pojačaju napore za iskorjenjivanje stereotipova i da promiču pristup obrazovanju i zapošljavanju za sve koji neće biti opterećen stereotipovima; ističe da oglašavanje može biti djelotvorno sredstvo za suočavanje sa stereotipovima i snažno oruđe u borbi protiv rasizma, seksizma i diskriminacije koje je nužno u današnjim multikulturnim društvima;
9. poziva države članice da senzibiliziranje o pristanku na spolni odnos i spolnom uznemiravanju u svoje obrazovne sustave uvedu kao obvezne sastavnice;
Spolno uznemiravanje u Europskom parlamentu
10. oštro osuđuje sve oblike seksualnog nasilja i fizičkog ili psihološkog uznemiravanja: poziva institucije EU-a da preuzmu vodeću ulogu predstavljanjem akcijskog plana s nultom stopom tolerancije i da uvedu politiku nulte stope tolerancije u pogledu bilo kojeg oblika uznemiravanja, uključujući čvrste i održive strukture potpore za sve one koji su bili izloženi bilo kakvom obliku uznemiravanja;
11. osuđuje slučajeve spolnog uznemiravanja koje su otkrili mediji i izražava svoju snažnu podršku žrtvama spolnog uznemiravanja i zlostavljanja; ističe da je ključno da se institucije EU-a, ako žele da ih se ozbiljno shvati, odlučno suprotstave svim oblicima rodne diskriminacije i svim djelovanjima kojima se priječi rodna ravnopravnost;
12. poziva na sazivanje povjerenstva neovisnih stručnjaka koji bi dobili mandat za ispitivanje situacije u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u Europskom parlamentu i odlučan je u namjeri da pokrene nepristranu istragu prijavljenih slučajeva i da, ako je riječ o kažnjivom ponašanju, po potrebi primijeni najstrože sankcije i pruži potporu i pravnu pomoć žrtvama;
13. poziva nadležna tijela Parlamenta da preispitaju i, po potrebi, revidiraju rad savjetodavnog odbora nadležnog za prijave zbog uznemiravanja na radnom mjestu između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika u Europskom parlamentu; poziva na jačanje savjetodavnog odbora za uznemiravanje i njegovo sprečavanje i na osnivanje posebnog odbora nadležnog za spolno uznemiravanje, koji bi uključivao pravnog savjetnika i predstavnike medicinskog osoblja, kako bi istraživao službeno prijavljene slučajeve, održavao povjerljivi registar slučajeva i određivao najbolje mjere za osiguravanje nulte stope tolerancije na svim razinama u instituciji;
14. odlučan je u namjeri da u postupcima unutar Parlamenta i/ili prijavljenima lokalnoj policiji u potpunosti podupre žrtve, da po potrebi inicira hitnu zaštitu ili zaštitne mjere i da u potpunosti primijeni članak 12.a Pravilnika o osoblju i zajamči punu istragu o tim slučajevima i poduzimanje stegovnih mjera;
15. odlučan je u namjeri da osigura obvezno osposobljavanje svih zaposlenika i zastupnika u području poštovanja i dostojanstva na radnom mjestu kako bi nulta stopa tolerancije postala pravilo; poziva instituciju da sa svim zastupnicima i službama uprave u potpunosti sudjeluje u kampanjama senzibiliziranja, s posebnim naglaskom na skupine koje se nalaze u najslabijem položaju, kao što su stažisti, akreditirani parlamentarni asistenti i ugovorno osoblje; poziva na uspostavu institucionalne mreže za povjerljivo savjetovanje kojom bi se žrtvama pružala potpora i pomoć, kao što je praksa u Komisiji;
°
° °
16. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi nacionalnim parlamentima, Vijeću, Komisiji, vladama država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.