Dokument s plenarne sjednice

 

B8-0673/2017

6.12.2017

PRIJEDLOG REZOLUCIJE

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

o položaju naroda Rohingya

( 2017/2973(RSP) )

Barbara Lochbihler, Jordi Solé, Igor Šoltes, Judith Sargentini

u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a

 

B8-0673/2017

Rezolucija Europskog parlamenta  o položaju naroda Rohingya

( 2017/2973(RSP) )

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru i o položaju muslimanske skupine Rohingya, posebno one od 14. rujna 2017.[1], 7. srpnja 2016.[2] i 15. prosinca 2016.[3],

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Mjanmaru/Burmi od 16. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir napomene potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini iznesene 19. studenoga 2017. u gradu Cox’s Bazar u Bangladešu,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije o trećem dijalogu o ljudskim pravima između EU-a i Mjanmara od 25. studenog 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o apatridnosti od 4. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od 6. studenoga 2017. o nasilju u državi Rakhine,

–  uzimajući u obzir izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava naslovljeno „Stanje ljudskih prava muslimanske skupine Rohingya i ostalih manjina u Mjanmaru” od 20. lipnja 2016. i izvješće posebne izvjestiteljice UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru od 18. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir 27. posebno zasjedanje Vijeća UN-a za ljudska prava o stanju ljudskih prava manjinske muslimanske skupine Rohingya i drugih manjina u državi Rakhine u Mjanmaru te svoju Rezoluciju od 5. prosinca 2017., u kojoj se oštro osuđuje Mjanmar jer su snage državne sigurnosti uz pomoć nedržavnih aktera u državi Rakhine vrlo vjerojatno počinile zločine protiv čovječnosti,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvenciju o smanjenju apatridnosti iz 1961.,

–  uzimajući u obzir Opći akcijski plan UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti za razdoblje 2014. – 2024.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće savjetodavnog povjerenstva o državi Rakhine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Povelju ASEAN-a,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da u državi Rakhine u Mjanmaru živi oko milijun pripadnika naroda Rohingya, pretežno muslimanske manjinske skupine kojima se uskraćuju puna prava državljanstva u okviru zakona o državljanstvu Mjanmara, zbog čega su osobe bez državljanstva;

B.  budući da su pripadnici naroda Rohingya jedna od najprogonjenijih manjina u svijetu te su sada uglavnom ograničeni na kampove i odvojena područja sa strogim ograničenjima slobodnog kretanja unutar i izvan države Rakhine; budući da je to oduzimanje slobode dovelo do ugrožavanja života i sigurnosti, uskraćivanja prava na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, prisilnog rada, seksualnog nasilja i ograničavanja njihovih političkih prava;

C.  budući da je posljednja eskalacija napetosti u kolovozu 2017. izazvala iznimno nerazmjeran odgovor mjanmarskih vlasti, uz dokazana velika i sustavna kršenja ljudskih prava pripadnika naroda Rohingya, uključujući uništenje cijelih gradskih područja, ubojstva, silovanja i mučenja;

D.  budući da je od kolovoza 2017. više od 625 000 pripadnika naroda Rohingya pobjeglo i sigurnost potražilo u susjednom Bangladešu; budući da osobe koje bježe prolaze nesigurnim rutama na kojima su izložene napadima vatrenim oružjem, kreću se opasnim putovima te su izložene gladi i nedostatku medicinske pomoći; budući da je na putu umrlo na desetke pripadnika naroda Rohingya, uključujući žene i djecu;

E.  budući da je Odbor UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) zatražio posebno izvješće od vlade Mjanmara o položaju žena i djevojčica pripadnica naroda Rohingya;

F.  budući da je Bangladeš uložio žalbu protiv mjanmarskih vlasti zbog postavljanja mina duž dijela granice s Bangladešom;

G.  budući da se agencijama UN-a navodno i dalje onemogućuje da pripadnicima naroda Rohingya dostavljaju humanitarnu pomoć, uključujući hranu, vodu i lijekove;

H.  budući da je visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad Al Hussein 10. rujna 2017. izjavio da stanje u Mjanmaru „izgleda kao školski primjer etničkog čišćenja”;

I.  budući da je Zeid Ra’ad Al Hussein 5. prosinca 2017. preporučio da Opća skupština UN-a uspostavi novi mehanizam za pružanje pomoći pri kaznenim istragama povezanima s počiniteljima nasilja protiv muslimanske skupine Rohingya;

1.  ponovno izražava svoju najozbiljniju zabrinutost i osuđuje kontinuirano nasilje, teške povrede ljudskih prava i gubitak života, životne uvjete i smještaj u državi Rakhine, koji se smatraju zločinima protiv čovječnosti te kao takvi podliježu općoj nadležnosti; izražava suosjećanje i potporu pripadnicima naroda Rohingya; podsjeća da su vlasti u Mjanmaru dužne, bez diskriminacije, zaštititi sve civile od zlostavljanja te povesti istrage o kršenjima ljudskih prava i kazneno goniti odgovorne, u skladu s normama i obvezama u području ljudskih prava;

2.  traži da glavni zapovjednik vojske Mjanmara, general Min Aung Hlaing, svim postrojbama kojima zapovijeda naredi da odmah okončaju svoj pohod kršenja ljudskih prava i zločina protiv čovječnosti koji je usmjeren prema pripadnicima naroda Rohingya;

3.  ponavlja stajalište EU-a da počinitelji zločina protiv čovječnosti moraju biti privedeni pravdi i da žrtve imaju pravo na pravdu i naknadu; obvezuje se da će učiniti sve da se okončaju desetljeća nekažnjavanja i da se osigura sudski epilog za ozbiljna kršenja ljudskih prava počinjena od bilo koje strane u Mjanmaru;

4.  pozdravlja iskazanu predanost Aung San Suu Kyi vladavini prava i inzistira na tome da mjanmarska vlada prenese jurisdikciju za teška kršenja ljudskih prava počinjena od 25. kolovoza 2017. na Međunarodni kazneni sud kao sud posljednje instance (vlastito upućivanje u skladu s člankom 12. stavkom 3. Rimskog statuta);

5.  ustraje u tome da zlodjela ne smiju ostati nekažnjena i da se uvedu ciljane sankcije protiv onih koji su zločine počinili ili koji počinitelje nisu kaznili ako vojska i civilne vlasti i dalje ne budu surađivali s UN-om u okviru neovisnih i nepristranih istraga te ako ne bude podnesena izjava u skladu s člankom 12. stavkom 3.;

6.  poziva Vijeće i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da, bez daljnjeg odlaganja, izreknu ciljane sankcije protiv vojnih i policijskih zapovjednika osumnjičenih za počinjenje teških kaznenih djela u području ljudskih prava i vojnih poduzeća od kojih dobivaju financijska sredstva;

7.  poziva na to da se trenutačni embargo EU-a na oružje hitno proširi kako bi se obuhvatilo sve održavanje, pomoć, osposobljavanje i suradnja s mjanmarskom vojskom;

8.  uviđa da su raseljeni pripadnici naroda Rohingya, od kojih se sada mnogi nalaze u Bangladešu, izbjeglice te ponovno potvrđuje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i podupire procjenu UNHCR-a od 24. studenog da „trenutačno, uvjeti u državi Rakhine u Mjanmaru ne omogućuju siguran i održiv povratak”; naglašava da povratak mora biti dobrovoljan i odvijati se u sigurnim i dostojanstvenim uvjetima koji utiru put trajnim rješenjima;

9.  apelira na vlasti u Mjanmaru da omoguće trenutan i neometan pristup državi Rakhine za međunarodnu humanitarnu pomoć, uključujući posebnu potporu ranjivim skupinama kao što su djeca, starije osobe i žrtve seksualnog nasilja; potiče mjanmarsku vladu da provede mjere u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2106 (2013) kako bi se spriječili slučajevi seksualnog nasilja i odgovorilo na njih; apelira na vladu da surađuje i u postupku izvješćivanja CEDAW-a;

10.  poziva vlasti Mjanmara da omoguće pristup neovisnim promatračima, a posebno misiji UN-a za utvrđivanje činjenica koju je u ožujku 2017. osnovalo Vijeće UN-a za ljudska prava, u cilju jamčenja neovisnih i nepristranih istraga u vezi s navodnim teškim kršenjima ljudskih prava koja su počinile sve uključene strane; pozdravlja zahtjev Trećeg odbora Opće skupštine UN-a da se imenuje posebni izaslanik za Mjanmar;

11.  ponavlja svoj poziv vladi Mjanmara da smjesta ukloni sve mine postavljene uz granicu s Bangladešom i da tijekom tog procesa u potpunosti surađuje s UN-om i međunarodnim promatračima;

12.  priznaje velike napore koje vlada Bangladeša i njegov narod ulažu u svjetlu humanitarne krize golemih razmjera, koji su velikodušno otvorili svoje granice i srca izbjeglicama Rohingya koji su iz očaja pobjegli iz Mjanmara; apelira na Europsku uniju i njezine države članice da dodatno povećaju svoju financijsku i materijalnu potporu za smještaj izbjeglica kako bi se vladi Bangladeša omogućilo da nastavi podupirati pripadnike naroda Rohingya sve dok se oni ne budu mogli sigurno i dobrovoljno vratiti u mjesta koja mogu biti njihov dom; poziva Bangladeš da dodatno olakša humanitarne operacije međunarodnih nevladinih organizacija pojednostavljenjem birokratskog opterećenja i ograničenja kretanja;

13.  pozdravlja činjenicu da je EU suorganizirao konferenciju donatora u okviru koje je 35 donatora obećalo pomoć u ukupnom iznosu od 344 milijuna USD: žali zbog toga što taj iznos ne ispunjava opći cilj i napominje da je do sada stavljena na raspolaganje samo jedna trećina novca: potiče međunarodnu zajednicu da osigura sredstva potrebna za pripadnike naroda Rohingya koji se suočavaju s raseljavanjem i pogođeno lokalno stanovništvo u Bangladešu;

14.  izražava duboku zabrinutost u vezi s izvješćima o trgovanju ženama i djevojčicama pripadnicama naroda Rohingya u Mjanmaru i Bangladešu, te poziva vlasti obiju zemalja da surađuju s UNHCR-om i organizacijama za zaštitu ljudskih prava kako bi se zaustavilo trgovanje ljudima te pogođenim ženama i djevojčicama pružila zaštita i potpora;

15.  prima na znanje bilateralni sporazum o repatrijaciji koji su Bangladeš i Mjanmar zaključili 23. studenoga 2017. da bi se narodu Rohingya priznalo pravo na povratak i ostanak u Mjanmaru; međutim, ustraje u tome da se ne provodi prisilan povratak, osobito ne dok se nastavljaju nasilje i represija koji su opisani kao ekvivalent „etničkom čišćenju”; naglašava da se opljačkana i ukradena imovina treba vratiti vlasnicima pripadnicima naroda Rohingya i da bi povratnici trebali dobiti naknadu za gubitak života, imovine i zasijanih kultura; poziva vlasti Bangladeša da zajamče da se u Mjanmaru usvoji sveobuhvatna strategija za povratak i integraciju pripadnika naroda Rohingya prije početka povratka; nadalje ustraje u tome da mjanmarske vlasti pruže vjerodostojna jamstva se da povratnike neće prisilno smještati u odvojene kampove na temelju etničke ili vjerske pripadnosti;

16.  poziva vladu Mjanmara da odgodi svoje ekonomske i infrastrukturne projekte, uključujući uspostavu novih posebnih gospodarskih, industrijskih ili trgovinskih područja, dok se ne uvedu potrebne zaštitne mjere kako bi se osiguralo će ti projekti koristiti svim zajednicama, bez diskriminacije, i da ne dovodi u pitanje pravo na zemljište i vlasnička prava pripadnika naroda Rohingya i drugih zajednica koje su raseljene iz svojih domova kao izbjeglice ili interno raseljeno stanovništvo;

17.  napominje da je potrebno uložiti sveobuhvatne napore za rješavanje institucionalizirane diskriminacije i segregacije u Mjanmaru kako bi se olakšao povratak i poštovala univerzalna ljudska prava pripadnika naroda Rohingya; u tom pogledu napominje da se uskraćivanje prava manjina u Mjanmaru ne odnosi samo na narod Rohingya, već se također tiče etničkih skupina u državama Kachin i Shan;

18.  izražava duboko žaljenje zato što u Mjanmaru i dalje vrijedi Zakon o državljanstvu kojim se uskraćuju osnovna ljudska prava pripadnicima naroda Rohingya koji su postali osobe bez državljanstva; poziva vladu Mjanmara da izmijeni Zakon o državljanstvu i rezidentima pripadnicima naroda Rohingya pruži pravno priznate dokumente o državljanstvu; potiče vladu da izda osobne iskaznice koje ne sadrže podatke o vjerskoj pripadnosti;

19.  inzistira na tome da se mora zaustaviti segregacija pripadnika naroda Rohingya u Mjanmaru; poziva na ukidanje policijskog sata nametnutog narodu Rohingya i na uklanjanje svih kontrolnih točaka, osim onih koje su nužne; poziva vladu Mjanmara da osigura da rezidenti pripadnici naroda Rohingya mogu slobodno putovati diljem države Rakhine i ostatka države i da se poštuje njihovo pravo na pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i zapošljavanju;

20.  podsjeća da je savjetodavno povjerenstvo o državi Rakhine osnovano na zahtjev državne savjetnice; potiče mjanmarske vlasti da što prije imenuju provedbeno tijelo koje će u potpunosti provesti preporuke povjerenstva koje vodi Kofi Annan; potiče EU i UN da podrže taj proces;

21.  ustraje na tome da je potrebno osigurati da se ulaganjima EU-a, uključujući razvojnu pomoć, doprinese univerzalnim uslugama dostupnim cijelom stanovništvu te ističe da takva ulaganja ne smiju učvrstiti segregaciju u Mjanmaru koja je već dovela do institucionalizirane diskriminacije i zločina protiv čovječnosti;

22.  poziva vladu Mjanmara, uključujući državnu savjetnicu, da osudi govor mržnje i uznemiravanja, potiče međukulturni i međuvjerski dijalog te poštuje univerzalno pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja;

23.  nadalje, poziva ASEAN i regionalne vlade, posebno Kinu, da poduzmu hitne mjere kako bi se povećao pritisak na vladu Mjanmara u cilju okončanja nasilja i zaštite svih civila u državi Rakhine; potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice EU-a da se aktivno uključe u napore za organizaciju međunarodne konferencije o stanju pripadnika naroda Rohingya;

24.  poziva dobitnicu nagrade Saharov Aung San Suu Kyi da osudi teška kršenja ljudskih prava protiv manjine Rohingya; podsjeća na izjavu glasnogovornika stranke Aung San Suu Kyi od 18. svibnja 2015. da bi vlada Mjanmara trebala vratiti državljanstvo pripadnicima manjine Rohingya; podsjeća da se nagrada Saharov dodjeljuje onima koji se, među ostalim kriterijima, bore za ljudska prava, štite prava manjina i poštuju međunarodno pravo;

25.  poziva Uniju i njezine države članice da podrže Opći akcijski plan UNHCR-a za iskorjenjivanje apatridnosti za razdoblje 2014. – 2024.;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Mjanmara, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, glavnom tajniku ASEAN-a, Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i Vijeću UN-a za ljudska prava.

[1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0351
[2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0316
[3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0506