Dokument s plenarne sjednice

A8-0010/2014

25.9.2014

DRUGO IZVJEŠĆE

o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2012., Dio II. – Europsko vijeće i Vijeće

( COM(2013)0570 – C7‑0275/2013 – 2013/2197(DEC) )

Odbor za proračunski nadzor

Izvjestitelj: Tamás Deutsch

PR_DEC_Other2

SADRŽAJ

Stranica

1. PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA.......................................................3

2. PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA................................................5

POIMENIČNO GLASOVANJE NA KONAČNOM GLASOVANJU......................................9

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU.......................................................10

1. PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA

o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2012., Dio II. – Europsko vijeće i Vijeće

( COM(2013)0570 – C7‑0275/2013 – 2013/2197(DEC) )

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2012.[1],

–       uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2012. ( COM(2013)0570 – C7‑0275/2013)[2],

–       uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2012. zajedno s odgovorima institucija[3],

–       uzimajući u obzir izjavu o jamstvu u pogledu pouzdanosti računa te zakonitosti i pravilnosti predmetnih transakcija[4], koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2012., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir svoju odluku od 3. travnja 2014.[5] kojom se odgađa odluka o davanju razrješnice za financijsku godinu 2012. te prateću rezoluciju,

–       uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. te članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica[6], a posebno njezine članke 50., 86., 145., 146. i 147.,

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002 Vijeća[7], a posebno njezine članke 55., 99., 164., 165. i 166.,

–       uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju[8],

–       uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–       uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor ( A8-0010/2014 ),

1.      odbija dati razrješnicu glavnom tajniku Vijeća za izvršenje proračuna Vijeća za financijsku godinu 2012.;

2.      iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.      nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Revizorskom sudu, Europskom ombudsmanu, Europskom nadzorniku za zaštitu podataka i Europskoj službi za vanjsko djelovanje te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2012., Dio II. – Europsko vijeće i Vijeće

( COM(2013)0570 – C7‑0275/2013 – 2013/2197(DEC) )

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2012.[9],

–       uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2012. ( COM(2013)0570 – C7‑0275/2013)[10],

–       uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2012. zajedno s odgovorima institucija[11],

–       uzimajući u obzir izjavu o jamstvu u pogledu pouzdanosti računa te zakonitosti i pravilnosti predmetnih transakcija[12], koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2012., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir svoju odluku od 3. travnja 2014.[13] kojom se odgađa odluka o davanju razrješnice za financijsku godinu 2012. te prateću rezoluciju,

–       uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. te članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica[14], a posebno njezine članke 50., 86., 145., 146. i 147.,

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002 Vijeća[15], a posebno njezine članke 55., 99., 164., 165. i 166.,

–       uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju[16],

–       uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–       uzimajući u obzir drugo izvješće Odbora za proračunski nadzor ( A8-0010/2014 ),

A.     budući da bi sve institucije Unije trebale biti transparentne i u potpunosti odgovorne građanima Unije u pogledu sredstava koja su im povjerene kao institucijama Unije;

B.     budući da Europsko vijeće i Vijeće kao institucije Unije imaju demokratsku odgovornost prema građanima Unije dokle god se koriste općim proračunom Europske unije;

C.     budući da je Parlament jedino tijelo među institucijama Unije koje se izravno bira i ima odgovornost davanja razrješnice u vezi s izvršenjem općeg proračuna Europske unije;

1.      naglašava ulogu Parlamenta istaknutu u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s davanjem razrješnice za proračun;

2.      ističe da prema članku 335. UFEU-a „u pitanjima povezanima s djelovanjem pojedinih institucija Uniju zastupa svaka institucija na temelju svoje administrativne autonomije” te da su u skladu s tim, uzevši u obzir članak 55. Financijske uredbe, institucije pojedinačno odgovorne za izvršenje svojih proračuna;

3.      naglašava ulogu Parlamenta i ostalih institucija u okviru postupka davanja razrješnice u skladu s odredbama Financijske uredbe, posebno njezinim člancima od 164. do 166.;

4.      primjećuje da na temelju članka 94. Poslovnika „odredbe o postupku davanja razrješnice Komisiji u vezi s izvršenjem proračuna isto tako se primjenjuju na postupak davanja razrješnice [...] osobama nadležnima za izvršenje proračuna drugih institucija i tijela Europske unije poput Vijeća (u okviru njegove izvršne funkcije) …”;

Mišljenje Revizorskog suda o Europskom vijeću i Vijeću u izjavi o jamstvu za financijsku godinu 2012.

5.      naglašava da je Revizorski sud u godišnjem izvješću za financijsku godinu 2012. uključio opažanja o Europskom vijeću i Vijeću u vezi s greškama u izradi postupaka nabave; primjećuje da se jedna od tih grešaka odnosi na uspješnost pregovaračkog postupka i da se druga odnosi na primjenu kriterija za odabir;

6.      upozorava na odgovor Vijeća da „u Vijeću i Europskom vijeću postoji čvrsti centralizirani okvir nabave koji je nedavno prilagođen novoj Financijskoj uredbi i provedbenim pravilima i koji će se dodatno poboljšati sastavljanjem novih predložaka za ugovore i pozive za podnošenje ponuda, kao i organiziranjem posebnih edukacija o tome kako odrediti i primijeniti kriterije za odabir i dodjeljivanje ugovora”;

7.      slaže se s preporukama Revizorskog suda prema kojima bi dužnosnici za ovjeravanje Europskog vijeća i Vijeća trebali unaprijediti izradu, usklađivanje i uspješnost postupaka javne nabave koristeći se odgovarajućim provjerama i boljim vodstvom;

8.      primjećuje da Vijeće nije odgovorilo na preporuke Revizorskog suda;

Tekuća pitanja

9.      ponovno poziva Vijeće da obavijesti Parlament o tijeku gradnje i predviđanju konačnih troškova zgrade „Europa”;

10.    poziva Vijeće da objasni sve mjere poduzete tijekom gradnje zgrade Europa kako bi se unaprijedila provedba projekta;

11.    podsjeća Vijeće na poziv Parlamenta na sastavljanje izvješća o napretku projekta izgradnje palače Résidence te detaljnog prikaza dosadašnjih troškova;

12.    poziva Vijeće da sastavi iscrpno pisano objašnjenje u kojem se navodi ukupan iznos sredstava potrošenih za kupnju palače Résidence, proračunske stavke iz kojih su prenesena sredstva, rate koje su plaćene i koje tek treba platiti te u koje će se svrhe koristiti zgrada;

13.    ponovno poziva Vijeće da dostavi informacije o svom procesu osuvremenjivanja administracije, posebno o konkretnim provedbenim mjerama tog procesa i o očekivanom učinku na proračun Vijeća;

14.    žali zbog poteškoća do kojih je dosad u više navrata došlo u postupcima davanja razrješnice, čiji je uzrok nedovoljna suradnja Vijeća; naglašava da je Parlament odbio dati razrješnicu glavnom tajniku Vijeća za financijske godine 2009., 2010. i 2011. zbog razloga iznesenih u rezolucijama od 10. svibnja 2011., 25. listopada 2011., 10. svibnja 2012., 23. listopada 2012., 17. travnja 2013. i 9. listopada 2013., te da je odgodio svoju odluku o davanju razrješnice glavnom tajniku Vijeća za financijsku godinu 2012. zbog razloga navedenih u rezoluciji od 3. travnja 2014.;

15.    ustraje u tome da učinkovit proračunski nadzor zahtijeva suradnju Parlamenta i Vijeća kao što stoji u Rezoluciji od 3. travnja 2014.; potvrđuje da Parlament ne može donijeti utemeljenu odluku o davanju razrješnice;

16.    podsjeća da je kao rezultat odluke Parlamenta o razrješnici donesene u travnju 2013. Parlament Komisiji poslao pitanja Vijeća i da je Komisija odgovorila pismom od 23. siječnja 2014. godine; podsjeća Vijeće na stajalište Komisije prema kojem sve institucije u cijelosti sudjeluju u daljnjem praćenju zapažanja koja je Parlament dao u okviru postupka davanja razrješnice i prema kojem bi sve institucije trebale surađivati kako bi se zajamčila neometana provedba postupka davanja razrješnice;

17.    primjećuje da Komisija u spomenutom pismu navodi da neće nadzirati izvršenje proračuna drugih institucija i da bi davanjem odgovora na pitanja koja su upućena drugoj instituciji narušila autonomiju te institucije u izvršenju njezina dijela proračuna;

18.    žali što Vijeće i dalje ne odgovara na pitanja Parlamenta; podsjeća na zaključke donesene na radionici Parlamenta o pravu Parlamenta na davanje razrješnice Vijeću, koja se održala 27. rujna 2012. i na kojoj su se pravni i akademski stručnjaci uglavnom složili o pravu Parlamenta na informacije; u tom pogledu upućuje na članak 15. stavak 3. podstavak 3. UFEU-a kojim se utvrđuje da svaka institucija, tijelo, ured ili agencija osigurava transparentnost svojih postupanja;

19.    ustraje u tome da se rashodi Vijeća moraju analizirati na isti način kao i oni ostalih institucija te da su ključni elementi takve analize utvrđeni u njegovim rezolucijama o davanju razrješnice iz proteklih godina, posebno u rezoluciji o davanju razrješnice od 23. listopada 2012.;

20.    naglašava ovlast Parlamenta za davanje razrješnice u skladu s člancima 316., 317. i 319. UFEU-a u skladu s trenutačnim tumačenjem i praksom, odnosno za davanje razrješnice za svaku proračunsku stavku pojedinačno kako bi se očuvala transparentnost i demokratska odgovornost prema poreznim obveznicima Unije;

21.    drži da neuručivanje traženih dokumenta Parlamentu prije svega ugrožava pravo građana Unije na informacije i transparentnost te postaje zabrinjavajući simptom određenog nedemokratskog postupanja institucija Unije; stoga poziva Vijeće da ne shvaća zahtjev Parlamenta za pristup informacijama kao pokušaj stjecanja institucijske nadmoći, nego da u prvi plan stavi pravo građana na dobivanje potpunih informacija;

22.    smatra da je nužno uzeti u obzir različite mogućnosti za ažuriranje pravila o davanju razrješnice iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

23.    smatra da bi Parlament i Vijeće mogli postići napredak kada bi pokrenuli postupak modus vivendi s popisom dokumenata koji će razmijeniti kako bi ispunili svoje uloge u postupku davanja razrješnice; u vezi s time, potiče Vijeće da potraži političko rješenje za davanje razrješnice Vijeću bez obzira na različita pravna stajališta koja Parlament i Vijeće još uvijek zastupaju;

24.    smatra da uspješna suradnja Parlamenta, Europskog vijeća i Vijeća, kao rezultat otvorenog i službenog dijaloga, može biti pozitivna poruka za građane Unije.

POIMENIČNO GLASOVANJE NA KONAČNOM GLASOVANJU

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU